Tako je rekao Galilej kada je silazio sa lomače. Šapnuo u stvari. Jer da su ga čuli okrenuli bi njega i vratili ga na lomaču. Kopernik nije imao priliku da razmišlja o tome koliko bi glasno ostao pri svom uverenju. Od vatre ga je spasila prirodna smrt, dok je Đordano Bruno izgleda odlučio da u istoriju ne uđe prkosnim šapatom već je ćuteći prihvatio svoju presudu. A glasila je "Kazniti dakle brata Đordana blago i bez prolivanja krvi". Na internetu se može naći i da je u, tadašnjoj verziji štampe zabeleženo i "Taj bednik je toliko bio uporan u svojoj veri da je bio spreman da za nju umre. Rekao je da rado umire kao mučenik, jer će njegova duša kroz plamen da ode u Raj.". Galilej je isto verovao ali s malo manje želje da obezbedi Raj svojoj duši, u toj dilemi izabrao je da sačuva telo.
Da zanemarimo sada to da je Galilejov izbor ipak bio sasvim OK, jer je prividnim povlačenjem ostavio i sebi i nama još nekoliko plodnih godina, u kojima je nastavio da postavlja temelje modernoj nauci, ovu lepu priču bih zaprljao dnevnom politikom, tj aktuelnom svađom Riste i Malog (od kužine). Naime, čini mi se da je Mali (od kužine) nekad davno rešio da prihvati zadatak i kako vreme prolazi sve više upada u problem kako ga ispuniti ili ako ga ne ispuni, kako se izvući iz cele, sada već neprijatne, obaveze.
Smišlja okvir u kome bi Priznao, ali tiho rekao "Eppur si muove", tj "Dogodine u Jerusalimu" na srpskom ("Kosovo je srce Srbije", ako je potrebno da budem baš deskriprivan), ili u kom bi se povukao, ali tiho rekao "Eppur si muove", tj "Ja bih ali mi ne daju". Bojim se, da bez obzira koliko je Malom (od kužine) srce iskreno uz ovo drugo "Eppur si muove", neće uspeti da pronađe nekog ko bi tu licemernu pesmu saslušao, a da je za ovo prvo sad pa i previše kasno. Toliki (Briselski) sporazumi potpisani, sudovi uspostavljeni, pozivni brojevi u imenike upisani, pa sad oko jedne stolice u UN-u da se saplete.
A i o samoj temi malo: bolno je koliko ni jedna strana ni ne pokušava da proba da pronađe rešenej u kom bi i druga strana živela na tom Kosovu. I to baš živela, ljudski i čovečanski živela, a ne glumila mutavi ukras u pozadini jednonacionalnog životarenja na vekovnoj teritoriji pobednika.