Nauka| Roditeljstvo| Sport| Zdravlje| Život

Osgood Schlatter Desease (OSD)...kako pomoći detetu?

jedi-knight RSS / 27.12.2017. u 23:57

 

 

 osgoodschlatterdisease.jpg 

...i poneka pouka za mame i tate

 

Prvi put, otkako piskaram na različite teme, pišem kao roditelj deteta koje se aktivno bavi sportom, a koje u poslednje vreme pati od jedne od klasičnih bolesti sistema za kretanje. 

Možda je reč - bolest, malo prejaka, ali šta da radim; Tako se medicinski definiše, iako nije, ili ne mora da ima dramatičan tok, a ni posledice. 

Reč je o klasičnoj bolesti prouzrokovanoj rastom - Ozgud Šlateru.

Ozgud Šlater, naravno, nije bolest ISKLJUČIVO povezana sa rastom, ali tema ovog teksta biće njegova pojava kao posledica ubrzanog rasta deteta u periodu puberteta.

Opšte je poznato da kosti brže rastu od mišića, bla bla i da deca budu trapavija zbog toga, bla bla, te je potrebno raditi na koordinaciji bla bla bla bla...

Često se zanemaruje da postoje stanja koja nisu nimalo prijatna za decu, a zbog kojih se uobičajeno ne prekidaju sportske aktivnosti, već deca ćute i trpe. 

Najčešće se javlja kod fudbalera, košarkaša, odbojkaša, odnosno u onim sportovima gde su izražene intenzivne aktivnosti tipa skokovi, doskoci, promene pravca, sprintevi, zaustavljanja itd. 

Bol zagrevanjem nestane ili se umanji i ponovo se pojavi krajem treninga, ovoga puta intenzivnija. Dešava se da dete jedva i hoda, a kako deca često ne umeju da objasne šta im se dešava, na pitanje - Zašto tako hodaš? dobijete odgovor: "Bole me noge." 

Ok,bavljenje sportom prati bol u nogama nakon treninga; noge nas bole i nakon duže šetnje, a ne nakon intenzivnih aktivnosti, tako da roditelji ni ne reaguju. Vremenom, bol nestane kako se i pojavila, tako da, bolest bude i prođe bez posledica.

Ali posledice ili komplikovaniji oblici ove bolesti koji bi zahtevali udaljavanje od sportskih aktivnosti, pa i lečenje, nisu daleko od pomenutih, umerenih simptoma i otuda moj motiv da napišem ovaj tekst. 

Roditelji ne umeju da prepoznaju ova stanja i mogu odmoći svom detetu indirektno, preko individualnih trenera, koji profitiraju na ambiciji roditelja, ne na potrebi dece. 

Greške, u ovom slučaju, prave roditelji, ne treneri, jer se roditelji, u nekim ekstremnim slučajevima, ponašaju kao da sve znaju bolje, čak i od trenera.  

Ta anomalija u sportskog treningu zvana "što više to bolje" ide do te mere da roditelji sami treniraju svoju decu. Nekad slušam kolege tate dok čekamo da nam deca završe sa treningom; slušam i ne verujem svojim ušima. To su kilometri, kilogrami, privatni treneri, krugovi oko Ade, ustajanja pre zore i ostala čuda, a ja se, kao trener i to kondicioni trener sa 30 godina iskustva, osećam kao da niša ne znam i ništa nikad nisam znao. Slušam, gledam i čudim porivu roditelja da "ubiju" sopstveno dete i to dok još raste. Sa 11-12 godina, deca su daleko od ozbiljnog sporta, od ozbiljnog treninga. Deci treba radiost, ne vojnički režim.

No, da se vratimo na temu.

Bolest Osgud Šlater smatra se povredom i to "overuse injury". ili povredu nastalu ponavljanjem stresa na istoj lokaciji. Kada su kosti u pitanju, njihovi krajevi, ili epifize najizloženije su stresu izavanom intenzivnim kretanjem  trčanjem, skakanjem...), i to baš tamo gde se tetive mišića i pripajaju na kost: u zoni tzv. epifiznih platoa ili ploča koje se često nazivaju i "growth plates" ili ploče rasta. Ova mesta, naime, poslednja okoštavaju. I tu je funkcionalni koren problema.

Svako kretanje počinje tako što mišić svojom kontrakcijom, preko tetive, povlači kost. Kada je u pitanju OSD, tetiva kvadricepsa, odnosno mišića sa prednje strane natkolenice, prelazi preko kolena i pripaja se na mestu koje se nalazi u zoni epifizne ploče tibije, jedne od kosti potkolenice. 

Kvadriceps svojom koncentričnom kontrakcijom vrši ekstenziju ili opružanje kolena, a kako sva kretanja nastaju zahvaljujući ekstenzijama donjih ekstremiteta, ova je zona prilično izložena stresu. 

Svaki odskok, ili kretanje u sprint izaziva efekat povlačenja-"vučenja" potkolenice od strane pomenutog kvadricepsa i to "vučenje" u zoni koja nije u potpunosti okoštala, pa se vremenom razvije bolest koja se manifestuje bolom lociranim ispod čašice kolena. Ta bol može biti različitog intenziteta, a na dodir se pojačava.

Ukoliko vam je dete u periodu rasta i ima ove simptome, sva je prilika da je reč o OSG-u. 

 

Kako mu pomoći?

 

Kada su simptomi umereni, već sam napomenuo, ne preporučuje se izostanak aktivnosti. Ne da ga ja ne preporučujem, to je uobičajena preporuka lekara. Odmor je uvek dobar, ali kako OSG traje dok traje rast, nekad i više godina, postoje načini kako se može uspešno kontrolisati.

I ovde nastupaju roditelji koji svojim angažovanjem mogu značajno pomoći detetu. Pomoći ili odmoći.

Zbog toga, napravićemo, za početak, prostu podelu aktivnosti na:

PREPORUČLJIVO i NE NIKAKO

 

PREPORUČLJIVO je rastezati mišić sa prednje strane nadkolenice. 

PREPORUČLJIVO je koristiti neku mast ili gel koji za zagrevanje neposredno pre treninga. Zagrevanje ove zone ne leči, tj ne rešava problem, ali umanjuje osećaj bola.

PREPORUČLJIVO je koristiti led neposredno nakon treninga, ne samo u viskiju, već tamo gde dete oseća najveću bol. Postoje različiti modeli primene leda, ali ču ovom prilikom uprostiti maksimalno. Stavite kese sa ledom direktno na bolna mesta. Držite 10-15 minuta, a zatim obmotajte tretirana mesta peškirom nekoliko minuta.

Tretman ledom preporučujem ne samo nakon treninga, već i tokom dana, na svaka 2-3 sata.

 

 

NE NIKAKO raditi vežbe jačanja kvadricepsa, posebno ne u formi jednozglobnih vežbi na spravama u teretani. Dobićete efekat da mišić preko tetive "vuče" bolno mesto većom silom i pogoršava problem. To vam privatni trener u teretani neće reći, jer zna da ste ga platili da vam od deteta napravi "zver", pa radi ono za šta je plaćen: "hiljade sklekova, hiljade trbušnjaka..."

NE NIKAKO ignorisati bol koja je konstantna tokom trajanja treninga, posebno bol koja se pojačava i nakon zagrevanja. Tada je neophodan odmor, tretman ledom, ali i obraćanje lekaru. 

NE NIKAKO trenirati sami svoje dete.

Ja sam profesionalac u sportu, živim i hranim svoju porodicu od trenerskog posla, ali svoje dete koje ima 12 godina NE TRENIRAM ! 

Ima vremena.

NE NIKAKO ubacivati dodatne treninge detetu. posebno ne bez konsultacija sa njegovim trenerom u klubu, ali i lekarom.

 

Na kraju, sport od početka treba shvatiti kao aktivnost koja nije nimalo prijatna. 

Povrede, bolna stanja, umor, treninzi čak i onda kada ne možeš da stojiš na nogama, putovanja, utakmice, pobede, porazi, stres fizički i mentalni spadaju u osnovne karakteristike bavljenja sportom.

Šampioni su retki, šampioni nisu pravilo već incidenti. 

Čujte bolnu istinu.

Vaše dete verovatno nikada neće biti ono šta vi sanjate umesto njega. Postoji statistika koja kaže da u Italiji, od sve dece koja u jednoj godini počnu da treniraju fudbal, jedno od 26 000 zaigra u seriji "A". 

Slikovito rečeno, od punog stadiona dece, samo jedno se ostvari na vrhunskom nivou.

Nemojte svojoj deci otimati detinjstvo jer ih sve muke i razočarenja neće zaobići. 

Što kasnije, to bolje.

 



Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

G.Cross G.Cross 00:27 28.12.2017

Amater, onaj koji voli

Hej, odlicno da si se javio prijatelju.

Kao otac klinca od 12 godina hvala na tekstu.
Odlicni saveti i zdravstveni a i sire.

Samo jedan komentar.

Mada znamo da nasi klinci nikada nece zaigrati u premier ligi ili NBA to nije razlog da ih ne ohrabrujemo da se takmice.

Moj sin trenira kosarku ponedeljkom i cetvtkom i fudbal kao golman sredom i petkom I igra utakmice kosarka subotom I fudbal nedeljom.

I on je srecan kad pobedi i tuzan kad izgubi.
Zbog sebe i drugara.

I to je odrastanje. Cinjenica da nikad nece biti profesionalaci ne znaci da ne treba da budu amateri.

Znam da se slazes sa mnom ali nisam siguran da je to bilo jasno iz tvog teksta.

Pozdrav
jedi-knight jedi-knight 00:29 28.12.2017

Re: Amater, onaj koji voli

Znam da se slazes sa mnom ali nisam siguran da je to bilo jasno iz tvog teksta.


Moguće, mada sam tekst namenio roditeljima čije ambicije prevazilaze ambicije deteta. Decu treba ohrabrivati da imaju najveće moguće ciljeve, ali da to budu njihovi ciljevi jer tada imaju šansu da ih ostvare.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:39 28.12.2017

:(

Мени је жао што ме нису форсирали више кад сам био мали, имао сам талента за фудбал. Када ме нису звали Бригел, звали су ме Барези.
Марко Барези.

Шалим се, шалим.
Лепо што си овде.
meehan meehan 09:30 28.12.2017

enjoy the game...

Šampioni su retki, šampioni nisu pravilo već incidenti.

Čujte bolnu istinu.

Vaše dete verovatno nikada neće biti ono šta vi sanjate umesto njega. Postoji statistika koja kaže da u Italiji, od sve dece koja u jednoj godini počnu da treniraju fudbal, jedno od 26 000 zaigra u seriji "A".

Slikovito rečeno, od punog stadiona dece, samo jedno se ostvari na vrhunskom nivou.

Nemojte svojoj deci otimati detinjstvo jer ih sve muke i razočarenja neće zaobići.

Što kasnije, to bolje.


Klinci "postaju" profesinalci već u školici košarke/fudbala...treniraju 3 puta nedeljno sa ekipom, 2-3 puta sa individualnim trenerom,treniraju preko bola, mimo zadovoljstva... sa 18godina im je pun kofer sporta!!! I oni koji dođu do vrhunskog sporta postaju sa 20ak godina, u značajnom procentu, već istrošeni hronično premoreni ili hronično povređeni...

Redovno me pitaju..TRENERU, KAD ĆE TVOJ KLINAC POČETI DA TRENIRA FUDBAL????

počeće KAD SAM KAŽE DA MU SE TRENIRA FUDBAL,ILI KOŠARKA,RUKOMET...naravno da ću da ga "izazivam", i da mu se nudi neki sport, nešto da izabere...ali da izabere!Kao što ćemu se nuditi i gitara ili harmonika, engleski jezik ili nemački...
predatortz predatortz 14:13 28.12.2017

Klubovi fabrikuju invalide

Ja se ubih objašnjavajući treneru mog sina (košarka, mlađi pioniri) da će klincima da upropasti život.
Rekao sam mu da odlično radi svoj posao ukoliko taj posao za cilj ima da nekog onesposobi ili obogalji za ceo život.
Terati klince da rade "kamikaze" za najmanju grešku, i to bez predhodnog zagrevanja, nije pametna rabota. Na stranu što će da omrznu sport, ali će neki klinac ozbiljno da se povredi.
Potom, ideja da se klinci kažnjavaju sa po dvadeset sklekova, a da ni jedan ne rade pravilno, takođe nije ni pedagoška ni pametna.

I znaš šta je najgore?
Najgore je to što sam naišao na podršku samo par roditelja. Ostali odmahuju rukom, u fazonu šta može da im bude? ili ne smeju direktno da se suprotstave.

Sad sam u problemu! Klinac mnogo voli košarku i jako dobro mu ide. Da ga ispišem ne mogu, da gledam kako se priučena budala iživljava - ne mogu ni to.
Jukie Jukie 19:59 28.12.2017

Re: Klubovi fabrikuju invalide

neki drugi klub?
predatortz predatortz 20:02 28.12.2017

Re: Klubovi fabrikuju invalide

Jukie
neki drugi klub?


Uh!
To je tek teško. Klinci se, u tom uzrastu, vezuju jedni za druge.
wilma68 wilma68 16:55 28.12.2017

Just another day in the office


Da sad malo izigravam Dijamant margarin ( u vidu svekrve koja u "sve se meša" ):

Zanimljiva tema, čest problem. Napisano sa više drame nego što je neophodno sa medicinske tačke gledišta; razumljivo je da je Jedi isprovociran diletantizmom i alavošću određenih struktura, ali...to je moj utisak.
Saveti - odlični, ono oko istezanja, za led nisam za tako dugo držanje u mestu, daleko je bolja masaža ledom do pojave prvog crvenila i kao "utrnulosti, kao da je ozeblo". Ukoliko je potrebno i objasniti, evo: najpre nastaje vazokonstrikcija (suženje krvnih sudova), potom aktivna vazodilatacija (širenje),koja je poželjna - odnosi supstance koje izazivaju zapaljenje, bol- a ako se prećera sa zaleđivanjem, sledi treća faza paralitičke vazodilatacije ( u prevodu "otrže se kontroli, ode mas' u propas' ".
Posle toga je najbolje primeniti neki od dobroprodirućih lokalnih preparata kontra bola i upale.

Istine radi, OS ne nastaje samo kao znak preopterećenja, jer je u grupi tzv. juvenilnih osteohondroza, i takođe se vezuje sa naglim rastom. Viđala sam ga kod neaktivnih, pa i gojaznih, sa "X" nogama, itd. Konkretno mesto na kom se javlja OS okoštava od 16. do 25. godine. Obično ostaju "kvrge" na tuberu tibije.

Po mom iskustvu i (sa)znanjima, sve se sasvim lepo i efikasno završava dobro doziranom, svakako umanjenom fizičkom aktivnošću ( mislim na opterećenje pripoja kvadricepsa), ledom, gelom, po potrebi, i vrlo efikasno, i fizikalnom terapijom.

Takođe, OS NIJE skakačko koleno, mada kasnije, mogu od korsiti biti male, trakaste ortoze kao čičak trake koje se zalepe preko "kvrge" i rasterećuju pripoj. Kinesiotaping, aplikovan od obučenog tejpiste - odlična stvar.

P.S.: ako nađete još koje slovo B da fali, praštajte; pišući ovaj komentar, otkrila sam da mi je potreban udarac macolom, da Bi se otkucalo...
jedi-knight jedi-knight 17:11 28.12.2017

Re: Just another day in the office

wilma68

Da sad malo izigravam Dijamant margarin ( u vidu svekrve koja u "sve se meša" ):

Zanimljiva tema, čest problem. Napisano sa više drame nego što je neophodno sa medicinske tačke gledišta; razumljivo je da je Jedi isprovociran diletantizmom i alavošću određenih struktura, ali...to je moj utisak.
Saveti - odlični, ono oko istezanja, za led nisam za tako dugo držanje u mestu, daleko je bolja masaža ledom do pojave prvog crvenila i kao "utrnulosti, kao da je ozeblo". Ukoliko je potrebno i objasniti, evo: najpre nastaje vazokonstrikcija (suženje krvnih sudova), potom aktivna vazodilatacija (širenje),koja je poželjna - odnosi supstance koje izazivaju zapaljenje, bol- a ako se prećera sa zaleđivanjem, sledi treća faza paralitičke vazodilatacije ( u prevodu "otrže se kontroli, ode mas' u propas' ".
Posle toga je najbolje primeniti neki od dobroprodirućih lokalnih preparata kontra bola i upale.

Istine radi, OS ne nastaje samo kao znak preopterećenja, jer je u grupi tzv. juvenilnih osteohondroza, i takođe se vezuje sa naglim rastom. Viđala sam ga kod neaktivnih, pa i gojaznih, sa "X" nogama, itd. Konkretno mesto na kom se javlja OS okoštava od 16. do 25. godine. Obično ostaju "kvrge" na tuberu tibije.

Po mom iskustvu i (sa)znanjima, sve se sasvim lepo i efikasno završava dobro doziranom, svakako umanjenom fizičkom aktivnošću ( mislim na opterećenje pripoja kvadricepsa), ledom, gelom, po potrebi, i vrlo efikasno, i fizikalnom terapijom.

Takođe, OS NIJE skakačko koleno, mada kasnije, mogu od korsiti biti male, trakaste ortoze kao čičak trake koje se zalepe preko "kvrge" i rasterećuju pripoj. Kinesiotaping, aplikovan od obučenog tejpiste - odlična stvar.

P.S.: ako nađete još koje slovo B da fali, praštajte; pišući ovaj komentar, otkrila sam da mi je potreban udarac macolom, da Bi se otkucalo...


Sve stoji, gospa wilma. Nisam hteo da komplikujem savetma za upotrebu leda. Postoje razlicite preporuke za krio tretmane. Ja sam, na primer, nedavno proveo 3 min u komori na -170 Celzijusa, a masaza ledom u svom sredinama gde sam radio nije trajala ispod dvadesetak minuta. Da ne duzim, svi amandmani prihvaceni.
Skakacko koleno jeste druga vrsta problema i to jako dobro znam posto ga imam na oba.
wilma68 wilma68 17:21 28.12.2017

Re: Just another day in the office

I to skakačko koleno je bilo ( vidi, radi B!) za ostatak družine ovde, nisam ni sumnjala u jednog Džedaja.


A OPŠTA krioterapija je peta dimenzija u odnosu na lokalnu ( za razliku od izbora, očito ). Mnogo dobra stvar, za podizanje tonusa celog tela, pripreme za napore - a i posle istih. "To ti je - za sve", što rekli neki.

Srdačan pozdrav, ode W. u hibernaciju.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 18:47 29.12.2017

Re: Just another day in the office

3 min u komori na -170 Celzijusa

evo još jedan benefit krioterapije


jednatanja jednatanja 17:25 28.12.2017

Super

Pošto imam tri aktivna dečaka, najstariji i srednji, 12 i 9 god su fudbaleri (2x nedeljno plus 1x utakmice) i teniseri (1x trening i ako se provuku na neki turnir i to). Često se žale na noge, a ja sam nekako do sada olako prelazila preko toga, tekst ti je super. Dvanaestogodišnjak ima nogu 42...gde to mišići da isprate...
jedi-knight jedi-knight 17:28 28.12.2017

Re: Super

Dvanaestogodišnjak ima nogu 42...gde to mišići da isprate...


Moj dvanaestogodisnjak ima 45.5
predatortz predatortz 17:36 28.12.2017

Re: Super

jedi-knight
Dvanaestogodišnjak ima nogu 42...gde to mišići da isprate...


Moj dvanaestogodisnjak ima 45.5


Naš centar u klubu, takođe 12 godina, nosi patike broj 46!
Kolena ga ubijaju. :(
jedi-knight jedi-knight 17:40 28.12.2017

Re: Super

Naš centar u klubu, takođe 12 godina, nosi patike broj 46!
Kolena ga ubijaju. :(


To sto ga kolena ubijaju, vrlo verovatno ima veze sa tekstom koji sam napisao.

Moj nije centar. Visok je "samo" 173cm.
predatortz predatortz 17:50 28.12.2017

Re: Super

jedi-knight
Naš centar u klubu, takođe 12 godina, nosi patike broj 46!
Kolena ga ubijaju. :(


To sto ga kolena ubijaju, vrlo verovatno ima veze sa tekstom koji sam napisao.

Moj nije centar. Visok je "samo" 173cm.


Samo?

Moj sin je "normalne" visine. 166 za 11 godina i nije neki presedan. Nekad se i on žali na kolena, ali ne često niti mi se čini da je bol naročito jak. Samo, smeta mi ono što sam napisao u komentaru iznad.
Bio sam u 63., prošao dril, ali se ni nad nama nisu onoliko iživljavali kao što nekad čini njihov trener. Deca su to, bre!
docsumann docsumann 19:54 28.12.2017

Re: Super

e sretoh juče, onog mog ortaka kojeg sam spominjao u par blogova. što je radio kao zaštitar po opasnim zemljama (Avganistan, Irak, Somalija...), najamnik.
sad se smirio... i došao ogroman. kao kiklop.
220kg u benču, ruka 54,5 u obimu, na ladno...ima viška, nije ni on više mlad, al čvrst i snažan, sve ti jasno na prvu.
živog sam ga poispipo usred grada, svog ga onako mečkastog izgnječio.
i kaže ne uzima ništa, sem - dobro brate - aminokiseline, proteini...
i ja mu vjeruje skroz. znam ga isuviše dobro. ja mu tu dođem kao stariji brat.

stvarno je najveći genetski frik (za taj "sport" ) s kojim sam dijelio čelik.

on bukvalno ima genetiku za najveće bb domete. misim mogao bi da igra u toj ligi. al to jeste mnoogo rizično.
docsumann docsumann 19:39 28.12.2017

pričamo

nedavno je u HN-u momak umro usred teretane.
već sledeći dan jedna od verzija je naravno počinjala sa - šta danas sve-ne koriste po teretanama? klinci uzimaju sve živo da bi bili što veći i jači, nije ni čudo što umiru...

samo sam pokušao da preusmjerim problem - koliki je procenat onih koji počinju sa treningom sa opterećenjem a da su prehodno uradili medicinski pregled, potražili mišljenje stručnjka ...
mi smo kao pioniri u vaterpolčo klubu, svake godine, bili medicinskin detaljno ispregledani, da bi nam se uopšte dozvolilo izlaganje ozbiljnijim opterećenjima.
teretane su tad bile incident, manje od 1% populacije je bilo u tome...
a danas svi živi bildaju.

oću reći, verzija o nekoj zdravstvenoj falinki okinutoj treningom sa tegovima je daleko vjerovatnija od sterodinog overa.
predatortz predatortz 19:54 28.12.2017

Re: pričamo

samo sam pokušao da preusmjerim problem - koliki je procenat onih koji počinju sa treningom sa opterećenjem a da su prehodno uradili medicinski pregled, potražili mišljenje stručnjka ...
mi smo kao pioniri u vaterpolčo klubu, svake godine, bili medicinskin detaljno ispregledani, da bi nam se uopšte dozvolilo izlaganje ozbiljnijim opterećenjima.


Kad sam se bavio sportskim padobranstvom, pregledi i psihotestiranja na sportskoj medicini su trajali dva dana. Nešto nalik regrutaciji. Danas, moj klinac koji trenira košarku, završi pregled u klubu, a idu u grupama po pet, a da ja ne stignem ni obrazac da popunim.
Naravno da ga u privatnoj režiji odvedem na ozbiljan pregled, ali bi se sve to moralo izbiljnije da radi na nivou klubova.
jedi-knight jedi-knight 19:59 28.12.2017

Re: pričamo

oću reći, verzija o nekoj zdravstvenoj falinki okinutoj treningom sa tegovima je daleko vjerovatnija od sterodinog overa.


Sportski trening je po definiciji stres koji ima za cilj adaptaciju na stres.
Kao i sa svakim stresom, umeren je stimulativan, preveliki može da razvije problem koji može da se tragično završi, kao u primeru koji si naveo.
Sve ostalo, vezano za lekarske preglede i redovne kontrole u potpunosti stoji, jer smrtni slučajevi su uglavnom posledica anomalija koje bi trebalo da su dijagnostikovane pre ulaska u teretanu.
Po zakonu, u Srbiji, svakih sest meseci neophodan je lekarski pregled da bi neko ucestvovao u organizovanom trenaznom procesu.
jedi-knight jedi-knight 20:02 28.12.2017

Re: pričamo

Danas, moj klinac koji trenira košarku, završi pregled u klubu, a idu u grupama po pet, a da ja ne stignem ni obrazac da popunim.


Prijateljski savet
Odes u Dom zdravlja, trazis uput od lekara koji vodi tvog sina i sa tim uputom uradis besplatni lekarski pregled uz overu takmicarske knjizice u Republickom zavodu za sport u Kosutnjaku.
predatortz predatortz 20:06 28.12.2017

Re: pričamo

jedi-knight
Danas, moj klinac koji trenira košarku, završi pregled u klubu, a idu u grupama po pet, a da ja ne stignem ni obrazac da popunim.


Prijateljski savet
Odes u Dom zdravlja, trazis uput od lekara koji vodi tvog sina i sa tim uputom uradis besplatni lekarski pregled uz overu takmicarske knjizice u Republickom zavodu za sport u Kosutnjaku.


To si mi rekao jednom kad smo kuckali na sličnu temu. Lekarka u DZ Zemun mi je rekla da ne izdaju takve upute i ja klinca odveo u privatnu ustanovu. Odradili su korektan pregled (EKG, spirometriju, opterećenje, KKS...) za relativno pristojnu cenu.
jedi-knight jedi-knight 20:08 28.12.2017

Re: pričamo

To si mi rekao jednom kad smo kuckali na sličnu temu. Lekarka u DZ Zemun mi je rekla da ne izdaju takve upute


Izdaju. Provereno izdaju.
Sori, ali lekarka laže ili je neobaveštena.


predatortz predatortz 20:12 28.12.2017

Re: pričamo

jedi-knight
To si mi rekao jednom kad smo kuckali na sličnu temu. Lekarka u DZ Zemun mi je rekla da ne izdaju takve upute


Izdaju. Provereno izdaju.
Sori, ali lekarka laže ili je neobaveštena.




Pitaċu ponovo. Čuo sam da tamo najozbiljnije rade.
jedi-knight jedi-knight 20:15 28.12.2017

Re: pričamo

Pitaċu ponovo. Čuo sam da tamo najozbiljnije rade.


Najiskusniji su i u uobičajenoj proceduri je i ultrazvuk srca i to ga rade veoma detaljno.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:20 29.12.2017

De me nađe...

Prestolonaslednik je vazda bio bitno viši od svojih godina i roditelja, al kad ga spopao pubertetet, to je prosto bilo impresivno, rastao je ko vrbin štap u vodi. I padao. Svako malo bi mu klecnulo koleno i samo bi se skomolao. Kad je pao niz školske stepenice, lepo nas očaj uhvatio, jer nijedan od slovenačkih ortopeda nije znao šta mu je.
Onda smo otišli u Bgd, onako, leti...i bili kod moje Najbolje Drugarice. Prestolonaslednik je shodno svom pubertetu ležao kao blavor na kauču kada je u sobu ušao svekar pomenute drugarice. Pogledao s vrata njegove gole noge rekao: "Morbus Osgood Schlatter" Mislila sam da je prešao u čarobnjake. Zvao se - dr. Branko Nešović. Sve ono što Slovenci mesecima nisu videli, on je video izdaleka, bez pitanja. Lepo nas muka fatila, al nas je čika Branko utešio da nije strašno i da Prosinečki sa tim igra. Meni je, recimo, to bila neopisivo draga informacija
Rekao nam je da izbaci sportove sa doskakanjem, tako da je Prestolonaslednik sa košarke prešaltovan na šah, zamrziv
ač nam je bio pun zaleđenih plastičnih jogur-čaša sa ledom na štapiću...Objasnio mu vežbe ali nam rekao i kako i gde da nabavimo trake, zapravo tanke kao čojane cevke koje su bile napunjene nečim sličnim pesku. Sa čičkom. To se stavljalo oko noge, ispod kolenske čašice i podržavalo je. Pomoglo je. Toliko da je pre 4-5 godina Prestolonaslednik zaboravio da ima taj problem, otišao na košarku i slomio nogu. Klipan matori.
predatortz predatortz 17:49 29.12.2017

Re: De me nađe...

Toliko da je pre 4-5 godina Prestolonaslednik zaboravio da ima taj problem, otišao na košarku i slomio nogu. Klipan matori.




Izvini, ali morao sam!

Moj starešina je sad na nekom turniru u Budimpešti. Igraju po dve utakmice dnevno.
Biće šepanja po kuċi.
Džudista (mlađi), iako brže izrasta, tih problema nema.
jedi-knight jedi-knight 18:58 29.12.2017

Re: De me nađe...

Džudista (mlađi), iako brže izrasta, tih problema nema.


Nema trčanja, nema skakanja
jedi-knight jedi-knight 19:03 29.12.2017

Re: De me nađe...

Toliko da je pre 4-5 godina Prestolonaslednik zaboravio da ima taj problem, otišao na košarku i slomio nogu. Klipan matori.


Šteta što je prekinuo, jer danas se vrlo lako kontroliše akutna faza i bolest nestaje nakon godinu-dve. Uz svo postovanje dr. Nešoviću, većina doktora probleme tog tipa rešava ili skalpelom ili mirovanjem, ali doživotnim. Nemoj više da igraš basket i neće da te boli

predatortz predatortz 19:54 29.12.2017

Re: De me nađe...

jedi-knight
Džudista (mlađi), iako brže izrasta, tih problema nema.


Nema trčanja, nema skakanja


Jes' mlađi, ali je mudriji. I zna da se bije.
dragosevacsutra dragosevacsutra 23:03 30.12.2017

Re: De me nađe...

Zvao se - dr. Branko Nešović.


secam se kad je donadoniju izvukao jezik iz grkljana...

posle jednog zakucavanja (o da, moglo se nekad, sa 17...) doskocio sam nezgodno - recimo da mi je levo stopalo bilo pod uglom od devedeset stepeni... secam se da sam bez mnogo bola sam dosao kuci, i tek tu primetio sta se u stvari desilo.. naravno, dom zdravlja, gips tri nedelje... kum kad je cuo sta se desilo, odmah da idem posle par dana kod njegovog ortaka branka... insistirao je da mi se skine gips, i namestio stopalo jednim pokretom...

velik covek je bio dr branko nesovic.

jedi - za blog.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:35 31.12.2017

Re: De me nađe...

velik covek je bio dr branko nesovic

Покојни Бранко Нешовић био је рођак моје жене. Први пут кад ме је видео, рекао ми је:

-- Седи негде на високо седење, теби је покидан предњи укрштени, на десној нози, дај да видем барем без снимка како то изгледа.
-- Откуд знате???
-- По томе како стојиш: тело ти је научило да компензује мањак веза на тој страни.

Ја сам сео, и он ми је показао како моје колено, без предњег укрштеног лигамента, може да путује и прави сасвим неприродне покрете. Био сам ужаснут, колено ми се кривило као шеталица на зидном часовнику, сасвим ван своје нормалне осе, нисам ни знао да може да постигне те углове.

Терапија?
-- Ти се нећеш озбиљно бавити спортом, ниси професионалац?
-- Не. (Био сам у раним тридесетим.)
-- Онда и не мораш да се оперишеш, теби на вољу. Опоравак је дужи, тек да знаш. Дозвољено ти је само праволинијско кретање. Ојачај ту ногу, мишиће ће делом преузети функцију тог лигамента.

Нисам се никад оперисао. Дешава се, повремено, да ме после дужег трчања заболи то колено. Спортом се бавим, поприлично, али више не играм ни кошарку ни тенис ни фудбал, ништа што подразумева нагле промене правца, или -- не дај боже -- ударац том ногом лопте. Чак сам и у пар наврата скијао, али врло опрезно, само са стопроцентном телесном формом, затегнут и чврст као стрела.

Бранка сам виђао и касније. Имао је ону природну интелигенцију, и страшно искусно око. Он сам је био онај жестоки професионалац који је, уз свој професионализам, носио и надареност и памет. Волео сам с њим да причам.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana