Izbori za odbornike Skupštine grada Beograda održani 4. marta završili su eru DOS-a. Svojim ukupnim rezultatom od oko 3,5% odsto , bar u Beogradu, su na duže vreme sebe sklonile sa političke scene. Možda će se jednog dana te stranke i vratiti ali kao organizacije sasvim drugih ljudi i drugačijih programa i prioriteta.
Ovo je pozitivno gledanje na stvari a mogu i da prođu kao SPO, Nova demokratija, Srpska liberalna stranka... Mislim na DS i derivate (SD,NS, LDP) i raniji derivat DSS.... Ako se tome dodaju i radikali (šešeljevci) družina iz devedesetih se 'povukla'. Još se malo drži SPS ali je već spao na nekoga ko moli da ga SNS 'uzme'.
Vlast je uradila ono što je planirala. Ostala je na vlasti u Beogradu. 'Opozicija', tačnije političke partije koje se tako češljaju, je sve učinila da pomogne u tome.
Gde su grešile? U razumevanju sveta oko sebe.
Nastupili su sa parolom : 'Mi smo bolji'. Možda se njima čini kao dovoljno ali, , trebalo bi i da postoji nešto iza te tvrdnje. Lokalne vlasti se bave lokalnim pitanjima, rešavaju lokalne probleme. Sređuju ulice, kanalizaciju, regulišu pijace, uklanjaju divlje deponije, regulišu 'pitome', uređuje se gradski saobraćaj, odnosi se smeće... Ne radi to ni ekipa na vlasti, saglasan sam, ali izgleda da je nešto naučila pa maše Potemkinom i pretvara se da radi. Vlast nudi obećanja a 'opozicija' ne nudi. Ništa, osim konstatacije da su bolji. I pored iskustava koja oni od kojih se traži podrška imaju.
Vlast je 'nudila' četiri godine skoro svake nedelje po jednu temu oko koje je mogla da se gradi kampanja predlaganjem konkretnihijih i humanijih rešenja. 'Opozicija' za to nije imala vremena. Razmišljala je o 'formi' izlaska na izbore . Iskreno , koga 'forma' interesuje, dok 'teme' postaju problem.
Od 'devedesetih' su prošle skoro dve decenije. Sve 'fore' i ideološke priče iz devedesetih ništa ne znače. Uostalom oni iz vlasti devedesetih su i sada na vlasti a i dobar deo tadašnjih 'opozicionara' je na to strani. Kao i skoro svi koji su na kraju devedesetih došli da pomognu DOS-u da se popravi Srbija, ali to je druga priča. Devedesetih niko od 'opozicionih' političara nije bio aktivan. Ne kao političar. Đilasova aktivnost u studentskom protestu (i onaj 'dijalog' sa Slobom) je bio i kratak i ne previše uticajan.
Aleksandar Vučić nije Slobodan Milošević. Nije to pohvala već samo činjenica. Milošević je nasledio 'Narodni front' (SSRNJ + SKJ) i uobličio ga je u političku stranku . Vučić je od jedne stranke napravi sa saradnicima drugu a zatim je polako pretvara u 'Narodni front ' (SNSR). Milošević je svoje 'očeve' zgazio Vučić je , bar tako izgleda, namirio. Drugačiji je i odnos prema opoziciji ali to je zbog toga što je jedan 'rastao' po partijskoj hijerarhiji gde je opozicija bila 'neprijatelj' dok je drugi 'rastao' po višestranačkim skupštinama i sa 'opozicionarima' jeo tripice u skupštinskom restoranu.
Mediji su potpuno drugačiji. Drugačiji je pricip funkcionisanja. Važan je 'rejting' i količina prodatih sekundi . Uticaj na uređivačku politiku se može tako procenjivati. Stvar je isključivo poslovna. Sloboda informisanja se izgubila u marketingu. Što političaru koji je na vlasti samo može da odgovara. Već godinama. Istina ima i u medijima krivice 'opozicioni' se , kao i 'opozicija ' ponašaju kao da devedesete nisu prošle.
Društvene mreže nisu mesto za propagandu i vrbovanje novih glasača. Tamo su se već odavno napravili 'krugovi sličnomišljenika' i na društvenim mrežama možete te sličnomišljenike, eventualno pozvati na neki skup. Da citiram jednog svog poznanika : 'Da se pitaju moji prijatelji sa FB taj i taj bi imao dvotrećinsku većinu.'
Ponašali su se kao razmaženi klinci koji bi hteli da igraju fudbal ali ne mogu da se dogovore ko dodaje a ko šutira na gol a ko igra odbranu. I tok su se svađali , protivnik, ona druga grupa koja se nije svađala, im je dala nekoliko golova. Svađa se nastavila i posle utakmice i svi drugi su krivi a oni su mislili najbolje.
Verovatno su većinu ovih stvari 'opozicionali' shvatili , sa više detalja, ali su odmah posle toga nastavili da se ponašaju kao da nisu. I verovatno će još malo svima da troše vreme. I vlastima kojima će verovatno vrlo brzo biti potrebna opozicija koja je kritikuje. Sosrosi, Kosova , Cije, Bije i ostale babaroge ne mogu biti dovoljni.
A nije da nema ideja i organizacija koje bi mogle postati opozicija.