[98] Misteriozni čaj Hane Adrović

(dio razgovora prilikom doručka u restoranu jednog hotela u Neumu, 2001. godine)

Što bi rekao gos'n Sveta Черевићан - sastav na temu laganu:
MISTERIOZNI ČAJ HANE ADROVIĆ NA VASKOLIKOM SAJBERDUNJALUKU

     Ko je Hana Adrović, "dragi moj napaćeni narode", to znaju i cvrkutaju ptice na grani a bogami "cvrkutaju bijesnilom" poneki korisnici, kako Tvitera tako i drugih, socijalnih mreža širom regiona. (Hana recimo samo na Fejsbuku ima toliko kontakata da tehnički nije moguće da bilo koga više doda u listu "prijatelja" na svoj profil.) Budući da u slobodno vrijeme isključivo putem interneta (ne gledam televiziju) pomalo pratim uglavnom regionalnu umjetničku scenu i produkciju, a kako je Hana (bivši?) model, (bivši?) PR muzičkih festivala i koncerata stranih izvođača, novinarka, autorka i voditeljka emisije zabavnog karaktera, priznajem da uopšte nisam znao ko je ona do prije par sedmica kad sam slučajno naišao na njen profil na Instagramu [na koji sam se registrovao samo da "zapratim" svoju možda najomiljeniju kako radnicu u kulturi tako i (nažalost bivšu) B92 blogerku - pozorišnu rediteljku Jelenu Bogavac koja ne koristi nijednu drugu socijalnu mrežu]. I iz Usoraca se tada vidjelo da je u pitanju jedna od onih božanstvenih zanosnih ljepotica od čije ljepote odmah zastaje dah i od cca 670 fotografija na njenom profilu se zaista ne zna koja je bolja i ljepša od koje (bilo da su u pitanju selfiji ili profesionalne fotografije, mejkap ili prirodan izgled lica, stilizovana garderoba ili "kežual" odijevanje i slično) tako da sam joj skromno komplementirajući iskreno napisao da zaista nemam vremena da "izsviđam" sve njene fotke koje mi se dopadaju jer bi mi trebalo najmanje 15 minuta i više samo za tu prostu klik operaciju (praktično sve osim objavljene fotografije kriminalno friziranog, našminkanog i obučenog crnca, na što je Hana - u svom, otkriću kasnije, lucidnom stilu - odgovorila da je na toj fotki pretjerala sa solarijumom).

     E sad, druga strana medalje tog njenog zaista sjajnog izgleda i rada u audio-vizuelnim medijima jeste da je Hana kaotakva i veliki magnet za poneke još veće budale pa i psihopate koje komentarišu njene nastupe i objave na socijalnim mrežama /pričali smo već o tome u blogu [92] u koji sam integrisao sjajan tekst Tene Štivičić o tom globalnom fenomenu/ i sasvim svjesna toga, ona to podnosi vrlo elegantno, bez cenzure i sa spomenutim stilom zbijajući lucidne šale na njihov račun, objavljujući čak skrinšotove uvredljivih komentara sa svojim britkim osvrtom na njih u kratkotrajnoj objavi zvanoj stori (story) na Instagramu koji pratitelja poput mene ponekad navede na smijeh od srca. Većina su naravno divni pristojni komentari (doslovno) poput jednog kojeg prenosim ovdje (ironija) i koji, u svedenoj i cenzurisanoj formi, glasi:

"Koliko si lepa, voleo bih te iskreno, gledao te po ceo dan."

U originalu to je zapravo jedan od najluđih mogućih komentara koje nepoznat muškarac može da uputi (ne)poznatoj dami koji sam ikad pročitao na vaskolikom Sajberdunjaluku i koji se po svojoj eksplicitnosti opasno približio opisu neke od scena seksa iz onog, u svijetu zloglasnog (ali i poštovanog), nesrećno nazvanog "Srpskog filma" (Radivojević/Spasojević, 2010.) a zainteresovani mogu da ga nađu i pročitaju u potpunosti na Jutjubu ispod video klipa šestog izdanja Hanine emisije "Sasvim drugačije" (o kojoj, sto mu blogova, želim zapravo da pišem ovom prilikom ali, očito omađijan i nadlogilan, nikako da dođem do toga). [Oni koji komentar nađu i pročitaju uvjeriće se da smo mi blogeri B92 u komentarisanju prave Minje Subote i Oliveri Mlakari u poređenju sa onim što može da se nađe na vaskolikom Sajberdunjaluku. Inače, CyberDunjaluk je moja originalna kovanica koja se sada (provjereno) premijerno pojavljuje na čitavom internetu i samo da znate da je uredno registrovana i patentirana na moje ime u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo u Usorcima, opština Oštra Luka, kao i uostalom izrazi "Hepinjujir!" (jedna, naravno srpska, riječ), "Navrnderce!" (kada nekog srdačno pozivate da svrati na kafu), rečenica "Srećan ti n-ti (ili Novi) krug oko Sunca!" (kada nekome želite da čestitate n-ti rođendan ili Novu godinu) za koju zbog njene široke rasprostranjenosti opravdano sumnjam u prvenstvo svog autorstva, zatim zaključak "Ignorišeš me kao Stenli Kjubrik dvadeset i prvo poglavlje 'Paklene pomorandže'" (kada vam Jelena Bogavac ne samo da ne odgovori na komentar već ga ni ne "odsviđa"; mislim, stvarno, Bitefovko, nije u redu ;) ), egzaltirana eksklamacija "Dođe mi da zasviram Moravac, kada vidim sisterke Bogavac!" (kada se Jelena i Minja pojave zajedno na fotografiji), "Koala!", "Do Bardače" i "Sveminarski rad" (izraz zahvalnosti, večernji pozdrav i naziv kosmički uspješnog eseja, bestidno maznuti od Libora) i titula "Aksham Schule" (rezervisana uglavnom za brojne "akademske građane" u politici ili šampione negativne selekcije zaposlene po političkoj liniji sa diplomama osnovnih studija stečenim na privatnim fakultetima u njihovim kasnim tridesetim) koju sam, priznajem, davne dvijehiljadite preuzeo od drage pok. baka Dese Ekert kod koje sam jedno vrijeme stanovao tokom studiranja.] U to ime sam Hani (ako je iko uopšte u stanju da se sjeti o čemu sam pričao prije ove besramne samohvališuće digresije monumentalnih razmjera sve sa skelama crkve Sv. Petra u Rimu) poslao i jedan damski Budalimicin od 500 mg kojim može šarmantno da se odbrani od neumjesnih poruka, pa i od mene ukoliko počnem da joj idem na živce sa svojim komentarima:

      Ali ostavimo sve to po strani i počnimo konačno da pričamo o pravim stvarima. Da li je Hanina emisija "Nešto drugačije" zaista nešto drugačije to ne bih mogao sa sigurnošću da tvrdim, to će upućeniji u ovu vrstu medijskog formata svakako bolje znati od mene, ali da je u pitanju vrlo zanimljiv tok šou sa interesantnim sagovornicima u to nema sumnje. Pogledavši jedne večeri jednu, prosto sam iduće MORAO da pogledam sve emisije koje su do ovog trenutka Hana i njena ekipa snimili i objavili na svom Jutjub kanalu i - iako nisu sve istog, recimo to tako, intenziteta, koji opet direktno zavisi od izbora gostiju - uživao sam gledajući ih (uz obaveznu napomenu da sam pojedina imena spomenuta u emisijama sa mahom političke, estradne i rijaliti scene, misaonom parcijalnom lobotomijom uspješno izbacio iz svog skromnog psihološkog sistema efektnom anahronom metodom "Na jedno uho ušlo - na drugo izašlo").

Emisija je prilično jednostavno struktuirana (naime, ima svoje zasebne tematske cjeline) i pitka je za gledanje tako da onih pola sata koliko traje proleti začas po principu "Hamo, Pipa i ostala ekipa i gotova emisija" [94]. Hana i njeni gosti opušteno sjede u svjesno lajt-kičasto dekorisanom enterijeru dnevnog boravka u kojem oko kamere hvata i brojne kemp detalje poput uramljenog goblena, zlatobojne plastične mačke čija se ručica pokreće, omanjeg logotipa emisije na zidu, minijaturne gipsane biste Josipa Broza Tita i obaveznog pribora za čaj sa (vjerovatno egzotičnim) Haninim čajem za koji niko, pa ni dosadašni gosti, ne zna od čega je, kojim ona poslužuje svoje sagovornike. Neki komentatori simpatično tvrde da Hana čajem zapravo dlogila svoje goste jer u nastupu ne liče na sebe ali ako ih i dlogila ona to čini svojom ljepotom, šarmom i lucidnošću i sasvim sigurno bih i ja sâm bio veoma high pored Hane (ni normalan ne bih bio u stanju da kažem nešto smisleno na njene izabrane naslove i citate iz dnevne štampe, jer to prosto nije "my cup of Hannah's mysterious tea", ali bih joj svakako kao Bambiju na uvce mogao otpjevati, pa i odsvirati ako treba, "Igra rokenrol cela Jugoslavija" od Električnog orgazma).

Dakle, prvi dio emisije odlazi na čitanje i komentarisanje izabranih naslova vijesti iz dnevne štampe (što sam ubijeđen da nije novina jer to i drugi voditelji rade) a zatim slijedi obavezno čitanje i komentarisanje "cvrkuta bijesnila" (ni to nije ništa novo), uglavnom zlobnih i malicioznih tvitova anonimnih korisnika Tvitera upućenih na račun gošće ili gosta emisije (mada ima i onih neobično komplementirajućih) koje odabira Hana a produkcija ih joj servira odštampane pojedinačno na zasebne listove A4 formata (c,c,c, kakvo arčenje papira "napaćeni moj narode"!) da bi u samom finalu emisije uslijedila neizostavna video porukica Bambija ("koji ne daje časove anatomije Bambija"), simpatičnog "mitskog bića" sa "ogromnom harizmom" obično našminkanog karminom boje "620: krv Bambijevih neprijatelja", snimljenog i kreiranog deformacijom i ukrašavanjem uz pomoć jedne od brojnih video aplikacijica na smartfončiću, "koji hrani svoj ogromni ego [...] u okeanu komplimenata koje dobija" i čiji kanalčić na Jutjubiću toplo preporučujem svima jer ga pratim kao i svi "dobri ljudi dobrog ukusa".

      Naravno da ja lično ne bih nikako mogao biti gost Hanine emisije (ni po zaslugama ni po upućenosti u dnevno-političke teme - prosto nije mi tamo mjesto nego ovdje) ali ukoliko bih kojim slučajem imao priliku da režiram jednu njenu emisiju vrlo rado bih učinio sledeće: pošto koriste tri nepokretne kamere prvo bih s njima snimio prazan enterijer dnevnog boravka sa mobilijarom i dekorom u trajanju od jedne minute. Zatim bih Hanu, gošću ili gosta i prateće predmete na stolu (uključujući novine, čajnik sa misterioznim čajem i šoljice) snimio onako kako oni to rade, samo bih prilikom montaže one prve snimke praznog enterijera postavio na odgovarajućim mjestima u prvi kanal kao osnovne i razvukao ih u ponavljajućem loop-u na 30 minuta koliko emisija traje, a preko njih bih u drugi kanal pustio te normalne snimke ali na 50% vidljivosti čime bih dobio transparentne i providne učesnike razgovora (što nikako ne znači da bi i njihov nastup trebao da bude transparentan i providan) koji izgledaju poput holograma ili ako bi se vidljivost/transparencija drugog snimka smanjila na 15% - poput duhova. Zaista ne znam niti me interesuje (što je slučaj sa svim mojim hobi "kreacijama" jer ih ne stvaram radi popularnosti ili novca) ko bi to bio voljan da gleda poluvidljivu ili jedva vidljivu Haninu ljepotu ali sasvim sam siguran da bi u tom slučaju emisija "Nešto drugačije" SIGURNO bila nešto drugačije jer to nikad niko nije uradio u tok šou (provjerio sam na Sajberdunjaluku, uz ogradu da je ipak moguće da je to već izvedeno u svijetu, samo trenutno nemam informaciju i dokaza o tome na mreži). Igra u tom smijeru može i da se nastavi da se vidljivost gosta u jednoj emisiji smanji na 0 % čime bi Hana praktično ugostila nevidljivog sagovornika (ukoliko postoji javna ili bilo koja druga ličnost koja bi na to pristala, nemojte samo to raditi ako ugostite Jelenu Bogavac k'o Boga vas molim) a u tom slučaju bi kadar kamere koja hvata ukupan enterijer morao biti odrezan na lijevu polovinu (sa Hanom) i precizno kombinovan sa desnom polovinom prve snimke praznog enterijera. Naravno, tada ne bi bilo moguće ljubljenje na srpski način, tri puta u obraz, kao sa anonimnim otimačem autobusa beogradskog GSP-a i poremećenim pornografskim rediteljem Vukmirom (koji ima "Hazarski rečnik" sa Cicijevom posvetom za što mu skidam kapu jer ja posjedujem potpisan roman "Predeo slikan čajem" [09] koji čuvam kao suvo zlato kao i autobiografiju "Smrt je neprovjerena glasina" sa posvetom Sebastijana Jašarevića Sutka) u poslednjoj sedmoj emisiji. Bambija bih naravno, umjesto vertikalno kao sada, snimao horizontalno u HD formatu 1.85:1 jer, budimo realni, zvijezda tog renomea i značaja zaslužuje - da linkujem gospodara misterije čika Dejvida Deju Linča - projekciju na bioskopskom platnu a ne na displeju telefona (a i da mu božanstvene uši ne izlaze iz vertikalnog uskog kadra).

      Ali da skratim čupri - jer već pomalo idem sam sebi na živce nastojeći da budem zabavan a u stvari ispadam blamantno pretenciozan - zainteresovanima za Han(k)inu emisiju "Nešto drugačije" ostavljam da sami otkriju ko su sve bili njeni dosadašnji gosti a ovom prilikom ću za čitaoce Bloga B92 izdvojiti treću po redu u kojoj je gostovala pjevačica Bojana Vunturišević u kojoj su obje, i "BoVu" i "ledi Zum" [jer Han(k)a voli da stalno nešto zumira kamericom svog telefona dok snima Instagram storije], prosto damski briljirale vrlo zabavnom pričom svih trideset minuta emisije. Dakle, "građani i građanke, seljaci i seljanke, malograđani i malograđanke, paori i paorke... Topčider!"

Bo,
licencirani raspirivač vatre (za roštilj) u (neformalnom) Udruženju proždirača kru'a, loža Prnjavor i bivši blagajnik Zajednice etažnih vlasnika jedne stambene zgrade u naselju Rosulje u Banjaluci

P.S.

Na e-mail sam dobio molbu da ovim putem svim zainteresovanima prenesem sledeću poruku:

"Hitno: Potrebna nam je vaša pomoć u zajedničkom cilju - da svakom srpskom detetu koje živi u enklavama na Kosmetu donesemo radost sa Božićnim paketićem. To je najmanje što možemo."

DONATE NOW:

PayPal: info@28jun.org
Credit Card: https://28jun.org/#donate

Donacije iz Srbije preko srpske banke:
Ime: 28. JUN
Dinarski račun broj: 265619031000037746
Raiffeisen banka Srbije