Sex| Zdravlje| Životni stil

I tako

mikele9 RSS / 15.12.2017. u 12:33

Idem ja, klecavih kolena, više teturam na nesigurnim nogama, pažljivo izbegavam svako pa i najmanje uzvišenje, grbu na putu, i rupe naravno, pazim da ne stanem na neki kamičak koji bi mi poremetio hod ali idem, hodam, koračam. Živ ne bih bio da svaki dan ne izađem, razloga se uvek nađe, kupovina ovog i onog, po ženinom spisku ili onako kako zapamtim, ili samo da koračam, šetam, vrlo često svratim u neki od mojih kafića, popijem topli Nes ili produženi s mlekom, rešim nekoliko ukrštenica, pa nazaj kući. Sve pešaka, skupi se tu ponekad tri, pet a kad je lepo vreme umem to da protegnem i na deset kilometara. Jesam penzos, imam i dobrane godine ali sestro, brate, kume... ne pada mi na pamet da se predam.

Ceo oktobar mesec sam proveo na terapijama kod mog drugara fizioterapeuta Mija, petnaest dana struja na oba kolena, drugih petnaest dana vruć paraffin takođe na oba kolena. I bi mi kao bolje. U međuvremenu nisam prestajao da hodam, šetam, landaram. Iako nesigurno hodam, to mi i nije neki problem ali stajanje!!! Idem, posećujem značajne izložbe ili izložbe dragih mi ljudi,  koleginica i kolega, takođe značajne a tu mora da se poprilično odstoji. Većina njih zna moj problem pa se za čas stvori neka stolica za čiča Mikelea. Kad čekam tramvaj ili autobus, biram stajališta/stanice koje imaju klupu.

Pre neki dan pijem kafu sa sestrom, zapalili i prisećamo se detinjstva i mladosti. Kafu nam je skuvala moja draga, mila, voljena sestričina B. i sede malo sa nama. U jednom trenutku a vezano za naš razgovor, reče: Pričala mi je mama da si kao mlad bio brz kao strela. Pošto je Pamćenje bolest moga uma, da opet parafraziram Branu Petrovića, ispričah joj potanko da sam sa petnaest godina bio juniorski prvak Titograda u trčanju na 100 metara. Kao svaki matorac koji drži do sebe, krenuo sam od Markovih konaka! Videli, gledali me treneri iz atletskog kluba Budućnost i ubrzo postadoh član kluba. Teško će mnogi poverovati ali ja sam te 1961 godine bio presrećan kada sam od kluba dobio plavu majcu, beli šorc sa plavim trakama sa strane i patike. Nastava u školi je počinjala u osam drugari iz kluba i ja smo već u šest sati bili na stadionu. Za zagrevanje optrčavali bismo deset puta po 400 metara staze a kasnije i dvadeset ili bismo izašli iz stadiona i trčali uz Goricu i niz Goricu, stazama i puteljcima. Posle podne smo na stadionu radili raznorazne vežbe, sklekove, trčanje u čučnjevima, ako nije bilo fudbalskih treninga, trčali smo, prvo mi na 100 metara, posle nas srednje i dugoprugaši, skakači u vis na svom delu, kopljaši i diskobolosi na terenu. Ja sam kao prvo morao da naučim da trčim! Bio sam brz ali su mi noge letele postrance, dugo mi je trebalo da uskladim rad nogu, rad ruku i disanje.

Godinu dana ranije na Olimpijadi u Rimu 1960 godine zlatnu medalju na 100 metara osvojio je Nemac Armin Hari rezultatom 10 sekundi, naravno mereno štopericom. Amerikanka Vilma Rudolf je u ženskoj konkurenciji osvojila zlato rezultatom 11 sekundi. Oni su mi bili ogromna inspiracija! Pošto je stadion bio otvoren, trčao sam i noću, vreme mi je merio moj najbolji drugar Puco. Bio sam potpuno zaluđen trčanjem! Najbolji rezultat koji sam postigao, bio je 11,5 sekundi. I danas sam ponosan na to!

Jedva se nekako zaustavih! Ne ispričah joj da su me zbog brzine pozvali da treniram fudbal u FK Budućnost, kao i da sam sve to batalio kad se zaljubih. Prvo u drugaricu iz odelenja, onda je u Titograd iz Brograda došla prvo Nataša, sisata, dobre guze i radodajka pa onda Jasna u koju se u isti čas zaljubilo sve muškinje titogradsko, no ona je odabrala mene. Trčanje i fudbal mi se zaturiše u moždanim mi podrumima. Devojke, žene, su od malih nogu za mene predstavljale centar Kosmosa! Nisam postao profesionalac ni u atletici ni u fudbalu ali sam nastavio da igram na male goliće sve do trideset i neke.

Svakog dana radim po sat i više vremena vežbe za kolena. Ne koristim nikakve masti niti balzame iako sam pre nekoliko godina probao da njima mažem i masiram kolena slušajući savete što stručnjaka, što prijateljica i prijatelja ali nikakve vajde ne videh od toga, te odustadoh.

Pre nekog vremena nađem se sa dobrim drugarom, zajedno smo završili osnovnu školu i gimnaziju i on od mature živi u Beogradu. Ajmo u Moskvu da se ispričamo, reče. On poruči kolače, torte ustvari a ja topao Nes. Vidim nije ti se popravila stvar s koljenima, ideš ka po jajima... Nije, odgovorim, ne bih da ga davim iako me je on, ima tome više od trinaest godina poslao kod svoje drugarice, tada direktore Reumatološkog centra. Pošalje me ona da snimim oba kolena, vratim se sa snimkom, ona pogleda, Gonartroza, reče. Na mreži pronađem, kad ono: Trajno oštećenje kolena! Dobri moj, ja ti šetam, hodam, pješačim i redovno radim vježbe za koljena. On se zaustavi s parčetom torte u kašičici: Dobro, odlično, no da ja tebe pitam nešto: Diže li ti se još? Nasmejah se od srca, kakve to ima veze s kolenima? Jebeš koljena ako ti se diže ti si momak i po i nastavi sa tortom.

Daklem, nastaviću da se lomatam i glavinjam kroz život, popreko i unakrst, ne mislim da odustanem bar do devedesetšeste godine života mi! Neće mene nikakva gonartrozna kolena sprečiti u tome!



Komentari (46)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dirtyharry dirtyharry 14:00 15.12.2017

Samo guraj

stari iskusni prijatelju. Ne daj se!

Bar do stote a za posle ćemo da vidimo.
angie01 angie01 14:34 15.12.2017

Re: Samo guraj

nego sta, samo napred, sta su kolena za tebe, kada si k'o mladic.


neko brate, nema to gonarvatevr, i sa manje godina vec je presusio, ispario volju i energiju, i samo bitise i dzngriza.


ps- trajno ostecenje ili ne, ja bih ti ipak preporucila neko podmazivanje, obloge- recimo od kupusa ili, gaveza,....i povermenu posetu nekoj banji gde se radi blato,...recimo Rusanda u Melencima, nije daleko, a taj deo sa blatom je i renoviran, a imaju i sve ostalo sa sve termalnim bazenom-pogledaj na netu.
myredneckself myredneckself 15:02 15.12.2017

Re: Samo guraj

Svakog dana radim po sat i više vremena vežbe za kolena. Ne koristim nikakve masti niti balzame iako sam pre nekoliko godina probao da njima mažem i masiram kolena slušajući savete što stručnjaka, što prijateljica i prijatelja ali nikakve vajde ne videh od toga, te odustadoh.


Eh, tako, mik, vežbe su i mene spasile kad sam 2010. (ili 2011. nije ni bitno), slomila desnu nadlakticu. (humerus, a ti sigurno znaš šta ta kost znači za rame).
Preporučivali mi meleme i druge mazalice, a vežbe mi zakazali za, otprilike, mesec i po dana posle poslednje kontrole i snimka da je sve dobro zaraslo. U međuvremenu, odem ja sutradan u bolničku veDžbaonicu da pitam, ili da mi neko objasni, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?!
Tamo je bio jedan mladi fizijatar, tek počeo čovek da radi. Kaže on, dajte mi vaše papire, pa da vas malo pogledam.
Aj, pogledaj me, mislim se ja, šta me košta kad sam već tu...
Okrene se on posle pregleda i konstatacije mog obima pokreta, zagnjuri se u neku fioku i izvuče štos papirčina, kad ono - vežbe za moj slučaj, sve sa objašnjenjima, uputstvima i crtežima.
Rado bih vas ubacio u tzv. termin pod odmah, ali i da smem, nema potrebe da imate tu obavezu dolazaka 10 dana, po pola sata. Evo vama vežbe, budite uporni, možete vi to sve sami...
I tako sam ja posle dve nedelje vežbanja po njegovim papirima postigla pun obim pokreta u desnom ramenu. Zamisli da sam čekala njihov spisak i termin, ono, da dođem na red...ma, čist invalid da postanem i ostanem, živ mi ti i uvek dobar i vredan bio, k'o što jesi.
U se i u svoje kljuse, samopomoć, jer ko će, ako nećeš ti?!
Milan Novković Milan Novković 15:11 15.12.2017

Re: Samo guraj

myredneckself
... kad sam 2010. (ili 2011. nije ni bitno), slomila desnu nadlakticu. ...

Epa, kad ne koristiš preventivu - ne smeš muža da biješ samo desnom rukom, ili levom, nego malo jednom, pa malo drugom
mikele9 mikele9 17:19 15.12.2017

Re: Samo guraj

stari iskusni prijatelju. Ne daj se!

Bar do stote a za posle ćemo da vidimo.



Hvala ti mladi iskusni i dragi prijatelju
mikele9 mikele9 20:28 15.12.2017

Re: Samo guraj

nego sta, samo napred, sta su kolena za tebe, kada si k'o mladic.


neko brate, nema to gonarvatevr, i sa manje godina vec je presusio, ispario volju i energiju, i samo bitise i dzngriza.


ps- trajno ostecenje ili ne, ja bih ti ipak preporucila neko podmazivanje, obloge- recimo od kupusa ili, gaveza,....i povermenu posetu nekoj banji gde se radi blato,...recimo Rusanda u Melencima, nije daleko, a taj deo sa blatom je i renoviran, a imaju i sve ostalo sa sve termalnim bazenom-pogledaj na netu.

Hvala ti draga Angie za ono k'o mladić
Inače sve si u pravu, poznajem masu mnoooogo mlađih od mene koji su se raskenjkavili i izgledaju, sačuvaj me bože, kao neki Metuzalemi
Hvala ti i za Rusandu, pogledaću pa možda i odem da se zablatnjavim
mikele9 mikele9 20:31 15.12.2017

Re: Samo guraj

Eh, tako, mik, vežbe su i mene spasile kad sam 2010. slomila desnu nadlakticu.

U se i u svoje kljuse, samopomoć, jer ko će, ako nećeš ti?!

Tako je draga moja Dušo, baš se toga i držim.
myredneckself myredneckself 00:57 16.12.2017

Re: Samo guraj

Milan
ne smeš muža da biješ samo desnom rukom, ili levom, nego malo jednom, pa malo drugom


Ijuu, Milane... znači tako, ti bi da ja kad porastem budem k'o General Antiope?

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:42 16.12.2017

Re: Samo guraj

myredneckself
Svakog dana radim po sat i više vremena vežbe za kolena. Ne koristim nikakve masti niti balzame iako sam pre nekoliko godina probao da njima mažem i masiram kolena slušajući savete što stručnjaka, što prijateljica i prijatelja ali nikakve vajde ne videh od toga, te odustadoh.


Eh, tako, mik, vežbe su i mene spasile kad sam 2010. (ili 2011. nije ni bitno), slomila desnu nadlakticu. (humerus, a ti sigurno znaš šta ta kost znači za rame).
Preporučivali mi meleme i druge mazalice, a vežbe mi zakazali za, otprilike, mesec i po dana posle poslednje kontrole i snimka da je sve dobro zaraslo. U međuvremenu, odem ja sutradan u bolničku veDžbaonicu da pitam, ili da mi neko objasni, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?!
Tamo je bio jedan mladi fizijatar, tek počeo čovek da radi. Kaže on, dajte mi vaše papire, pa da vas malo pogledam.
Aj, pogledaj me, mislim se ja, šta me košta kad sam već tu...
Okrene se on posle pregleda i konstatacije mog obima pokreta, zagnjuri se u neku fioku i izvuče štos papirčina, kad ono - vežbe za moj slučaj, sve sa objašnjenjima, uputstvima i crtežima.
Rado bih vas ubacio u tzv. termin pod odmah, ali i da smem, nema potrebe da imate tu obavezu dolazaka 10 dana, po pola sata. Evo vama vežbe, budite uporni, možete vi to sve sami...
I tako sam ja posle dve nedelje vežbanja po njegovim papirima postigla pun obim pokreta u desnom ramenu. Zamisli da sam čekala njihov spisak i termin, ono, da dođem na red...ma, čist invalid da postanem i ostanem, živ mi ti i uvek dobar i vredan bio, k'o što jesi.
U se i u svoje kljuse, samopomoć, jer ko će, ako nećeš ti?!


Sve što se dešava sa našim mišićima ima veze sa mozgom. Mišići suu mrtvi komad mesa dok ne prime impuls iz mozga. Nakon fizičkih povreda ili nakon emotivnih stresova, naši mišići ostaju zgrčeni u senzo-motornoj amneziji. To znači da im mozak nije poslao signal da je opasnost prošla i da ne treba više da ostanu zgrčeni. S vremenom, ti zgrčeni mišići čine loše i našim kostima, jer vrše veliki pritisak na njih. Sve se ubrzano troši. Zato treba naučiti kako reprogramirati mozak da mišićima šalje prave signale kada da se rastegnu, a kada da se zgrče. Vežbe koje to uspevaju rade se veoma lagano i sporo, kako bi mozak imao vremena da se reprogramira. Najpre se povrati osećaj o tome koliko nemamo osećaj šta se dešava sa našim mišičima, u kakvom su haosu, a zatim uspostavljamo novi osećaj nad njima i postepenu kontrolu. Vežbe o kojima govorim su vežbe kliničke somatike.
c_h.arlie c_h.arlie 20:53 16.12.2017

Re: Samo guraj

mikele9
stari iskusni prijatelju. Ne daj se!

Bar do stote a za posle ćemo da vidimo.



Hvala ti mladi iskusni i dragi prijatelju

Lepo ti je savetovao ovaj prijatelj pri dnu uvodnog teksta.
Sada ću i ja da se manje sekiram za kolena.
mikele9 mikele9 15:37 17.12.2017

Re: Samo guraj

Sve što se dešava sa našim mišićima ima veze sa mozgom. Mišići suu mrtvi komad mesa dok ne prime impuls iz mozga. Nakon fizičkih povreda ili nakon emotivnih stresova, naši mišići ostaju zgrčeni u senzo-motornoj amneziji. To znači da im mozak nije poslao signal da je opasnost prošla i da ne treba više da ostanu zgrčeni. S vremenom, ti zgrčeni mišići čine loše i našim kostima, jer vrše veliki pritisak na njih. Sve se ubrzano troši. Zato treba naučiti kako reprogramirati mozak da mišićima šalje prave signale kada da se rastegnu, a kada da se zgrče. Vežbe koje to uspevaju rade se veoma lagano i sporo, kako bi mozak imao vremena da se reprogramira. Najpre se povrati osećaj o tome koliko nemamo osećaj šta se dešava sa našim mišičima, u kakvom su haosu, a zatim uspostavljamo novi osećaj nad njima i postepenu kontrolu. Vežbe o kojima govorim su vežbe kliničke somatike.

Snežo legendo!!! Moj pokojni dugar koji je bio lekar, doktor medicine, specijalizovao se u Americi, Nemačkoj i Kini, još pre tridesetak godina, kada sam ja zaradio Discopathiu, učio me pravilnom disanju i opuštanju, govoreći mi: Sve ti moj Mikele dolazi iz ili od mozga! Od tada do dana današnjeg sat vremena pred spavanje udišem i izdišem uz mantranje, takođe to činim i dok radim vežbe.
mikele9 mikele9 15:38 17.12.2017

Re: Samo guraj

Lepo ti je savetovao ovaj prijatelj pri dnu uvodnog teksta.
Sada ću i ja da se manje sekiram za kolena.

Eto ti kako i na blogu možeš da nađeš sebi pomoć
Milan Novković Milan Novković 14:43 15.12.2017

Svaka ...

... Najbolji rezultat koji sam postigao, bio je 11,5 sekundi. I danas sam ponosan na to!...

... čast

Iako meni ništa posebno još ne fali fizički i ja se ponekad setim kako sam pobeđivao na krosevima, i svašta umeo s telom da uradim, pre nego što sam se počastio sa još nekoliko decenija iskustva i dodatnih 35 Kg.

Iako, i to ne razumem, češće mentalno vrtim udaranje squash loptice, iako sam to naučio tek u 30-toj u uk.

Pa mi krivo što sam se zapustio, a onda popričam sam sa sobom tipa "Alo, Miško, a šta bi radio sa zdravijim telom, ako ti je duh ionako beyond repair?! Sedeo za compom, išao do kafana, čeprkao po kući i gledao serije" A to i sada radim.

Ipak, iako je zdrav duh čudesan lek za sve, oke je i što bolje telo - ja znam dosta teorije, iako mi je praksa katastrofa - sunce i vitamin D je isto čudesan "lek" (do hiljadu gena je uspavano ili radi "kilavo" ako nemamo dovoljno vitamina D, a sve solucije bez sunca su pomozibože improvizacija. Neki od tih gena pomažu oko popravki oštećenja u organizmu i onomad je vitamin D bio čudesno otkriće u sportskoj medicini.

Ipak, Vitamin D i dalje odnosi samo srebro, raznovrsna hrana bronzu, ... a zlato ostaje između ušiju i dobrih prijatelja

Izvinjavam se što ne mogu da odolim potrebi za "savetodavstvom", glavna zezalica nakupljenih godina je to što su nam poneke nedaće dotakle poneke drage ljude, pa sve više njih, pa se pomalo pomeramo u druženju.
mikele9 mikele9 20:34 15.12.2017

Re: Svaka ...

Izvinjavam se što ne mogu da odolim potrebi za "savetodavstvom", glavna zezalica nakupljenih godina je to što su nam poneke nedaće dotakle poneke drage ljude, pa sve više njih, pa se pomalo pomeramo u druženju.

Milanče, nema potrebe da se izvinjavaš, ti si savetodavac sa najboljim namerama
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 06:56 16.12.2017

Re: Svaka ...

decenija iskustva i dodatnih 35 Kg.

Mikele, ne bih ja da mi se čini da si se malo previše prepustio, samo ću se nadovezati na ovo gore rečeno. Jesi li probao da malo smršaš (bez obzira koliko kilograma sada imaš)? Kolenima će itekako prijati da nose desetak kilograma manje.
myredneckself myredneckself 22:56 16.12.2017

Re: Samo guraj

Snezana Radojicic
myredneckself
Svakog dana radim po sat i više vremena vežbe za kolena. Ne koristim nikakve masti niti balzame iako sam pre nekoliko godina probao da njima mažem i masiram kolena slušajući savete što stručnjaka, što prijateljica i prijatelja ali nikakve vajde ne videh od toga, te odustadoh.


Eh, tako, mik, vežbe su i mene spasile kad sam 2010. (ili 2011. nije ni bitno), slomila desnu nadlakticu. (humerus, a ti sigurno znaš šta ta kost znači za rame).
Preporučivali mi meleme i druge mazalice, a vežbe mi zakazali za, otprilike, mesec i po dana posle poslednje kontrole i snimka da je sve dobro zaraslo. U međuvremenu, odem ja sutradan u bolničku veDžbaonicu da pitam, ili da mi neko objasni, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?!
Tamo je bio jedan mladi fizijatar, tek počeo čovek da radi. Kaže on, dajte mi vaše papire, pa da vas malo pogledam.
Aj, pogledaj me, mislim se ja, šta me košta kad sam već tu...
Okrene se on posle pregleda i konstatacije mog obima pokreta, zagnjuri se u neku fioku i izvuče štos papirčina, kad ono - vežbe za moj slučaj, sve sa objašnjenjima, uputstvima i crtežima.
Rado bih vas ubacio u tzv. termin pod odmah, ali i da smem, nema potrebe da imate tu obavezu dolazaka 10 dana, po pola sata. Evo vama vežbe, budite uporni, možete vi to sve sami...
I tako sam ja posle dve nedelje vežbanja po njegovim papirima postigla pun obim pokreta u desnom ramenu. Zamisli da sam čekala njihov spisak i termin, ono, da dođem na red...ma, čist invalid da postanem i ostanem, živ mi ti i uvek dobar i vredan bio, k'o što jesi.
U se i u svoje kljuse, samopomoć, jer ko će, ako nećeš ti?!


Sve što se dešava sa našim mišićima ima veze sa mozgom. Mišići suu mrtvi komad mesa dok ne prime impuls iz mozga. Nakon fizičkih povreda ili nakon emotivnih stresova, naši mišići ostaju zgrčeni u senzo-motornoj amneziji. To znači da im mozak nije poslao signal da je opasnost prošla i da ne treba više da ostanu zgrčeni. S vremenom, ti zgrčeni mišići čine loše i našim kostima, jer vrše veliki pritisak na njih. Sve se ubrzano troši. Zato treba naučiti kako reprogramirati mozak da mišićima šalje prave signale kada da se rastegnu, a kada da se zgrče. Vežbe koje to uspevaju rade se veoma lagano i sporo, kako bi mozak imao vremena da se reprogramira. Najpre se povrati osećaj o tome koliko nemamo osećaj šta se dešava sa našim mišičima, u kakvom su haosu, a zatim uspostavljamo novi osećaj nad njima i postepenu kontrolu. Vežbe o kojima govorim su vežbe kliničke somatike.

Snežana, hvala na ovom objašnjenju. Saznala sam nešto novo, i iako je ovo sve davno prošlo i završilo se dobro, naravno da nije loše znati.
Kao medicinskom laiku, uvek mi nešto govori da mozak kao organ, a i mentalni sklop čoveka uopšte, igraju veliku ulogu u isceljenju kad je organizam bilo kako napadnut.

Usput... moja rečenica, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?! je možda nezgrapna i nejasna, jer može da se shvati dvosmisleno: onako kako si je ti shvatila (pretpostavljam, kao ozbiljno pitanje) i dala lepo objašnjenje u svom komentaru, a i onako kako sam ja mislila dok sam je pisala, da su tamo u bolnici svi u minusu sa zdravim razumom, i da su sigurno šenuli kad su mi dali termin za vežbe tek za mesec i po dana. Bila sam svesna svog stanja, i nestrpljivo želela da vežbam, da se što pre vratim u normalu.

Besnim i pri pomisli na taj period, o čemu govori moje lepršavo blogožargonsko izražavanje, jer su mi stali na muku, i gledali me samo kao broj zdravstvenog osiguranika, bez alternativnog predloga o mogućnosti da se ne časi časa, da s vežbama počnem što pre. Znaš ono, to ti je termin za vežbe, ajmo dalje, sledeeećiii, ćaozdrao...
Hvala još jednom, evo cvetića.


myredneckself myredneckself 23:09 16.12.2017

Re: Svaka ...

zadnjapetoletka
decenija iskustva i dodatnih 35 Kg.

Mikele, ne bih ja da mi se čini da si se malo previše prepustio, samo ću se nadovezati na ovo gore rečeno. Jesi li probao da malo smršaš (bez obzira koliko kilograma sada imaš)? Kolenima će itekako prijati da nose desetak kilograma manje.



Svakako će svačijim kolenima prijati, zadnjapetoletko, ali ovo su reči Milana Novkovića.
On je taj koji se malo previše prepustio i zaradio 35kg, kad se onomad oteo, i maznuo ženi ključeve od frižidera da napravi duplikat, pa postao stalni noćni posetilac istog, i to u potaji, kad svi ukućani legnu na počinak.
Mikele je fit i danas u sedamdesetoj koliko ja znam po fotografijama na fejsbuku.

(Btw, šta je ovo, hmm, nešto u vazduhu...hahaha, blagdani se primiču, pa već uhvatilo)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:40 17.12.2017

Re: Samo guraj

myredneckself
Snezana Radojicic
myredneckself
Svakog dana radim po sat i više vremena vežbe za kolena. Ne koristim nikakve masti niti balzame iako sam pre nekoliko godina probao da njima mažem i masiram kolena slušajući savete što stručnjaka, što prijateljica i prijatelja ali nikakve vajde ne videh od toga, te odustadoh.


Eh, tako, mik, vežbe su i mene spasile kad sam 2010. (ili 2011. nije ni bitno), slomila desnu nadlakticu. (humerus, a ti sigurno znaš šta ta kost znači za rame).
Preporučivali mi meleme i druge mazalice, a vežbe mi zakazali za, otprilike, mesec i po dana posle poslednje kontrole i snimka da je sve dobro zaraslo. U međuvremenu, odem ja sutradan u bolničku veDžbaonicu da pitam, ili da mi neko objasni, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?!
Tamo je bio jedan mladi fizijatar, tek počeo čovek da radi. Kaže on, dajte mi vaše papire, pa da vas malo pogledam.
Aj, pogledaj me, mislim se ja, šta me košta kad sam već tu...
Okrene se on posle pregleda i konstatacije mog obima pokreta, zagnjuri se u neku fioku i izvuče štos papirčina, kad ono - vežbe za moj slučaj, sve sa objašnjenjima, uputstvima i crtežima.
Rado bih vas ubacio u tzv. termin pod odmah, ali i da smem, nema potrebe da imate tu obavezu dolazaka 10 dana, po pola sata. Evo vama vežbe, budite uporni, možete vi to sve sami...
I tako sam ja posle dve nedelje vežbanja po njegovim papirima postigla pun obim pokreta u desnom ramenu. Zamisli da sam čekala njihov spisak i termin, ono, da dođem na red...ma, čist invalid da postanem i ostanem, živ mi ti i uvek dobar i vredan bio, k'o što jesi.
U se i u svoje kljuse, samopomoć, jer ko će, ako nećeš ti?!


Sve što se dešava sa našim mišićima ima veze sa mozgom. Mišići suu mrtvi komad mesa dok ne prime impuls iz mozga. Nakon fizičkih povreda ili nakon emotivnih stresova, naši mišići ostaju zgrčeni u senzo-motornoj amneziji. To znači da im mozak nije poslao signal da je opasnost prošla i da ne treba više da ostanu zgrčeni. S vremenom, ti zgrčeni mišići čine loše i našim kostima, jer vrše veliki pritisak na njih. Sve se ubrzano troši. Zato treba naučiti kako reprogramirati mozak da mišićima šalje prave signale kada da se rastegnu, a kada da se zgrče. Vežbe koje to uspevaju rade se veoma lagano i sporo, kako bi mozak imao vremena da se reprogramira. Najpre se povrati osećaj o tome koliko nemamo osećaj šta se dešava sa našim mišičima, u kakvom su haosu, a zatim uspostavljamo novi osećaj nad njima i postepenu kontrolu. Vežbe o kojima govorim su vežbe kliničke somatike.

Snežana, hvala na ovom objašnjenju. Saznala sam nešto novo, i iako je ovo sve davno prošlo i završilo se dobro, naravno da nije loše znati.
Kao medicinskom laiku, uvek mi nešto govori da mozak kao organ, a i mentalni sklop čoveka uopšte, igraju veliku ulogu u isceljenju kad je organizam bilo kako napadnut.

Usput... moja rečenica, jel ima to sve bilo kakve veze s mozgom?! je možda nezgrapna i nejasna, jer može da se shvati dvosmisleno: onako kako si je ti shvatila (pretpostavljam, kao ozbiljno pitanje) i dala lepo objašnjenje u svom komentaru, a i onako kako sam ja mislila dok sam je pisala, da su tamo u bolnici svi u minusu sa zdravim razumom, i da su sigurno šenuli kad su mi dali termin za vežbe tek za mesec i po dana. Bila sam svesna svog stanja, i nestrpljivo želela da vežbam, da se što pre vratim u normalu.

Besnim i pri pomisli na taj period, o čemu govori moje lepršavo blogožargonsko izražavanje, jer su mi stali na muku, i gledali me samo kao broj zdravstvenog osiguranika, bez alternativnog predloga o mogućnosti da se ne časi časa, da s vežbama počnem što pre. Znaš ono, to ti je termin za vežbe, ajmo dalje, sledeeećiii, ćaozdrao...
Hvala još jednom, evo cvetića.




Heh, shvatila sam ja ironiju u rečenici, ali sam svejedno htela da ppojasnim ovo, jer je i za mene novo, meseciiima radim te vežbe otkako sam ppovredila kičmu i dijagnostikovali mi diskus herniju. Za dva meseca idem na turicu, a pre par meseci nisam mogla ni do prodavnice ppeške... Pisala sam o tome i na blogu, o AEQ klinićkoj somatici. tekst
myredneckself myredneckself 01:11 17.12.2017

Re: Samo guraj

Heh, shvatila sam ja ironiju u rečenici, ali sam svejedno htela da ppojasnim ovo, jer je i za mene novo, meseciiima radim te vežbe otkako sam ppovredila kičmu i dijagnostikovali mi diskus herniju. Za dva meseca idem na turicu,

Čuvaj se, i da na turi bude sve ok.
mikele9 mikele9 15:41 17.12.2017

Re: Svaka ...

Jesi li probao da malo smršaš (bez obzira koliko kilograma sada imaš)? Kolenima će itekako prijati da nose desetak kilograma manje.

Ma odlično stojim što se tiče kilaže, visok sam 185cm a težak 87kg. Pošto imam tz krupne kosti, kada skinem kile na 81, 82kg izgledam sparušeno, izborano i nikako
mikele9 mikele9 15:43 17.12.2017

Re: Svaka ...

Mikele je fit i danas u sedamdesetoj koliko ja znam po fotografijama na fejsbuku.

Hvala ti Dušo, da znaš da si u pravu!
Черевићан Черевићан 15:54 15.12.2017

чуч

Diže li ti se još?

маан' колена, припасте наКиту,
док се диже живот је у теби,
те безглаве јурке заборав'те
прц редован - остало одјеби,

присећам се указа нашег г Апотекара иСела које је, к'о fizioterapeut, не баш спортско-педагошки, упућивао намa фудбалeрима лок. Kлуба тамо скраја 5десетих, века кљокнутог.

mikele9 mikele9 20:36 15.12.2017

Re: чуч

маан' колена, припасте наКиту,
док се диже живот је у теби,
те безглаве јурке заборав'те
прц редован - остало одјеби,

присећам се указа нашег г Апотекара иСела које је, к'о fizioterapeut, не баш спортско-педагошки, упућивао намa фудбалeрима лок. Kлуба тамо скраја 5десетих, века кљокнутог.

Hvala vam G. Čer na prisetu koji vi nadgradiste mentalnom veštinom svojom.
kosta.babic kosta.babic 17:30 15.12.2017

I tako

Jedno retoričko pitanje.Ili retorički prdež što bi neki rekli.
Da li bi pristao da ti godine krenu u nazad?Sa sve nestajanjem stečenog znanja,životnog iskustva itd.A da se pri tom tvoja kolena,zglobovi mišići,vraćaju na nivo dvadesetpetogodišnjaka?
Sve te razumem. Telo posustaje ali prokleti mozak još radi.
Slično je i kod mene.
Za utehu još ne poškim u epruvetu i uzorak ne nosim u laboratoriju.
mikele9 mikele9 20:40 15.12.2017

Re: I tako

Jedno retoričko pitanje.Ili retorički prdež što bi neki rekli.
Da li bi pristao da ti godine krenu u nazad?Sa sve nestajanjem stečenog znanja,životnog iskustva itd.A da se pri tom tvoja kolena,zglobovi mišići,vraćaju na nivo dvadesetpetogodišnjaka?

Ne bih Kosta da mi daju ceo svet. Svoj proživljeni život ne bih menjao ni za jotu a za kolena, srce i ostale mi spoljašne i unutrašnje alatke, kako mi bude a ja ću se i dalje šetati, hodati, pešačiti i raditi vežbe.
zovitemegrunf zovitemegrunf 18:39 15.12.2017

kolena

Pravim se da ne primećujem koliko me kolena bole. A poznaje se po vremenu koje mi treba da povežem tačke A i B.

O funkcionalnosti i disfunkcionalnosti, link na dva vezana teksta na Tarzaniji:

Klik:-> Tarzanija

Drž' se, matori, svako dobro!

mirelarado mirelarado 20:26 15.12.2017

Re: kolena

Dragi Mikele, vidim da u borbi protiv te boljke pobeđuješ, i to po oprobanom receptu: ljut si na svoja kolena i vidiš kako te slušaju, čim prepešačiš i po 5-10km + vežbe.

P.S. Kako su samo ružni ti medicinski nazivi, sve te troze, k'o da ih je neki sadista smišljao... Dakle, prijatelju, trozu samo stavi na ignore, tj. refuse to take notice of or acknowledge; disregard intentionally, kao što lepo piše u rečniku. :)
mikele9 mikele9 20:45 15.12.2017

Re: kolena

Dragi Mikele, vidim da u borbi protiv te boljke pobeđuješ, i to oprobanom receptu: ljut si na svoja kolena i vidiš kako te slušaju, čim prepešačiš i po 5-10km + vežbe.

P.S. Kako su samo ružni ti medicinski nazivi, sve te troze, k'o da ih je neki sadista smišljao... Dakle, prijatelju, trozu samo stavi na ignore, tj. refuse to take notice of or acknowledge; disregard intentionally, kao što lepo piše u rečniku. :)

Draga Mirela, nasmeja me drugim delom al baš onako
Ne dam se ja niti odustajem pa kolena nemaju druge nego da me slušaju
mikele9 mikele9 20:56 15.12.2017

Re: kolena

Pravim se da ne primećujem koliko me kolena bole. A poznaje se po vremenu koje mi treba da povežem tačke A i B.

Ja npr volim da svaki dan menjam rute (bez obzira na dužinu), čak i u toku dana, idem recimo kao ti od tačke A do tačke B, pa onda kada se vraćam idem od tačke B preko tačke C, preskočim D i krenem do tačkeE i odande se vratim na tačku A.

Šta ćeš da uradiš? Radi šta god ti je želja ali pre svega obezbedi bar jednu tubu Man intimo gela i nosi je unutrašnjem džepu jakne kao pravi Kazanova.

Ti to ozbiljno? Da li ga ti nosiš u džepu'
Drž' se, matori, svako dobro!

Hvala takođe.

zovitemegrunf zovitemegrunf 22:23 15.12.2017

Re: kolena

Ja npr volim da svaki dan menjam rute (bez obzira na dužinu), čak i u toku dana, idem recimo kao ti od tačke A do tačke B, pa onda kada se vraćam idem od tačke B preko tačke C, preskočim D i krenem do tačkeE i odande se vratim na tačku A.


Kod mene je to vezano za odlazak na posao, počeo sam da pešačim kad sam shvatio da mi je potrebno isto vreme za tramvaj i pešačenje, a ovako ne cvikam od kašnjenja, ne guram se i još je daaavo :). E, kad su krenula da otkazuju kolena i tabani, asimetrično, počeo sam da se tripujem da to nije od uvek iste trase i neravnomernog opterćenja koje se gomila godinama.


Ti to ozbiljno? Da li ga ti nosiš u džepu'



Bez to i leopard gatje ne izilazim iz kutju


principessa_etrusca principessa_etrusca 11:10 16.12.2017

Re: kolena

P.S. Kako su samo ružni ti medicinski nazivi, sve te troze, k'o da ih je neki sadista smišljao... Dakle, prijatelju, trozu samo stavi na ignore, tj. refuse to take notice of or acknowledge; disregard intentionally, kao što lepo piše u rečniku. :)

Mind over matter!

Нажалост, за кости, зглобове, срце итд, не постоји чаробни штапић, односно чаробна пилулица типа виагре (мада се мој 93-годишњи комшија куне у глукосамин у вези са својим коленима, баш као да је то чаробна пилула, само је код њега проблем артритис).

Чини ми се да када се ради о дегенаритивним променама (а оне каче мање-више свакога преко 50, па и млађе), треба мислити унапред. Како ће бити за 10, 20 или 30 година?

Драги Микеле, ти си задовољан својом дневном шетњом и чини ми се да ниси истражио све могућности лечења. Ако си напунио 70 (сећам се твог рођенданског блога), ниси прошао неки sell-by-date. Сви ми, па и лекари, имамо предрасуде у вези са годинама, међутим, артрозе се и оперишу, и ја бих истражила и ту могућност до краја. Зашто би ти шетња била довољна, ако би ти хируршки захват можда омогућио и захтевније активности, да одеш, што да не, на ски стазу, или да поново потрчиш?
mikele9 mikele9 15:53 17.12.2017

Re: kolena

Bez to i leopard gatje ne izilazim iz kutju

Ovake li?

mikele9 mikele9 15:56 17.12.2017

Re: kolena

(мада се мој 93-годишњи комшија куне у глукосамин у вези са својим коленима, баш као да је то чаробна пилула,

Pio ja i to glukozamin forte dve ili tri godine, mož' da bidne al' ne mora da znači
zovitemegrunf zovitemegrunf 18:21 17.12.2017

Re: kolena

Ovake li?


Ima danas ovih gaća sa dodacima, kao za dečake, tako i za devojčice. Po tom pitanju sam staromodan;






Tamo, oko 2:15
49 41 49 41 13:07 16.12.2017

H N M

Auuum, zaboravio N; pa zaboravio H...

Deda po majci dogurao do 93.
Dnevni zadatak koji je sebi "nametnuo" kupovina hleba, novine (Politika), mleko.
Obavezno je svakodnevno "zaboravio nesto" da kupi.
Opet nazad u kupovinu.

Svi smo znali da nije zaboravio, vec da nadje razlog da opet krene u pesacku kupovinu.
Tako godinama.
mikele9 mikele9 15:58 17.12.2017

Re: H N M

Svi smo znali da nije zaboravio, vec da nadje razlog da opet krene u pesacku kupovinu.
Tako godinama.

I ja isto, nije mi teško da se po nekoliko puta vraćam u kupovinu.
mili92 mili92 13:26 16.12.2017

Drumovanja

Drumovanja
Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri kao dlan očin.
Moram danas otić nekud, da potražim
malo odmora za umorne oči.

Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake - samo parče druma.

Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.

Vito

mikele9 mikele9 15:59 17.12.2017

Re: Drumovanja

Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.

Hvala ti na Vitu, Mili druže i prijatelju!
eloy eloy 16:16 16.12.2017

Šamaranje nepravde

Priča se odigrala se u jednoj automehaničarskoj radnji na Voždovcu.Detalj iz beogradske automehaničarske radnje podeljen je na društvenim mrežama.

Vulkanizer negde na Voždovcu. Došao da zamenim letnje gume zimskim. Dva radnika uporedo rade na dva automobila. Jedan je šef, rekao bih mojih godina, a drugi je radnik koji deluje nešto mlađe od mog ćaleta. Šepao je i jedva hodao, ali radio iste stvari kao šef.
U jednom trenutku pored njih prođe automehaničar iz susedne radionice. Kada vidi čoveka koji šepa kako se gega, pita ga:

"Uroše, ništa nije bolje?"

"Ubiše me manekenske piste, kolega" a onda se uozbilji "Ma sve u tri lepe... Ne pitaj me ništa."

Šef se bavio mojim autom, dok je Uroš menjao gume na nekom razdrndanom puntu. Vlasnik punta je stajao i pušio. Kada je Uroš završio, taj čovek ga je pitao u čemu je problem sa hodanjem, dodavši "ako smem da pitam".

Uroš je uzdahnuo, rekao kratko "ma..." i delovalo je kao da razmišlja da li da mu to bude ceo odgovor ili da doda još nešto. Ipak je izabrao ovo drugo.

"Je*e me kuk već godinama. Dugo nisam imao zdravstveno, pa sam mogao da se slikam. Onda sam dobio knjižicu, ali se operacija čekala godinu i po dana. I kada je letos došao moj red, rekli su da ne može sad, da su ostali bez nekoliko lekara u bolnici. Đavola su ostali bez lekara - upao neko preko veze, sigurno. I zakazali su mi za kraj marta sledeće godine. Ko zna, možda bude i avgust ako opet upadne neko preko veze. U septembru sam hteo da umrem od bolova. Nisam radio dve nedelje. A ne mogu da ne radim. Žena umrla uoči Božića, troje dece, najstarije 12 godina. I čim je popustilo, eto me nazad. I stvarno je bilo podnošljivo do prošlog petka. Ali me onda preseklo i od tad sam opet Spajdermen."

Čovek ga je pitao u kojoj je bolnici bio i do kad mu traje zdravstveno. Onda se odmakao i telefonirao. U istom trenutku je Urošu zazvonio telefon.

"Evo radim. Za jedno dva sata. Imaš paprikaš od sinoć u frižideru. Pojeo ti je? Sve? Pa idi kupi nešto. Znaš gde su pare? I ja tebe, miko"
Onda se obratio šefu:

"Je*ote, ono moje dete samo jede. Jednom će nas sve pojesti."

Vozač punta je završio telefonski razgovor, a Uroš mu je rukom pokazao na auto i rekao da je gotov. Čovek ga je pitao da li ima papir i hemijsku. Uroš je ušao u radnju i doneo mu blokčić. Čovek je stavio blokčić na haubu, napisao nešto na njemu i pružio Urošu.

"Ovde ti je telefon mog kolege, doktora sa ortopedije. Javi mu se u ponedeljak posle devet ujutru. Rekao mi je da ćeš biti operisan u prvoj polovini decembra. Moraš samo pre toga da izvadiš neke nalaze, ali reći će ti on to već. A možda i znaš već sve šta treba..."

Uroš je pogledao u papir, pa u njega. Pa opet u papir. Pa opet u vozača punta.

"I to samo tako? Jedan telefonski poziv?"

"Ja sam isto doktor, samo nemam veze sa kukovima. Bavim se ovim poslom skoro 30 godina i svakojakih gluposti sam se nagledao. Nepravda je svuda oko nas, a u ovom mom poslu, u ovoj zemlji Spajdermena i Betmena, nekako najočiglednija. Pun mi je više ku*ac flaša viskija, bombonjera i laganja ljudi. Idem u prevremenu penziju krajem godine, ne mogu više. I meni je umrla žena prošle godine, ali nemam decu, tako da mi neće biti frka za lovu."

Uroš ga je gledao netremice. Oči su mu bile kao lubenice. Držao je onaj blokčić i pokušavao nešto da kaže. Onda je samo prišao doktoru i zagrlio ga. Nije ga puštao dobrih minut. Ovaj se nasmejao i rekao:

"Ajde bre šta ti je, svako bi to uradio da može. A meni se može".

"Ne bi svako, i znam da to znate. I ja sad ne znam šta da vam kažem, kako da se odužim. Sa 'hvala' možete da se slikate, a ja nemam mnogo više od toga".

"Ovo je šamaranje nepravde, Uroše. Nemam priliku to da joj radim često. Ali kad imam, neću promašiti. Je*o hvala. Da si ti živ i zdrav. I da te oprave, pa da ženiš tu decu."

Šef je zavrtao šrafove na točkovima mog auta a i gledao u ovu dvojicu. Kad mu je doktor prišao i pitao koliko je dužan, ovaj je rekao "ništa, kuća časti". Čovek nije hteo da čuje, ali je šef bio uporan. Jedva ga je nekako ubedio. Doktor se zahvalio obojici, a šef je rekao:

"Je*emo nepravdu doktore, kad god nam se može. Jebeš hvala. Da si nam živ i zdrav!"


Nije potrebno da izmišljam priče. Nije potrebno da maštam. Dovoljno je da odem kod vulkanizera i izvadim slušalice iz ušiju. Nekad je život strašniji od najjezivijeg horor filma, ali je nekad lepši i od najlepše melodije, pa makar tu melodiju napisao Leonard Koen, a život joj produžio Džef Bakli. Čovek uvek ima priliku da se pokaže, nema opravdanja za bilo sta drugo - stoji u objavi na Fejsbuku.




c_h.arlie c_h.arlie 21:01 16.12.2017

Re: Šamaranje nepravde

eloy
Priča se odigrala se u jednoj automehaničarskoj radnji na Voždovcu.Detalj iz beogradske automehaničarske radnje podeljen je na društvenim mrežama.

Vulkanizer negde na Voždovcu. Došao da zamenim letnje gume zimskim. Dva radnika uporedo rade na dva automobila. Jedan je šef, rekao bih mojih godina, a drugi je radnik koji deluje nešto mlađe od mog ćaleta. Šepao je i jedva hodao, ali radio iste stvari kao šef.
U jednom trenutku pored njih prođe automehaničar iz susedne radionice. Kada vidi čoveka koji šepa kako se gega, pita ga:

"Uroše, ništa nije bolje?"

"Ubiše me manekenske piste, kolega" a onda se uozbilji "Ma sve u tri lepe... Ne pitaj me ništa."

Šef se bavio mojim autom, dok je Uroš menjao gume na nekom razdrndanom puntu. Vlasnik punta je stajao i pušio. Kada je Uroš završio, taj čovek ga je pitao u čemu je problem sa hodanjem, dodavši "ako smem da pitam".

Uroš je uzdahnuo, rekao kratko "ma..." i delovalo je kao da razmišlja da li da mu to bude ceo odgovor ili da doda još nešto. Ipak je izabrao ovo drugo.

"Je*e me kuk već godinama. Dugo nisam imao zdravstveno, pa sam mogao da se slikam. Onda sam dobio knjižicu, ali se operacija čekala godinu i po dana. I kada je letos došao moj red, rekli su da ne može sad, da su ostali bez nekoliko lekara u bolnici. Đavola su ostali bez lekara - upao neko preko veze, sigurno. I zakazali su mi za kraj marta sledeće godine. Ko zna, možda bude i avgust ako opet upadne neko preko veze. U septembru sam hteo da umrem od bolova. Nisam radio dve nedelje. A ne mogu da ne radim. Žena umrla uoči Božića, troje dece, najstarije 12 godina. I čim je popustilo, eto me nazad. I stvarno je bilo podnošljivo do prošlog petka. Ali me onda preseklo i od tad sam opet Spajdermen."

Čovek ga je pitao u kojoj je bolnici bio i do kad mu traje zdravstveno. Onda se odmakao i telefonirao. U istom trenutku je Urošu zazvonio telefon.

"Evo radim. Za jedno dva sata. Imaš paprikaš od sinoć u frižideru. Pojeo ti je? Sve? Pa idi kupi nešto. Znaš gde su pare? I ja tebe, miko"
Onda se obratio šefu:

"Je*ote, ono moje dete samo jede. Jednom će nas sve pojesti."

Vozač punta je završio telefonski razgovor, a Uroš mu je rukom pokazao na auto i rekao da je gotov. Čovek ga je pitao da li ima papir i hemijsku. Uroš je ušao u radnju i doneo mu blokčić. Čovek je stavio blokčić na haubu, napisao nešto na njemu i pružio Urošu.

"Ovde ti je telefon mog kolege, doktora sa ortopedije. Javi mu se u ponedeljak posle devet ujutru. Rekao mi je da ćeš biti operisan u prvoj polovini decembra. Moraš samo pre toga da izvadiš neke nalaze, ali reći će ti on to već. A možda i znaš već sve šta treba..."

Uroš je pogledao u papir, pa u njega. Pa opet u papir. Pa opet u vozača punta.

"I to samo tako? Jedan telefonski poziv?"

"Ja sam isto doktor, samo nemam veze sa kukovima. Bavim se ovim poslom skoro 30 godina i svakojakih gluposti sam se nagledao. Nepravda je svuda oko nas, a u ovom mom poslu, u ovoj zemlji Spajdermena i Betmena, nekako najočiglednija. Pun mi je više ku*ac flaša viskija, bombonjera i laganja ljudi. Idem u prevremenu penziju krajem godine, ne mogu više. I meni je umrla žena prošle godine, ali nemam decu, tako da mi neće biti frka za lovu."

Uroš ga je gledao netremice. Oči su mu bile kao lubenice. Držao je onaj blokčić i pokušavao nešto da kaže. Onda je samo prišao doktoru i zagrlio ga. Nije ga puštao dobrih minut. Ovaj se nasmejao i rekao:

"Ajde bre šta ti je, svako bi to uradio da može. A meni se može".

"Ne bi svako, i znam da to znate. I ja sad ne znam šta da vam kažem, kako da se odužim. Sa 'hvala' možete da se slikate, a ja nemam mnogo više od toga".

"Ovo je šamaranje nepravde, Uroše. Nemam priliku to da joj radim često. Ali kad imam, neću promašiti. Je*o hvala. Da si ti živ i zdrav. I da te oprave, pa da ženiš tu decu."

Šef je zavrtao šrafove na točkovima mog auta a i gledao u ovu dvojicu. Kad mu je doktor prišao i pitao koliko je dužan, ovaj je rekao "ništa, kuća časti". Čovek nije hteo da čuje, ali je šef bio uporan. Jedva ga je nekako ubedio. Doktor se zahvalio obojici, a šef je rekao:

"Je*emo nepravdu doktore, kad god nam se može. Jebeš hvala. Da si nam živ i zdrav!"


Nije potrebno da izmišljam priče. Nije potrebno da maštam. Dovoljno je da odem kod vulkanizera i izvadim slušalice iz ušiju. Nekad je život strašniji od najjezivijeg horor filma, ali je nekad lepši i od najlepše melodije, pa makar tu melodiju napisao Leonard Koen, a život joj produžio Džef Bakli. Čovek uvek ima priliku da se pokaže, nema opravdanja za bilo sta drugo - stoji u objavi na Fejsbuku.





Lepa priča !
myredneckself myredneckself 23:25 16.12.2017

Re: Šamaranje nepravde

eloy
u ovoj zemlji Spajdermena i Betmena

Treba voditi računa o rodnoj ravnopravnosti, pa bi u sredinu, među njih dvojicu, trebalo dodati i Wonder Woman.
eloy eloy 00:09 17.12.2017

Re: Šamaranje nepravde

Treba voditi računa o rodnoj ravnopravnosti, pa bi u sredinu, među njih dvojicu, trebalo dodati i Wonder Women.


prihvatam kritiku, propust.
nask nask 00:28 17.12.2017

Re: Šamaranje nepravde

Treba voditi računa o rodnoj ravnopravnosti, pa bi u sredinu, među njih dvojicu, trebalo dodati i Wonder Women.



prihvatam kritiku, propust.


Iju, sram vas bilo.
mikele9 mikele9 16:06 17.12.2017

Re: Šamaranje nepravde

Nije potrebno da izmišljam priče. Nije potrebno da maštam. Dovoljno je da odem kod vulkanizera i izvadim slušalice iz ušiju. Nekad je život strašniji od najjezivijeg horor filma, ali je nekad lepši i od najlepše melodije, pa makar tu melodiju napisao Leonard Koen, a život joj produžio Džef Bakli.

Hvala ti eloy đe čuo i đe ne čuo!!! Divna priča i dokaz da pravi ljudi nisu iščezli!
zemljanin zemljanin 15:40 17.12.2017

11.5

Najbolji rezultat koji sam postigao, bio je 11,5 sekundi.


u to je bas rezultat ... moje najbolje je bilo 12.3, mozda sam mogao da popravim na ispod 12 ali nisam imao konstituciju za sprint a i vise sam voleo fudbal i plivanje

a za kolena, drz' se, jos malo pa ce da nam ugradjuju rezervne delove, bolje nego original, samo da docekamo
mikele9 mikele9 16:11 17.12.2017

Re: 11.5

u to je bas rezultat ... moje najbolje je bilo 12.3, mozda sam mogao da popravim na ispod 12 ali nisam imao konstituciju za sprint a i vise sam voleo fudbal i plivanje

Razumem te potpuno i ja sam pored trčanja obožavao fudbal i plivanje, plivanje i sada ali u ono vreme kad su me spopadale devojke, odlučio sam se za njih

a za kolena, drz' se, jos malo pa ce da nam ugradjuju rezervne delove, bolje nego original, samo da docekamo

Dočekaćemo, ne brini

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana