Budućnost| Ekologija| Ljudska prava| Moj grad| Na današnji dan

Izborni štab "Koncentracioni logor"

Srđan Fuchs RSS / 26.01.2018. u 16:30
Filip Rudić

 

BIRN

 Beograd

SNS otvorio kancelariju u bivšem koncentracionom logoru

Srpska napredna stranka (SNS) otvorila je u Beogradu mesnu kancelariju na lokaciji koncentracionog logora iz Drugog svetskog rata, što je izazvalo kritike aktivista za ljudska prava.

SNS%20Sajmiste%20BIRN%2023%20Jan%2018%20640.jpg 

Otvaranje kancelarije mesnog odbora SNS-a Aleksandra Vučića u Beogradu, u kom je ova partija na vlasti, na mestu nekadašnjeg logora koji su vodili nacisti, a koje bi trebalo da bude pretvoreno u memorijalni kompleks, izazvalo je kritike.

 

Izabela Kisić, izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava, kaže da “očigledno ne postoji prava namera da se izgradi memorijalni centar” na lokaciji Starog sajmišta.

“(Teren) je trebalo da bude rasčišćen, ali umesto toga vidimo da se proces odvija u suprotnom smeru”, kaže Kisić za BIRN.

Locirano u delu Beograda koji je tokom Drugog svetskog rata predat profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), Staro sajmište je korišćeno kao koncentracioni logor i mesto za istrebljenje beogradskih Jevreja, Srba i Roma.

Odluka SNS-a da na jednom od objekata okači partijski baner naišlo je na kritike i po socijalnim mrežama.

 MO Logor

 “Svakako im tamo nije mesto, koliko znam treba da se pravi Muzej Holokausta”, stoji u jednom od komentara na Tviteru. “Mogao bih da zaplačem”, kaže se u drugom.

Baner je okačen na zid Spasićevog paviljona, gde je u vreme postojanja logora bila bolnica, koja je zatim srušena. Sedište odbora nalazi se u susednom objektu.

Iz stranke do objavljivanja ovog teksta nisu odgovorili na pitanje o odluci otvaranja odbora na ovoj lokaciji.

Ni gradske vlasti nam nisu odgovorile u vezi sa svojim planovima o memorijalnom centru.

Gradski menadžer Goran Vesić izjavio je u januaru da će Staro Sajmište postati “regionalni centar za istraživanje Holokausta” i da se na tome radi zajedno s izraelskim memorijalnim centrom “Jad Vašem”.

“Tu će biti tri muzeja, jedan koji se odnosi na stradanje Jevreja, drugi na stradanje Srba i treći na stradanje Roma”, rekao je Vesić 11. januara.

Oko 10.000 Srba, 7.000 Jevreja i najmanje 60 Roma umrlo je na Starom Sajmištu 1941. i 1942. godine. Logor su vodili pripadnici odreda SS Vafen, ali je srpska policija hapsila Jevreje.

Posle rata ništa nije učinjeno da bi se očuvalo ovo mesto. Žrtvama je 1995. podignut spomenik u blizini.

Objekti su korišćeni za razne namene, kao prostor za umetnike, ali i kao restoran i teretana.

Međutim, Vesić potencira da će tu biti izgrađen memorijalni centar.

“Sada smo raselili kulu, popisali imovinu, završava se zakon koji će omogućiti dalji napredak projekta, a paralelno radimo i projekat memorijalnog centra”, rekao je on.

Kisić ipak napominje kako je prvi nacrt zakona prošle godine morao da se povuče zbog negodovanja javnosti.

“(On) u potpunosti negira učešće Srbije i Vlade Milana Nedića (u vezi sa logorom)”, rekla je ona.

Dodala je kako je “sramota” što Srbija nema memorijalni centar posvećen progonu Jevreja u Drugom svetskom ratu.

Iz Saveza jevrejskih opština odbili su da komentarišu otvaranje mesnog odbora SNS-a na Starom Sajmištu.

Na ivritu se ovo zove afganat ha'koah, manifestacija sile. O kojoj vrsti sile je reč, rasudite sami. 

Nazi SNS - link 1 

Nazi SNS - link 2 



Komentari (474)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

4krofnica 4krofnica 17:19 26.01.2018

Re: insajder


koji su to bolidi. najbolje je da naprave i sa druge strane reke dve kule BGH2O pa da glupost bude uravnotežena.

Moj deda je bio u zarobljeništvu u Austriji, srećom nije bio u kencentracionom logoru već je bio posluga u kući. To su seoske kuće podno Alpa, u nekim domaćinstvima su uzimali zarobljenike jer su znali da će ih tako (verovatno) spasiti.

(moja mama je tek sa pedeset godina saznala da ima polusestru tamo:)


narcis narcis 17:56 26.01.2018

Re: insajder

(moja mama je tek sa pedeset godina saznala da ima polusestru tamo:)

eto prilike da postaneš
von 4krofnica
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:15 26.01.2018

Re: insajder

Von 4, 8.2. sam na teritoriji NBG-ja.

Ako ste za neki meeting Antifa South Vojvodina?

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:23 26.01.2018

Re: insajder

Von Krofhn, zezam se za tekst songa, naravno, voleo bih da se nabodemo za cugu neku taj dan.
4krofnica 4krofnica 18:56 26.01.2018

Re: insajder

narcis
(moja mama je tek sa pedeset godina saznala da ima polusestru tamo:)

eto prilike da postaneš
von 4krofnica


:) da pojasnim priču.

Oni su bili u ljubavi, bila je trudna kad se rat završio, on je želeo da je oženi i odvede kući u Liku ali je postojao strah kako će okolina primiti okupatorsku ženu. Tamo nije mogao da ostane pa su se rastali i pomirili se sa činjenicom da se tu njihova priča završava. Deda o tome, ni o ratu nije pričao nikome.

Moja mama je jedinica i čitav život patila zbog toga, slučajno je jednom našla fotografiju sa kućom u kojoj je deda tamo bio, sa tom ženom ispred. Ona mu je to poklonila kad je odlazio. Tek tada je deda ispričao celu priču...

Nakon par dana su se moji roditelji spakovali u kola i krenuli da je traže, samo sa tom fotografijom i nazivom okruga u Austriji koji je deda rekao. Ćale od stranih zna samo francuski, mama ni toliko, engleski i nemački ni u tragovima ne govore. Išli su danima i pokazivali sliku, sporazumevajući se rukama i nogama, dok nisu našli nekoga ko je prepoznao. Došli su tamo i baba je bila živa :) čekali su svi mirno i ćutke ceo dan da dodje neki komšija koji je bio prevodilac cele te uvrnute situacije. Susret mame i njene sestre je bio dirljiv. Od tad se posećujemo kad god stignemo, bogatiji za divnu porodicu.

(deda i austrijska baba su razmenili nakon toga po jedno pismo, deda je odlično pisao nemački, ali sadržinu neću otkrivati jer je intimno:)



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:01 26.01.2018

Re: insajder

Moj ćale isto nije želeo da nas uči germanski zbog datih prilika, iako je baka bila profesorica u Osijeckoj gimnaziji, i poslao me na ruski, a danas kuća Rusa u NS. Oni su svi bili heroji ljubavi.
freehand freehand 19:14 26.01.2018

Re: insajder

Oni su bili u ljubavi, bila je trudna kad se rat završio, on je želeo da je oženi i odvede kući u Liku ali je postojao strah kako će okolina primiti okupatorsku ženu. Tamo nije mogao da ostane pa su se rastali i pomirili se sa činjenicom da se tu njihova priča završava. Deda o tome, ni o ratu nije pričao nikome.

Koji deo Austrije je u pitanju?

Inače, ja sam ovde, sa snajkom Austrijankom tražio njenog dedu po Banatu i nisam ga našao.
Za tog dedu Aneta je saznala kad je majci rekla da je trudna. "Super! Ko je otac?" - pitala je majka.
A onda kad je čula karakteristično prezime sa -ić i geografsko poreklo samo je skršeno izgovorila "Ah, mein Gott, nicht wieder..."
narcis narcis 19:18 26.01.2018

Re: insajder

deda je odlično pisao nemački,

ja nisam znao da moja majka zna nemački sve do moje 19. putovali vozom za H. i ona se sita iznapriča sa neki grčki gastarbajteri na nemački, al sa austriski i nemački carinici ni reč, sam o odmahivala glavom ipravila se da ne razume ič. jpš jednom smo bili u nemciju kolima i stajali na nekosvratište na pakink da popijemo kafu, i neki švabo joj nešto priča na samo sleže sramena, u restoran ni reč da zukne na švapski. a kad je bila u holandiju s holanđani, samo poznati ne i na ulicu, pričala na nemački. ladno.
mene nije tela da nauči, mene krivo. mada sam ja tupča za jezike pa bi to bilo uzaludno.
4krofnica 4krofnica 19:23 26.01.2018

Re: insajder

Koji deo Austrije je u pitanju?


St. Johann im Pongau, mesto je Wagrain.

Naravno, nije to usamljen slučaj, mama je donosila kasnije brdo fotografija dedinih i ostalih zarobljenika iz tog vremena i onda se skupljala ekipa okolo i prepoznavala ljude. Bio je slučaj jedne žene koja je prepoznala svog oca ali tada je već deda bio umro i nisu uspeli da otkriju njegov identitet.



@Srdjan: dil :)


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:41 26.01.2018

Re: insajder

Bum pozvonil.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:44 26.01.2018

Re: insajder

freehand

Inače, ja sam ovde, sa snajkom Austrijankom tražio njenog dedu po Banatu i nisam ga našao.
Za tog dedu Aneta je saznala kad je majci rekla da je trudna. "Super! Ko je otac?" - pitala je majka.
A onda kad je čula karakteristično prezime sa -ić i geografsko poreklo samo je skršeno izgovorila "Ah, mein Gott, nicht wieder..."

Moja žena je isto je isto frtalj Austrijanka. Tovari me ko ti i Dragojle isto, mamu vam švapsku.
narcis narcis 19:54 26.01.2018

Re: insajder

Srđan Fuchs
freehand

Inače, ja sam ovde, sa snajkom Austrijankom tražio njenog dedu po Banatu i nisam ga našao.
Za tog dedu Aneta je saznala kad je majci rekla da je trudna. "Super! Ko je otac?" - pitala je majka.
A onda kad je čula karakteristično prezime sa -ić i geografsko poreklo samo je skršeno izgovorila "Ah, mein Gott, nicht wieder..."

Moja žena je isto je isto frtalj Austrijanka. Tovari me ko ti i Dragojle isto, mamu vam švapsku.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:03 26.01.2018

Re: insajder

zilikaka zilikaka 21:29 26.01.2018

Re: insajder

Naravno, nije to usamljen slučaj, mama je donosila kasnije brdo fotografija dedinih i ostalih zarobljenika iz tog vremena i onda se skupljala ekipa okolo i prepoznavala ljude. Bio je slučaj jedne žene koja je prepoznala svog oca ali tada je već deda bio umro i nisu uspeli da otkriju njegov identitet.

Ima takvih priča mnogo.
Znala sam i ja za neke ali uglavnom nemaju srećan kraj.
Bila to neka mračna strana koja se krila i tek nekad slučajno isplivala.
Ljudi su mnogo više vodili računa o mišljenju okoline nego o svojoj sreći.
Mada, lako je biti pametan sad, možda je u onim uslovima mišljenje okoline upravo odlučivalo o opstanku medju njima.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:36 26.01.2018

Re: insajder

Susret mame i njene sestre je bio dirljiv.

pa kakva priča!



bilo je dosta sličnih slučajeva. jedan je tako hteo da ostane u nemačkoj, dopao se gazdinoj jedinici, ali pošto je imao već dve svoje devojčice u srbiji (i ženu), pronašli ga preko crvenog krsta posle rata, pa je morao da se vrati.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:53 27.01.2018

Re: insajder

zato sam ja, u teoriji, pobornik stare avraamovske i beduinske - lepo dve žene, da se one lepo slažu između sebe, i da narađamo svi zajedno srpčadi... jedini matematičko-etički problem nastaje jer šta ako i one dovedu svaka još po jednog?
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:40 27.01.2018

Re: insajder

4krofnica

koji su to bolidi. najbolje je da naprave i sa druge strane reke dve kule BGH2O pa da glupost bude uravnotežena.

Moj deda je bio u zarobljeništvu u Austriji, srećom nije bio u kencentracionom logoru već je bio posluga u kući. To su seoske kuće podno Alpa, u nekim domaćinstvima su uzimali zarobljenike jer su znali da će ih tako (verovatno) spasiti.

(moja mama je tek sa pedeset godina saznala da ima polusestru tamo:)

Баш лепа прича о проналажењу рођака за које се није знало, а нису све приче са лепим крајем.

Једном давно, упознала сам у Београду Немца који је у Србију дошао са мисијом да сретне оца, некадашњег заробљеника. Са пријатељима сам била једне вечери код Шаце у Шафариковој, где је и он био са својим пријатељима Србима, неко је неког знао, па је дошло до оног неминовног спајања столова, при чему су мени допало да седим поред тог човека. Он је изгледао некако исцрпљено и чак дотучено. Док су други водили неке живе, лаке и забавне разговоре, наш разговор је био тих и исповедни. Испричао ми је да је баш тог дана коначно срео оца. Са пријатељем се одвезао у очево село, дошли су најављени, али отац их није примио у кућу, већ их је послао у сеоску кафану где је и сам мало касније дошао и рекао да га син из Немачке не занима, да он има своју породицу и не жели да они ишта сазнају.

За мог новог познаника, тај дан је био разочаравајући крај једног дугог пута. Био је рођен средином рата, имао је и фотографију, мало дете са оцем и мајком, а мислим да се отац није баш одмах ни вратио у Србију. Мајка се касније удала за Пољака и дечаково име и презиме су промењени. Могу само да замислим његову чежњу да нађе изгубљеног оца, што га можда и одвело на студије психологије и до позива психотерапеута.

Ја сам тако, сасвим случајно, ушла у једну сасвим интимну причу и у туђи најинтимнији свет, а прича је оставила баш снажан утисак на мене и сетила сам је се много пута током година.

Хтела бих и да разјасним да заробљенички логори и концентрациони логори нису исто, а твој деда је био југословенски ратни заробљеник, па је третиран по међународним конвенцијамапа које су важиле за ратне заробљенике. Због мобилизиције немачког мушког становништва на фронтовима, у Немачкој земља није била обрађена и претила је глад, па су у тим околностима заробљеници без официрских чинова, посебно они који су били са села и разумели се у пољопривредне послове, додељивани сеоским домаћинствима као помоћ. Ту се није радило ни о каквој филантропији, већ о потреби за радном снагом.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:03 27.01.2018

Re: insajder

Ту се није радило ни о каквој филантропији, већ о потреби за радном снагом.


Švapski čuvari (i čuvarke) iz Aušvica, imaju slobodan dan pa se provode i druže u prirodi -



Mogu satima da gledam ovu fotku i da nikada ne dokučim uzrok mrskosti na ovim licima
NNN NNN 13:04 28.01.2018

Re: insajder

JJ Beba
SNS uklonio transparent sa lokacije nekadašnjeg logora na Starom sajmištu, ali odbor ostao

i ovo je neko prokomentarisao na Tviteru (i 1000% je u pravu)
za sns je bitna samo forma, ali se suština ni malo ne menja!
(oni su bili i ostali profašistička govna! )
loader loader 09:39 30.01.2018

Re: insajder

Srđan Fuchs
Oni su svi bili heroji ljubavi.


Toga uvek nedostaje.
U svakom vremenu.
U svakom ...
loader loader 12:09 30.01.2018

Re: insajder

narcis narcis 17:57 26.01.2018

sajmište

je predviđeno za nšto , al ne muzej već građevine i tako to, bilo već to na teveju, samo se radi polako , dok izumremo mi koji znamo šta je bilo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:21 26.01.2018

Re: sajmište

Ima 3 preplitanja:
1) To što ti kažeš, lapanje lokacije za potrebe brutalnih gr. radova
2) Slamanje moći BG jewish.com
3) Muzej.

May the Force be with you.
gedza.73 gedza.73 19:34 26.01.2018

Re: sajmište

je predviđeno za nšto

Bilo je i slikarska kolonija malo nakon rata, kao i privremen smeštaj (pretvoreno u mini stanove i kancelarije)
angie01 angie01 19:35 26.01.2018

Re: sajmište

je predviđeno za nšto


panormalno-sad su stavili sapu, pa ce posle da bude njihovo.
vcucko vcucko 02:37 27.01.2018

Re: sajmište

gedza.73
je predviđeno za nšto

Bilo je i slikarska kolonija malo nakon rata, kao i privremen smeštaj (pretvoreno u mini stanove i kancelarije)

Bio je (možda je i dalje, ne znam i nisam dugo tamo prolazio) i veoma posećen restoran "So i biber". A u onom okruglom zdanju su se svojevremeno održavale rejv žurke.
Bili Piton Bili Piton 16:51 27.01.2018

Re: sajmište

narcis
dok izumremo mi koji znamo šta je bilo.


Ja ne znam šta je bilo, to se može samo znati, ne i "znati". Ali, ponekad....sanjam onaj kamion. Toliko me taj detalj potresa.
angie01 angie01 18:12 26.01.2018

ovaj potez

je omaz onome sto sns jeste, licna karta, otisak prsta u kome se ocitava jedinstveni spoj karakteristika- neznanje, osionost, nepostovanje, nekultura, bahatost, arogancija, siledzijstvo, primitivizam, huliganstvo,...dopisi.

sramotno!
mlatisa mlatisa 18:23 26.01.2018

Гледају буве, пролазе слонови

СНС се гања ѕбог ствари где није прекршен закон (ма колико недолично звучало), док им пролазе гомиле ствари где је закон прекршен. Мислим да не треба набрајати.
narcis narcis 18:27 26.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

mlatisa
СНС се гања ѕбог ствари где није прекршен закон (ма колико недолично звучало), док им пролазе гомиле ствари где је закон прекршен. Мислим да не треба набрајати.

ovo nije buva, sad će jevreji to potegnu i ima da snszovci da popiju šamar iz sveta i još nas dobrukaju.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:58 26.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

Ovo je neka vrsta manifesta "who's the boss in the town". Ambasada i J-Congress ne žele da se mešaju u unutar-beogradske odnose, što ne znači da nećemo zaustaviti nizvrgnuće u nacizam. Misterija je pitanje đenerala Nedića - tu se lome koplja, jer SNS dobija kintu od nedićevskog lobija, a j-komuna naravno nije sklona liku koji ih je izdušegupkao.

Plus elojevski "do whatever skrnavo to earn few bucks."
narcis narcis 19:13 26.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

Ambasada i J-Congress ne žele da se mešaju u unutar-beogradske odnose

a kad budu počeli da ruše sajmište?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:47 26.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

Ne znam, videćemo, kod Bibija je uvek klackalica, Plenković, Orban, Vučić; u suštini on je desničar iz Stefanove post-teorije. Ako dobije naša NS-ekipa, neće biti rušenja.
maksa83 maksa83 23:56 26.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

Misterija je pitanje đenerala Nedića - tu se lome koplja, jer SNS dobija kintu od nedićevskog lobija, a j-komuna naravno nije sklona liku koji ih je izdušegupkao.

Poster iz ere njegove vladavine:

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:05 27.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

pa, da, dosta njih i dalje veruje da je tako... meni je najžalosnije kada naiđem na ovakve stvari kod ljudi koji su potomci stradalih u holokaustu i veruju u ovo. vidiš tragove toga i kod Pikuca, to je njihov mejnstrim i ne sumnjam da AV negde duboko i sam veruje da je tako... plus što se taj otrov i dalje širi, plus naš nesrećni odnos sa arapima koji doliva ulje na vatru. u svakom slučaju, berićetna vremena za judeofobe. međutim, postoji jedan podtekst ovde. nije AV ovo slučajno uradio.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:36 27.01.2018

Re: Гледају буве, пролазе слонови

U suštini je to mikstura stare sovjetske propagande i zapadnog antisemitizma.
mlinarslavko mlinarslavko 21:09 26.01.2018

Od umetnika do politicara

Izbacise Rasu Todosijevica iz ateljea pre neku godinu. On rece da planiraju da maznu za licnu korist tu lokaciju. I gle , ne prodje malo vremena kad covek bi u pravu. Izbacuju se umetnici, ubacuju se politicari.
karabasbarabas karabasbarabas 21:31 26.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

mlinarslavko
Izbacise Rasu Todosijevica iz ateljea pre neku godinu. On rece da planiraju da maznu za licnu korist tu lokaciju. I gle , ne prodje malo vremena kad covek bi u pravu. Izbacuju se umetnici, ubacuju se politicari.

Da nije to bilo bi sediste "delija" ili "grobara" isto sranje drugo pakovanje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:23 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Биће музеј, само Србија треба да се самодефинише са Недићевом улогом, пошто у јеврејском сектору музеја сигурно Недићу неће бити изложени баш похвални материјали.
tyson tyson 11:04 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Srđan Fuchs
Биће музеј, само Србија треба да се самодефинише са Недићевом улогом, пошто у јеврејском сектору музеја сигурно Недићу неће бити изложени баш похвални материјали.

Nešto nisam siguran da je to ono što godinama sprečava otvaranje muzeja/memorijala na Sajmištu.


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:11 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Већ?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:15 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Закон је готов, у августу је требало да буде усвојен. Предвиђен је јединствен музеј, засебних одељака, за сваку групу страдалих -- Јевреје, Србе, Роме. Будући да нико нема лични интерес да се ово истера до краја, онда нико ово озбиљно и не истерују до краја. (Да се не мора, не би се ни оволико предузело.)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:01 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Predrag Brajovic
Закон је готов, у августу је требало да буде усвојен. Предвиђен је јединствен музеј, засебних одељака, за сваку групу страдалих -- Јевреје, Србе, Роме. Будући да нико нема лични интерес да се ово истера до краја, онда нико ово озбиљно и не истерују до краја. (Да се не мора, не би се ни оволико предузело.)

Узгред, заједница којој 75 година није довољно да Сајмишту направи достојно спомен обележје страдања 20.000 људи, којој 75 година није довољно да дође до закључка о аутентичној природи Недићеве владавине -- јесте друштвена заједница несређеног историјског инвентара, конфузна и збуњена у сваком свом долазећем времену.

Исти тај историјски неред понавља се и сада, са нерешчишћеним питањем о правој природи владавине Слободана Милошевића, природи наших ратова и улози Ратка Младића, као и страдања и етничког положаја Албанаца.

С толиким нередом и не може да се далеко историјски отпутује, путни кофер се стално отвара и ствари из њега поиспадају, па се застане да се оне покупе.
Док други оду даље.
martin_krpan martin_krpan 15:16 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Predrag Brajovic
Predrag Brajovic
Закон је готов, у августу је требало да буде усвојен. Предвиђен је јединствен музеј, засебних одељака, за сваку групу страдалих -- Јевреје, Србе, Роме. Будући да нико нема лични интерес да се ово истера до краја, онда нико ово озбиљно и не истерују до краја. (Да се не мора, не би се ни оволико предузело.)

Узгред, заједница којој 75 година није довољно да направи достојно спомен обележје страдања 20.000 људи, којој 75 година није довољно да дође до закључка о аутентичној природи Недићеве владавине -- јесте друштвена заједница несређеног историјског инвентара, конфузна и збуњена у сваком свом долазећем времену.

Исти тај историјски неред понавља се и сада, са нерешчишћеним питањем о правој природи владавине Слободана Милошевића, природи наших ратова и улози Ратка Младића, као и страдања и етничког положаја Албанаца.

С толиким нередом и не може да се далеко историјски отпутује, путни кофер се стално отвара и ствари из њега поиспадају, па се застане да се оне покупе.
Док други оду даље.


Sjajan komentar. Hvala.

tyson tyson 16:11 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Srđan Fuchs
Већ?

Stvarno misliš da su sumnja i nedefinisam stav spram Nedića sprečavaju Malog i Vesića, ili su sprečavali Đilasa, Hrustanovićku, Bogdanovića da naprave muzej na Sajmištu?

Vučića, Tadića, Đinđića, Koštunicu, Miloševića...?

A naročito sve garniture vlasti od 1945. do 1990. godine.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:21 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Не мислим, ал' не знам шта да мислим а ти ме
као Ђура и Илија мучиш новим питањима? Шта је по среди, реци, учитељу, не мучи више мој дух.
tyson tyson 16:27 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Узгред, заједница којој 75 година није довољно да направи достојно спомен обележје страдања 20.000 људи, којој 75 година није довољно да дође до закључка о аутентичној природи Недићеве владавине -- јесте друштвена заједница несређеног историјског инвентара, конфузна и збуњена у сваком свом долазећем времену.

Tjah, sa 45 godina sistematskog gušenja svakog dijaloga i disonante po tom pitanju. Pa kad se najzad otvorio prostor za promišljanja i razgovor - počeo je jednako traumatičan period nasilnog raspada države. Stpga nije ni čudo što je zajedinca zbunjena; nalazi se otprilike gde je trebalo da bude recimo krajem 1950-ih, početkom 1960-ih da je tada živela u slobodi.

Исти тај историјски неред понавља се и сада, са нерешчишћеним питањем о правој природи владавине Слободана Милошевића, природи наших ратова и улози Ратка Младића, као и страдања и етничког положаја Албанаца.

Te kao posledicu onong gore, gle čuda, imamo baš to.


freehand freehand 16:34 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Tjah, sa 45 godina sistematskog gušenja svakog dijaloga i disonante po tom pitanju. Pa kad se najzad otvorio prostor za promišljanja i razgovor - počeo je jednako traumatičan period nasilnog raspada države. Stpga nije ni čudo što je zajedinca zbunjena; nalazi se otprilike gde je trebalo da bude recimo krajem 1950-ih, početkom 1960-ih da je tada živela u slobodi.

DAj sad konkretno - šta smatraš razlogom koji je sprečavao da se sajmište pretvori u memorijalni centar?
Koliko znam i razumem u SFRJ nikad nije bio upitan odnos prema Holokaustu niti prema jevrejskim žrtvama, kao što nije bio ni kod Miloševića, a bogami ni posle njega. Na šta tačno aludiraš ovim ala sfinga komentarima?
Mislim, da su u pitanju nekakvi poslovni interesi to bi odavno bilo završeno i ozvaničeno. Ideološkle ne mogu dazamislim. Ostaje poslovični nemar i brljivost tamo gde cilj nije definisan nekim jačim razlogom, poput mesta rođenja nekog narodnog heroja i slično.
c_h.arlie c_h.arlie 18:42 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Predrag Brajovic
Predrag Brajovic
Закон је готов, у августу је требало да буде усвојен. Предвиђен је јединствен музеј, засебних одељака, за сваку групу страдалих -- Јевреје, Србе, Роме. Будући да нико нема лични интерес да се ово истера до краја, онда нико ово озбиљно и не истерују до краја. (Да се не мора, не би се ни оволико предузело.)

Узгред, заједница којој 75 година није довољно да направи достојно спомен обележје страдања 20.000 људи, којој 75 година није довољно да дође до закључка о аутентичној природи Недићеве владавине -- јесте друштвена заједница несређеног историјског инвентара, конфузна и збуњена у сваком свом долазећем времену.

Исти тај историјски неред понавља се и сада, са нерешчишћеним питањем о правој природи владавине Слободана Милошевића, природи наших ратова и улози Ратка Младића, као и страдања и етничког положаја Албанаца.

С толиким нередом и не може да се далеко историјски отпутује, путни кофер се стално отвара и ствари из њега поиспадају, па се застане да се оне покупе.
Док други оду даље.

Mislim da bi sve bilo drugačije da se nije čekalo 75 godina.
Zašto se nije sve rešilo npr. nakon 7,5 godina ?
c_h.arlie c_h.arlie 18:44 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

freehand
Tjah, sa 45 godina sistematskog gušenja svakog dijaloga i disonante po tom pitanju. Pa kad se najzad otvorio prostor za promišljanja i razgovor - počeo je jednako traumatičan period nasilnog raspada države. Stpga nije ni čudo što je zajedinca zbunjena; nalazi se otprilike gde je trebalo da bude recimo krajem 1950-ih, početkom 1960-ih da je tada živela u slobodi.

DAj sad konkretno - šta smatraš razlogom koji je sprečavao da se sajmište pretvori u memorijalni centar?
...

Kaži ti --- jer si kompetentniji za period od 45. do 90.
Nije bilo vremena ili šta drugo ?
mlinarslavko mlinarslavko 18:55 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Ma ludilo mozga zbog izbora u Beogradu, mislis da je taj neki "koordinator" razmisljao sta radi? Ili ima bilo kakvu svest o ucinjenom? Mogu da se kladim da su sve svoje clanove koji nisu iz Bg-a, a imaju bilo kakve veze sa Beogradom angazovali da agituju za izbore.
Mada, ovde ima jos jedan problem, antisemitizam u Srbiji je devedesetih krenuo od dela opozicije, SPO, LSV i ta bratija, kao i nekih delova crkve, pa je sad stalno problem kako izmeniti istoriju i sve svaliti na nacionalizam i primitivce.
freehand freehand 19:06 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Kaži ti --- jer si kompetentniji za period od 45. do 90.
Nije bilo vremena ili šta drugo ?

Ne meri se ovde kompetencija. SVejedno, ne znam šta je razlog a iu mene interesuje. Tajson u nekoliko navrata izokola nabacuje kao da nešto sluti ili zna, voleo bih da pročitam šta je u pitanju.
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:08 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

SPO, LSV i ta bratija, kao i nekih delova crkve, pa je sad stalno problem kako izmeniti istoriju i sve svaliti na nacionalizam i primitivce.

Извини, али ја никада нисам видео разлику између СПО и националиста/примитиваца.
tyson tyson 19:43 27.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

DAj sad konkretno - šta smatraš razlogom koji je sprečavao da se sajmište pretvori u memorijalni centar?

Za period komunističke diktature, nemam pojma; mogu samo da pretpostavljam - percepcija Sajmišta (t.j. nedovoljno snažna asocijacija na simbol stradanja), nedostatak inicijative od strane zainteresovanih (svi Jevreji pobijeni), preferiranje monumentalnih spomenika nad memorijalnim centrima, utilitarizam, nedovoljna solidarnost sa Jevrejima kao delom zajednice (setimo se svih onih sinagoga porušenih posle rata), spoljnopolitički prioriteti, nastojanje da se izbegava označavanje žrtava po nacionalnoj pripadnosti... Ko će ga znati. Zanimljivo bi bilo čuti da li je ikada igde iole ozbiljnije razmatrano pretvaranje Sajmišta u neki muzej ili memorijalni centar.

Milošević je imao druge prioritete, pa je nekako istovremeno postao i međunarodno nepoželjan, a na kraju je na sve to imao i bankrotiranu zemlju. I inače je za spoljnu politiku bio potpuni diletant.

A ovi posle Miloševića, pa mislim da pre svega imaju novčani interes.

Na šta tačno aludiraš ovim ala sfinga komentarima?

Aludiram na pogrešnu pretpostavku domaćina bloga, odakle je i krenuo ovaj lanac rasprave, da je srpsko određivanje prema Nediću nekakav uslov izgradnje memorijalnog centra; kao da je to ikada bio uslov...


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:40 27.01.2018

Још која реч о Недићу

Nedićevci su bili dobrovoljci, ne prisilno mobilisani. Sam Nedić bio je autentični antisemita, koji je najoštriji postupak protiv Jevreja zvao jednim od svojih glavnih zadataka. Dugotrajni progon ostatakа Jevreja nije bio nemački zahtev i insistiranje – 8. juna 1942. komanda u Nemačkoj je izveštena da je Srbija Judenfrei, očišćena od Jevreja – već samostalno zalaganje i htenje nedićeve vlasti. Nedić je bio uveo i nacionalnu podobnost đaka i zaposlenih, kao i popravni dom za ideološki "posustalu" omladinu, među kojom je bila onih koji su bili izbacivani iz škola kao nacionalno nepouzdani. Njegova ideologija nalagala je povrаtak Srbije ka zadrugama, teokratiji i svetosavlju, uz ideju o Srbima kao arijevcima i izabranom narodu. Za državnu službu traženo je kandidatima da prilože potvrdu da su arijevskog porekla i srpske narodnosti, i da nemaju u sebi ciganske ili jevrejske krvi.

Nedićeve jedinice su aktivno učestvovale u prikupljanju, administriranju i čuvanju talaca. Takođe, neka kasnija streljanja talaca počinile su Nedićevi vojnici a jedna Nedićeva jedinica učestvovala je u kragujevačkom pokolju Srba. Оd decembra 1942. Nedić je po sporazumu sa Nemcima imao pravo da vrši samostalno odomazde-streljanje nad srpskim taocima, što je Nedić u nekoliko navrata i učinio (pobijene su zatvorene porodice komunista i simpatizeri). Na Nedićev zahtev 1943. Nemci su uhapsilili nekoliko stotina srpskih oficira koji su bili simpatizeri Dražinog pokreta i poslali ih u logore.
milisav68 milisav68 11:28 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic
Nedićevci su bili dobrovoljci, ne prisilno mobilisani.

Kao i komunisti.
Dugotrajni progon ostatakа Jevreja nije bio nemački zahtev i insistiranje – 8. juna 1942. komanda u Nemačkoj je izveštena da je Srbija Judenfrei, očišćena od Jevreja – već samostalno zalaganje i htenje nedićeve vlasti.

Da, Nedić je komandovao Nemcima šta će da rade.
Nedić je bio uveo i nacionalnu podobnost đaka i zaposlenih, kao i popravni dom za ideološki "posustalu" omladinu, među kojom je bila onih koji su bili izbacivani iz škola kao nacionalno nepouzdani.

Pa i komunisti su uveli moralno-političku nepodobnost, gde su neki u miru završili na Golom Otoku.
Za državnu službu traženo je kandidatima da prilože potvrdu da su arijevskog porekla i srpske narodnosti, i da nemaju u sebi ciganske ili jevrejske krvi.

Zato je posle rata bilo dovoljno da imaš partijsku knjižicu.
Takođe, neka od prvih streljanja talaca počinile su Nedićevi vojnici a jedna Nedićeva jedinica učestvovala je u kragujevačkom pokolju Srba.

Kakva laž, Nedić je postao predsednik vlade tek u septembru 1941. do tada je streljano više od 1000 ljudi (uglavnom komunista i Jevreja).

A ovo oko streljana u Kragujevcu je toliko paušalno rečeno, da isto tako može da se tvrdi kako je Vrhovni štab NOV i POJ odgovoran za sva streljanja partizanskih jedinica - za koje inače niko nije odgovarao.

Za streljanje u Kragujevcu su mnogo više odgovorni Ljotićevci.
Na Nedićev zahtev 1943. Nemci su uhapsilili nekoliko stotina srpskih oficira koji su bili simpatizeri Dražinog pokreta i poslali ih u logore.


Sad su simpatizeri Dražinog pokreta pozitivni likovi.



Ej, danas su dostupni nemački izveštaji iz tog vremena, tako da...

Nedić jeste bio sluga okupatora, i odgovoran je za mnoge zločine, ali više nema potrebe za ovakvim pamfletima.

Osim, ako ima...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:39 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Kakva laž, Nedić je postao predsednik vlade tek u septembru 1941. do tada je streljano više od 1000 ljudi (uglavnom komunista i Jevreja).

A ovo oko streljana u Kragujevcu je toliko paušalno rečeno, da isto tako može da se tvrdi kako je Vrhovni štab NOV i POJ odgovoran za sva streljanja partizanskih jedinica - za koje inače niko nije odgovarao.

Za streljanje u Kragujevcu su mnogo više odgovorni Ljotićevci.

Nema ništa paušalno: jedna Nedićeva tek oformljena četa je učestvovala u svemu ovome. Mislim da još ima Kragujevčana koji to znaju.

Samostalne likvidacije Nedić je tražio i sprovodio u Kruševcu i Jagodini s početka 1943, njegovi zapovednici, recimo, u Leskovcu po selima. Žandarmerijske čete su Nemci u par prvih navrata (Čačak, Užice) koristile za likvidacije, streljanja talaca, ali su onda od toga odustali.

Broj likvidranih u talačkim odmazdama-streljanjima je oko 20.000 u 1941.

No, zaista, bila bi velika danguba da s tobom o ovim stvarima raspravljam.
grof_brankovich grof_brankovich 13:49 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

tyson
DAj sad konkretno - šta smatraš razlogom koji je sprečavao da se sajmište pretvori u memorijalni centar?

Za period komunističke diktature, nemam pojma; mogu samo da pretpostavljam - percepcija Sajmišta (t.j. nedovoljno snažna asocijacija na simbol stradanja), nedostatak inicijative od strane zainteresovanih (svi Jevreji pobijeni), preferiranje monumentalnih spomenika nad memorijalnim centrima, utilitarizam, nedovoljna solidarnost sa Jevrejima kao delom zajednice (setimo se svih onih sinagoga porušenih posle rata), spoljnopolitički prioriteti, nastojanje da se izbegava označavanje žrtava po nacionalnoj pripadnosti... Ko će ga znati. Zanimljivo bi bilo čuti da li je ikada igde iole ozbiljnije razmatrano pretvaranje Sajmišta u neki muzej ili memorijalni centar.

Milošević je imao druge prioritete, pa je nekako istovremeno postao i međunarodno nepoželjan, a na kraju je na sve to imao i bankrotiranu zemlju. I inače je za spoljnu politiku bio potpuni diletant.

A ovi posle Miloševića, pa mislim da pre svega imaju novčani interes.

Na šta tačno aludiraš ovim ala sfinga komentarima?

Aludiram na pogrešnu pretpostavku domaćina bloga, odakle je i krenuo ovaj lanac rasprave, da je srpsko određivanje prema Nediću nekakav uslov izgradnje memorijalnog centra; kao da je to ikada bio uslov...





Први пут да видим да људи на овом српском порталу траже одговор на питање! Ево мало подстицаја за размишљање.

"Ko контролише садашњост, контролише прошлост. Ко контролише прошлост, контролише будућност."


"Национализам, у ширем смислу, у којем ја користим ту реч, укључује такве покрете и тенденције као што су комунизам, политички католицизам, ционизам, анти-семитизам, троцкизам, и пацифизам." написао је George Orwell.



ДАКЛЕ, ПО ОРВЕЛУ НАЦИОНАЛИЗАМ УКЉУЧУЈЕ:

1. комунизам (имали смо га, и имамо га и даље)
2. политички католицизам (имали смо га, и имамо га и даље)
3. ционизам (имамо га данас)
4. анти-семитизам (имали смо га и имамо га и данас)
5. троцкизам (имали смо га, и имамо га и даље)
6. пацифизам (имали га, имамо га и данас?)



ОРВЕЛ:

#title Crtice o nacionalizmu
#author George Orwell
#SORTauthors George Orwell
#SORTtopics nacionalizam
#source George Orwell, <em>Notes on Nationalism</em> (May 1945), <em>Polemic</em> No. 1, October 1945.
#date 1945.
#notes Preveo Mirza Purić, <em>Novi pogledi</em>, Sarajevo, jesen 2006. Preuzeto sa portala <em>Buka</em> (BH), [[http://www.6yka.com/novost/15772/dzordz-orvel-crtice-o-nacionalizmu][http://www.6yka.com/novost/15772/dzordz-orvel-crtice-o-nacionalizmu]]
#lang sr


Byron na jednom mjestu koristi francusku riječ <em>longueur</em>, i usput napominje da iako u Engleskoj, igrom slučaja, nemamo <em>riječ</em> za to, te <em>stvari</em> imamo u znatnim količinama. Isto tako imamo jednu mentalnu naviku koja je sada tako široko rasprostranjena da utječe na naša razmišljanja o svim temama, ali joj još uvjek nismo dali ime. Kao najbliži postojeći ekvivalent odabrao sam riječ „nacionalizam“, ali vidjet ćemo uskoro da je ne koristim u uobičajenom smislu, ako ni zbog čega drugog, onda zato što se emocija o kojoj govorim ne veže uvijek za ono što se naziva nacijom – to jest za pojedinu rasu ili geografsko područje. Ona se može vezati za neku crkvu ili stalež, ili može funkcionirati u čisto negativnom smislu, biti uperena <em>protiv</em> ovog ili onog, bez potrebe za bilo kakavim pozitivnim objektom lojalnosti.

Pod „nacionalizmom“ prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se ljudska bića daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona ili desetaka miliona ljudi mogu sa sigurnošću označavati kao „dobri“ ili „loši“.[1] Zatim – a to je puno važnije – podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom drugom strukturom, da je stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo nikakvu drugu zadaću do unaprijeđivanja njenih interesa. Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje riječi se koriste na tako neodređen način da je bilo koja definicija podložna osporavanju, ali čovjek mora napraviti razliku među njima, pošto su u pitanju dvije različite, pa čak i oprečne ideje. Pod „patriotizmom“ podrazumijevam privrženost određenom mjestu i određenom načinu života, za koje neko vjeruje da su najbolji na svijetu, ali nema želju da ih nameće drugim ljudima. Patriotizam je po svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom, tako i u kulturnom smislu. S druge strane, nacionalizam je neodvojiv od želje za moći. Trajni cilj svakog nacionalista je da obezbijedi više moći i više prestiža, <em>ne</em> za sebe već za naciju ili kakvu drugu strukturu u kojoj je odlučio utopiti svoj individualitet.

Sve je ovo očigledno dok se odnosi na prepoznatljive i ozloglašene nacionalističke pokrete u Njemačkoj, Japanu i drugim zemljama. Kad se suočimo sa fenomenom poput nacizma, kojeg možemo promatrati izvana, gotovo svi ćemo o njemu reći iste stvari. Ali ovdje moram ponoviti ono što sam već iznio, tj. da riječ „nacionalizam“ koristim samo zato što nemam nikakvu bolju. Nacionalizam, u proširenom smislu u kojem koristim tu riječ, obuhvata pokrete i tendencije poput komunizma, političkog katolicizma, cionizma, antisemitizma, trockizma i pacifizma. On ne znači nužno lojalnost nekoj vladi ili zemlji, a još manje <em>svojoj vlastitoj</em> zemlji, i čak nije niti neophodno da strukture kojima se on bavi zapravo postoje. Da navedemo par očiglednih primjera: jevrejska zajednica, islamski svijet, kršćanski svijet, proleterijat, te bijela rasa su predmeti strastvenih nacionalističkih osjećaja, ali u njihovo postojanje se može ozbiljno sumnjati, i ne postoji definicija za bilo koji od tih pojmova koja bi bila općeprihvaćena.

Također, vrijedi još jednom istaći da nacionalistički osjećaji mogu biti čisto negativni. Postoje, na primjer, trockisti koji su jednostavno postali neprijatelji SSSR, a da nisu razvili korenspondirajuću lojalnost nekoj drugoj strukturi. Kad čovjek shvati implikacije ovoga, narav onoga što podrazumijevam pod nacionalizmom postaje u dobroj mjeri jasnija. Nacionalist je onaj koji razmišlja isključivo, ili uglavnom, u okvirima kompetitivnog prestiža. On može biti pozitivni ili negativni nacionalist – to jest, može koristiti svoju mentalnu energiju da hvali ili blati – ali u svakom slučaju njegove misli uvijek skrenu na pobjede, poraze, trijumfe i poniženja. On historiju, a naročito modernu historiju, vidi kao beskrajni niz uspona i padova velikih struktura moći, i sve što se dogodi, njemu se čini kao dokaz da je njegova strana na višem stupnju, a omraženi rival na nižem. I konačno, bitno je da se nacionalizam ne brka sa pukim obožavanjem uspjeha. Nacionalist se ne rukovodi načelom pukog pristajanja uz jaču stranu. Naprotiv, tek nakon što je odabrao svoju stranu on sebe ubjeđuje da je ona najjača, i u stanju je da se drži tog svog uvjerenja čak i kad su činjenice u ogromnoj mjeri protiv njega. Nacionalizam je glad za moći pomiješana sa samozavaravanjem. Svaki nacionalist zna biti flagrantno neiskren, ali on je također – budući svjestan da služi nečemu većem od njega samog – nepokolebljivo siguran da je u pravu.

Sad kad sam dao ovu opširnu definiciju, mislim da ćemo se složiti da je mentalna navika o kojoj govorim široko rasprostranjena među engleskom inteligencijom, i da je rasprostranjenija u tim krugovima nego u širokim narodnim masama. Određene teme su postale do te mjere okružene pitanjima prestiža da je onima kojima je jako stalo do aktuelne politike postalo gotovo nemoguće pristupiti im na istinski racionalan način. Od stotina primjera koje bismo mogli odabrati, uzmimo ovaj: koja je od velikih zemalja saveznica najviše doprinijela porazu Njemačke, SSSR, Britanija ili SAD? Teoretski trebalo bi biti moguće dati promišljen, pa možda čak i defanzivan odgovor na to pitanje. Međutim, u praksi se ne mogu izvršiti neophodne kalkulacije, zato što bi svako ko je sklon razbijanju glave oko jednog takvog pitanja o njemu neizbježno razmišljao u okvirima kompetitivnog prestiža. On bi dakle <em>počeo</em> tako što bi odlučio u korist Rusije, Britanije ili Amerike, ovisno o slučaju, i tek <em>nakon</em> toga bi počeo tragati za argumentima koji potkrepljuju njegovu tvrdnju. Zatim, tu su cijeli nizovi srodnih pitanja na koja se odgovor može dobiti samo od nekog ko je potpuno indiferentan prema cijeloj stvari, i čije je mišljenje ionako vjerovatno bezvrijedno. Otud djelomice potiče nevjerovatan neuspjeh političkog i vojnog prognoziranja u naše vrijeme. Čudno je kad čovjek pomisli da od silnih „eksperata“ i škola niko nije uspio predvidjeti tako predvidiv događaj kao što je rusko-njemački pakt iz 1939.[2] A kad je vijest o paktu pukla, data su najrazličitija moguća objašnjenja i napravljena predviđanja koja su skoro istog trena falsificirana, pošto u gotovo svim slučajevima nisu bila zasnovana ni na kakvoj studiji vjerovatnoće, već na želji da se SSSR prikaže kao dobar ili loš, jak ili slab. Politički ili vojni komentatori mogu, poput astrologa, preživjeti gotovo svaku pogrešku, zato što njihovi vjerni sljedbenici od njih ne traže procjenu činjenica, već stimulaciju nacionalističke lojalnosti.[3] Estetske prosudbe, naročito književne, su često iskvarene na isti način kao i one političke. Teško da bi jedan indijski nacionalist uživao čitajući Kiplinga, ili da bi jedan konzervativac uvidio vrijednost Mayakovskog, i čovjek je uvijek u iskušenju da tvrdi da svaka knjiga sa čijim se političkim tendencijama on ne slaže mora biti loša sa <em>književnog</em> aspekta. Ljudi izraženih nacionalističkih nazora često izvode tu smicalicu, a da nisu niti svjesni koliko je ona nečasna.

U Engleskoj je, ako se jednostavno uzme u obzir broj ljudi o kojem se radi, dominantni oblik nacionalizma vjerovatno staromodni britanski <em>džingoizam</em>.[4] Sigurno je da je on još uvijek rasprostranjen, i to u većoj mjeri nego što bi većina promatrača vjerovala prije desetak godina. Međutim, u ovom eseju se uglavnom bavim reakcijama inteligencije, u čijim krugovima su džingoizam pa čak i patriotizam starog kova gotovo zamrli, mada se čini da sad oživljavaju među manjinom. Među inteligencijom, to ne treba ni reći, dominantan oblik nacionalizma je komunizam – koristim tu riječ u veoma širokom smislu tako da obuhvata ne samo članove Komunističke partije, već i njene simpatizere i općenito rusofile. Komunist je, za potrebe ovog eseja, neko ko na SSSR gleda kao na svoju otadžbinu, i osjeća da mu je dužnost da pravda rusku politiku i unaprijeđuje ruske interese po svaku cijenu.[5] Očito je da danas u Engleskoj takvih ljudi ima u izobilju, a njihov direktni i indirektni utjecaj je velik. Ali, također cvjetaju i mnogi drugi oblici nacionalizma, i čovjek će tu stvar najbolje sagledati tako što će uočiti sličnosti između različitih, pa čak i naizgled oprečnih idejnih tokova. Prije deset ili dvadeset godina oblik nacionalizma koji je najbliže odgovarao današnjem komunizmu je bio politički katolicizam. Njegov najistaknutiji eskponent – doduše on je vjerovatno bio ekstreman, a ne tipičan slučaj – je bio G. K. Chesterton. Chersterton je bio pisac znatnog talenta, koji je odlučio zatomiti svoj senzibilitet i intelektualnu čestitost za račun rimokatoličke propagande. Njegovo cjelokupno stvaralaštvo tokom zadnjih dvadesetak godina njegovog života je zapravo bilo beskrajno ponavljanje jedne te iste stvari, zbog svoje nategnute dovitljivosti priglupo i dosadno kao „Velika je Dijana Efezijanska“. Svaka knjiga koju je napisao, svaki paragraf, svaka rečenica, svaki događaj u svakoj priči, svaki djelić dijaloga su morali nepogrešivo demonstrirati superiornost katolika nad protestantom ili paganom. Ali, Chesterton se nije zadovoljio time da o toj superiornosti razmišlja kao o intelektualnoj ili duhovnoj: ona je morala biti prenesena u okvire nacionalnog prestiža i vojne moći, što je zahtijevalo ignorantsko idealiziranje latinskih zemalja, naročito Francuske. On nije dugo živio u Francuskoj, i njegova slika o njoj – slika zemlje katoličkih seljaka koji neprestano pjevaju <em>Marseljezu</em> uz čaše crvenog vina – je imala otprilike onoliko veze sa stvarnošću koliko i <em>Chu Chin Chow</em>[6] sa svakodnevnim životom u Bagdadu. Uz to je išlo ne samo enormno precijenjivanje francuske vojne moći (i prije 1914. i poslije 1918. on je inzistirao da je Francuska, sama po sebi, bila jača od Njemačke), već i budalasto i vulgarno glorificiranje samog procesa ratovanja. Pored Chestertonovih borbenih pjesama, kao što su „Leopanto“ ili „Balada o Sv. Barbari“, „Juriš Lake brigade“ izgleda kao pacifistički spis: one su možda najkičastiji primjeri bombastičnosti koji se mogu naći u našem jeziku. Interesantno je to što bi Chesterton, u slučaju da je romantično smeće koje je on obično pisao o Francuskoj i njenoj vojsci neko drugi napisao o Britaniji i njenoj vojsci, bio prvi koji bi ga izviždao. Na planu unutarnje politike on je bio „mali Englez“, istinski mrzitelj džingoizma i imperijalizma, i, u skaldu sa svojim razmišljanjima, istinski prijatelj demokracije. Pa ipak, kad je gledao van, na međunarodno polje, znao je napustiti svoje principe a da to niko ni ne primijeti. Tako ga njegovo gotovo mistično vjerovanje u vrline demokracije nije spriječilo da se divi Mussoliniju. Mussolini je uništio izabranu vlast i slobodu štampe, a Chesterton se za oboje grčevito borio kod kuće. Ali, Mussolini je bio Italijan i učinio je Italiju jakom, i to je izgladilo stvar. Isto tako Chesterton nikad nije rekao niti jednu riječ protiv imperijalizma i pokoravanja obojenih rasa kad su to činili Italijani ili Francuzi. Njegov dodir sa stvarnošću, njegov književni ukus, pa čak do određenog stupnja i njegov smisao za moralno su bivali iščašeni čim bi se uplela njegova nacionalistička lojalnost.

Očigledno je da postoje značajne sličnosti između političkog katolicizma, čiji primjer predstavlja Chesterton, i komunizma. Isto tako postoje sličnosti između oba ta pojma i, na primjer, škotskog nacionalizma, cionizma, antisemitizma i trockizma. Izjaviti da su svi oblici nacionalizma isti, čak i po svojoj mentalnoj atmosferi, bilo bi pretjerano pojednostavljivanje, ali postoje određena pravila koja vrijede u svim slučajevima. Glavne karakteristike nacionalističke misli su slijedeće:


**** Opsesivnost

<quote>
Niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmišlja, govori ili piše o bilo čemu drugom osim o superiornosti svoje vlastite strukture moći. Svakom nacionalistu je teško, ako ne i nemoguće, da sakrije svoju odanost. Najmanja negativna opaska na račun njegove strukture, ili svako implicitno veličanje neke rivalske organizacije ga ispunjava tjeskobom koju može ublažiti jedino oštrim uzvraćanjem. Ako je odabrana struktura zapravo neka zemlja, kao na primjer Irska ili Indija, on će uglavnom tvrditi da je ona superiorna ne samo po svojoj vojnoj moći i političkim vrlinama, već i u umjetnosti, književnosti, sportu, strukturi jezika, fizičkoj ljepoti stanovnika, možda čak i po klimi, krajoliku i u kulinarstvu. Pokazat će veliku osjetljivost kad su u pitanju stvari kao što su pravilno postavljanje zastava, odnos veličina naslova i redoslijed kojim se zemlje spominju.[7] Nomenklatura igra važnu ulogu u nacionalističkoj misli. Zemlje koje dobiju neovisnost ili prođu kroz nacionalističku revoluciju obično promijene ime, i vjerojatno je da svaka zemlja ili kakva druga struktura oko koje se vrte jaki osjećaji ima po nekoliko imena, od kojih svako ima drukčije implikacije. Dvije strane u španjolskom građanskom ratu su ukupno imale devet ili deset imena koja su izražavala različite stupnjeve ljubavi i mržnje. Neka od tih imena (npr. „patrioti“ za Francove pristaše, ili „lojalisti“ za pristaše vlade) su, iskreno rečeno, bila čudna, i te dvije suparničke frakcije se nisu mogle usuglasiti oko korišćenja bilo kojeg od njih. Svi nacionalisti smatraju širenje svog jezika nauštrb rivalskih jezika svojom dužnošću, a ta borba se među govornicima engleskog jezika javlja kao borba među dijalektima. Anglofobični Amerikanci neće koristiti kolokvijalne izraze ako znaju da su ovi britanskog porijekla, a sukob između latinizatora i germanizatora često u pozadini ima nacionalističke motive. Škotski nacionalisti inzistiraju na superiornosti ravničarskog škotskog, socijalisti, čiji nacionalizam preuzima oblik klasne mržnje, se upuštaju u tirade protiv BBC akcenta, pa čak i otvorene varijante glasa „a“. Primjeri su brojni. Nacionalistička misao se često doima kao da je neznatno obojena vjerovanjem u sugestivnu magiju – vjerovanjem koje se otkriva u široko rasprostranjenom običaju spaljivanja političkih neprijatelja u vidu slamnatih lutaka, ili u korišćenju njihovih slika kao mete u streljanama.
</quote>


**** Nestabilnost

<quote>
Nacionalističkoj lojalnosti intenzitet sa kojim se gaji ne smeta da bude prenosiva. Za početak, ona može biti, a često i jest, fiksirana na neku stranu zemlju, kako sam već istakao. Često se sazna da velike nacionalne vođe ili utemeljitelji nacionalističkih pokreta čak niti ne pripadaju zemlji koju slave. Ponekad su potpuni stranci, a češće dolaze iz perifernih područja u kojima je nacionalnost upitna. Primjeri su Staljin, Hitler, de Valera, Disraeli, Poincaré, Beaverbrook. Pangermanski pokret je dijelom bio tvorevina jednog Engleza, Houstona Chamberlaina. U zadnjih pedeset ili sto godina preneseni je nacionalizam bio uobičajena pojava među književnicima. U slučaju Lafcadia Hearna nacionalizam je bio prenesen na Japan, u slučaju Carlylea i mnogih njegovih suvremenika na Njemačku, a u današnje vrijeme obično se prenosi na Rusiju. Ali posebno je zanimljiva činjenica da je također moguće ponovno prenošenje. Neka zemlja, ili kakva druga struktura, koja je godinama bila obožavana može odjednom postati predmet gađenja, a neki drugi objekt pažnje gotovo istog trena može zauzeti njeno mjesto. U prvoj verziji <em>Pregleda historije</em> H.G. Welsa i ostalih koji su pisali u to vrijeme, vidi se kako su Sjedinjene države bile na sva usta veličane kao što danas komunisti veličaju Rusiju: međutim, kroz nekoliko godina to nekritičko divljenje se pretvorilo u netrpeljivost. Zadrti komunist koji se u roku od nekoliko sedmica pretvara u jednako zadrtog trockista je uobičajen prizor. Fašistički pokreti u Evropi su u velikoj mjeri članstvo regrutovali iz redova komunista, a lako je moguće da se u nekoliko narednih godina desi obrnut proces. Ono što kod nacionalista ostaje konstanta jest njegovo stanje uma: objekt njegovih osjećaja je promjenljiv, i može biti imaginaran.

Ali za intelektualca, prijenos ima jednu važnu funkciju koju sam nakratko spomenuo u vezi sa Chestertonom. Ono mu omogućuje da bude još veći nacionalist – vulgarniji, blesaviji, zlonamjerniji, nečasniji – nego što bi ikad mogao biti u ime svoje domovine, ili kakve druge strukture o kojoj nešto doista zna. Kada vidi da servilno ili nadmeno smeće koje o Staljinu, Crvenoj armiji i sl. pišu prilično inteligentni i razumni ljudi, čovjek shvati da je tu moralo doći do nekog iščašenja. U društvima poput našeg neobično je za nekog koga se može opisati kao intelektualca da osjeća duboku privrženost svojoj vlastitoj zemlji. Javno mnijenje – to jest onaj dio javnog mnijenja kojeg je on kao intelektualac svjestan – mu to neće dozvoliti. Većina ljudi koji ga okružuju su skeptični i razočarani, i on će možda zauzeti isti takav stav, iz sklonosti ka oponašanju ili iz čistog kukavičluka: u tom slučaju on napušta oblik nacionalizma koji mu je najbliži, a da se nimalo nije približio istinskom internacionalističkom nazoru. On i dalje osjeća potrebu za otadžbinom, i normalno je da će je potražiti negdje u inozemstvu. Kad je nađe može se nesputano valjati u upravo onim emocijama od kojih se, kako sam vjeruje, emancipirao.Bog, Kralj, Imperij, britanska zastava – svi zbačeni idoli se mogu ponovo pojaviti pod novim imenima, i pošto ih on ne prepoznaje kao onakve kakvi oni doista jesu, može ih obožavati mirne savjesti. Preneseni nacionalizam, kao i upotreba žrtvenih jaraca, je način da se nađe spas bez promjene ponašanja.
</quote>


**** Ravnodušnost prema činjenicama

<quote>
Svi nacionalisti imaju sposobnost da ne opažaju sličnosti između sličnih skupina činjenica. Britanski torijevac će braniti pravo na samoopredjeljenje u Europi i protiviti mu se u Indiji a da ne osjeća nekonzistentnost. Djela se smatraju dobrima ili lošima, ne na osnovu vlastite meritornosti već na osnovu toga ko ih je počinio, i gotovo da nema tog zlodjela – mučenja, uzimanja talaca, prisilnog rada, masovnih deportacija, zatvaranja bez suđenja, krivotvorenja, atentata, bombardiranja civila – koje ne mijenja svoju moralnu boju kada ga počini „naša“ strana.

Liberalni list <em>The News Chronicle</em> je objavio, kao primjer šokantnog barbarstva, fotografije Rusa koje su objesili Nijemci, a zatim je godinu ili dvije kasnije uz toplo odobravanje objavio slične fotografije Nijemaca koje su objesili Rusi.[8] Isto je i sa historijskim događajima. O historiji se uveliko razmišlja u nacionalističkim okvirima, i stvari kao što su inkvizicija, mučenja kojima je pribjegavala Zvjezdana komora, poduhvati engleskih gusara (primjerice Sir Francis Drakea, koji je španjolske zarobljenike derao žive), vladavina Terora, ispaljivanje stotina Indijaca iz topova od strane heroja iz vremena Pobune[9] ili rezanje lica Irkinja britvama od strane Cromwellovih vojnika, postaju moralno neutralne ili im se čak pripisuje određena vrijednost kada se smatra da su počinjene u ime „pravedne stvari“. Ako se čovjek osvrne na zadnjih četvrt stoljeća vidjet će da nije bilo gotovo niti jedne jedine godine da priče o zvjerstvima nisu stizale iz nekog dijela svijeta: pa ipak, niti u jednom pojedinačnom slučaju – Španjolska, Rusija, Kina, Mađarska, Meksiko, Amritsar, Smirna – engleska inteligencija kao cjelina nije povjerovala u postojanje tih zvjerstava i osudila ih. Da li su ta djela bila za osudu, ili da li su se čak i dogodila, o tome se uvijek odlučivalo u skladu sa političkim okolnostima.

Nacionalist ne samo da ne osuđuje zvjerstva koje počini njegova strana, već posjeduje i zavidnu sposobnost da za njih uopće ne čuje. Cijelih šest godina je engleskim obožavateljima Hitlera polazilo za rukom da ne saznaju za postojanje Dachaua i Buchenwalda. A oni koji su bili najglasniji u osudama njemačkih koncentracionih logora su često bili nesvjesni, ili tek neznatno svjesni, da su i u Rusiji postojali koncentracioni logori. Veliki događaji za koje se vezuje smrt miliona ljudi, kao što su glad u Ukrajini 1933, su zapravo izmakli pažnji većine engleskih rusofila. Mnogi Englezi nisu čuli gotovo ništa o istrijebljenju njemačkih i poljskih Židova za vrijeme rata. Njihov vlastiti antisemitizam je doveo do toga da se taj ogromni zločin odbije o njihovu svijest. U nacionalističkoj misli postoje činjenice koje su istinite i neistinite, poznate i nepoznate. Neka poznata činjenica može biti tako nepodnošljiva da je nacionalist obično gurne u stranu i ne dopusti joj da uđe u logički proces, ili obratno, može ući u sve kalkulacije, a da je nikad ne prizna kao činjenicu, čak ni u vlastitim mislima.

Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se prošlost može mijenjati. On provodi jedan dio svog vremena u nekom svijetu fantazije u kojem se stvari događaju onako kako bi trebalo – u kojem je, na primjer Španjolska armada bila uspješna ili ruska revolucija iz 1918. ugušena – i on će prenijeti djeliće tog svijeta u historijske knjige kad god je to moguće. Dobar dio propagandističkih napisa u današnje vrijeme se svodi na čisto krivotvorenje. Ključne činjenice se potiskuju, datumi mijenjaju, citati se vade iz konteksta i prepravljaju tako da im se promijeni značenje. Događaji za koje se drži da se nisu trebali dogoditi se ne pominju i na kraju poriču.[10] Čang-Kai-Šek je 1927. žive skuhao na stotine komunista, pa ipak je kroz deset godina postao jedan od heroja ljevice. Pomjeranja u svjetskoj politici su ga dovela u antifašistički tabor, pa se stoga smatralo da se kuhanje komunista „ne računa“, ili da se možda nije niti dogodilo. Primarni cilj propagande je, dakako, da utječe na suvremeno javno mnijenje, ali oni koji iznova pišu historiju po svoj prilici djelimično vjeruju da stvarno uguravaju činjenice u prošlost. Kad čovjek uzme u obzir sva do u tančine razrađena krivotvorenja počinjena kako bi se pokazalo da Trocki nije igrao zapaženu ulogu u ruskom građanskom ratu, teško je povjerovati da ljudi koji su za njih odgovorni samo lažu. Vjerovatnije je da oni zaista vjeruju da je njihova verzija ono što se dogodilo na pravdi Boga, i da je prilagođavanje dokumentarne građe toj verziji opravdano.

Indiferentnost prema objektivnoj istini je potaknuta odvajanjem jednog dijela svijeta od drugog, jer to odvajanje otežava otkrivanje onog što se zaista događa. Često se može javiti istinska sumnja u vezi sa događajima od ogromne važnosti. Na primjer, nemoguće je izračunati, u milionima ili možda stotinama miliona, broj smrti prozročenih ratom. Katastrofe o kojima je stalno izvještavano – bitke, masakri, glad, revolucije – su prosječnoj osobi često ulivale osjećaj nestvarnosti. Čovjek nije imao načina da provjeri navode, nije bio čak niti potpuno siguran da su se te katastrofe dogodile, a uvijek je dobivao potpuno različite interpretacije iz različitih izvora. Šta je bilo pravedno, a šta nepravedno kod Varšavskog ustanka u avgustu 1944? Je li istina za njemačke gasne komore u Poljskoj? Ko je kriv za glad u Bengalu? Istina se vjerojatno dade otkriti, ali činjenice će u gotovo svim novinama biti na tako nečastan način iznesene da se običnom čitatelju može oprostiti što je ili progutao laži ili nije formirao vlastito mišljenje. Zbog sveopće nesigurnosti u vezi s tim šta se zapravo dešava, lakše je držati se luđačkih vjerovanja.Pošto se nikad ništa u potpunosti ne dokaže ili ospori, najneospornija činjenica se može drsko poricati. Nadalje, iako neprestano razbija glavu pobjedom, moći, porazom, osvjetom, nacionalist je često pomalo nezainteresiran za ono što se događa u stvarnom svijetu. Ono što on želi jest da osjeti da njegova struktura prolazi bolje nego neka druga, a to mu je lakše postići tako što će prekrižiti protivnika, nego tako što će razmotriti činjenice da vidi da li mu idu u prilog. Sve nacionalističke rasprave su na razini debatnog kluba. One uvijek završavaju neodlučeno, pošto svaki učesnik bez izuzetka vjeruje da je pobjedio. Neki nacionalisti nisu daleko od šizofrenije, žive sretno u snovima o moći i osvajanju koji nemaju nikakve veze sa stvarnim svijetom.
</quote>

Ispitao sam, najbolje što sam mogao, mentalne navike koje su zajedničke svim oblicima nacionalizma. Sad je na redu klasificiranje tih oblika, ali je jasno je da se to ne može uraditi temeljno. Nacionalizam je ogromna tema. Svijet muče nebrojene zablude i mržnje koje se presijecaju na kompleksne načine, a neke od najzlokobnijih među njima se još nisu čak niti utisnule u europsku svijest. Ja se u ovom eseju bavim nacionalizmom koji se javlja kod engleske inteligencije. U tim krugovima on je, u puno većoj mjeri nego što je to slučaj kod običnog engleskog naroda, odvojen od patriotizma, pa ga se može proučavati u čistom obliku. Dolje su nabrojane vrste nacionalizma koje sada cvjetaju među engleskim intelektualcima, sa komentarima koji se čine neophodnima. Radi preglednosti koristim tri naziva, <em>pozitivni</em>, <em>preneseni</em> i <em>negativni</em> nacionalizam, mada se neke vrste uklapaju u više kategorija.


*** Pozitivni nacionalizam


**** 1. Neotorijevstvo

<quote>
Primjeri su ljudi poput Lorda Eltona, A.P. Herberta, G.M. Younga, profesora Pickthornea, literatura torijevskog reforskog odbora i magazini kao što su The New English Review i Nineteenth Century and After. Pravi motiv neotorijevaca je želja da se ne prizna da su britanska moć i utjecaj opali. Čak su i oni koji su dovoljno realni da uvide da britanska pozicija u vojnom smislu više nije što je bila skloni tvrditi da „engleske ideje“ (koje obično ostanu nedefinirane) treba da vladaju svijetom. Svi neotorijevci su antiruski nastrojeni, ali je ponekad težište na antiamerikanizmu. Znakovito je da je ovaj misaoni pravac, čini se, stiče poklonike među mlađim intelektualcima, ponekad bivšim komunistima, koji su prošli kroz uobičajeni proces gubljenja iluzija i razočarali se u njega. Anglofob koji iznenada postaje žestoko probritanski orijentiran prilično je uobičajena figura. Pisci koji ilustriraju ovu tendenciju su F. A. Voigt, Malcolm Muggerige, Evelyn Waugh, Hugh Kingsmill, a u psihološkom smislu sličan razvoj se može vidjeti kod T. S. Elliota, Wyndhama Lewisa i raznih njihovih sljedbenika.
</quote>


**** 2. Keltski nacionalizam

<quote>
Velški, irski i škotski nacionalizam se u nekim tačkama razmimoilaze, ali su slični po svojoj anti-engleskoj orijentaciji. Članovi sva tri pokreta su se protivili ratu, a nastavili sebe opisivati kao proruski orijentirane, i ta skupina luđaka je za sebe čak tvrdila da je istodobno proruska i pronacistička. Ali keltski nacionalizam nije isto što i anglofobija. Njegov glavni motiv je vjerovanje u prošlu i buduću veličinu keltskih naroda i jarko je obojen rasizmom. Kelt bi imao biti duhovno superioran u odnosu na Saksonca – jednostavniji, kreativniji, manje vulgaran, manji snob itd. – ali uobičajena glad za moći je tu, ispod površine. Jedan njen simptom je zabluda da bi Irska, Škotska, pa čak i Vels mogli sačuvati svoju neovisnost bez pomoći sa strane, i da ništa ne duguju britanskoj zaštiti. Među piscima dobre primjere ovog misaonog pravca predstavljaju Hugh McDiarmid i Sean O’Casey. Niti jedan suvremeni irski pisac, čak niti veličine poput Yeatsa ili Joycea, nije potpuno oslobođen tragova nacionalizma.
</quote>


**** 3. Cionizam

<quote>
On ima sve uobičajene karakteristike jednog nacionalističkog pokreta, ali njegova američka varijanta se doima nasilnijom i zloćudnijom od britanske. Klasificiram ga kao direktni, a ne preneseni nacionalizam, zato što cvjeta gotovo isključivo među samim Židovima. U Engleskoj je inteligencija, iz nekoliko prilično nesuvislih razloga, na strani Židova u vezi s palestinskim pitanjem, ali im nije jako stalo do toga. Svi ljudi dobre volje u Engleskoj su također prožidovski orijentirani u smislu da osuđuju nacističko proganjanje Židova. Ali teško da se kod nežidova može sresti bilo kakva stvarna nacionalistička lojalnost, ili vjerovanje u urođenu superiornost Židova.
</quote>


*** Preneseni nacionalizam

**** 1. Komunizam

**** 2. Politički katolicizam

**** 3. Rasni osjećaji

<quote>
Staromodni prezrivi stav prema „urođenicima“ u Engleskoj je znatno oslabljen, a razne pseudoznavstvene teorije koje potcrtavaju superiornost bijele rase su odbačene.[11] Među inteligencijom se rasni osjećaji javljaju samo u transponiranom obliku, tj. kao vjerovanje u urođenu superiornost obojenih rasa. To vjerovanje je sada sve više uobičajeno među engleskim intelektualcima, i vjerojatno je češće prouzročeno mazohizmom i seksualnim frustracijama nego kontaktom sa orijentalnim i crnačkim nacionalističkim pokretima. Snobizam i sklonost ka oponašanju imaju jak utjecaj čak i među onima kojima nije jako stalo do rasnih pitanja. Gotovo svaki engleski intelektualac bi se zgrozio nad tvrdnjom da su bijele rase superiornije u odnosu na obojene, dok mu suprotna tvrdnja ne bi bila za osudu, čak i ako se on sa njom ne slaže. Nacionalistička privrženost obojenim rasama je obično pomiješana sa vjerovanjem da su njihovi seksualni životi superiorni, i postoji obimna podzemna mitologija o seksualnoj moći crnaca.
</quote>


**** 4. Klasni osjećaji

<quote>
Među intelektualcima iz višeg i srednjeg staleža javljaju se samo u transponiranom obliku – tj. kao vjerovanje u superiornost proleterijata. I u ovom slučaju je pritisak javnog mnijenja na inteligenciju ogroman. Nacionalistička lojalnost proleterijatu i najdublja teoretska mržnja prema buržoaziji mogu koegzistirati, a često koegzistiraju, sa običnim snobizmom u svakodnevnom životu.
</quote>

**** 5. Pacifizam

<quote>
Većina pacifista ili pripada opskurnim vjerskim sektama, ili su jednostavno humanisti koji se protive oduzimanju života, i najradije ne razmišljaju dalje od toga. Ali postoji manjina pacifista intelektualaca čiji je stvarni, doduše skriveni, motiv izgleda mržnja prema zapadnoj demokraciji i divljenje koje osjećaju prema totalitarizmu. Pacifistička propaganda se obično svodi na to da je jedna strana u sukobu jednako loša kao i ona druga, ali ako čovjek pažljivije promotri napise mlađih intelektualaca pacifista, vidjet će da oni nipošto ne sadrže nepristrasnu osudu, već su gotovo u potpunosti usmjereni protiv Britanije i Sjedinjenih država. Osim toga, oni po pravilu ne osuđuju nasilje samo po sebi, već samo nasilje koje se koristi u odbrani zapadnih zemalja. Ruse, za razliku od Britanaca, ne osuđuju što se brane ratobornim sredstvima, i doista sva pacifistička propaganda ovog tipa izbjegava pominjanje Rusije i Kine. Ne tvrdi se, ponavljam, da bi se Indijci trebali odreći nasilja u svojoj borbi protiv Britanaca. Pacifistička literatura obiluje dvosmislenim tvrdnjama koje, čini se, znače (ako uopće išta i znače) da su državnici tipa Hitlera poželjniji od onih Churchillovog tipa, i da je nasilje možda oprostivo, ako je dovoljno nasilno. Nakon pada Francuske, njihovi pacifisti su se, suočeni sa jednim stvarnim izborom koji njihove engleske kolege nisu morali napraviti, uglavnom priklonili nacistima, a u Engleskoj se čini da je bilo malog preklapanja članstva Unije zakletih na mir i Crnokošuljaša. Pisci pacifisti su pisali hvalospjeve Carlyleu, jednom od intelektualnih otaca fašizma. Sve u svemu, teško je ne misliti da je pacifizam, onakav kakav se javlja kod jednog dijela inteligencije, potajno inspiriran divljenjem spram moći i uspješnoj okrutnosti. Pacifisti su napravili grešku kad su tu emociju prikačili za Hitlera, ali ona se lako može ponovo prenijeti.
</quote>


*** Negativni nacionalizam

**** 1. Anglofobija

<quote>
Među inteligencijom je podrugljiv i blago neprijateljski stav prema Britaniji manje-više obavezan, ali on je u mnogim slučajevima neizvještačena emocija. Za vrijeme rata ona se manifestirala kroz defetizam inteligencije, koji je odolijevao dugo nakon što je postalo jasno da sile Osovine ne mogu pobijediti. Mnogi nisu skrivali zadovoljstvo kada je pao Singapur, ili kad su Britanci bili istjerani iz Grčke, i osobito nerado se vjerovalo dobrim vjestima, kao što su El Alamein ili broj njemačkih aviona oborenih u bici za Britaniju. Dakako, engleski intelektualci-ljevičari nisu zapravo željeli da Nijemci ili Japanci dobiju rat, ali mnogi od njih nisu mogli da se ne uzbude gledajući svoju vlastitu zemlju poniženu, i željeli su osjetiti da je konačna pobjeda ostvarena zahvaljujući Rusiji ili možda Americi, a ne Britaniji. Mnogi intelektualci se na spoljnopolitičkom planu vode načelom da svaka frakcija koju podržava Britanija mora biti u krivu. Kao rezultat toga, mišljenje „prosvijetljenih“ u velikoj je mjeri odraz konzervativne politike u ogledalu. Anglofobija je uvijek podložna obrtanju i zbog toga je pacifist iz jednog rata, koji je postao belicist u slijedećem ratu, uobičajena pojava.
</quote>


**** 2. Antisemitizam

<quote>
Trenutno postoji malo tragova antisemitizma, pošto su nacistički progoni učinili da svako ko razmišlja bude na strani Židova, a protiv njihovih ugnjetača. Svako ko je dovoljno obrazovan da je čuo za riječ „antisemitizam“ tvdi da je, naravna stvar, oslobođen istog, i antižidovske opaske se brižljivo eliminiraju iz svih vrsta literature. U stvari se čini da je antisemitizam široko rasprostranjen, čak i među intelektualcima, i sveopća urota šutnje vjerojatno doprinosi njegovom rasplamsavanju. Osobe ljevičarskih razmišljanja nisu imune na njega, a na njihov stav ponekad utječe činjenica da su trockisti i anarhisti uglavnom Židovi. Ali antisemitizam prirodnije leži ljudima konzervativnih naginjanja, koji Židove sumnjiče za slabljenje nacionalnog morala i razvodnjavanje nacionalne kulture. Neotorijevci i politički katolici su uvijek skloni da podlegnu antisemitizmu, makar na mahove.
</quote>


**** 3. Trockizam

<quote>
Ova riječ se koristi u tako širokom smislu da obuhvata anarhiste, demokratske socijaliste, pa čak i liberale. Ovdje njome označavam doktrinarnog marksista čiji je glavni motiv neprijateljstvo spram Staljinovog režima. Trockizam je bolje proučavati u opskurnim pamfletima i listovima poput <em>Socijalističkog apela</em>, nego u radovima samog Trockog, koji nipošto nije bio čovjek sa samo jednom idejom. Iako je trockizam u nekim mjestima, kao u Sjedinjenim državama, na primjer, u stanju privući velik broj pristaša i razviti se u organiziran pokret sa svojim vlastitim malim Führerom, njegova inspiracija u biti je negativna. Trockist je <em>protiv</em> Staljina, baš kao što je komunist <em>za</em> njega, i poput većine komunista on ne želi mijenjati vanjski svijet koliko želi osjetiti da se bitka za prestiž odvija u njegovu korist. U oba slučaja prisutna je ista opsesivna fiksacija na jednu jedinu temu, ista nesposobnost da se formira istinski racionalan stav baziran na vjerovatnoći. Činjenica da su trockisti svugdje progonjena manjina, i da je optužba koja se obično iznosi protiv njih, tj. da kolaboriraju sa fašistima, očigledno neutemeljena, stvara dojam da je trockizam intelektualno i moralno superioran u odnosu na komunizam; ali, upitno je da li postoji neka velika razlika. Najtipičniji trockisti su u svakom slučaju bivši komunisti, i svako do trockizma dolazi isključivo preko nekog od ljevičarskih pokreta. Niti jedan komunist nije siguran od iznenadnog skretanja u trockizam, osim ako ga za njegovu partiju ne veže dugogodišnja navika. Čini se da se obrnuti proces ne dešava često, iako za to nema jasnog razloga.
</quote>

U klasifikaciji koju sam gore pokušao napraviti, činit će se da sam često pretjerivao, previše pojednostavljivao, iznosio neosnovane pretpostavke i izostavljao postojanje običnih, časnih motiva. To je bilo neizbježno, zato što u ovom eseju pokušavam izolirati tendencije koje postoje u mislima svih nas i pervertiraju naša razmišljanja, a da se ne javljaju u čistom stanju ili operiraju kontinuirano. Važno je na ovom mjestu popraviti previše pojednostavljenu sliku koju sam morao naslikati. Za početak, niko nema pravo pretpostaviti da je <em>svako</em>, ili čak svaki intelektualac inficiran nacionalizmom. Kao drugo, nacionalizam može biti povremen i oraničen. Inteligentan čovjek se može djelomice odati vjerovanju koje ga privlači i za koje on zna da je apsurdno, a može ga dugo držati van svog uma i vraćati mu se samo u trenucima bijesa ili sentimentalnosti, ili kad je siguran da se ne radi ni o kakvom važnom pitanju. Kao treće, nacionalistički kredo se može usvojiti iz dobrih namjera, sa neonacionalističkim motivima. Kao četvrto, u istoj osobi mogu koegzistirati više vrsta nacionalizma, čak i vrste koje se međusobno poništavaju.

Sve vrijeme sam govorio „nacionalist ovo“ ili „nacionalist ono“, koristeći u svrhu ilustracije ekstreman tip nacionalista koji jedva da je pri zdravoj pameti, i koji u svojoj glavi nema neutralnih područja niti interesovanja za bilo šta izuzev borbe za vlast. U biti, takvi ljudi su prilično uobičajeni, ali nisu vrijedni baruta i zrna. U stvarnom životu se mora boriti protiv Lorda Eltona, D. N. Pritta, Lady Houston, Ezre Pounda, Lorda Vansittarta, oca Coughlina i ostatka te sumorne bratije, ali njihovu intelektualnu deficitarnost ne vrijedi ni isticati. Monomanija je nezamisliva, a činjenica da niti nijedan nacionalist zadrtije fele nije kadar napisati knjigu koja će, nakon što prođu godine, biti vrijedna čitanja ima određeni deodorirajući efekat. Ali i kad čovjek prizna da nacionalizam nije svugdje trijumfovao, i da još uvijek postoje ljudi čija prosudba nije ostavljena njihovim željama na milost i nemilost, ostaje činjenica da je mentalna navika zvana nacionalizam rasprostranjena, i to toliko da se razni veliki i teški problemi – Indija, Poljska, palestina, Španjolski građanski rat, moskovska suđenja, američki crnci, rusko-njemački pakt ili šta već – ne mogu razmatrati na razumnoj ravni, ili to barem nikad nije slučaj. Eltoni, Pritti i Coughlini, od kojih je svaki zapravo jedna velika usta koja iznova i iznova izvikuju jednu te istu laž, su očigledno ekstremni slučajevi, ali mi se zavaravamo ako ne shvatamo da im možemo sličiti u trenucima nepažnje. Dovoljno je udariti određenu žicu, dovoljno je nagaziti ovaj ili onaj žulj – a to može biti žulj čije se postojanje dotad nije niti slutilo – pa da se i najpravednija osoba fine naravi pretvori u okrutnog partijaša kojem je na umu samo da „zada udarac“ protivniku, i kojem je svejedno koliko laži pri tome izgovori i koliko logičkih grešaka počini. Kada je Lloyd George, koji je bio protivnik Burskog rata, u Donjem domu obznanio da britanski službeni izvještaji tvrde da je, kad se cifre saberu, ubijeno više Bura nego što cijela burska nacija broji, ostalo je zapisano da je Arthur Balfour skočio na noge i uzviknuo: „Gade!“. Vrlo malo ljudi je imuno na zastranjivanja tog tipa. Crnac kojeg odbije bijela žena, Englez koji čuje Amerikanca kako ignorantski kritizira Englesku, katolički apologet kad ga se podsjeti na Španjolsku armadu, svi će reagirati na isti način. Jedan ubod u nacionalistički nerv i intelektualna čestitost može nestati i najjasnije činjenice se mogu poricati.

Ako čovjek bilo gdje u svojoj glavi gaji nacionalističku lojalnost ili mržnju, određene činjenice su mu neprihvatljive, iako na neki način zna da su istinite. Evo samo nekoliko primjera. Dolje sam naveo pet tipova nacionalista, i uz svaki tip priložio po jednu činjenicu koju taj tip nacionalista nikako ne može prihvatiti, čak ni u svojim najskrivenijim mislima:

<quote>

<strong>Britanski torijevac:</strong> Britanija je iz rata izašla smanjene moći i prestiža.

<strong>Komunist:</strong> Rusija bi pretrpjela poraz od Njemačke da joj nisu pomogle Britanija i Amerika.

<strong>Irski nacionalist:</strong> Irska je u stanju sačuvati neovisnost samo zahvaljujući britanskoj zaštiti.

<strong>Trockist:</strong> Ruske mase prihvataju Staljinov režim.

<strong>Pacifist:</strong> Oni koji se „odriču“ nasilja mogu to uraditi zato što drugi čine nasilje u njihovo ime.

</quote>

Sve te činjenice su itekako očigledne ako je slučaj htio da se ne upetljaju emocije: ali tip osobe naveden u svakom od ovih slučajeva ih <em>ne može trpjeti</em>, pa ih mora poricati i na tom poricanju konstruirati lažne teorije. Vraćam se zapanjujućem neuspjehu vojnog predviđanja u ratu. Mislim da je istina da je inteligencija bila u krivu u većoj mjeri nego obični ljudi, i da je bila u krivu upravo zato što je bila pod većim utjecajem partijaških emocija. Prosječan intelektualac sa ljevice je, na primjer, vjerovao da je rat bio izgubljen 1940., da će Nijemci sigurno pregaziti Egipat 1942, da Japanci nikad neće biti istjerani iz zemalja koje su osvojili, i da anglo-američka kampanja bombardiranja nije imala nikakvog efekta na Njemačku. On nije mogao vjerovati u te stvari zato što mu je njegova mržnja prema britanskom vladajućem staležu branila da prizna da britanski planovi mogu uspjeti. Nema kraja glupostima koje čovjek može progutati ako je pod utjecajem takvih osjećaja. Na primjer, čuo sam izjavu, iznesenu sa sigurnošću, da su američke trupe dovedene u Europu ne da bi se borile protiv Nijemaca, već da bi ugušile englesku revoluciju. Čovjek mora pripadati inteligenciji da bi vjerovao u takve stvari: niti jedan običan čovjek ne bi mogao biti takva budala. Kad je Hitler napao Rusiju, zvaničnici iz Ministarstva za obavještavanje su „kao propratnu informaciju“ objavili upozorenje da bi Rusija mogla pasti za šest sedmica. Komunisti su, sa druge strane, svaku fazu rata smatrali ruskom pobjedom, čak i kad su Rusi bili odbačeni gotovo do Kaspijskog mora i kad ih je bilo zarobljeno nekoliko miliona. Nema potrebe za nabrajanjem primjera. Poenta je da čim se umešaju strah, mržnja, ljubomora i obožavanje moći, osjećaj za stvarnost postaje neuravnotežen. Kako sam već istakao, i osjećaj za pravedno također se poremeti. Nema tog zločina, apsolutno nema tog zločina koji se ne može oprostiti kada ga počini „naša“ strana. Čak i kad ne poriče da se zločin dogodio, čak i kad zna da je to upravo onakav zločin kakav je u nekom drugom slučaju osudio, čak i kad prizna da je u intelektualnom smislu nepravedan – čovjek i dalje nije u stanju <em>osjećati</em> da je taj zločin pogrešan. Radi se o lojalnosti, stoga samilost prestaje funkcionirati.

Razlog porasta i širenja nacionalizma je preveliko pitanje da bi ga se ovdje postavilo. Dovoljno je reći da je on, u oblicima u kojima se javlja kod engleskih intelektualaca, iskrivljeni odraz zastrašujućih bitaka koje se zaista odvijaju u vanjskom svijetu, i da je njegove najgore besmislice omogućio slom patriotizma i religijskih uvjerenja. Ako čovjek slijedi ovu misao, u opasnosti je da ga ona odvede u neku vrstu konzervativizma ili u politički kvijetizam. Može se uvjerljivo tvrditi – a to je vjerojatno čak i tačno – da je, na primjer, patriotizam cjepivo protiv nacionalizma, da monarhija štiti od diktature, a organizirana religija od praznovjerja. Ili još jednom, može se tvrditi da nikakav nepristran stav nije moguć, da sva kreda i ciljevi podrazumijevaju iste laži, besmislice i barbarstva, a to se često navodi kao razlog nemiješanja u politiku. Ne prihvatam taj argument, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što se u modernom svijetu niko ko se može opisati kao intelektualac ne može ne miješati u politiku, u smislu da ga ona ne zanima. Mislim da se čovjek mora baviti politikom – koristim tu riječ u širokom smislu – i da mora imati preferencije: to jest, mora prepoznati da su neki ciljevi objektivno bolji od nekih drugih, čak i ako se za njih bori jednako lošim sredstvima. Što se tiče nacionalističkih ljubavi i mržnji o kojima sam govorio, one su dio šminke većine nas, sviđalo se to nama ili ne. Ne znam da li je moguće riještiti ih se, ali vjerujem da je moguće boriti se protiv njih, i da je to u biti jedno moralno nastojanje. To je prije svega pitanje otkrivanja šta smo zapravo, kakva su zaista naša osjećanja, i zatim ostavljanja prostora za neizbježnu pristranost. Ako mrzite Rusiju i bojite je se, ako ste ljubomorni na moć i bogatstvo Amerike, ako prezirete Židove, ako imate kompleks inferiornosti u odnosu na britanski vladajući stalež, ne možete se tih osjećaja rešiti pukim razmišljanjem. Ali možete barem priznati da ih gajite, i spriječiti ih da kontaminiraju vaše mentalne procese. Emocionalni porivi od kojih se ne može pobjeći, i koji su možda čak i potrebni za političko djelovanje, bi trebali moći koegzistirati sa prihvatanjem realnosti. Ali za to je, ponavljam, potrebno <em>moralno</em> nastojanje, a suvremena engleska književnost, ukoliko je uopće svjesna važnih pitanja našeg doba, pokazuje kako je malo nas koji smo na to nastojanje spremni.

<right>

Maj 1945.
https://anarhisticka-biblioteka.net/library/george-orwell-crtice-o-nacionalizmu.muse



А КОЈЕ СНАГЕ СУ ДАНАС НА СЦЕНИ?

1. ИН комунизам (у облику суверених земаља)
2. ИН политички католицизам (Ватикан)
3. ИН ционизам
4. ИН анти-семитизам
5. ИН троцкизам
6. ИН пацифизам

7. ИН koрпорационизам
8. ИН војне и тајне службе безбедности које одржавају поредак (неколико актера)

"Негативан национализам" са становишта српског народа укључује србофобију која је овде заступљена од оснивања блога.

anamarkana anamarkana 14:16 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Srđan Fuchs
Биће музеј, само Србија треба да се самодефинише са Недићевом улогом, пошто у јеврејском сектору музеја сигурно Недићу неће бити изложени баш похвални материјали.



Čiko,

pa svi već znamo da

radikale zanimaju samo profit i provizije

zabole ih i za Nedića i Ljotića i
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:21 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Njegova ideologija nalagala je povrаtak Srbije ka zadrugama, teokratiji i svetosavlju, uz ideju o Srbima kao arijevcima i izabranom narodu. Za državnu službu traženo je kandidatima da prilože potvrdu da su arijevskog porekla i srpske narodnosti, i da nemaju u sebi ciganske ili jevrejske krvi.



Ma kakvo svetosavlje. Sveti Sava je bio kulturan i fin čovek, vrsni diplomata i kosmopolita. Sva vrata je otvarao: kod nemačkih vlasti, kod Vizantinaca, kod domaćih hrišćana, kod katolika, kod ajubida u Egiptu, iako su ovi u režimu ratnog konflikta sa krstašima. To Nedićevo je bilo lažna, mimikrička verzija, zatrovana antisemitizmom one ere, i to je Milioševićeva SDB povampirila za svoje političke potrebe 1990-ih. Ta platforma je politički živa kod dela vučićevaca danas, a o dešnjoj lepezi da ne pričamo uopšte. Nedić je za deo srpstva heroj, tragična figura, ugroženi lider.

Aludiram na pogrešnu pretpostavku domaćina bloga, odakle je i krenuo ovaj lanac rasprave, da je srpsko određivanje prema Nediću nekakav uslov izgradnje memorijalnog centra; kao da je to ikada bio uslov...


Ne, ne, nisam to mislio sam na to, da je to ključni razlog, mislio sam da je moguće da delu srpske zajednice smeta ono što bi eventualno mogli izaći na videlo o Nediću, a što je u ovom duhu u kojem Braja piše. Taj lobi nije za zanemariti, oni su podigli i očuvali Hilandar, i dok se počivši patrijarh Pavle nije umešao tamo i napravio red i obnovio monaštvo, taj nedićevsko-ljotićevski duh je dominirao tamo. Finansijski momenat takođe igra ulogu, jer J-kongres, koji planira znatne donacije za izgradnju Muzeja, plus lobistički uticaj u svim važnim centrima moći, ne želi da da naravno Vesiću i Vučiću pare u ruke. Druga stvar je što ti imaš ozbiljno antisemitski nastrojene ljude unutar konzervativnog srpstva i dalje, kojima su bliži Hitler i Nedić ideološki nego J-zajednica u Srbiji i uspomena na stradale Srbe Mojsijeve veroispovesti. Treća stvar, što ovaj sadašnji režim, kakav je, sve koristi za promociju AV, što naravno, srpska J-zajednica ne podržava jer je 95 odsto prodemokratska i liberalna.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:23 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

anamarkana



Čiko,

pa svi već znamo da

radikale zanimaju samo profit i provizije

zabole ih i za Nedića i Ljotića i


Nisam ja Čiko, ja sam Zagor. Naravno, ima i toga o čemu govoriš.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:29 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

А КОЈЕ СНАГЕ СУ ДАНАС НА СЦЕНИ?

1. ИН комунизам (у облику суверених земаља)
2. ИН политички католицизам (Ватикан)
3. ИН ционизам
4. ИН анти-семитизам
5. ИН троцкизам
6. ИН пацифизам

7. ИН koрпорационизам
8. ИН војне и тајне службе безбедности које одржавају поредак (неколико актера)

"Негативан национализам" са становишта српског народа укључује србофобију која је овде заступљена од оснивања блога.


nešto je Orvel tu omanuo izgleda, pošto vidim da su cionisti i trockisti podigli postavku o Jasenovcu u Njujorku.
freehand freehand 14:35 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

tyson
DAj sad konkretno - šta smatraš razlogom koji je sprečavao da se sajmište pretvori u memorijalni centar?

Za period komunističke diktature, nemam pojma; mogu samo da pretpostavljam - percepcija Sajmišta (t.j. nedovoljno snažna asocijacija na simbol stradanja), nedostatak inicijative od strane zainteresovanih (svi Jevreji pobijeni), preferiranje monumentalnih spomenika nad memorijalnim centrima, utilitarizam, nedovoljna solidarnost sa Jevrejima kao delom zajednice (setimo se svih onih sinagoga porušenih posle rata), spoljnopolitički prioriteti, nastojanje da se izbegava označavanje žrtava po nacionalnoj pripadnosti... Ko će ga znati. Zanimljivo bi bilo čuti da li je ikada igde iole ozbiljnije razmatrano pretvaranje Sajmišta u neki muzej ili memorijalni centar.

Milošević je imao druge prioritete, pa je nekako istovremeno postao i međunarodno nepoželjan, a na kraju je na sve to imao i bankrotiranu zemlju. I inače je za spoljnu politiku bio potpuni diletant.

A ovi posle Miloševića, pa mislim da pre svega imaju novčani interes.

Na šta tačno aludiraš ovim ala sfinga komentarima?

Aludiram na pogrešnu pretpostavku domaćina bloga, odakle je i krenuo ovaj lanac rasprave, da je srpsko određivanje prema Nediću nekakav uslov izgradnje memorijalnog centra; kao da je to ikada bio uslov...



Iz nekog razloga ovaj mi je komentar promakao, a bitan je kao relativno kompletno sagledavanje onoga o čemu je reč ovde. I slažemo se gotovo u ptopunosti.
grof_brankovich grof_brankovich 14:41 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Сад сам се чуо са пријатељем из Немачке. Прича из немачких медија је следећа.

Пољска уводи закон по којем се не сме користити синтагма "пољски логори".

Међутим Израел најављује тужбу против овог закона и Пољске.


По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Гаде ми се одређени људи са овог блога.
grof_brankovich grof_brankovich 14:43 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Srđan Fuchs
А КОЈЕ СНАГЕ СУ ДАНАС НА СЦЕНИ?

1. ИН комунизам (у облику суверених земаља)
2. ИН политички католицизам (Ватикан)
3. ИН ционизам
4. ИН анти-семитизам
5. ИН троцкизам
6. ИН пацифизам

7. ИН koрпорационизам
8. ИН војне и тајне службе безбедности које одржавају поредак (неколико актера)

"Негативан национализам" са становишта српског народа укључује србофобију која је овде заступљена од оснивања блога.


nešto je Orvel tu omanuo izgleda, pošto vidim da su cionisti i trockisti podigli postavku o Jasenovcu u Njujorku.



Поједностављено размишљање. Ко је позвао ревизионисту Фрању Туђмана на отварање музеја холокауста? А ко је представљао Србе?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:36 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

grof_brankovich
Сад сам се чуо са пријатељем из Немачке. Прича из немачких медија је следећа.

Пољска уводи закон по којем се не сме користити синтагма "пољски логори".

Међутим Израел најављује тужбу против овог закона и Пољске.


По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Гаде ми се одређени људи са овог блога.


ne razumem uzroke tvog jeda? jesam te ja nešto ozlojedio? da, i ne samo da zabranjuju nego planiraju da uhapse sve izraelske vodiče koji budu koristili ovu sintagmu.



Polish PM Morawiecki said Yad Vashem was missing a Polish tree

Poland's Prime Minister Mateusz Morawiecki participated in a ceremony marking the 73rd anniversary of the liberation of Auschwitz Saturday and commented on what he saw as Poland's role in the Holocaust.


"In occupied Poland anyone caught helping Jews was immediately sentenced to death and Polish citizens were executed for trying to defend Jews. That is why Yad Vashem is still missing a special tree for Poland—a Polish tree," he stated.


"Auschwitz is the most bitter lesson on how evil ideologies can lead to hell on earth. Jews, Poles, and all victims should be guardians of the memory of all who were murdered by German Nazis," Morawiecki added later on Twitter.


"Auschwitz-Birkenau is not a Polish name," he argued, "and Arbeit Macht Frei (the sign in German hanging over the entrance gate to Auschwitz, translating to 'Work sets you free'—ed) is not a Polish phrase."

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:39 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

grof_brankovich


Поједностављено размишљање. Ко је позвао ревизионисту Фрању Туђмана на отварање музеја холокауста? А ко је представљао Србе?

Kog gde? Zamolio bih te da malo kontrolišeš svoj ton obraćanja, blagodarim.


rekao si da si pravoslavan hrišćanin, ako jesi, onda kontroliši svoje strasti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:41 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara



Сад нађем на који начин историчр Бојан Димитријевић релативизује улогу Недића у прогону Јевреја. Просто, како то кажу у Црној Гори, лаже као пас. Наиме, заиста се на суђењу немачким официримa из Београда за ратне злоичине није спомињала улога недићеваца у прогону Јевреја, али зато што то није била тема тих суђења. Уопште. А Недићева власт је пописала, сабрала и уторила јеврејску заједницу у логоре, и први и други (Топовске шупе, Сајмиште). Егзекуцију су, тамо, чинили Немци. Сећам се једне епизоде, када жандарм носи позив да се неки Јевреји јаве у логор на Сајимишту, а онда се они договорe с њим, да каже да их није затекао. После ране и брзе егезкуције Јевреја, још њих 400 стотине пронашла је и Немцима предала Недићева полиција, током каснијих година. А за то све време у недићевским медијима иде снажна и одвратна кампања против Јевреја, иако је очито, кад се ондашњи грађанин осврне око себе, да их више нема.

Недић је, испрва, помагач у холокаусту, а касније и сам постаје прогонитељ Јевреја и индиректни егзекутор. Напомињем да су за сваког ухваћеног Јевреја полицајцима давала богата новчана награда.
milisav68 milisav68 16:11 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic

Nema ništa paušalno: jedna Nedićeva tek oformljena četa je učestvovala u svemu ovome. Mislim da još ima Kragujevčana koji to znaju.

Samostalne likvidacije Nedić je tražio i sprovodio u Kruševcu i Jagodini s početka 1943, njegovi zapovednici, recimo, u Leskovcu po selima. Nedićeve čete su Nemci u par prvih navrata (Čačak i okolina) koristile za likvidacije, streljanja talaca, ali su onda od toga odustali.

To su sve radili četnici Koste Pećanca, koji su takođe bili pod nemačkom komandom.
tyson tyson 16:36 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Pa, pre hrvatski logor, ako ćemo pravo


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:46 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

To su sve radili četnici Koste Pećanca, koji su takođe bili pod nemačkom komandom.

:)))))))))))))))))
Па нису они од Немаца добили одобрење за одмазде, него Недић. Такође, већ на почетку 1943. Пећанчеви четници су били у распаду и расформирани, па тешко да су могли да учествују у тим појединим одмаздама, јер нису ни постојали, осим на платном списку -- чега су се и Немци досетили.

Но, нема везе: важно је да се ти добро забављаш.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:50 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

tyson
По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Pa, pre hrvatski logor, ako ćemo pravo




grof_brankovich grof_brankovich 16:57 28.01.2018

Тема

Кратка историја човечанства од 1945 до данас са становишта интереса

Завшетак Другог светског рата и нова подела света на Запад, Исток, Средњу Азију

1945-1981 Властодржац Југославије Хрват Јосип Броз Тито. Чије интересе је заступао?

Постојање договора великих западних сила (САД, ВБ...) о привременом постојању Југославије са Титом на челу.

1975 Инструментализација поменутог договора о распаду Југославије.

1985 Последњи оговор између Сједињених Америчких Држава и Уједињеног Краљевства пред распад Југославије. Остајање српских интелектуалаца на позицијама брањења српског интереса.

1990 Усвајање закона у америчком Сенату о слободним изборима по републичким границама, практично не помињање југословенских избора. Осуђени смо на распад Југославије.

1991 Изазивање рата по устаљеним рецептима. Рат српских војски за задржавање народних и историјских територија. С правом или кривом, то се десило. Значи заступали су што су они мислили да су српски интереси. Али није било саговорника.

2001 Обарање Милошевића. Српске власти су од тада у рукама међународне заједнице - проширене уније америчке, британске, ционистичке, билдербергшке, ватиканске и других створене од стране Роналда Регана и Маргарет Тачер и људи из сенке (1985) Зби́гнев Кази́мир Бжези́нский.


2018 Чије интересе заступају данашњи властоджци постављањем СНС транспаренти на заграду бившег немачког концентрационог логора?

Чије интересе заступа Српска држава ако врши комеморацију јасеновачких жртава?

Уосталом, чије интересе сам ја заступао синоћ на комеморацији жртава геноцида у Бачкој и Новом Саду?

Интересе истине.

Све остало је гадно. Ако неко заступа интересе Србије по питањима које се дотичу историјске истине, онда ми није гадно што је нека срспка партија поставила своје обличје на дашчару концентрацоног логора који је од завршетка другог светског рата био у функцији најразличитијег садржаја. Дакле не ради се о сркнваљењу.


Овде се више ради о атаку на српску државу, па није чудо да долази од БИРН-а, како сигурно могу посведочити неки новинари са овог блога.


Можда је управо потребно освајање нашег простора Старог Сајмишта подигнутог по неким архитектонским интересантним мерилима и злоуптребљеног касније у злочиначке сврхе истребљивања. Био би извнаредан један комемерациони скуп на којем би се појавила и Цеца и Пинк и Б92, и БИРН, Н1, РТС и сви који подржавају постојање и дигнитет српске државе и српског народа. Наравно ту се ради о индивидуалним личностима новинарима које су се продале једној анти-српској политици из незнања, необразованости и малициозности. Јер као што неко рече од првог по до шестог места су МЕДИЈИ у контроли јавности. А шта је БИРН?

И шта сад треба да радимо, та таворимо под нападима ћутањем?

Мислим да сам чуо у неком Вучићевом говору да је рекао да оно пита јавно шта се Србији нуди у замену за финално признавање косовске државе?

Наравно не нуди јој се ништа. Цела Србија је постала концентрациони логор у којем се жртве глођу међусобно.

Ако ишта може донети дигнитет том народу онда је истина и знање о свим жртвама без обзира на нацију, расу или веру.

Али ако је српска држава унапред осуђена на таворење и унутрашње глодање онда бих пре подржао државни удар као једина могућност да се дође до суверености у питањима барем као што су добровољно вакцинисање српских грађања и подизање минималног личног дохотка. Наравно тамо где досеже наш закон. Не можемо спасити свет али можемо спастити део света.

Толико о глођењу. Зашто нам БИРН не пише о томе шта је интерес српског народа. Зашто нам не говоре о томе да ми немамо независну државу, да радимо по налозима интернационалне фармаколошке индустрије и читавог светског "банкарског" поретка. Зашто не говоре о томе да се наши пољопривредници уништавају што доводи милионе до границе беде. Земља се издаје странцима (у последљем случају Немчким фирмама) испод тржишне цене. Одговорни људи говоре о томе да се многи уговори са страним фирмама и тајкуним и даље продају испод вредности.

А о чему БИРН говори? О "помирењу", класична медијска контролорска замена теза, јер народи су се измирили давно, само медији тресу и плаше. Толико о интересима.
grof_brankovich grof_brankovich 17:58 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

ne razumem uzroke tvog jeda? jesam te ja nešto ozlojedio? da, i ne samo da zabranjuju nego planiraju da uhapse sve izraelske vodiče koji budu koristili ovu sintagmu.


Израелски водичи у пољским затворима! Одличан виц!

Не узнемирава ме пољски случај, већ правац и тон који самозадужени душебрижници тролују српским медијским простором. Мислим на БИРН душебрижнике.


Zamolio bih te da malo kontrolišeš svoj ton obraćanja, blagodarim. rekao si da si pravoslavan hrišćanin, ako jesi, onda kontroliši svoje strasti.


А кад смо код религије неки најнапетији људи са којима сам радио су баш из Израела. Перфекционисти до краја. Што не може без страсти. Да се подсетимо, ја не псујем и не зовем људе погрдним именима.

Писана реч је убојита. Па отуд мислиш да је тон повишен. Није, само је тема таква која не заслужује ускогрдо шмирање. Ваљда смо нешто научили у поледњих 30 година или барем 17 година.

Оно што видимо је да постоји БИРН који штити Старо Сајмиште - питам се онда чије интересе они представљају? Да ли ико сме да помисли да анализира тај случај овде.


Пре три месеца је писано у срспким новинама о оснивињу три музеја, а сад се види да је одлука промењена. Баш ме интересује објашњење ове промене.

Колико се сећам Веран Матић 20?? је дуго водио неку акцију, нисам приметио да је он остао на тој теми.


Значи треба питати барем од како је Матић водио акцију Старо Сајмиште, чији су инетереси да се то одлаже и шмира, а да се истовремено говори о потреби за помирењем - тако нечег апстрактног - државе су већ изразиле на све могуће начине да су помирују и да траже помирење, али се стално и даље тражи помирење.

Битно је одлагање и тражење неког апстрактног "помирења" за нешто не дефинисано или у сваком случају на ствар из прошлости.

Дајте те нам музеје, прикажите истину па онда можемо говорити о помирењу у вези сваког конкретног случаја, иако ја сматрам чврсто да је то на вивоу обичног човека бивше Југославије давно учињено.

Шта становишка обичног човека, што је учињено је учињено, ми морамо да живимо у садашњости.

-------------------------------
Kog gde?

Што се тиче Фрање Туђмана, у питању је отварање великог Музеја Холокауста у Вашингтону раних 90тих година. Најбројније усташке жртве није представљао ни наш Патријарх. Браво браћо и сестре Јевреји! Good for you!

Дакле питајмо се сада у чијим интересима је да се не појави неки натпис било које српске политичке странке на Старом Сајмишту и да се ствар интернационализује путем БИРНа?

Сам БИРН, Јевреји, неко други....???

И да ли БИРН ради у интересу српског народа?

А што се тиче постављана банера од стране СНС-а сигуран сам да су у питању неваспитаност и необразованост - идеалне особине ботова прекаријата.
grof_brankovich grof_brankovich 18:25 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Дакле питајмо се сада у чијим интересима је да се не појави неки натпис било које српске политичке странке на Старом Сајмишту и да се ствар интернационализује путем БИРНа?


... кад већ знамо да све српске политичке странке (позиције и опозиције) НЕ представљају интересе српске државе, већ интересе међународне заједнице са запада.

Значи ради се одузимању сваког права некој српској политичкој странци да ради по свом нахођењу у својој земљи.

Разумео бих да су неонацисти ставили натпис, али ставила га је партија која ради у интересу интернационалне заједнице.

Да ли то значи нешто друго? Да ли то значи да је интернационалној заједници досадио СНС? Да али у ствари БИРН представља интересе српског народа али ми то не разумемо? Па они су увек били против Вучића и Николића, а ми све више схватамо колико је БИРН био у праву. Међутим шта нуди БИРН или интернационална заједница тражењем "помирења"? Ништа, да поновим још једном.

Сад разумем шта је Прекаријат.

Али и поред тога што се испуњава воља интернационалне заједнице, Србима попују ове продане ситне рибе са ситним навијачима, недићевцима, љотићевцима, шешељевцима, драшковићевцима - управо проданим душама попут њих самих. Отуд гађење.

Опозиција у последњих 17 година је на страни позиције што се тиче интереса српске државе и народа и не битно је да ли "опозиција" слаба или јака, овде је у питању криминална злоупреба демократије од стране светских и домаћих моћних организација. Као што су и недићевци и љотићевци радили за интересе окупатора - ту не постоји никаква дилема - осим у овом медијском просторчићу. Свако ко пудра Србе против Срба, пудра их да би владао неко трећи.
milisav68 milisav68 21:15 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic
Па нису они од Немаца добили одобрење за одмазде, него Недић.

Možeš da se smeješ koliko hoćeš, ali postoje nemački izveštaji, gde se navodi da je od Nedića traženo da smiri ustanak (inače će da puste "komšije" da ga smire), i gde je on tražio odobrenje za više vojske i naoružanja, pa mu to nisu odobrili, nego su mu priključili četnike Koste Pećanca kao borbene jedinice, a žandari su ostali kao požarni, i kao panduri, koji će samo da sprovode ono što Nemci narede (hapšenje nenaoružanih civila).

Pa otud imaš i te slike gde se sprovode cigani na streljanje, a samo streljanje i ostale nepodovštine izvode Nemci, inače prekaljeni borci iz Francuske, tačnije 342 pešadijska divizija, koja je posle jebala majku svima po Mačvi, kao i onim jadnicima što su čuvali dupe onom bravaru.
Но, нема везе: важно је да се ти добро забављаш.






Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:56 28.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

nego su mu priključili četnike Koste Pećanca kao borbene jedinice, a žandari su ostali kao požarni, i kao panduri,

Ma, nisu mu priključili, Kosta je bio samostalan, i potpisao je s Nemcima ugovor - bio kod njih na plati. Nedić nije imao uticaja na njega niti nadređenost. Uzgred, Kosta je epizoda, mahom južne Srbije, i tamo se mlatio sa ALbancima i inim.

Ustanak četnika i partizana nastojali su zaustaviti na različite načine, a najpre -- odmazdom i dovlačenjem svežih jedinica, koji se se najebale *ajke Loznici i Šapcu, i skršili tamošnju pobunu.

Kako je zaista šta bilo delom je opisano u mojim tekstovima Daleka gospođica Dajč i Prinčevi i golje, i mojim komentarima ispod njih. Naučio sam da se tebi *ebe za činjenice, pa da ne mlatim više, baš mi oduzima vreme i energiju, pročitaj opet te moje tekstove i komentare, ili neku dobru istorijsku knjigu. Zašto moje tekstove? Pa zato što nastoje da budu uravnoteženi.
principessa_etrusca principessa_etrusca 22:45 28.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Грофе, додала бих једно појашњење.

Логор о коме говоримо се никада није звао "Старо Сајмиште", већ Јеврејски логор Земун (Judenlager Semlin), од децембра 1941. до маја 1942, а потом Транзитни логор Земун (Anhaltelager Semlin), до маја 1944. када су га усташе преузеле од SS-a. (Немци су уосталом све логоре звали по географским одредницама, а не по претходној намени објекта, па нпр. логор Аушвиц који је као многи други логори, био смештен у старој војној касарни, нико не зове "Логор Касарна".)

Друго, логор се налазио на територији НДХ.

Напуштен након немачког бомбардовања Београда 6. априла, сајамски простор се налазио неколико километара од Земуна, на територији која је ушла у састав Независне Државе Хрватске, где је Сајмиште означавало њену најисточнију тачку[1]. Она је на захтев Немаца ту територију уступила и на њој дозволила успостављање логора[2], под условом хрватске владе ”...да у логору не буде српских стражара или полицајаца и да се логор снабдева и финансира из Београда.”[3] Управу над логором је имао немачки СС до маја 1944. После тога команду над логором преузимају усташе[4].(Википедија, одредница Логор Сајмиште)

Логор Земун јесте био велико стратиште Јевреја (око 7000), а јеврејске жртве представљају отприлике трећину свих жртава логора (укупни број жртава се процењује између 20000 и 23000).

Јевреји (и Роми) су били заточени у логору углавном током првих шест месеци његовог рада, до маја 1942. Током наредне две године, до маја 1944, а логораши су углавном били заробљени партизани, четници и њихови симпатизери из Србије, српски цивили са територије НДХ, највише са Козаре (лето 1942.) и из Срема, као и мање групе Јевреја из Далмације (након капитулације Италије) и из Баната.
milisav68 milisav68 10:41 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic
Zašto moje tekstove? Pa zato što nastoje da budu uravnoteženi.



Da, po tvojim tekstovima ispada da je Nedić naređivao Nemcima šta treba da rade.
grof_brankovich grof_brankovich 12:45 30.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

principessa_etrusca
По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Грофе, додала бих једно појашњење.

Логор о коме говоримо се никада није звао "Старо Сајмиште", већ Јеврејски логор Земун (Judenlager Semlin), од децембра 1941. до маја 1942, а потом Транзитни логор Земун (Anhaltelager Semlin), до маја 1944. када су га усташе преузеле од SS-a. (Немци су уосталом све логоре звали по географским одредницама, а не по претходној намени објекта, па нпр. логор Аушвиц који је као многи други логори, био смештен у старој војној касарни, нико не зове "Логор Касарна".)

Друго, логор се налазио на територији НДХ.

Напуштен након немачког бомбардовања Београда 6. априла, сајамски простор се налазио неколико километара од Земуна, на територији која је ушла у састав Независне Државе Хрватске, где је Сајмиште означавало њену најисточнију тачку[1]. Она је на захтев Немаца ту територију уступила и на њој дозволила успостављање логора[2], под условом хрватске владе ”...да у логору не буде српских стражара или полицајаца и да се логор снабдева и финансира из Београда.”[3] Управу над логором је имао немачки СС до маја 1944. После тога команду над логором преузимају усташе[4].(Википедија, одредница Логор Сајмиште)

Логор Земун јесте био велико стратиште Јевреја (око 7000), а јеврејске жртве представљају отприлике трећину свих жртава логора (укупни број жртава се процењује између 20000 и 23000).

Јевреји (и Роми) су били заточени у логору углавном током првих шест месеци његовог рада, до маја 1942. Током наредне две године, до маја 1944, а логораши су углавном били заробљени партизани, четници и њихови симпатизери из Србије, српски цивили са територије НДХ, највише са Козаре (лето 1942.) и из Срема, као и мање групе Јевреја из Далмације (након капитулације Италије) и из Баната.



Iluminata, quando sempre... pardon...као што често бива, у праву си. Поред тог логора ионако пролази Земунски пут. Видећемо какво име ће НОС (novus ordo seclorum) прихватити. Можда им је намера да тај логор поново постане логор, зашто да се кречи двапут?


apostata apostata 15:45 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

milisav68
Predrag Brajovic
Zašto moje tekstove? Pa zato što nastoje da budu uravnoteženi.



Da, po tvojim tekstovima ispada da je Nedić naređivao Nemcima šta treba da rade.

I ovo su mu vjerovatno Švabe naredile da uradi .., jer nema šanse da bi zakleti đeneral to sam uradio:
(u pismu koje je 22. juna 1942. godine uputio nemačkom vojnom zapovedniku generalu Baderu Nedić piše)

"Po obaveštenjima od oficira došlih sada iz zarobljeništva, saznaje se da se u logoru Osnabrik nalazi oko 340 jevreja i izvestan broj izrazitih komunista – oficira, mahom rezervnih.
Oni sprovode bezobzirno svoju razornu komunističku propagandu po sobama, barakama i blokovima, a zatim i po celom logoru. Kako mnogi zdravi nacionalni ljudi, pod uticajem nostalgije, postaju apatični, a time i pogodni za razorni uticaj jevreja-komunista, to ovim zajedničkim životom postoji opasnost da se i zdravi elementi obeshrabre i utonu u vode komunista.
Iznoseći ovu činjenicu, želi se skrenuti pažnja da bi bilo vrlo poželjno da se jevreji i levičari komunisti izdvoje iz opšteg logora i udalje od oficira nacionalno zdravih.
Srpska vlada, teško zabrinuta ovom destruktivnom akcijom, bila bi vrlo zahvalna ako bi se od vlasti nemačkog Rajha preduzele efikasne mere protiv jevrejskih i levičarskih elemenata i njihovo što brže izdvajanje."
milisav68 milisav68 18:22 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

apostata
I ovo su mu vjerovatno Švabe naredile da uradi .., jer nema šanse da bi zakleti đeneral to sam uradio:

Sam je uradio šta?

Naredio ili poslao pismo-molbu da se izdvoje Jevreji-komunisti od ostalih.

Sa druge strane, baš Nedić ima obaveštajne podatke koliko tačno ima Jevreja u nemačkom logoru (u Nemačkoj), a Nemci ne znaju.

Uglavnom, Nedić jeste bio antikomunista (i on to potencira u pismu), ali to ne može da mu se oprosti, pa mu se tovari sve i svašta.

Da je bilo dokaza za sve to, ne bi ga gurnuli kroz prozor, nego bi mu pošteno sudili (kao i Draži što nisu).

Ovako, pa imamo uravnotežene komentatore, sa uravnotoženim komentarima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:30 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Uglavnom, Nedić jeste bio antikomunista (i on to potencira u pismu), ali to ne može da mu se oprosti, pa mu se tovari sve i svašta

:))))))))))))

Pokaži mi jednu rečenicu gde mu ja njegov antikomunizam "tovarim". Nikad nigde. To nije nešto što mu treba prebaciti. Ali treba kad izvedeš komunističke porodice iz zatvora i pobiješ ih ti lično, za odmazdu, to jest tvoje jedinice. Ali treba kad nesrećne preživele Jevreje loviš k'o zečeve, za pišljivih 5.000 dinara nagrade.

Moj tata hteo Nediću da skine glavu.
Nedić hteo mom tati da skine glavu.
Moj tata pobedio, jači je moj tata od Nedića.

Moglo je da bude i drugačije.
Odrasli su ljudi, znali su šta rade.
milisav68 milisav68 19:59 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic
Ali treba kad izvedeš komunističke porodice iz zatvora i pobiješ ih ti lično, za odmazdu, to jest tvoje jedinice.

Ček` sad, lično ili njegove jedinice?
Ali treba kad nesrećne preživele Jevreje loviš k'o zečeve, za pišljivih 5.000 dinara nagrade.

Ih, pa komunisti su nudili manje, dovoljno je bilo maženje po glavi.
Moj tata hteo Nediću da skine glavu.
Nedić hteo mom tati da skine glavu.
Moj tata pobedio, jači je moj tata od Nedića.

Nemoj ovo pogrešno (lično) da shvatiš, ali tvoj tata je vodio revoluciju pod okupacijom.

Da nije bilo okupacije, ta priča bi imala smisla.

Mislim, evo čitam ovaj nemački izveštaj po ko zna koji put, pa se tu između ostalog navodi, da se u tzv "UŽAS" u jesen 1941. slilo skoro 200.000 izbeglica iz svih krajeva Kraljevine Jugoslavije.

Ej bre ljudi, da li ste stvarno ljudi?

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:17 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Ček` sad, lično ili njegove jedinice?

Po njegovom naređenju.
On sam nije pucao.
Ali je huškao i naređivao drugima da pucaju.

У вези са апостатиним прилогом, pazi koji gad treba da budeš da tamo negde u nemačkim logorima tražiš da se pojedinim zarobljenicima oteža položaj. (Sad mi krivo, ne mogu da se setim sudbine ovih Jevreja iz logora.)

Inače, ti si za mene primer "slabog" materijala, onog koji bi se povodljivo u kriznoj situaciji složio da me ubiju kao Jevreja/komunistu/Crnogorca/šta već. Pred rat su isto ovako ljudi komunicirali među sobom, šalili se i pričali. Sve je delovalo OK i idilično. Doduše, neki su imalo malo ekstremne stavove, ali... nisu tražili da lete glave. Gunđali su u ime srpstva, zapostavljenosti našeg naroda u Jugoslaviji, koji je stalno popuštao drugima, divili se Nemcima i njihovoj nacionalnoj svesti.

Onda je došao rat, i neko je morao da bude Kosmajac, Vujkić, denuncijant (omiljeno mi je ono kad 1943. Nedić preti da će početi da hapse oni koji lažno koga potkažu, da je stvar prevršila svaku meru), da čuva logor sa Jevrejima/komunistima/Crnogorcima/(upisati arbitrarno neku grupaciju koja ti se ne dopada), da ih isleđuje, tuče, izgladnjuje...

Uvek se nađe neko na takve stvari spreman. Uvek. A malo ko na njega pre toga sumnja.

Sećam se kako se moja žena ljutila i sablažnjivala na mene, kad sam joj pokazivao na mog siromaškog seoskog CG komšiju Đura, koji nam je za nadnicu vezivao vinograd ili popravljao crep na kući ili klao stoku. Da počne rat, rekao sam joj, lako bi se moglo desiti da nam baš on dođe glave. Sirov čovek, nepametan, наизглед trpeljiv. Ali sam shvatio da na nas gleda kao na dođoše, na gazde i bogatune, koji smo mu za nešto krivi.

Nedićeva mera je odnos prema nemoćnima i slabijima, ne prema svom srpskom dobeglom narodu.
I to se, na žalost, ne razume.
milisav68 milisav68 20:35 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic
Uvek se nađe neko na takve stvari spreman. Uvek. A malo ko na njega pre toga sumnja...

Uf bre, šta ti to treba?
apostata apostata 20:38 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

milisav68

Sam je uradio šta?

Naredio ili poslao pismo-molbu da se izdvoje Jevreji-komunisti od ostalih.

Sa druge strane, baš Nedić ima obaveštajne podatke koliko tačno ima Jevreja u nemačkom logoru (u Nemačkoj), a Nemci ne znaju.

Uglavnom, Nedić jeste bio antikomunista (i on to potencira u pismu), ali to ne može da mu se oprosti, pa mu se tovari sve i svašta.

Da je bilo dokaza za sve to, ne bi ga gurnuli kroz prozor, nego bi mu pošteno sudili (kao i Draži što nisu).

Ovako, pa imamo uravnotežene komentatore, sa uravnotoženim komentarima.

Hajd' ipak ti pročitaj ponešto o povratku iz zarobljeništva nekih 300 oficira i 40-tak generala, koji su Nediću potpisali izjavu vjernosti, pa ćeš onda shvatiti odakle njemu informacije.

Što se tiče tih Jevreja (kumuniste zanemarimo, jer o Jevrejima je riječ u blogu), a o kojima Nedić govori u svom pismu Baderu, za to, da budu zajedno sa ostalim oficirima u tzv. Logoru "D" Osnabrika, izborio se komandant 6. armije u Aprilskom ratu general i logoraš Dimitrije Živković.

Tako da milisave Nediću nije bilo dovoljno to što je njegov VII odsjek Specijalne policije (tzv. Odsjek za Jevreje i Cigane), na čijem je čelu bio viši policijski komesar Jovan P. Nikolić, aktivno učestvovao u istrebljenju srpskih, nego je još denuncirao Jevreje i po zarobljeničkim logorima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:41 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Uf bre, šta ti to treba?

Ne dopada ti se?
Šta ćeš, tako mislim.
A neki put baš i nemam obzira, da kažem šta mislim.
Možda grešim, ko će ga znati?

Pazi, među nama, svim ovako finima i dobrima i pametnima, su i stražari i ubice i potkazivači i ravnodušni i heroji. Samo fali istorijski set up па да се покаже ко је ко.
milisav68 milisav68 22:44 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

apostata
Hajd' ipak ti pročitaj ponešto o povratku iz zarobljeništva nekih 300 oficira i 40-tak generala, koji su Nediću potpisali izjavu vjernosti, pa ćeš onda shvatiti odakle njemu informacije.

Šta da pročitam, da su mučeni, pa su dali izjavu vernosti?

I to je samo Nedićeva specijalnost?

O čemu pričamo?

Pa nije Nedić pokupio sva dokumenta, pa ih selektirao onako kako njemu odgovaraju, kao i sve crkvene knjige da sakrije ko je šta radio za vreme rata.
Tako da milisave Nediću nije bilo dovoljno to što je njegov VII odsjek Specijalne policije (tzv. Odsjek za Jevreje i Cigane), na čijem je čelu bio viši policijski komesar Jovan P. Nikolić, aktivno učestvovao u istrebljenju srpskih, nego je još denuncirao Jevreje i po zarobljeničkim logorima.

Radio je šta je radio, ali nije naređivao Nemcima.
milisav68 milisav68 22:54 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic

Ne dopada ti se?
Šta ćeš, tako mislim.
A neki put baš i nemam obzira, da kažem šta mislim.
Možda grešim, ko će ga znati?

Ma promašio celu loptu.

Čim vidim da se priča spušta na lični nivo, znam da sam u pravu.
Pazi, među nama, svim ovako finima i dobrima i pametnima, su i stražari i ubice i potkazivači i ravnodušni i heroji. Samo fali istorijski set up па да се покаже ко је ко.

Slažem se, samo, ovo je internet, a ti i dalje nemaš pojma ko sam ja, niti ja - ko si ti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:56 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Čim vidim da se priča spušta na lični nivo, znam da sam u pravu.

Ма какав лични ниво: то си за мене парадигма једног менталног склопа.
Нема ту личности нити личног.
grof_brankovich grof_brankovich 23:18 30.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

grof_brankovich
principessa_etrusca
По тој логици и за новобеоградско Старо Сајмиште треба рећи "српски логор" иако је био под немачком управом.

Грофе, додала бих једно појашњење.

Логор о коме говоримо се никада није звао "Старо Сајмиште", већ Јеврејски логор Земун (Judenlager Semlin), од децембра 1941. до маја 1942, а потом Транзитни логор Земун (Anhaltelager Semlin), до маја 1944. када су га усташе преузеле од SS-a. (Немци су уосталом све логоре звали по географским одредницама, а не по претходној намени објекта, па нпр. логор Аушвиц који је као многи други логори, био смештен у старој војној касарни, нико не зове "Логор Касарна".)

Друго, логор се налазио на територији НДХ.

Напуштен након немачког бомбардовања Београда 6. априла, сајамски простор се налазио неколико километара од Земуна, на територији која је ушла у састав Независне Државе Хрватске, где је Сајмиште означавало њену најисточнију тачку[1]. Она је на захтев Немаца ту територију уступила и на њој дозволила успостављање логора[2], под условом хрватске владе ”...да у логору не буде српских стражара или полицајаца и да се логор снабдева и финансира из Београда.”[3] Управу над логором је имао немачки СС до маја 1944. После тога команду над логором преузимају усташе[4].(Википедија, одредница Логор Сајмиште)

Логор Земун јесте био велико стратиште Јевреја (око 7000), а јеврејске жртве представљају отприлике трећину свих жртава логора (укупни број жртава се процењује између 20000 и 23000).

Јевреји (и Роми) су били заточени у логору углавном током првих шест месеци његовог рада, до маја 1942. Током наредне две године, до маја 1944, а логораши су углавном били заробљени партизани, четници и њихови симпатизери из Србије, српски цивили са територије НДХ, највише са Козаре (лето 1942.) и из Срема, као и мање групе Јевреја из Далмације (након капитулације Италије) и из Баната.



Iluminata, quando sempre... pardon...као што често бива, у праву си. Поред тог логора ионако пролази Земунски пут. Видећемо какво име ће НОС (novus ordo seclorum) прихватити. Можда им је намера да тај логор поново постане логор, зашто да се кречи двапут?





Када поново погледам шта је БИРН написао под насловом Балканска транзициона правда и ово што је Фукс написао:
"Србија треба да се самодефинише са Недићевом улогом"


једино могу да помислим да ће нека "транзициона правда" да поново изврши геноцид над Србима и да ће користити исти логор.

Жао ми је Фуксе због твоје страшне злоупотребе ове страшне теме, овог блога и твог наводног порекла.
grof_brankovich grof_brankovich 23:28 30.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Недић је дефинитивно био анти-семита и добровољни сарадник немачких окупатора и њихове државне творевине "Србије".

Недић ће бити на страни злочинаца а не на страни жртава у било којој поставци о логору.

БИРН и Фукс праве вештачки проблем из неких својих разлога. Који су то разлози? Што се Фукса тиче, можда се само ради о побољшању читаности његовог блога, али вероватније да се ради о промоцији БИРН-а.

Што се тиче БИРНа мислим да се ради о мени непојмљивој конспирацији, скоро демонизацији данашње Србије и Срба.
milisav68 milisav68 23:41 30.01.2018

Re: Још која реч о Недићу

Predrag Brajovic

Ма какав лични ниво: то си за мене парадигма једног менталног склопа.
Нема ту личности нити личног.

Pa to ti pričam, obrnuo sam igricu.
principessa_etrusca principessa_etrusca 01:35 31.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Недић је дефинитивно био анти-семита и добровољни сарадник немачких окупатора и њихове државне творевине "Србије".

Грофе, ја се не бих олако поводила за свиме што се од 1945. говорило о Недићу. У свакој дискусији о њему, потеже се тај "Judenfrei" телеграм, али ми не знамо околности, а не знамо ни шта је то значило и зашто је тако формулисан. (А ја лично знам да то није била истина, јер знам јеврејске жене и децу који су преживели рат код домаћина у селима у Србији, наравно, осим Јевреја који су отишли "у шуму".)

Ситуација у којој су се 1941. нашли Срби и Србија је била трагична, сигурно не мање од оне у Првом светском рату која се наводи као пример страшног страдања. Оно што је била “Недићева Србија” било је под немачком окупацијом, а у целом окружењу су Срби (као и Јевреји) били особе ван закона. (Недавно сам објавила текст о Меморандуму СПЦ о страдањима Срба у НДХ - преко 180000 је било зверски убијено до 8. августа '41, т.ј. пре него што су почела клања у Јасеновцу.) Усташе су клале надомак Београда, по Срему, Мађари у Бачкој, Бугари на југоистоку, Албанци на Косову, а партизани праве диверзије по Србији док Немци стрељају сто цивила за једног. Оно што је Недић радио, вероватно најбоље што је могао, било је минимизовање трагедије.

Од Недићевих критичара међутим, никада не чујемо како конкретно замишљају неку бољу алтернативу његовој власти у околностима које су владале у лето 1941.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:15 31.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

У свакој дискусији о њему, потеже се тај "Judenfrei" телеграм

Срамна лаж. Рецимо, ја му нигде тај телеграм нисам пребацио. Али јесам што је после тог телеграма прогањао ретке преживеле Јевреје, хапасио их а онда испоручивао Гестапоу. И што је и даље ширио мржњу према Јеврејима, којих више није ни било.

Недићева мера јесте његов однос према онима које није морао да служи, од којих је био јачи. А он је срaман, зликовачки. Не само према Јеврејима, већ и према Србима. Ко је тај који за одмазду побије заробљене породице комуниста...?

Занимљиво: сви подли националисти и десничари кад тад пригрле и оправдају Недића.
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:23 31.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Занимљиво: сви подли националисти и десничари кад тад пригрле и оправдају Недића.


Занимљиво је како (сви подли) титоисти не виде ништа лоше у коришћењу околности окрутне стране окупације за спровођење комунистичке револуције, нити у свесном и намерном (говорим о вишим комунистичким ешалонима) изазивању немачких репресалија да би промовисали свој циљ.

А оно што Недића одваја од других европских колаборациониста је то што је Србија била у објективно далеко најтежој ситуацији од свих европских земаља и то што је он лично имао увид да то што ради јесте колаборација.

Занимљиво је да Недићеви критичари никада не формулишу како замишљају не идеалну, већ само бољу власт од Недићеве, у околностима које су владале у Србији 1941.
milisav68 milisav68 09:25 31.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

principessa_etrusca
ја се не бих олако поводила за свиме што се од 1945. говорило о Недићу. У свакој дискусији о њему, потеже се тај "Judenfrei" телеграм, али ми не знамо околности, а не знамо ни шта је то значило и зашто је тако формулисан.

Ma klasično uvlačenje u dupe nemačkih oficira Hitleru.

Meni je interesantna ta potreba da se posipa pepelom, iako nas sami Jevreji ne teraju na to.

Jbga, ljudi kapiraju da smo mi bili pod okupacijom, i da smo i mi najebali.

Pominju Nedića, ali ne u toj meri koliko ovi "oslobodioci".

Savez jevrejskih opština Jugoslavije u knjizi objavljenoj 1952. Nedićevom režimu kao konkretno zlodelo pripisuje samo to što su pripadnici njegove policije i državne straže tragali za nekoliko stotina Jevreja koji su se krili po Srbiji posle nemačkih ubistava 1941. i 1942. godine.


U monumentalnom delu Raula Hilberga ,,Uništenje evropskih Jevreja“ samo se spominje da je Nedićeva vlada uspostavljena, ništa drugo. Kristofer Brauning, koji je prvi opisao gušenje žena i dece iz logora na Sajmištu u naučnom časopisu Jad Vašema, ne pominje uopšte Nedića jer su svi počinioci toga zločina bili Nemci. Nedićev režim je imao prljavu i zlu, ali samo pomoćnu ulogu u progonu Jevreja Srbije. Po nalogu Nemaca organi toga režima su sprovodili antijevrejske mere koje je Okupaciona vojna uprava donela 31. maja 1941. godine. Nedićev režim je učestvovao u antijevrejskoj propagandi, Nedić je novembra 1941. posetio antimasonsku i antikomunističku izložbu koju je finansirao grad Beograd. Ali njegov režim nije vršio istrebljenje Jevreja.

A odakle je počelo:
Preživeli Jevreji nikada nisu optuživali Srbe da su krivi za njihovo masovno ubistvo. Falsifikovanje je počelo s Tuđmanovom ratnom propagandom tokom razaranja Jugoslavije i ratova devedesetih godina prošlog veka. Hrvatska propaganda je tvrdila da su Srbi i konkretno kvislinška pronemačka vlada Milana Nedića teški sukrivci za likvidaciju srpskih Jevreja. Već 24. oktobra 1991. u londonskom listu ,,Independent“ pojavilo se pismo s potpisom Lee Bauman, Jevrejke, službenice hrvatskog Ministarstva informacija, u kome je navedeno i ovo: ,,Srbija je bila prva zemlja koja je s ponosom objavila decembra 1942. da je očišćena od Jevreja. Šezdeset hiljada Jevreja iz svih delova Srbije bilo je transportovano u tri koncentraciona logora u Srbiji gde su bili uništeni… Samo ubijanje izvršili su Srbi“. Činjenicu da je u Srbiji bilo samo 12.500 Jevreja a ne 60.000 i da su i sva dela inostranih jevrejskih istoričara konstatovala da su ubijanja u Srbiji vršili isključivo Nemci, hrvatski propagandisti su ignorisali.

I tako, korisnih idiota nikad nije dovoljno.

Jaša Almuli
freehand freehand 09:34 31.01.2018

Re: Od umetnika do politicara

Занимљиво је да Недићеви критичари никада не формулишу како замишљају не идеалну, већ само бољу власт од Недићеве, у околностима које су владале у Србији 1941.

Evo ja zamišljam kao Višijevsku Francusku i svetli primer maršala Petena.
Jel ti imaš neki svetliji primer kolaboracije sa nacistima?

Inače, što se represalija tiče moraću i tebi posebno da pokažem komunistička zlodela u Pančevu i to za Hitlerov rođendan 1941. i strogu ali pravednu odmazdu arijevske armije nad untermenšima.



Zločin u Pančevu 21-22. aprila 1941. su izvršili pripadnici Wehrmachta i domaći nacifikovani Folksdojčeri nad 36 građana Pančeva, u okupiranoj Jugoslaviji tokom Drugog svetskog rata.
...
Povod za zločin bilo je stradanje jednog nemačkog vojnika koga je ubio drugi nemački vojnik u pijanom stanju, povodom proslave Hitlerovog rođendana u Pančevu (20. april). Kako bi se zataškao ovaj zločin insceniran je napad na nemačku patrolu u neposrednoj blizini Starog pravoslavnog groblja u Pančevu. „Utvrđeno je, istragom vođenom od strane nemačkih vojnih vlasti, da je ovaj nemački vojnik ubijen od strane nemačkog vojnika u međusobnoj svađi i u pijanom stanju. Nemci iz Pančeva inscenirali su napad na nemačku vojsku sa srpskog groblja, želeći na taj način da kod vojnih vlasti ovo prikažu kao napad izvršen od strane Srba, da bi se na taj način izazvao revolt kod nemačke vojske protiv Srba. Nemačka vojska je odgovorila mitraljeskom i puščanom paljbom. Ona lica koja su pucala iz groblja, a to su bili Folksdojčeri - članovi Kulturbunda iz mesta odmah su napustili prostor srpskog groblja.“[1] Sutradan je u gradu osvanuo plakat, izdat po nalogu komandanta mesta Bandelova, u kome je pisalo da će za svakog ubijenog nemačkog vojnika biti „obešeno 10 Srba“.


LINK

Занимљиво је како (сви подли) титоисти не виде ништа лоше у коришћењу околности окрутне стране окупације за спровођење комунистичке револуције, нити у свесном и намерном (говорим о вишим комунистичким ешалонима) изазивању немачких репресалија да би промовисали свој циљ.

Interesantan način posmatranja, vrednovanja i gradacije stvari. Prvo se ne suprotstaviš okupatoru da posle ne bi izveo revoluciju. Jer mala domaća za oslobodioce.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana