Rutine, inovativnost i kreativnost

dracena RSS / 22.06.2007. u 10:20

Dracenine "Mrvice"

Kad čujemo reč kreativnost, prvo što pomislimo je umetničko stvaralaštvo. Medjutim na kreativnosti pojedinih ljudi su u istoriji stvorene imperije i zaradjena basnoslovna bogatstva. O ovoj poslednjoj vrsti kreativnosti će ovde biti najviše reči. Čini mi se da je najbolje krenuti od negativnog pojma, tj. procesa koji ne sadrže ni malo kreativnosti, od rutina.

Rutine su navike, uobičajeni postupci manje ili veće složenosti koje u čovekovoj privatnoj i radnoj svakodnevici imaju veoma značajno mesto, jer obezbedjuju uredno obavljanje nekih zadataka uz minimalno angažovanje čovekovih intelektualnih resursa i vremena. Svi mi jutro započinjemo rutinama koje obavljamo u polubudnom stanju: pristavljamo kafu ili čaj, tuširamo se, peremo zube, oblačimo se itd. Ni ne primetimo da smo nešto radili, nismo se umorili, niti nam je bilo neugodno. Čitav naš dan i čitav naš život ispunjen je najrazličitijim rutinama kojih mi najčešće nismo ni svesni. Na radnom mestu rutine imaju posebn značajno mesto, jer samo rutiniziran radni proces obezbedjuje standardni kvalitet proizvoda i usluga i ispunjavanje rokova. Zato svaka organizacija teži da što veći deo redovnih radnih zadataka i procesa prevede u rutine. Za zaposlenog je razvijanje rutina dugoročan proces koji se sastoji od sticanja navika i veština.

S druge strane, preterano rutinizirani radni postupci postaju dosadni i zamorni. Što je još važnije, svaki radni proces će pod pritiskom tržišta postati prevazidjen i biće potrebno izvršiti njegovu reorganizaciju, odnosno inovaciju.

Inovacija (=uvodjenje novina) ne predstavlja automatski kreativnost, već samo nešto novo na odredjenom mestu i u odredjenom vremenu. To je paradoksalan fenomen koji se raspada još u toku svog nastanka: novo se može opisati samo kroz poredjenje sa postojećim, ali onog trenutka kad je nešto nastalo, prelazi u kategoriju postojećeg. Zato parovi pojmova novina-pravilo tj. Inovacija-rutina imaju samo simboličku vrednost. U praksi su oni isprepletani i neodvojivi. Inovacije nastaju iz rutina i postaju rutine, ali u trenutku inovacije nastaje slom starih rutina. Invacija obezvredjuje stare rutine tek kad se novina ponovi i postane potvrdjena kao nova rutina. Pritom jedna inovacija može uticati u raznim pravcima i razgraditi veliki broj starih rutina.

Ovo permanenentno rastvaranje novog u rutinu čini da je ovu pojavu teško posmatrati i o njoj diskutovati. U svakom slučaju, mora postojati konsenzus oko toga kako je bilo u prošlosti da bi se moglo zapaziti na koji način sadašnjost odstupa od te prošlosti. Inovacija je pritom potpuno zavisna od konteksta. To su odstupanja od uobičajenog, a šta je u nekoj sredini uobičajeno, zavisi od sredine.

Kad je novo bolje od postojećeg, ima destruktivnu snagu. Naročito u toku reorganizacije staro i provereno biva ukidano i počinje da se zamenjuje novim. Medjutim, pritom nastaje jedan prazan prostor, ničija zemlja, koja se često pretvara u zonu konflikata oko toga kakva inovacija treba da bude. Kao što je gore rečeno, inovacija je svako odstupanje od uobičajenog. To odstupanje može ići u dva smera: prema nečem iz prošlosti ili prema potpuno novom. Ako se kao glavna orijentacija ili uzor za delovanje uzima prošlost, onda govorimo o tradicionalizmu; ako se težilo uvodjenju novog, onda je u pitanju neka vrsta modernizma. Oba ova smera mogu se pojavljivati kao manje ili više agresivna revolucija, u prvom slučaju kao konzervativna, a u drugom kao futuristička.

Kreativnost je sposobnost za stvaranje novih ideja i novih načina rešavanja problema. Ona je važna ali vrlo neujednačeno rasporedjena osobina pojedinca na kojoj se može izgraditi put ka stvaranju korisnih znanja.

I pored snažnog razvoja računara i veštačke inteligencije u drugoj polovini 20. veka, ljudska kreativnost ostaje nenadmašna i jedinstvena pojava. Uzrok njene prednosti nad kreativnošću kompjutera je po nekima, izmedju ostalog, holistička organizaciona struktura mozga koji memorisanjem redundantnih informacija omogućava mnogo više veza i referenci.

Iako u širokoj javnosti postoji veliko interesovanje za mehanizme koji pokreću i upravljaju kreativnošću, menadžment znanja ne preporučuje prekomerno istraživanje kreativnosti u procesu nastanka znanja jer, s jedne strane objasniti ne znači automatski i osigurati tj. izazvati kreativnost, a s druge strane, ogoljeni pristupi mogu biti štetni i remetilački za ove fine mentalne procese.

Kreativnost neki ljudi imaju, neki nemaju. Od onih koji je nemaju ne vredi je ni očekivati, niti je možemo izazvati bilo kakvim insistiranjem , prinudom ili podsticajima. Sve što možemo da učinimo u tom smislu je pažljiv odabir novih zaposlenih i stvaranje dobrih uslova za kreativni rad. Najvažniji od tih uslova su:

- kultura tolerantna prema greškama

- osvešćen odnos prema neznanju

- odredjeni stepen slobode za kreativne zaposlene

O prva dva uslova, tolerantnosti prema greškama i osvešćivanju neznanja kao motivatora za razvoj novog znanja već smo ranije pisali. Ali pošto u našem društvu treba još mnogo ozbiljnog rada na ova dva zahteva, odnosno značajnih promena ustaljenih pogrešnih reakcija kad su u pitanju greške i neznanje, ovde ću se ipak još jednom malo vratiti na ove dve teme.

Oni koji uče ili eksperimentišu nužno prave greške. Pošto su nužne, neizbežne i često vrlo korisne, ne smeju biti previše sankcionisane. Kultura koja po svaku cenu sprečava pravljenje grešaka guši kreativnost i novine, jer da bi se otkrila, isprobala ili razradila neka nova ideja, često je potrebno ići putem pokušaja-pogrešaka. Greške, dakle, ne treba interpretirati kao ‘zakazivanje’ već kao cenu koju treba platiti za pronalaženje pravog rešenja. U suprotnom, ljudi će izbegavati put inovacija i opredeljivati se za rutine.

Pošto, medjutim, u radnim procesima ne sme biti grešaka, moraju biti definisani minimumi, koji obezbedjuju normalno odvijanje rada, a ostatak prostora izvan ovih minimuma treba staviti na raspolaganje ljudima za eksperimentisanje.

Razvoj novog često je onemogućen ograničenim resursima svakodnevice, naročito vremenom. Redovni zadaci i poslovi oduzimaju vreme za bavljenje dugoročnim projektima i novim idejama. Mnogim organizacijama nedostaje i prostor u kom će se, daleko od rutina, razvijati nove ideje. Zato bi uspostavljanje konteksta koji će za sve zaposlene stvoriti mogućnost da razvijaju svoje potencijale i osmišljavaju i realizuju svoje ideje trebalo da bude definisano kao jedan od zadataka organizacije. Ovde se po nekim naučnicima radi pre svega o modalitetu upravljaja koje se odriče ambicije da direktno upravlja, odnosno o nekoj vrsti samoorganizovanih inovativnih procesa. Šanse za takvu samoorganizaciju pružaju naročito tzv. konteksti za interakciju, u kojim su zaposleni oslobodjeni svakodnevnih dužnosti. Razgovori pored kamina ili outdoor-seminari nakon posla su rasterećeni od svakodnevice i zato podseniji od redovnih sastanaka na radnom mestu, pa i razgovora na pauzi za ručak ili kafu. Razumno ponašanje menadžmenta sprečava ‘strateško ponašanje’ aktera u svakodnevici organizacije, a da do ovakvog razumnog ponašanja se može doći samo kroz labavljenje hijerarhije.

Medjutim, ovde se krije jedna nova opasnost: ako se pomenuti diskursi oslobodjeni od hijerarhije odvijaju daleko od realnosti tako što se isključe realne prinude i političke konstelacije i ako se dâ nesrazmerni značaj idejama grupa slabog uticaja, umanjuje se sposobnost novih ideja da se inkorporiraju u postojeću organizaciju, a ‘inovatori’ rizikuju da budu izolovani od ostalih zaposlenih. Stoga je potreban balans izmedju slobodnog prostora i uvezanosti.

Kreativnost je stvaralački deo procesa rešavanja problema. Druga komponenta ovog procesa je sposobnost sistematičnog rada. Dok kreativnost daje obilje ideja, sistematičnost procesu stvaranja znanja daje konačni oblik, unosi red, selektuje ideje i tako sprečava da se kreativni rad pretvori u večnu igru. Iz obilja primera iz života vidi se da sama kreativnost nije dovoljna za stvaranje novog znanja: svet je pun briljantnih umova koji nikad ne uspeju da okončaju svoje genijalne projekte, disertacije, patente. Njihov problem je u većini slučajeva nedostatak sistematičnosti.

Dodatne informacije na sajtovima:

ovde

i ovde

 

 

Atačmenti



Komentari (81)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

d j o l e d j o l e 11:30 22.06.2007

Sinhronizovana kreativnost


Postoji jedna pojava, koja je zabelezena (bukvalno) mnogo puta. A to je, da su istrazivaci u nekoj oblasti, potpuno odvojeni i fizicki, i nekim blizim i daljim strucnim okruzenjem, sinhrono dolazili (u okviru od +/- nedelju dve, najvise mesec dana) do malte ne identicnih, potpuno novih, originalnih (nikada do tada ni priblizno na pamet palih drugima :) ideja. Kako li je tek to moguce objasniti :)
dracena dracena 11:59 22.06.2007

Re: Sinhronizovana kreativnost

Da, kod Sarskog je bilo reči o dvema grupama majmuna koje su neposredno jedna za drugom došle do identičnog rešenja problema. U periodu romantizma (19. vek) se govorilo o "svetskom bolu" i "univerzalnoj svesti", a Tesla je pominjao "kosmičku svest". Neki fantasti, koje rado zovem vizionari, mada znam da njihove vizije ponekad nisu sasvim ispravne, govore o "kosmičkom rezervoaru znanja" iz kog ljudi crpu svoja otkrića.

Medjutim, postoje i sasvim prizemna objašnjenja za takve pojave. Smatra se da je za svako otkriće potreban odgovarajući stupanj tehnološkog razvoja (ovo im odmah mogu osporiti navodjenjem mnogobrojnih genija npr. Da Vinči, koji su iskoračivali nekoliko vekova unapred). Kad se dostigne taj potrebni stupanj tehnološkog razvoja, pojavljuje se i praktična potreba za nekim rešenjem plus vrlo kreativni pojedinci i eto otkrića. Ali ne bih ja baš rekla da su stvari tako jednostavne.

Čini se da će nauka ovim stvarima morala da se u budućnosti bavi detaljno ako čovek želi da razvija kreativnost i po mogućstvu i upravlja njome.
d j o l e d j o l e 12:48 22.06.2007

Re: Sinhronizovana kreativnost

Neko je ranije na blogu (da li g. Sarski ili g. Cirkovic) pomenuo ciklicno pojavljivanje i ponavljanje ideja. Kao da se u odredjenim vremenskim periodima ponavljaju (bar u nekim obrisima) slicne ideje, koje zaokupljuju paznju vecine. Kao neka ponovljena kreativnost. Mozda nesto sto nama sada deluje kao neponovljiva kreacija, potpuno nova i korisna ideja (sto i jeste u nekom nasem vremenskom ili kulturoloskom okviru), nesto sto je pre odredjenog vremena na u sustini isti nacin takodje delovalo kao kreacija u nekom drugom okruzenju. Mozda je to delom odgovor na sinhronizovana otkrica (u smislu da neki novi problem ili novi nivo tehnoloskog razvoja trigeruje neki delimicni deja vu) ... ili to mozda nije potpuno ciklicno (kruzno) kretanje ideja vec se one krecu po nekoj spirali na vise, t'jest da se u svakoj sledecoj iteraciji usavrsavaju.
d j o l e d j o l e 15:13 22.06.2007

Re: Sinhronizovana kreativnost

Dodao bih na ovo ranije. Mozda nekad i treba dopustiti taj, neki izolovan, osecaj da je neko u necemu originalan (iako je neko drugi to negde drugi sasvim sigurno vec uradio). Mozda je potpuno beskorisno za druge, ali sam osecaj da ste kreativni nekada je beskonacno puta vredniji od toga koliko je stvarno to sto ste ucinili korisno i stvarno novo.
dracena dracena 15:39 22.06.2007

Re: Sinhronizovana kreativnost

ali sam osecaj da ste kreativni nekada je beskonacno puta vredniji od toga koliko je stvarno to sto ste ucinili korisno i stvarno novo.

A, da, Djole! Najvažnije sam zaboravila da pomenem. Zadovoljstvo u stvaranju, tj. ispoljavanju i realizovanju sopstvene kreativnosti! :)

Kad posmatramo decu kako crtaju, prave kule od kocaka ili peska, uočavamo to zadovoljstvo. Kad sa njima razgovaramo o onom što su nacrtala ili napravila, ona će nam svoje delo opisati kao najlepše tvorevine, jer su unela u njih svoju lepu, bogatu maštu. Nije važno što mi okom ne raspoznajemo tu lepotu, ona je realnost. A kako su samo ponosni na svoj rad! Kao da su oslikali sve fasade u Parizu ili izgradili pola Rima.:)))
dracena dracena 18:24 22.06.2007

Re: Ciklično ponavljanje ideja

Jeste Djole, to je poznata i poželjna pojava u menadžmentu znanja. Neko znanje tj. ideja se ponovo nametne posle izvesnog vremena i zahteva reinterpretaciju, adaptaciju i nadje svoje mesto u primeni. Preduzeća to danas podstiču, odnosno omogućavaju različitim tehnikama menadžmenta znanja uz upotrebu IT. Dosta kompleksni, bolje reći mukotrpni i dugoročni postupci vezani za dobar menadžment elektronskih dokumenata, učenje zaposlenih, način formulisanja zadataka itd. Ali se sve to najčešće isplati. Planirala sam da svoj prvi post posvetim idejama, njihovom nastanku, razvoju i rasejavanju, ali se u tom trenutku o tome pisalo na nekoliko mesta, pa sam odložila, ali nisam odustala. Menadžment znanja ovu temu obradjuje drugačije od filosofije nauke, tako da se nadam da će nam svima biti interesantno da malo razmotrimo tu po mnogo čemu novu vizuru.
Bonner DE Bonner DE 11:54 22.06.2007

Inventivnost i kreativnost, svakako

Rutinu prezirem, ona, po meni, nije ni u jednom poslu poželjna. No way!

Inovacija svaki dan, ništa bolje od dobre promene! A i loša promena je bolja od svake rutine!

Kreativnost je vrlina, srećni su oni koji je poseduju!

Pozdrav
dracena dracena 12:02 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Bonnere, da li to znači da svaki dan zube pereš na drugačiji način, da cipele vezuješ na svakoj nozi drugačije itd. Neka odredjena količina rutina mora da postoji da bi se rasteretio mozak. Slažem se sa tobom da je previše rutine u čovekovom životu užasno dosadno, ali malkice ipak, tek toliko da ne živimo u haosu i da nam svakodnevica bude organizovanija i lakša.
Bonner DE Bonner DE 12:25 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Ne znam šta da ti odgovorim na pranje zuba i vezivanje pertli, ali ako uzmemo u obzir činjenicu da je svaki trenutak neponovljiv i jedinstven, onda ni te stvari ne radim na identičan način. U svakom slučaju i njih radim svesno, a desilo mi se, naravno da sam ih "odradio" rutinski, da "nisam bio prisutan" i da kratko posle toga nisam znao šta i kako sam uradio. U poslu mi se to dosad nije desilo, nadam se da i neće. Kad vidim kod nekoga da nešto radi rutinski ja odmah provrim, i naravno prekinem rutinu i "vratim tog nekoga u stvarnost". *smeh*
dracena dracena 12:45 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Ne znam kojim poslom se baviš, ali većina poslova ima jedan deo zadataka koji se moraju rutinski obavljati. Npr. mi koji koristimo računare rutinski uključujemo mašinu, ukucavamo password, otvaramo program koji najviše koristimo itd. Ako bismo svaki put morali da se preslišavamo šta sad, često bismo se gubili i grešili. Ali kad se čovek bavi nekom strukom gde je kreativni rad glavni sadržaj ponude, onda, slažem se, treba često razbijati rutine i vraćati ljude na izvor ideja, tj. njima samima. :) ( :)= "smeh"
Bonner DE Bonner DE 13:08 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Dracena, nije potrebno nikakvo preslišavanje, važno je ne biti odsutan, tj. svesno uraditi ono što nameravaš. Čak i kod tih banalnih svakodnevnih stvari, a u poslu kojim se bavimo to je rekao bih alfa i omega za uspeh. Rutina je najplodnije tlo za greške. I u najbanalnijim svakodnevnim stvarima.
nsarski nsarski 13:42 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Cini mi se da imate na umu razlicite stvari. Funkcionisanje covekovog organizma je vec podeljeno na rutinske i ne-rutinske radnja. Rad srca, pluca, zlezda, itd. se rutinski obavlja, jer je to najprakticniji nacin. Ako bi morali voljno sve vreme da pokrecemo srce ili rad pankreasa, ne bi stigli nista drugo da radimo. Mislim cak da ne bi imali ni mentalnih mogucnosti da tako funkcionisemo. Neke od automatskih radnji mozemo kontrolisati voljom - disanje, hodanje, i slicno, i to nam daje fleksibilnost: ako naidjemo na neravan teren prilikom hodanja, mi prilagodimo korak, itd.
Na slican nacin je covek, kod mnogih radnji koje obavlja, neke prebacio u rutinu kako bi oslobodio svest za resavanje nepredvidjenosti. Ali, da bi nesto postalo rutina (sviranje klavira, recimo - pijanista hoce da svira muziku, a ne da u svakom trenutku pogadja gde mu se nalazi koja dirka) potrebno je ucenje i vezba. Rutina je korisna i bez nje ne moze da se zivi. Zamisli, Bonner DE, da je, svaki put kad sednes u automobil, raspored brzina na menjacu drugaciji, i svaki put kad menjas brzinu treba da razmislis gde se koja nalazi. Svi bi vozili kao pocetnici i nastao bi haos u saobracaju. Mozda kreativan haos, ali haos u svakom slucaju:)
nsarski nsarski 13:54 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Jos i ovo da dodam, ako sam dobro razumeo Bonnera DE, rutina sama po sebi, kao jedini oblik funkcionisanja ne moze da bude cilj. Dakle ako je rutina jedini modus operandi, na poslu, u zivotu, onda je za svaku osudu.
Bonner DE Bonner DE 14:16 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Ne bi da cepidlačim, ali... Nsarski, ne slažem se sa Vama, posebno ovo o funkcionisanju čovekovog organizma, to uopšte nije rutinski, to jeste jedan kontinuirani proces, ali svaki novi ciklus je zaseban za sebe i nov i drugačiji, i zasnovan na potpuno novim podacima na osnovu kojih onda dolazi do izvršenja odredjene funkcije, npr. otkucaja srca i on je uvek kvalitativno i kvantitativno drugačiji od svih prethodnih, jedinstven i neponovljiv. On je u većoj ili manjoj meri sličan onim prethodnima ali nikad apsolutno identičan, nikad 100 % isti. U medicini ne postoji i ništa nije apsolutno. Znam da je u matematici situacija potpuno drugačija. *smeh*

A ovo što se tiče menjača, rutina bi, po meni, u tom slučaju bila situacija kad ti promeniš brzinu a da u tom trenutku na to nisi pomislio, tj. da nisi svestan toga, i da nakon nekoliko trenutaka nisi siguran u koju si brzinu promenio i ne možeš da se setiš dok ne staviš ruku na menjač i ne opipaš i proveriš u kojoj si brzini. U tome je razlika mog poimanja rutine. I tu naravno onda i leži opasnost za pravljenje greške.
nsarski nsarski 15:16 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

U pomenutom smislu, organizam se prilagodjava uslovima, pa se i nevoljne radnje tako prilagodjavaju. Sistem nije statican, fiksiran za sva vremena, sa tim se slazem, ali obavljanje tih radnji ne zavisi od nase volje. Ceo vegetativni nervni sistem nije dostupan nasoj volji i svesnim odllukama. Recimo, vi ne mozete da odlucite da se ne znojite na vrucini.
Ima ljudi koji su u stanju da nad nekim autonomnim radnjama steknu kontrolu: postoje joga majstori koji su u stanju da uspore rad srca, ili da sede na snegu i da se znoje, ali to se smatra za posebnu vestinu i izuzetak.
Mozda mi samo drugacije poimamo rutinu.
Bonner Bonner 16:41 22.06.2007

Re: Inventivnost i kreativnost, svakako

Slažem se u tome da samo drugačije poimamo rutinu.

Svakako da deo funkcija našeg organizma nije podložan uticaju naše volje, ali ga ja nikako ne bih posmatrao kao rutinu, a posebno ne iz tog razloga.

Pozdrav
dunjica dunjica 17:19 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

Ne treba miješati babe i žabe.

Rutina je proces, djelovanje, radnja koja se svakodnevno (ili gotovo svakodnevno) ponavlja, a ima veze s uvježbanošću, s velikim brojem ponavljanja. Moguće ih je svjesno mijenjati.

Rad srca, disanje, krvni tlak, probava, upravljani su našim vegetativnim nervnim sistemom. Nisu UVJEŽBANI niti dovoljno dugo / često ponavljani. To su biološki utvrđeni, u našem organizmu (genetski?) ZAPISANI procesi. Na njih se može daleko teže utjecati i mijenjati ih nego automatske radnje (kao što je već spomenuto, moguće je jogom, autogenim treningom, sl. ekstatičkim stanjima).
Bonner Bonner 17:43 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

Yes Dunjice, da stimm ich dir voll und ganz zu!

Gruß nach Berlin!

Za one koji ne umeju nemački, nisu u pitanju psovke, samo se slažem sa Dunjicom.
dunjica dunjica 17:52 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

Bonner, Gruss nach Bonn, die Stadt, die ich sehr mag (vor allem aus meiner duesseldorfer Zeit)!

A psovke, ah, ta Nijemci su tako... tako... hm... nemaštoviti ;-)
Bonner Bonner 18:01 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

Ah, pa i nisu baš tako nemaštoviti, al' nećemo da počinjemo. Ja i inače ne psujem, ni na srpskom. Šta ću, gut erzogener Junge! ))

Düsseldorfer Altstadt, sehr schön! Bin vielleicht nächste woche in Düss. Sad mi još reci da ti se Köln ne dopada, i you are my favorite! *lach*

Dracena i ostali, izvinite zbog nemačkog, šta ću, ja sam samo jedan običan Bonner!
dracena dracena 18:02 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

Jawohl, keine Schimpfe, bitte! Grüsse, Glückwünsche und Liebeserklärungen sind dagegen normal und erlaubt!

(Ovo su mala uputstva Dunjici i Bonneru šta smeju da pišu na nemačkom, a šta ne.)
Bonner Bonner 18:08 22.06.2007

Re: rutina i vegetativni nervni sistem

*smeh*

Laknulo mi. Hvala Dracena
dunjica dunjica 18:27 22.06.2007

Re: Bonner, Dracena

Hahahahaha... Es tut gut, auch ein Bisschen Deutsch. Na ja, ich habe in Düsseldorf einiges erlebt und in Köln gearbeitet. Außerdem bin ich keine Biertrinkerin, so dass ich den Streit zwischen den Alt-Fans und Kölsch-Fans nicht mittrage. Auf jeden Fall, beide Städte sind mir lieb, D´dorf ein ganzes Stück lieber, aber jetzt bin ich eine Berlinerin, und DIE Stadt tut mir wirklich gut.

Herzlichen Dank, dass ich auf Deutsch trollen ;-) durfte. Macht´s gut! Tschüssi, sagt BerlinerIn!
dunjica dunjica 18:28 22.06.2007

Re: Düsseldorfer Altstadt

Die längste Theke der Welt, hihihihi.

Mein Mann hat in Bonn studiert und ich war gerne dort.
Bonner Bonner 19:37 22.06.2007

Re: Bonner, Dracena

*lach*

Mir in Bonn lieben Kölsch, dat is ja hier ein muss! Da simmer dabei! Und in Düss trinken wir natürlich Alt!

Moj Bundesdorf je zwar klein aber sehr fein! Und ich bin ein Bonner durch und durch! ))

Und gleich gehen wir auf die Piste, mal was trinken! *lach*

Bis dann! Pozdrav
dunjica dunjica 20:18 22.06.2007

Re: Bonner, Dracena

Grüsse nach Niederrhein, das so seeehr an mein Slawonien erinnert. Prost!
dunjica dunjica 20:19 22.06.2007

Re: Bonner, Dracena

Ich meinte: Rheinland. Aus Niederrhein kommt mein Liebster ursprunglich. Also, Gruss nach Rheinland!
Dilan Dog Dilan Dog 11:56 22.06.2007

Kreativnost

Kad čujemo reč kreativnost, prvo što pomislimo je umetničko stvaralaštvo. Medjutim na kreativnosti pojedinih ljudi su u istoji stvorene imperije i zaradjena basnoslovna bogatstva. O ovoj poslednjoj vrsti kreativnosti će ovde biti najviše reči


Mislim da je o kreativnosti pojedinih ljudi koji su u istoriji stvarali imperije bilo previse reci...

Potrebno je teorijsko oko prebaciti na uocavanju kreativnost obicnih, beznacajnih ljudi i njihovih postupaka u svakodnevnom zivotu. Na ono sto nije vidljivo, javno, i sto nije pod svetlom reflektora. U sociologiji i drugim drustvenim naukama, poslednjih decenija primetan je zaokret ka vrsti problematike koju sam malocas pomenuo. To su takozvane `studije kulture`, interdisciplinarni pristup...
d j o l e d j o l e 12:12 22.06.2007

Re: Kreativnost

na uocavanju kreativnost obicnih, beznacajnih ljudi i njihovih postupaka u svakodnevnom zivotu


Da. Naprimer, kuvanje kafe moze nekad da ispadne malo remek delo:). Koliko neke, naizgled, beznacajne sitnice mogu od obicne jutarnje kafe da naprave malo savrsentvo (bar po necijem ukusu)
Dilan Dog Dilan Dog 12:16 22.06.2007

Re: Kreativnost

Nisam bas mislio na kuvanje kafe, ali, zasto da ne...
yu1bcd yu1bcd 12:24 22.06.2007

Re: Kreativnost

Amerikanci mere genijalnost kolicinom zaradjenih para. U mojoj mladosti su dva genijalca izmislila metalni cep za boce i pakovanje hrane za zivotinje u konzerve. Gates & Larison od novije dotcom generacije naglasavaju, da su pravovremeno pobegli sa fakulteta i sprecili trajnije ostecenje mozga Google se takodje bori za sto kreativniju radnu okolinu...
dracena dracena 12:34 22.06.2007

Re: Kreativnost

Rečenicom koju si citirao, Dilane, htela sam da kažem da ću se baviti drugom vrstom kreativnosti, po mnogo čemu veoma različitom od umetničke. Time sam mislila upravo na kreativnost koja je potrebna za rešavanje svakodnevnih problema. Jedino se ne bih složila sa tobom da su ljudi koji svoju kreativnost koriste u pragmatične svrhe beznačajni. Oni su veoma dragoceni i pametne sredine ih cene i adekvatno nagradjuju.

Mislim da imperije i velika bogatstva, osim retkih izuzetaka, uglavnom nisu izgradjene kreativnošću jednog čoveka, nego mnogo vrlo posvećenih ljudi koji su ugradjivali svoje ideje, dakle svoju pragmatičnu kreativnost, u izgradnju tih imperija i bogatstava. Samo što se u istoriji i biografijama kasnije stvari umnogome pojednostave, pa se npr. Cezaru pripisuju sve zasluge za slavne pobede i procvat Rima, a zanemaruju svi oni sjajni kreativni vojnici, političari, naučnici, filosofi koji su svoje stvaralaštvo ugradili u Rimsko carstvo. Bez svih njih bi Cezar bio beznačajni nepismeni varvarin, neznalica koju bi razvijene civilizacije smazale za doručak. :)))

O kulturi ću govoriti u nekom od narednih topica. Kultura znanja (informaciona kultura) je jedan od najvažnijih uslova za brži razvoj društava u 21. veku.
Dilan Dog Dilan Dog 12:36 22.06.2007

Re: Kreativnost

Jedino se ne bih složila sa tobom da su ljudi koji svoju kreativnost koriste u pragmatične svrhe beznačajni.


Pogresno si me protumacila. Nisam mislio da je pragmaticna kreativnost beznacajna, tj. nisam je ni pominjao, a isto tako, ne mislim da su ljudi koji je koriste beznacajni...

`Beznacajni` sam upotrebio u jednom pozitivnom smislu, sto znaci da su oni na koje sam ja mislio etiketirani kao takvi od onih koji su `znacajni`.
dracena dracena 17:51 22.06.2007

Re: Kreativnost

Da, da, nego sam ja iskoristila tu tvoju sintagmu da još jednom naglasim značaj ove pragmatične kreativnosti. U modernom svetu individualni rad, pa ni individualna kreativnost ni najvećeg genija ne može da da rezultate, niti da bude zapažena, jer su sve pojave toliko kompleksne da prosto zaguše pojedinca. Samo dobro organizovani timovi sa vrlo kreativnim pojedincima danas beleže uspeh. Čak i vrlo talentovani umetnici ne mogu da naprave karijeru sami (pitanje je da li su ikad i mogli).
snezana7plus snezana7plus 12:52 22.06.2007

i rutina i inovativnost i kreativnost

Potrebne su nam sve tri: i rutina i inovativnost i kreativnost.
Pravi menadzer ce znati kako da artikuluse sve tri stvari i izvuce maksimum.
svet je pun briljantnih umova koji nikad ne uspeju da okončaju svoje genijalne projekte, disertacije, patente. Njihov problem je u većini slučajeva nedostatak sistematičnosti.

Zato u jednoj grupi kreativci nisu dovoljni, koliko god bili neophodni.
dracena dracena 13:49 22.06.2007

Re: i rutina i inovativnost i kreativnost

Pravi menadzer ce znati kako da artikuluse sve tri stvari i izvuce maksimum.

Upravo je to najvažniji zadatak menadžera. Onaj koji u tome uspeva smatra se odličnim u svom poslu, jer rezultati govore njemu u prilog.

Što se sistematičnosti tiče, nju može savladati svako. Imala sam sreću da je moje čitavo obrazovanje proteklo pod različitim vidovima uticaja jedne velike zapadnoevropske kulture. Pratila sam kako se u njihovom školstvu pažljivo razvija sistematičnost kod učenika: blago, ali ozbiljno, bez prinude, samo ukazivanjem, očiglednim primerima, uputstvima i pohvalama. Ništa lakše, samo kad se hoće.
nsarski nsarski 14:00 22.06.2007

Re: i rutina i inovativnost i kreativnost

Poslovi na kojima se samo obavljaju rutinske radnje su Kafkina nocna mora.
dunjica dunjica 17:04 22.06.2007

Re: Kafkina noćna mora

ili otuđivanje od samoga sebe i Chaplinova "Moderna vremena".
dracena dracena 17:33 22.06.2007

Re: Kafkina noćna mora

Upravo ovaj film mi je pao na pamet dok sam pisala o rutinama. Ipak one nisu baš toliko negativne. To umetnici, boemčine stare malo preteruju. :)))

Ali šalu na stranu, mudar menadžment se ozbiljno bavi pitanjem da li su zaposlenom neki radni zadaci dosadni i kako mu ih učiniti zanimljivijim. Izmedju ostalog i zbog toga se preporučuje češća promena radnih mesta (tzv. job rotation).
dunjica dunjica 17:36 22.06.2007

Re: Job rotation

Koristi i zaposleniku i poslu koji se obavlja. Tako se često događa do poboljšanja procedura i radnji.
dracena dracena 17:37 22.06.2007

Re: i rutina i inovativnost i kreativnost

Kafka, umetnik retkog senzibiliteta i talenta je bio ni manje ni više nego bankarski službenik. Tuga jedna. Što je još gore, plata je bila dobra, pa je razapetost izmedju potreba duše i pragmatizma potrajala do kraja njegovog kratkog života.
dunjica dunjica 17:37 22.06.2007

Re: Job rotation

... dolazi do poboljšanja...

sorry
dracena dracena 17:40 22.06.2007

Re: Job rotation

Da, plus kroz formiranje novih timova brže se razmenjuje i stvara novo znanje koje će biti potrebno za buduće poslove/projekte. Jako dobra stvar. "Lek za svaku boljku" vezanu za znanje. :)))
dracena dracena 17:44 22.06.2007

Re: Job rotation

Šta smo se nas dve našle u raskoraku? :))) Ajd sad ispočetka. Na ovaj moj komentar reci sve što si htela. Sačekaću malo duže sa odgovorom. :)))).
Greshka Greshka 13:16 22.06.2007

zivi kreativno misli inovativno

imaginacija je inspiracija i uvek pokazuje put...
inovacija ne moze bez imaginarnog, inspirativnog i stvarnog...
kreativnost ne moze bez imaginacije, inspiracije i inovacije...
a sve ovo zajedno prolazi kroz amplitudu koja ima svoj pocetak i svoj kraj....uvođenje, rast, zrelost, opadanje..pa opet jovo nanovo i tako ceo zivot.

Ja ne umem da zivim bez te amplitude, u nekom danu vise u nekom manje, al tu je stalno i prisutno.
Koliko god se trudili da ove procese opisemo i definisemo nemoguce je, oni su ili prisutni ili ne prihvatljivi, neki ljudi ih jednostavno nemaju.Njihov efekat i velicina vidljiv je kroz dimenziju vremena i instrument poredjenja i uporedjivanja...
Postoje ljudi koji se u nekreativnim poslovima , po ustaljenom mišljenju, ponašaju i deluju upravno potpuno suprotno od tog mišljenja, sto neko reče u kuvanju kafe...pa što da ne?

seća li se neko saobraćajaca u službenom "ajncugu", sa prefinjenim, lepršavim pokretima ruku u belim rukavicama, čoveka koji je od rutinskog, policijskog posla napravio umetnost?
Lionsgate Lionsgate 14:07 22.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

Gopodja Greshko, mislite na onog brkatog sa Slavije? Bulj Jovan , imaga i na Internetu...
Greshka Greshka 14:11 22.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

Jeste,
bas taj, al eto ne imah dovoljno hrabrosti da napisem njegovo ime(mislio bi neko da se sprdam covekovim prezimenom)...mada mi je vrlo poznato
dracena dracena 14:14 22.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

seća li se neko saobraćajaca u službenom "ajncugu", sa prefinjenim, lepršavim pokretima ruku u belim rukavicama, čoveka koji je od rutinskog, policijskog posla napravio umetnost?

Jao, Greško, čega si se ti setila! To je bilo užasno davno... Lepo sećanje. Znali smo i ime tog milicionera koji je od svog dosadnog posla napravio pravu atrakciju. Sećam se gomile posmatrača na Terazijama koja se nije smanjivala dok god je on bio u smeni. Lep primer.
Koliko god se trudili da ove procese opisemo i definisemo nemoguce je

Kreativnost je manje ili više nesvesni proces. U umetnosti je on gotovo u celosti nesvestan, a pri rešavanju praktičnih problema nešto manje. Neobjašnjen, neobjašnjiv i spontan. Ne može se ničim izazvati.

Lepo si opisala faze kroz koje prolaze kreativci. Ljudi sa strane primećuju da ih povremeno hvata nešto što bi se moglo nazvati "kreativna strast". Tad se razmašu u gotovo euforičnom raspoloženju, o onom što rade govore brzo i sa ushićenjem, žure da dovrše. nestrpljivi da vide konačni rezultat, malo spavaju, slabo jedu, svoj rad napuštaju samo kad moraju.
Greshka Greshka 14:35 22.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

Pa sad, bila sam suvise mlada da bih se secala izvesnog gospodina sa ulice..ali mi je prica o njemu ostala urezana negde u svesti..iz nekih njiga uglavnom...a kako je web nepresusan izvor inspiriracije koju ovde spomenusmo nije tesko podsetiti se...

Tako u celoj ovoj stvari vas blog ispade imput, reci kao podstrek inspiraciji i krenete u avanturu po internetu - klik, klik, klik i dodjete do resenja...To je ciklus.A ako klikcete u potrazi za necim sto dovodi do resenja vase zamisli onda je to klik inspiracije ili kreativno kliktanje (ja to tako zovem).Toliko puta sam prosla kroz to.
Najteza je stvar kad upadnes u stvaralačku euforiju, kad te obuzme, i kad iz nekog razloga to ne mozes da dovedes do kraja....Mnogo ljudi ima blokirane svoje kreativne potencijale iz ovog ili onog razloga, na zalost.Na zalost ovog sveta.
dracena dracena 18:48 22.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

Umetnici imaju i tzv. platoe. To oni nazivaju nedostatkom inspiracije. Ali mislim da nije u pitanju nikakav nedostatak, nego pre višak utisaka. U njima se kuva i zri nešto novo, ne može da se artikuliše duže vremena, a onda se samo provali kao čir.
Greshka Greshka 22:59 23.06.2007

Re: zivi kreativno misli inovativno

mislila sam na nesto drugo...
imate inspiraciju, artikulisanu ideju i cilj ali to ne mozete da sprovedete u delo.Zedni ste, nalazite se pored vode a ne mozete da pijete.Zamislite uzas jednog vajara da mu odstranite ruke, ili hajde blaze, vezite slikaru ruke(na ledja) i pustite ga da dela...pakao
Aniram Aniram 14:52 22.06.2007

koreni

evo jednog objašnjenja kreativnosti u skladu sa TA (transakcionom analizom): u porodicama gde se ne igraju 'igre', detetov mozak je neopterećen dešifrovanjem 'šta je roditelj u stvari hteo da kaže', odnosno šta u stvari stoji iza nečijeg dela ili reči, i tu leže koreni kreativnosti. možak, naime, ima više vremena (i slobode) za rešavanje realnih problema.
dracena dracena 18:42 22.06.2007

Re: koreni

Marina, malo sam guglala o transakcionoj analizi i čini mi se da se radi o jako interesantnom pravcu u psihologiji koji se naročito bavi komunikacijom. Zamolila bih te da nam kažeš par reči o ovom pravcu, ako ti nije teško, pošto vidim da si dobro upućena.
dunjica dunjica 18:52 22.06.2007

Re: koreni

Oprostite što upadam, ali samo da skrenem pažnju da su u Srbiji prevedene BAREM 2 knjige Eric Barnesa o TA (trensakcionoj analizi). Jedna je "Ja sam OK - ti si OK" i pisana je možda i previše pojednostavljenim jezikom i objašnjenjima odnosa među ljudima, ali slikovitost i razumljivost su nepobitne. Druga je knjiga na temu igara koje igramo u medjusobnim interakcijama (u TA se nazivaju transakcijama; interakcije).

TA ili njeni dijelovi su danas široko korišteni u različitim "školama" psiho-terapije.
Aniram Aniram 09:56 23.06.2007

Re: koreni

klasika je 'Koju igru igraš' i ' Šta kažeš posle zdravo' od Erika Berna. da bi približio TA i učenja Erika Berna širem krugu ljudi, Thomas A. Harris je napisao 'Ja sam ok ti si ok', što je svakako uradilo baš taj zadatak.
Olga Medenica Olga Medenica 01:17 23.06.2007

Svaki moj najobicniji majstor

mozda nije u opste prihvacenom smislu "kreativan" ali je zato KREATOR = onaj koji od Nicega pravi Nesto.
Kreator cesto kazu kad misle Bog.
Svaki moj majstor je pomalo Bog.
Sve ostalo je bla, bla......
Pisem o tome onoliko, ali nikako da nesto "nakacim" na ovaj Blog.
Valjda zato sto mi je mnogo "krupno" pitanje.
Ali hocu, sa'cu.

.......................

Toliko od mene, onako s' neba pa u rebra.

Relevantna tema.
dracena dracena 03:16 23.06.2007

Re: Svaki moj najobicniji majstor

Nije s neba pa u rebra. Ništa logičnije od tebe ovde. :)))
Hvala ti na komentaru.
dracena dracena 03:08 23.06.2007

Ko je god nešto stvorio, on je bio pesnik

Samo pesnik stvara, jer samo on misli da bi izmislio. Ko je god nešto stvorio, on je bio pesnik. Jer sve novo što je poniklo, poniklo je iz pomenute nedokučive tajne stvaranja: iz nečeg nerealnog koje je izvor sveg realnog. Pesnik je svagda i nepomirljivo idealist, jer sve gleda kroz ideal, to jest kroz prizmu savršenstva. To ne znači da pesnik nema osećanja stvarnosti, mogućnosti i nemogućnosti; pesnici su, naprotiv, jedini ljudi koji gledaju na stvarnost pomičući je uvek do njenih krajnjih granica usavršenja. On je superrealan, onaj koji medju ljudima vidi realnost jasnije nego iko drugi, jer je jedini on vidi u njenoj nepotpunosti i nedovršenosti. On ide od današnje nepotpune stvarnosti do njenog sutrašnjeg usavršenja. Samo obični ljudi vide onoliko koliko potoji; tvorci vide i ono što ne POSTOJI danas, a što može postojati sutra, jer inače ne bi bili tvorci. Realisti nisu ništa stvorili, negu su samo primenjivali tudje stvaranje; a kad god su se odmakli od tudjeg uzora, oni su samo kvarili. U paradoksu rečeno: utopisti više vrede nego realisti, jer je mnogo puta jedna utopija samo začetak jedne istine; utopija to je jedna ideja u njenom prvom zametku. Pesnik misli podsvesno; on je jedini sasvim intuitivan, i nije izmislica kad se kaže kako on ima jedno čulo više nego drugi ljudi. Jer stvarno, i ono što ne postoji, on vidi u obliku kao da postoji. Za sve druge ljude jedan komad belog mramora, jeste samo jedan komad belog kamena, a za njega je u tom hladnom predmetu zatvorena jedna boginja ili jedan sotona koji traže samo ruku skulptora da te zamisli pusti iz njihovog kamenog zatočenja u život i u obožavanje. Na belom listu hartije na kojem za ceo svet nema ničeg napisanog, za čoveka koji se zove Dante ili Šekspir, na tom praznom prostoru, zatrepere istog časa reči najlepše koje su rečene posle reči božjih.
J. Dučić
johnny011 johnny011 11:26 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Izgleda da Jovan Dučić nije čitao Edgara Alana Poa i posebno "Filozofiju kompozicije", primenjenu u "Gavranu".

Reklo bi se da mu je bio nepoznat i T. S. Elliot i njegova "Tradicija i individualni talent", kao i "Pusta zemlja".

Naveo sam jednog njegovog prethodnika i jednog savremenika, kako ne bi bilo da o zastarelosti, naivnosti i nadobudnosti Dučićevih teza govorim iz perspektive vremena budućeg, čiji "duh" on nije mogao da predvidi, iako je kao "Pesnik" to trebalo da bude u stanju.

Na belom listu hartije na kojem za ceo svet nema ničeg napisanog, za čoveka koji se zove Dante ili Šekspir, na tom praznom prostoru, zatrepere istog časa reči najlepše koje su rečene posle reči božjih.


Problem sa svakim misticizmom, kao i sa svakom metafizikom, jeste što ne mogu biti analizirani, ne mogu biti podvrgnuti racionalnoj kritici. Isto kao i sa pitanjem Boga. Dakle, umesto da pokušavam da pronađem kontra-argumente ovim Dučićevim "genijalnim intuicijama", predlažem da oni koje zanima pročitaju Poa i Eliota i, jednostavno, vide šta im se od svega toga čini izvesnijim.

"Ko god je nešto stvorio on je bio pesnik"...... Uf, uf, uf..... Koliko sam gadljiv prema opštoj demokratizaciji umetnosti i relativizaciji svih estetskih kriterijuma, toliko ovaj lažni elitizam 'u kuli od bjelokosti' smatram lažnim, opasnim, anahronim i, kada se dovede do krajnjih konsekvenci, totalitarnim.
dracena dracena 12:00 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Johnny, mislim da se Dučić i ti niste razumeli. Mislim da Dučić nije imao bolji izraz za kreativnog čoveka. Bar sam ja tako shvatila ovaj pasus. Ako u ovom tekstu umesto reči pesnik čitaš "kreativac bilo koje vrste" da li se onda slažeš sa Dučićem?
johnny011 johnny011 12:34 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Johnny, mislim da se Dučić i ti niste razumeli. Mislim da Dučić nije imao bolji izraz za kreativnog čoveka.

Ma, ne, Dracena, razumeli smo se odlično. I baš zbog toga se ne slažem.

Ako u ovom tekstu umesto reči pesnik čitaš "kreativac bilo koje vrste" da li se onda slažeš sa Dučićem?

Ma kakvi.
Ali, stvar je u tome da je nemoguće ući u debatu sa "argumentima" koji počivaju na misticizmu.
Zbog toga sam ostavio neke teorije ( mada ono o čemu Dučić govori nije teorija, već naklapanje), koje ulogu "kreativaca" malo drugačije doživljavaju.

Da si uzela primer Vilijema Blejka, recimo, ne bih ovako reagovao. Ali Dučić...... Pa, on je čak i za vreme u kojem je radio bio anahron. A ovamo govori o utopijama itsl. Bezveze.

Ali, dobar ti je osnovni post, tu nema zbora, preporučio sam ga, naravno :)) Zato si me začudila sa ovim Dučićem, gde ga nađe......

dracena dracena 12:54 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Pa kad već moram da se pravdam evo da pokušam.
Hela da demistifikujem kreativnost, odnosno stvaralački čin. Ne znam šta je tu anahrono. Meni je to potpuno normalan način posmatranja koji nije ni moderan ni anahron.
Ovaj pasus sam izabrala najviše zbog onog "superrealan". Stvari se mogu posmatrati i tako. Sve što čovek stvori, u suštini je već postojalo na ovom svetu, samo nije bilo otkriveno. Ako imamo kamen ili cepanicu npr.(lakše se obradjuej :))), u njoj se krije nebrojeno mnogo figura, lepih i ružnih. To su nebrojene šanse za umetnika/kreativca. Te šanse će svako iskoristiti na drugačiji način. Svaka od njih je u suštini po jedna "superrealnost" koja se može ostvariti ako cepanica dodje u odgovarajuće ruke.

Za Srbiju takodje postoji čitav niz skrivenih superrealnosti, na vrednosnoj skali od najgorih do najboljih sa svim mogućim nijansama i prelazima. Od toga kakvi smo mi kreativci zavisi koja će se od njih ostvariti.
TheRaven TheRaven 14:02 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Izgleda da Jovan Dučić nije čitao Edgara Alana Poa i posebno "Filozofiju kompozicije", primenjenu u "Gavranu".

I da je pročitao, ne verujem da bi razumeo kao što izgleda ni vi niste. EAPO se ipak malo našalio kada je napisao "Filozofiju kompozicije". A što se kreativnosti tiče, ne verujem da se može demistifikovati ili objasniti do kraja, ali sam sasvim siguran da postoje ljudi koje kreativnost nikada nije "snašla" i kojima teško da će se i desiti.
johnny011 johnny011 15:16 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

da je pročitao, ne verujem da bi razumeo kao što izgleda ni vi niste. EAPO se ipak malo našalio kada je napisao "Filozofiju kompozicije".


Da, ima mišljenja da se "šalio" kada je pisao Filozifiju kompozicije, ali ima i suprotnih, da je želeo da donekle "demistifikuje" stvaralački proces. Ne bih sada da tražim po literaturi ko je od proučavalaca njegovog dela na kom stavu, ali su oba mišljenja relevantna. Dakle, ni ja možda" izgleda nisam" razumeo "šta je pisac hteo da kaže" ali tako vam je to u umetnosti, nema apsolutnih istina i neoborivih dogmi.

Kreativnost se, naravno, ne može analizirati i secirati do kraja. Pitanje je samo iz kog ugla joj pristupamo. U tom smislu, mistifikacije, priče o neobjašljivom geniju koji dodirnut božanskim duhom kreira nekakve nove svetove i slično jesu anahrone, pripadaju romantizmu 19. veka i davno, davno su, i pritom vrlo ubedljivo, prevaziđene.

Naveo sam primere Poa i Eliota jer su u pitanju ljudi koji dolaze iz istog korpusa, književnog, i pokazuju koliko su procesi planiranja, učenja, tradicije i discipline neophodni kako bi kreativnost mogla da se kanališe i da pristupi formiranju nekih novih konstrukcija. I koliko je svako 'novo' u stvari uslovljeno onim 'starim'. I da li je uopšte moguće nešto 'novo'?
Kazezoze Kazezoze 16:57 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

samo malo da se umesham.
ovo je "balkon" od maneta



a ovo je isti taj "balkon" naslikan 100-tinjak godina kasnije, a slikar je magritte



ideja na ideju!...:):):)
johnny011 johnny011 17:09 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

ideja na ideju!...:):):)


Upravo tako. Takvih primera ima zaista mnogo i pokazuju koliko su značajna "pozajmljivanja", odnosno usvajanja elemenata iz artworks iz prošlosti. Ono što se naziva aproprijacijama.

Evo ga još jedan primer.

Tiziano, Le concert champêtre, 1508-09.



Manet, Le Déjeuner sur l'Herbe, 1863.



Jeff Wall, Tattoos and Shadows. 2000.

dracena dracena 17:13 23.06.2007

Re: Ko je god nešto stvorio, on je bio pes

Kaze, jeste malo morbidno, ali mi se dopada što su u medjuvremenu ofarbane žaluzine i ograda: Progres uprkos svemu!
Kazezoze Kazezoze 17:30 23.06.2007

ideja

magritte-a mi se vishe dopada... modeli mi nekako prirodniji nakon toliko vremena...:):):)
v.stojkovic v.stojkovic 12:02 23.06.2007

Tesla, kosmička svest, cikličnost ideja

Tesla je svoj metod (postupke, tehnike) razvio sam bez oslonca na arsenal tada poznatih metoda. Po vlastitom kazivanju Tesla je u detinjstvu imao snažne prisilne halucinantne vizije, koje u početku nije mogao kontrolisati. Bile su to slike predmeta i prizora koje su se javljale kao refleksija na doživljaj, reč koju bi čuo ili sliku koju bi video. Vizije su bile tako snažne da ih on ponekad nije mogao razlikovati od stvarnosti. taj dar ili hendikep iz detinjstva, koji se može pripisati posebnosti građe ili izvesnoj devijaciji njegovog mozga, tesla je u mladosti prilagodio, a kasnije kao naučnik razvio u specifičnu pronalazačku tehniku. polazeći od ideje, sliku nove mašine Tesla je razvijao u svojoj mašti i nisu mu bili potrebni crteži, modeli ili eksperimenti. U mislima je menjao konstrukciju svog izuma, doterivao detalje i otklanjao greške, a kada bi pristupio konstrukciji, njegova turbina ili akava druga složena mašina bi radila baš onako kako je Tesla zamislio: bez ijedne greške, kao savršen proizvod njegovog genijalnog uma. na pitanje njegovih saradnika, koliki je kapacitet njegove memorije, kad tolike ideje i komplikovana rešenja, može da drži u glavi, Tesla je odgovarao da on nema memoriju, da je misao energetski fluid pohranjen u jonosferi, a on ima sposobnost da tu energiju prima, dekodira i pretvara u svoja otkrića. teslina ubeđenja, kao što je dobro poznato, imala su čvrsta uporišta u materijalističkom shvatanju sveta, daleko od svake metafizike.
Ukoliko pored poznatih frekventnih nivoa moždanih talasa (koriste se u dijagnostici oboljena mozga, EEG snimanja) postoje i spektri ultravisokog i ultraniskog nivoa, onda možemo pretpostaviti da se čovekove misli permanentno prenose u jonosferu. Svaki čovek, od postanka vrste, svojim mislima perforira deo nekog od slojeva jonosfere, ostavljajući svoj lični misaoni pečat. Povratni uticaj tragova prethodnih generacija iz jonosfere na živuće pripadnike vrste, ostavaruje se otvaranjem prostorno-vremenskih tunela u prelaznim satnjima svesti, pre svega tokom REM faze sna. Šumanova rezonanca jonosfere poklapa se ultraniskofrekventnim delom spektra moždanih talasa, što omogućava dalekodometne interakcije mozga i jonosfere. Jonosfera tako postaje ogromna memorija, kqko je govorio Tesla, odnosno kolektivno nesvesno, kako je pisao Jung, a koju nove generacije neprekidno osvežavaju.
dracena dracena 16:08 23.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

Mislim da sva deca u najranijem uzrastu imaju vrlo upečatljive slike / vizije koje teško razlikuju od realnosti. Samo se malo koji odrasli seća najranijeg detinjstva (pre 2 godine). Ne znam taj podatak o Tesli pa otprilike nagadjam o uzroku tih slika. S drute strane, Tesla je bio potpuno posvećen svojim pronalascima. Imam utisak da svetska nauka nije imala takvog posvećenika. Imao je i mnogo praktičnih iskustava, potiče iz "epske" (usmene) kulture gde se memorisanje po difoltu svakodnevno vežbalo. Samo nabacujem moguće razloge izvanredne memorije, odnosno sposobnosti vizuelizacije pronalazaka.

Slažem se sa onim što kažeš o moždanim talasima. Samo nisam sigurna da je moždani talas isto što i misao, ali ću za ovu priliku prihvatiti kao da jeste. E sad, ako se sve to skladišti u jonosferi, kako je moguće da ne dodje do intereferencije talasa svih ljudi otkad je nastao čovek pa do danas i samim tim jednog velikog talasa koji više nije misao ili je super-misao ili pak ravne linije. Ako iz nekog neobjašnjivog razloga ipak ne dolazi do interferencije, tamo gore mora da vlada opšta graja i kakofonija misli u kojoj se teško snaći, još gore nego na Internetu. Samo što mi za Internet imamo mnogo dobrih pretraživača, a za jonosferu nema ni jednog. Kako je, dakle, Tesla u svom tom obilju uspevao da probere pravu misao/ideju koja mu je u nekom trenutku bila potrebna. Da kažemo, dalje, da je on ipak imao neki sistem pretrage koji je nama još uvek nedostupan, ali kako je odande mogao da uzme npr. ideju o naizmeničnoj struji, kad tu ideju još niko tamo nije "pohranio":

U principu mislim da su nerazjašnjene, nedovršene i nedokazane ideje kao ova koju je Tesla lansirao o jonosferi gotovo jednako dobre kao i one dokazane i proverene, samo one nedokazane ne treba nipošto primenjivati u praksi. A o njima treba razmišljati i to što češće. U svakom slučaju ne treba ih obeležavati etiketom "Trash", a pogotovu ne odbacivati poptuno, jer se nikad ne zna koje novo naučno otkriće će dati novi smisao ili dokaz čak i za najfantastičnije ideje ili dati indiciju za sitnu korekciju neke ideje koja nakon toga može biti revolucionarna.
v.stojkovic v.stojkovic 19:55 23.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

U časopisu"Electrical Experimenter" brojevi : februar, mart april,maj,jun i oktobar,1919, Tesla je prvi put govorio o svojim izumima i metodama pronalazačkog rada. Isto je moguće videti i kod više njegovoh biografa. O ostalom o čemu sam pisao u ovom postu možete se informisati u radovima dr Dejana Rakovića, redovnog profesora katedre za mikroelektroniku Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i čitave plejade naučnika iz iste obalasti, a na koje se on poziva u svojim radovima.
dracena dracena 05:34 24.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

Pokušala sam da se malo detaljnije informišem o Teslinom pojmu kosmička svest, ali nažalost nisam uspela da na Internetu pronadjem ni jedan rad na tu temu, bar ne sa slobodnim pristupom. Molim te da nam ostaviš neki link ako ti je pri ruci ili makar naslov nekog od radova Dejana Rakovića na ovu temu.

Najbolje što sam pronašla je nekoliko Teslinih citata sa ovog bloga Seep Hasslbergera koje prenosim, jer mi se čini da bi mogli biti interesantni u ovom kontekstu. Nadam se da su potpuno tačni.

"Then, instinctively, I commenced making mind trips beyond the limits of the small world of which I had knowledge and I saw new scenes. These were at first very blurred and indistinct, and would flit away when I tried to concentrate my attention upon them but, by and by, I succeeded in fixing them; they gained in strength and distinctness and finally assumed the concreteness of a real thing. I soon discovered that my best comfort was attained if I simply went on in my vision further and further, getting new impressions all the time, and so I began to travel - of course in my mind. Every night (and sometimes during the day) when alone, I would start on my journeys, see new places, cities and countries, live there, meet people and make friendships and acquaintances and, however unbelievable, it is a fact that they were just as real and dear to me as those in actual life and not one bit less intense in their manifestations. This I did constantly until I was seventeen, when my thoughts turned seriously to invention."

“The moment when somebody designs an imaginary device, there is a problem of putting the raw idea into practice. That’s why any discovery made this way has lack of details, and usually it is inferior… My method is a different one.”

4. To accelerate human evolution. If we make a permanent high-frequency field harmonizing with the collective electromagnetic field of people, then little by little it will be possible to achieve an increase in sensibility of perception and an increase in ability to receive ideas. But radiation of these frequencies could be harmful since any disharmony of this field (non-resonance states) causes a partial separation of astral and physical substance of a man, it can lead to illness (for example, cancer) or mental disorders. Full separation of one substance from another, of course, leads to death. In addition, all these processes act slowly. Due to their lack of knowledge, people pollute their electromagnetic environment more and more by radio waves, microwave radiation from locators - now cell phones - (which cause cancer, as was proved experimentally). Other electromagnetic radiation also has negative impact if these electromagnetic waves are in disharmony with frequencies of oscillations, which are natural for vital functions and for the informational field of the Solar system.

Čini mi se da ovo donekle rasveljava bazu Tesline jedinstvene kreativnosti: bujna mašta, veoma snažna percepcija i holistički pristup pojavama.

U poslednjem pasusu on pominje visokofrekventno polje, njegovo uskladjivanje sa kolektivnim ljudskim elektromagnetnim poljem i izoštravanje percepcije, ali ne znam da li se to visokofrekventno polje nalazi u jonosferi. Molim za objašnjenje.
v.stojkovic v.stojkovic 13:45 24.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

Guglujte: Raković case study za razumevanje prirode kreativnosti, a dalje ćete se lako snaći i sami.
Najbolja hrestomarija tekstova o Tesli objavljena je u časopisu GRADAC, trobroj 157,158,159,2006.
Pozdrav.
nsarski nsarski 16:52 25.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

Dracena,
licno sam pomalo sumnjicav prema tim istrazivanjima o "kolektivnoj svesti" (whatever that means), elektromagnetskim talasima, itd. Secam se da sam imao u rukama nekoliko knjiga o tome (recimo HAARP projekat - odnosi se na visokofrekventne EM talase, finansira ga vojska, imaju stanicu na Aljasci - a navodno odnosi se na Teslinu tehnologiju). Slicno je i sa ELF (Extremely Low Frequency) istrazivanjima: s jedne strane proucava se uticaj ELF-a na zdravlje (ljudi koji zive pored dalekovoda, recimo), ali niske frekvencije se koriste i za komuniciranje sa podmornicama i ne koriste se u komercijalne svrhe. Sve zajedno, zbog toga sto ove oblasti imaju vojne aplikacije, mnogi smatraju da u svemu ima nesto mutno. Uopste, veoma plodno za mastu teoreticara konspiracije i slicnih.
dracena dracena 17:23 25.06.2007

Re: Tesla, kosmička svest, cikličnost idej

Pa znaš šta, ne mogu ni ja da poverujem ni u šta što nema konkretne, jasne dokaze. Ali s druge strane, za čoveka je najjevtinije da misli. Razmišljanje ga ne košta ni paru, nije naporno, a može nešto i doneti. Ja volim da pustim i najneverovatnije ideje da "leviraju" oko mene, da im se povremeno vraćam, presabiram, sravnjujem sa onim što sam u medjuremenu naučila i tako to. Nekad mi se nešto i poklopi i napravim neki mali napredak, što nije beznačajno, s obzirom da je bilo djaba. :)))) A i volim da mislim o raznim fantastičnim idejama, zabavno mi je da ih razradjujem do kraja, npr. do praktične primene ili da maštam kako će biti u 25. veku kad ta ideje postanu realnost. Ne volim da zatvaram ni jedna vrata, volim da ostane što više otvorenih mogućnosti.
LBSL LBSL 16:14 23.06.2007

Postovana Dracena,


Postovana Dracena,

Samo da te pozdravim jer na pustam blog. Hvala ti na svemu i zelim ti puno uspeha.

S Postovanjem
LBSL
dracena dracena 16:24 23.06.2007

Re: Postovana Dracena,

Zašto napuštaš blog? Zbog ličnih obaveza ili te je neko uvredio / oterao / primorao?
Черевићан Черевићан 18:47 23.06.2007

laki komad

razmišljam ,odnos izmedju poznatog nam i nepoznatog u životu ,toj sveukupnosti znanja, neizmerno je velik ali je trajanje našeg života dovoljno dugo - za svrhu mu.jer, neprilično je misliti da je život prekratak za saznanja i postizanja, a predug za patnje.ne postignemo li željeno u životu netreba svu krivicu odmah pripisati objektivnim teškoćama i okolnostima, nego realno to posmatrati u neuskladjenosti naših želja sa našom pravom prirodom tjst neshvaćanju I nepriznavanju vlastitih slabosti. uostalom nismo ni poučeni da istine otkrivamo sami za sebe nego se pretvaramo u imitatore i puke sledbenike i to ostajemo do kraja trajanja ,a kako smo različitog karaktera i istinu doživljavamo na različite načine .možemo naprimer u životu mnogo raditi a da rezultati ne zadovolje ni nas same ni okolinu .možemo biti veoma osećajni a da ne osetimo prijateljstvo i ljubav ili se pak osećati nadahnutim a mrziti ljude i stvarati dela bez duha .razloge treba potražiti u jednostranosti našeg razvitka.kao kad bi u životu razvijali samo sluh,a želeli doživeti zalazak sunca . . .
Greshka Greshka 23:04 23.06.2007

Kad razum spava, pojavljuju se strahote

Masta odvojena od razuma stvara uzasne strahote
Masta kombinovana sa razumom je majka umetnosti i izvor divota
Kad ljudi ne cuju uzvike razuma, sve postaje halucinacija
Черевићан Черевићан 09:46 24.06.2007

tejarovom stazom zalutan

pročitah davno da u trenutku smrti telesna težina se menja.Telo naime biva lakše.šta to tačno znači ? Gde to Duša odlazi ? Poznato je da se prilikom razbijanja osnovne jedinice atoma mogu osloboditi ogromne količine energije ,pa zašto se onda podjednake količine energije nebi mogle dobiti kada se na sličan način ( zar to nije trenutak smrti ) uspela raskriliti dubina ljudske psihe. Pjer Tejar de Šarden je u svojoj kosmologiji evolucije ukazao da sam proces evolucije teče kroz uzastopno radjanje sfera(barisfera,litosfera,hidrosfera,atmosfera,stratosfera,biosfera) te se vrhunac dostiže u noosferi .glavna odlika ovih sfera jeste njihova veza s pojavljivanjem zivota te daljim razvojem života te duha čovekovog.pojava života odvela je evoluciju univerzuma na značajno viši nivo. Biosfera sadrži sve izraze života kako u njegovim biljnim tako I životinjskim oblicima.upravo na ovom nivou pomalja se I ljudska vrsta a sa njome u evoluciji univerzuma stupa korenito preobražajni činilac.naime iz čovekovog života radja se um a potom stvaralački plodovi duha,a od ova dva se obrazuje novo područje koje se nalazi na kvalitetno vičem nivou evolucije a to je noosfera,sfera duha u čijoj je dimenziji stvarnosti izraženo naročito svojstvo ljudskog života.
medjutim Tejarov opis te dimenzije je više vizionarski nego doslovan ali je prepun sugestivnih implikacija.
po njegovom vidjenju noosfera je sloj stvarnosti tjst omotač koji okružuje fizičku zemlju poput atmosfere,te je to omotač oko fizičkog,ali po sebi on nije fizicki.može se zamisliti kao da je sastavljen od čestica čovekove svesti koje vrcaju iz iskustva čovekove psihe ( dali u trenutku smrti ) tako da je sadržina noosfere izvedena iz kumulativnog ljudskog življenja. Da nije onda stvaralaštvo samo puko preuzimanje informacija iz noosfere bremenite iskrama ljudske misli ? koliko puta bez ideje zasednemo pred belinom hartije I onda u jednom lucidnom trenutku pisanije nam krene.isto vazi I za pronalazaštvo.noosfera bremenita pohranjenim vekovnim razmišljanjima a bez jezičke barijere u kontaktu,obzirom da se telepatsko-meditativni kontakt uspostavlja jezikom misli a ne jezičkom pripadnosti ,idealna je kupusara za pozajmljivanje ideja.i sklon sam tvrdnji da nema genijalaca literata te pronalazača,jer dovoljno je samo iz noosfere napabirčiti ono čemu smo skloni I eto nam rezultata.pa I priznanja.al se trgoh na vreme jer eto pitanja ,pa zar genijalnost nije I sam čin preuzimanja ideja iz noosfere jer se očigledno mnogi u tome ne snalaze.pa otud I genija.
dracena dracena 11:45 24.06.2007

Re: Prana

Čer, sad si me nešto podsetio na priču o prani koja zauzima značajno mesto u istočnjačkoj religiji i filosofiji.

Prana je izraz koji se koristi u jogi, hinduizmu i nekim drugim istočnjačkim religijskim i filosofskim učenjima. Označava dah, disanje, ali ne samo to. Prana je energija iz univerzuma koju čovek može da primi kroz ukupno sedam čakri. Iz čakri ova kosmička energija struji kroz telo posebnim sistemom nekoliko desetina hiljada kanala, tzv. nadi.

Kako će prana biti upotrebljena, da li za jurenje ženskih ili za naučni rad, odn. kakvu aktivnost će ona pokrenuti, da li nagone, percepciju ili svest, zavisi od toga kroz koju čakru je prana ušla u telo. Da bi mogla da udje u telo, potrebno je da bar neka čakra bude makar donekle otvorena, tj. aktivirana. Dete se radja sa zatvorenim, neaktivnim čakrama. Vežbom i duhovnim razvojem otvaraju se jedna po jedna čakru od najniže(1.) do najviše (7.), preskakanja nema.



7. (na samom vrhu glave) duhovnost, svesnost, univerzalna svest, najviše saznanje
6. (na čelu) percepcija, intuicija, saznanje, snaga volje
5. (u visini korena vrata) izraz, komunikacija, inspiracija, otvorenost
4. ( u visini srca) odnosi, ljubav, saosećanje, toplina, sposobnost lečenja
3. (u visini pupka) volja, moć, ličnost, mudrost, sposobnost obrade (doživljaja i osećanja)
2. (u visini polnih žlezda) seksualnost, osećanja, kreativnost, ushićenje, erotika
1. (kraj kičmenog stuba) preživljavanje, instinkti, poverenje, stabillnost, karijera

Postoje verovanja da se može živeti samo od prane, tj. bez vode i hrane. Nedavno sam negde čitala o nekom 80.-godišnjem Indusu koji već 60 godina nije ništa uneo u organizam. Američki naučnici su se zainteresovali za ovaj slučaj, sa skepsom prihvatili priču i odveli dedicu u laboratoruju u USA da provere celu stvar. Duži period (čini mi se tridesetak dana) su ga držali pod strogo kontrolisanim uslovima, dedica nije ništa jeo, ništa pio, a metabolizam mu se nije ni za trunku promenio, što je bio siguran znak da je „nulta dijeta“ dedicin standardni režim ishrane.

Prana je naročito značajna tema u jogi, jer je krajnji cilj joga vežbi otvaranje čakri i „spajanje sa univerzumom“ kroz njih.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana