Istorija| Politika

Kako izaći na kraj

jinks RSS / 01.05.2018. u 08:50

sa neprijatnim političkim protivnikom

kako.jpg

Staro je pravilo da nema i da nikada nije ni bilo heroja bez dostojnog suparnika. U stvari, heroja verovatno nikada ne bi ni bilo da se pre njih nisu pojavljivale raznorazne nemani i ale, koje su izazivale sudbinu, ali i heroje da im izađu na crtu. Sad, izgleda da i u politici, kao i u bajkama, junaci i aždaje na određeni način ipak neretko i idu zajedno, opravdavajući međusobno postojanje, a, opet, i hraneći javno mnjenje suprotstavljenim stavovima, na kojima svako od njih može da poentira u očima svojih birača.

Sad, da li je baš uvek tako, i da li u politici ipak postoje određene okolnosti u kojima kontriranje postaje isključivo samo po sebi cilj, do granica kada čak počinje da blokira i čitav politički sistem.  U stvari, upravo i postoji istorijski primer za tako nešto, i tiče se britanske politike iz, za njih krajnje dramatičnih vremena. Naime, mnogi će, na primer, pomisliti da se američka revolucija 1765. godine desila kao otelotvorenje nekakvih, ne znam, uzvišenih ideala, ili plemenitih i humanih stremljenja revolucionara. Što možda delom i jeste bio slučaj, ali je delom predstavljala i posledicu slabljenja Britanije, kao i vrlo nesrećnih i nespretnih političkih poteza u to vreme tek krunisanog britanskog kralja Džordža III.

Naime, njegovi postupci su, uz mnogo još čega drugoga, za rezultat imali gotovo desetogodišnju nestabilnost političkog života u Britaniji, baš u vreme početka američke revolucije (takođe, nije zgoreg podsetiti se da je vođa revolucije Džordž Vaštington u stvari bio i bukvalno najbogatiji čovek Amerike tog vremena, zajedno sa još nekoliko najbližih korevolucionara, ali to je već neka druga priča).

kako5.jpg

Sad, uvreženo je mišljenje da je političkoj nestabilnosti Britanije doprinelo kraljevo krajnje neformalno vladanje, što se kaže uz pomoć moćnih krugova „iz senke", ali sve to ni približno ne bi bilo tako da se u periodu od 1760. do 1770. u britanskoj politici sticajem okolnosti nije zapatio krajnje egzotičan i neuobičajen lik - Džon Vilks. Naime, Vilksu je na ruku išlo jačanje parlamentarizma nakon poraza Kromvelove republike s kraja 17. veka, pa dodajte svemu tome još i sve izraženiju slobodu štampe u Britaniji 18. veka, kao i Vilskov vrlo uticajan politički časopis „The North Briton" (ali i samog Vilksa kao krajnje inteligentnog i angažovanog čoveka, doduše bez skrupula i vrlo, čak i za naše vreme, liberalnih svetonazora) - i eto vam pozornice za višedecenijsku političku predstavu.

kako2.jpg

A upravo je tako i bilo. Od trenutka kada biva izbiran u parlament 1757. Vilks počinje da pravi, malo je reći haos. Koja god bi tema bila u pitanju zauzimao je u javnosti, svom uticajnom političkom časopisu, kao i u parlamentu izrazito radikalne stavove, predstavljajući se ponekad kao predstavnik zemljoradnika, a zatim pomalo i kao glasnogovornik svekolike londonske sirotinje i narastajuće radničke klase, kako god je kada kome bilo potrebno. U stvari, koja god bi tema i bila na dnevnom redu izgledalo je kao da je uz njega i njegove sledbenike prilično nemoguće doći do ikakvog rešenja.

Jer delovalo je da Vilks neretko uopšte i ne pokušava da predloži izlaz iz situacije, već pre da provocira i produbljuje već inače postojeći jaz u ratovima i kolonijalnoj revoluciji duboko oslabljenom društvu. Na primer, za vreme američke revolucije, nakon 1765. Vilks je u britanskom parlamentu uveliko držao tirade u kojima je veličao pobede američkih revolucionara, koji su u to vreme već poprilično tamanili britanske vojnike, čisto da vidite o kakvom se čoveku radi. Gde se kruna njegovog političkog delovanja desila 1768. u seriji anarhičnih protesta koji su danima potresali London, i koji su se završili teškim oružanim sukobima na ulicama (St. George's Fields Massacre), ali koji su jednako uspeli i u tome da na duže vreme u potpunosti blokiraju čitav politički sistem.

kako3.jpg

Što je sve za posledicu imalo i to da se u periodu od 10 godina od 1760. na vlasti smenjivala gomila premijera, od kojih je svako nekom svojom argumentacijom pokušavao da kontrira Vilksu, ali u čemu je svako jednako na kraju bio i neuspešan. I tu dolazimo do teme bloga - kako su Džordž III i Britanija uopšte i izašli na kraj sa Džonom Vilksom.

Tako što su počeli da ga ignorišu. Bukvalno. Naime, 1770. premijer postaje ćutljivi i usporeni Lord Nort, koji u skladu sa karakterom, a opet i dijametralno suprotno svim svojim prethodnicima, u parlamentu u potpunosti prestaje da reaguje na Vilksove ekstremne i uvredljive tirade, ponašajući se kao da Džon uopšte i ne postoji. Vilks se batrgao neko vreme, pokušavajući da angažuje javno mnjenje sve besmislenijim i opštijim mestima (u čemu je donekle još uvek nekako i uspevao). I tako životario u politici, do trenutka kada je postao nebitan, verovatno najviše i zato što su njegovi protivnici u principu i prestali da obraćaju pažnju na ono što je radio (koliko god je to neretko još uvek možda i bilo efektno i, uprkos svemu, i poprilično politički interesantno). I to bi bilo to.

William_Pitt_addressing_the_House_of_Commons_on_the_outbreak_of_war_with_Austria_%28by_Karl_Anton_Hickel%29.jpg 

Sad, zanimljivo je šta je na kraju uopšte i bilo sa Vilksom. Pa, kao što to obično i biva, počeo je da se zalaže za ponešto i od onoga protiv čega je u jeku svoje političke karijere upravo i bio, postavši na kraju i gradonačelnik Londona. Pa čak i hapseći i pucajući na kraju na iste one, u principu obespravljene na bezbroj različitih načina, koji su ga decenijama ranije nosili na ramenima po uzburkanim ulicama prestonice, protestujući na sve moguće načine protiv ko zna čega sve ne. 

A, opet, nisu izgleda po svoj prilici ni svi Dž. Vilksi ovog sveta isti. Ili, možda, na kraju, njegovom slabljenju uopšte toliko i nije doprinelo ignorisanje od strane političkih protivnika, već pre neumitna činjenica da mu je, kao izgleda kad-tad i svakom drugom, samo istekao rok trajanja.

 



Komentari (61)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mirelarado mirelarado 09:07 01.05.2018

Odličan tekst!

Nešto razmišljam: da li bi ignorisanje Vilksa bilo tako uspešno da mu je na raspolaganju bio Internet?
jinks jinks 09:18 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

Koliko sam razumeo, naravno ovde bi trebalo da pravi odgovor da neko ko u stvari i poznaje britansku istoriju, period nakon Kromvelove republike (koja je propala tako što je kralj vraćen na vlast) obeležen je time što parlament stvarno i počinje da dobija na realnom značaju, pa samim tim nastaje i potpuno nov oblik javnog mnjenja, uticaja i slobode javnih glasila.

I sve se to kondenzovano dešava (brzo i efikasno kako što to izgleda da inače i rade uspešne države, ne dozvoljavajući da društvo visi dugo u limbu nekih nerešenih i nerazjašnjenih suštinskih podela i sukoba) za vreme vladavine pomenutog Džordža III. On se naime, batrga kao da ima neku realnu vlast, i do kraja vladavine shvata da više ništa nije kao ranije ... i tu počinje moderni britanski parlamentarizam i ustavna monrhija u kojoj je kralj manje-više fikus.

Što sve ovo pričam, pa u vreme Vilksa moderni parlament je bio novelty kao što je i Internet i politika na Internetu neko vreme bio novelty. Tako da je uspeh Vilksa izgleda bio prolazan, taman koliko je i efekat noveltija kod modernog britanskog parlamenta bio prolazan, dok se stvari nisu uhodale.

Tako da bi verovatno ignorisanje Vilksa verovatno bilo uspešno i da je imao Internet, ne znam, jer u suštini ništa realno politički nije ni nudio, sem gomile opštih mesta.

Doduše, u jednom opštem mestu je baš i pogodio, i ostavio dosta bitan trag, ali zato se taj Džon Vilks i pamti, dok se svi ostali Vilksovi ovog sveta kad-tad i zaborave.
aureus aureus 09:20 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

mirelarado
Nešto razmišljam: da li bi ignorisanje Vilksa bilo tako uspešno da mu je na raspolaganju bio Internet?



- Nije im'o Tvitev?
jinks jinks 09:22 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

Nemojte tako :)

30 godina nije malo.
mirelarado mirelarado 09:25 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

Tako da bi verovatno ignorisanje Vilksa verovatno bilo uspešno i da je imao Internet, ne znam, jer u suštini ništa realno politički nije ni nudio, sem gomile opštih mesta.


Na umu mi je Pokret pet zvezdica koji je ponikao na Internetu, na principima čiste vilkinsovštine, a na poslednjim izborima u Italiji dobio je najviše glasova, na osnovu bajkovitih obećanja, i sad ne zna šta će...
aureus aureus 09:30 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

jinks
Nemojte tako :)

30 godina nije malo.

Једна ствар ми је запала за око у тексту. Говори се о медијима из тог периода.
Политичке арикатуре од средине осамнаестог вијека па све до двадесетог знале су бити брутално добре. Aли и бруталне. Данас неке вјероватно не би биле објављене.
jinks jinks 09:34 01.05.2018

Re: Odličan tekst!

Данас неке вјероватно не би биле објављене.

Kažu (doduše na Viasat Historiju :) da uspeh francuske revolucije u mnogome može da zahvali brutalnosti upravo političkih karitakura kojih su pune bile novine tog vremena.

Karikature su se posebno bavile, i to na poprilično nezgodan način, Marijom Antoanetom, što kažete danas dobar deo toga ne bi mogao da se pojavi u većini novina. Sad, što priličan toga nije verovatno ni bio tačan ... ko koga sada to pita.


EDIT:

Uf, izvini, sad pogledah linkovanu karikaturu ... vidim da si već pomenuo Mariju Antoanetu.
c_h.arlie c_h.arlie 06:14 02.05.2018

Re: Odličan tekst!

jinks

...
... i tu počinje moderni britanski parlamentarizam i ustavna monrhija u kojoj je kralj manje-više fikus.
...

Nisam siguran da bi se Britanci složili sa ovakvom kvalifikacijom Kralja.

U stvari - siguran sam da ne bi.
jinks jinks 08:04 02.05.2018

Re: Odličan tekst!

Nisam siguran da bi se Britanci složili sa ovakvom kvalifikacijom Kralja.

U stvari - siguran sam da ne bi.

Ne kažem to toliko iz ugla običnog Britanca ili bilo kog drugog (ko bi možda mogao i biti za monarhiju), već najviše iz ugla samog Džordža III.

Naime, on je manje-više poslednji britanski kralj koji je stvarno i imao neku formalnu realnu vlast, i koju je polako za svog vakta izgubio ... a borio se sve vrema, sa manje ili više uspeha i žara, između ostalog upravo i to - da ne postane, po njegovom mišljenju, fikus (bez formalne i sa pregrštom neformalne vlasti).

Inače, niko ne spori ogroman simbolički i neformalni uticaj (da ne kažem čak i određeni vid "vlasti" ), koji kraljevske porodice imaju u ustavnim, ne primer, evropskim monarhijama (hajde da sad ne pominjemo razne emirate i slično širom sveta).
narcis narcis 09:13 01.05.2018

zar

nije taj đrđe d'trd bio onaj ludi kralj-biljka?
a ovaj, pa takvih imamo ovde i sad na tone i metre. cela nam postkomunistička politika može da se nazove vilkslištovština.
jinks jinks 09:20 01.05.2018

Re: zar

Jeste, mada skoro su našli, ili je to bar jedna od mogućih varijanti, da je njegovo ponašanje bilo uslovljeno i da li hroničnom bolešću jetre, creva ili tako nešto.
narcis narcis 09:30 01.05.2018

Re: zar

jinks
Jeste, mada skoro su našli, ili je to bar jedna od mogućih varijanti, da je njegovo ponašanje bilo uslovljeno i da li hroničnom bolešću jetre, creva ili tako nešto.

da, gledao sam dosta emisija historičeskog tipa o njemu,a i čitao neke textove o masonima pa se tu našlo i priča da su i oni umešani u taj rat u smislu da nisu teli da ratuju između sebe, američki vs engleski masoni a i da narod nije bio baš raspoložen da ratuje protiv 'sebe'. kao doživljavali su američane kao deo svog naroda i nisu teli da ratuju protiv sebe.
to ustvari i objašnjava mogućnost da jedna mala i slabo vešta grupa pobedi imperiju, a čini mi se da tad nije bilo veće vojne sile od engleza.
ali skrećam sa teme.
aureus aureus 09:39 01.05.2018

Re: zar

narcis
jinks
Jeste, mada skoro su našli, ili je to bar jedna od mogućih varijanti, da je njegovo ponašanje bilo uslovljeno i da li hroničnom bolešću jetre, creva ili tako nešto.

da, gledao sam dosta emisija historičeskog tipa o njemu,a i čitao neke textove o masonima pa se tu našlo i priča da su i oni umešani u taj rat u smislu da nisu teli da ratuju između sebe, američki vs engleski masoni a i da narod nije bio baš raspoložen da ratuje protiv 'sebe'. kao doživljavali su američane kao deo svog naroda i nisu teli da ratuju protiv sebe.
to ustvari i objašnjava mogućnost da jedna mala i slabo vešta grupa pobedi imperiju, a čini mi se da tad nije bilo veće vojne sile od engleza.
ali skrećam sa teme.

Био је њемачког поријекла.
Саботер, дакле.

Последња Хановерка била је краљица Викторија. Е у њено вријеме Уједињено краљевство Велике Британије и Ирске досегнуло је свој врхунац.
Владала је 64 године (1837-1901) и том се њеном рекорду опасно примиче данашња краљица Елизабета Друга*. Која је силну земљу наслиједила и све раскућила.

*) Пардон, пардон. Претекла га је.
jinks jinks 09:41 01.05.2018

Re: zar

da, gledao sam dosta emisija historičeskog tipa o njemu,a i čitao neke textove o masonima pa se tu našlo i priča da su i oni umešani u taj rat u smislu da nisu teli da ratuju između sebe, američki vs engleski masoni

Vezano za priču engleski vs. američki Slobodni zidari ... tu i sudbina Bendžamina Frenklina možda puno toga može još da kaže ... da su u stvari sve vreme bili na istoj strani i jedni i drugi. Na strani iste istorijske priče.

Inače, još neverovatnije zvuči da je Džordž III najviše oslabio, odnosno država u njegovo vreme, ne zbog gubitka američkih kolonije ... već zamislite da je kao krunisani monarh, preko ko zna kakvih sve ne uticaja ... u stvari delom finansirao revoluciju u Francuskoj.

I onda mu se dođe na ono, jedno te isto, da su razne ideologije neretko za mnoge samo vid šarene laže i aktuelna igračka u rukama vojnih stragega, obaveštanjih službi itd. u prostom i jednostavnom cilju ... ratovanja. Sad, najverovatnije na kraju sve baš i nije tako, ali ko će ga znati.
narcis narcis 09:54 01.05.2018

Re: zar

Vezano za priču engleski vs. američki Slobodni zidari ... tu i sudbina Bendžamina Frenklina možda puno toga može još da kaže ... da su u stvari sve vreme bili na istoj strani i jedni i drugi. Na strani iste istorijske priče.

da upravo se takva priča potura, ali ima i priča da masoni nisu baš bili najjača klika u toj priči, nisu činili većinu.
a što se tiče francuske revolucije , kao i u slučaju ruske revolucije najveći krivci za izbijanje i uspeh tih revolucija su sami kraljevi-carevi.
njihova politička glupost i nesposobnost su jedini razlozi za uspeh revolucija. sve ostalo , masoni, ovaj onaj su pi..n dim za destrukciju koju su sami vladari napravili svojim idiotskim mozgovima.
aureus aureus 09:16 01.05.2018

Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Британцима се понекад запате дуготрајни монарси.

Овај Џорџ Трећи је владао 60 година, од 1760. до 1820.

Његов син глумио је у Црној Гуји 3.



У једној епизоди га је испребијао Војвода од Велингтона.



Принцу, међутим, све то није сметало да касније у Америци оствари запажен успијех као Др Хаус.
jinks jinks 09:24 01.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Princ od Velsa, sin Džordža III, je baš bio ozbiljan igrač, u smislu problema koje je pravio. Prejedanje, droga, alkohol, red light district ...

Dr. Haus iz Crnog Guje je cvećka u odnosu na njega, mada su, bar po Viasat Historiju, bili slični, koliko sam shvatio, bar po brzini, odnosno, po sporosti.
narcis narcis 09:32 01.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

kako bi se proveli kad bi kod nas neko napisao i snimio nešto tako o našim 'velikanima'
jedino je crni gruja uspeo da prođe ispod nacioonalističkog radara.
aureus aureus 09:59 01.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

jinks
Princ od Velsa, sin Džordža III, je baš bio ozbiljan igrač, u smislu problema koje je pravio. Prejedanje, droga, alkohol, red light district ...

Као мали је био на ђачкој екскурзији у Амстердаму.
И неке ствари су му се допале.
aureus aureus 20:41 01.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

jinks
Princ od Velsa, sin Džordža III, je baš bio ozbiljan igrač, u smislu problema koje je pravio.

Pogledajmo kako su izgledali kraljevi iz tog doba. Obratimo pažnju na dva kralja između dugovječnog Džordža III i dugovječne Viktorije.

E, ovako su se odijevale prave muškarčine iz tog vremena.

Džordž IV (tj. pomenuti princ od Velsa) - vladao od 1820. do 1830.


- Bravo!

Vilijam IV (1830-1837), brat od Džoržda IV i sin od Džordža III


- Dopadaju mi se cipelice.
- To su ženske cipelice!
- Ćuti, šta ti znaš!
Jukie Jukie 12:37 02.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Pa vrlo nepraktična odeća... gore sve natrontano da ne možeš da dišeš a dole gole noge, em što je nepristojno da se prosti geaci oblizuju dok posmatraju kraljeve karabatake em što može da im se podvuče promaja ispod ovih minića (oni beše nisu nosili gaće? tako da su im mošnice verovatno bile vazdan skvrčene od hladnoće)
aureus aureus 13:04 02.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Jukie
Pa vrlo nepraktična odeća... gore sve natrontano da ne možeš da dišeš a dole gole noge, em što je nepristojno da se prosti geaci oblizuju dok posmatraju kraljeve karabatake em što može da im se podvuče promaja ispod ovih minića (oni beše nisu nosili gaće? tako da su im mošnice verovatno bile vazdan skvrčene od hladnoće)

A onda dođe zima, a oni svi živjeli u onim ogromnim dvorcima i palatama od kamena, bez termoizolacije, sa džinovskim prostorijama koje je bilo teško grijati...
Silni su se plemići posmrzavali zimi.

Dekart je, na primjer, navuk'o kobno zapaljenje pluća jedne zime dok je podučav'o švedsku kraljicu Kristinu.
Ostalo je zabilježeno da su mu zadnje riječi bile: "Ne mogu da mislim od hladnoće, dakle, ne postojim više."
Milan Novković Milan Novković 13:15 02.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Jukie
Pa vrlo nepraktična odeća... gore sve natrontano da ne možeš da dišeš a dole gole noge, em što je nepristojno da se prosti geaci oblizuju dok posmatraju kraljeve karabatake em što može da im se podvuče promaja ispod ovih minića (oni beše nisu nosili gaće? tako da su im mošnice verovatno bile vazdan skvrčene od hladnoće)

Khm, sitna fiziološka korekcija - poželjno je da mošnice budu nekoliko stepeni hladnije od tela (većinu vremena, jelte, da ne bude zabune oko upotrebe mošnica).

Tako spermatogeneza, the strategijski zdrava, tj, nalaže, osim ako nam sperm count, the strategijski zdrav, nije bitan

Ps: Da ne bude zabune, the strategijske, tj da ne pomisli neko da previše komentarišem Jukijevih komentara - čovek ima fenomenalan smisao za humor, po mom mišljenju i ukusu, i jedan je od sva manje blogera čije komentare uvek pročitam, ako imam iole vremena.

Nači simples - pravda za Jukija, autorska za Jukija, autorska za Hermine, retko pametna i kreativna osoba (ne smem da kažem "žena", prilepiće mi neko neko mizogenče od atributa (deminutiv je namerna provokacija, ako neko nije siguran), nadam se da se Eloy snašao i da testira novi nalog, ...

... pravda za sve, autorska za sve, pravda za moderatora, živeo blog, ako treba na ulice da izlazimo ... (završio dosadan deo posla pa sam sad veseo)

Da, živela Prigrevica
nask nask 13:57 02.05.2018

Re: Џорџ III, Елизабета II, Викторија

Pa vrlo nepraktična odeća


Ja sam iz vremena (i krajeva) gde se kratke pantalne nosile negde od marta pa do novembra i uvek mi od hladnoće bile skvrčene ruke.
tasadebeli tasadebeli 11:07 01.05.2018

Putting Out The Ritz

Одличан, одличан текст!


kako su Džordž III i Britanija uopšte i izašli na kraj sa Džonom Vilksom.



А мени занимљиво да су сви џон вилксови данашњице итекако добро изучили занат од свог великог учитеља, а да при томе сви џорџови трећи и британци данашњице нису ништа научили од својих претходника.


Ваљда је то условљено законима, величином и саставом тржишта, односно циљнох група, шта ли већ и како се то већ све зове.


Што би рекли у Сложној браћи:"Ц, ц, ц, ђе је испред нас отишла та напредна Еуропа!"






П.С. - "Ауууу", па куд баш на Први мај овакав текст!

Шалим се, шалим се...

Понављам, одличан текст.

Него...

nije zgoreg podsetiti se da je vođa revolucije Džordž Vaštington u stvari bio i bukvalno najbogatiji čovek Amerike tog vremena, zajedno sa još nekoliko najbližih korevolucionara, ali to je već neka druga priča





Знам, рекао си да то није тема, али само да кажем да је мени од свих наших председника (што би рекла Колинда Грабар Да Простите...) најзанимљивија судбина Вилијема Мекинлија убијеног тек што је започео свој други четворогодишњи мандат.


После њега су уследили Теди Рузвелт, Тафт, те на крају тог низа Вудроу Вилсон са све Банком федералних резерви 1913.


А већ знамо остатак приче у 20. веку и на почетку 21. века са везивањем осталих валута по свету за вредност америчког долара (и барела нафте), а не за резерве у злату сваке појединачне народне банке на овом свету.


У праву је Милан Новковић када каже да увек треба пратити те токове новца да би ти ишта било јасно у тој узрочно-последичној историји људског рода.
jinks jinks 11:24 01.05.2018

Re: Putting Out The Ritz

Hvala Taso, a i Mireli gore, na pohvali.

Čini mi se ipak da se ne radi samo o tokovima novca ... mislim, nije izgleda dovoljno samo biti bogat, da bi se uspelo na takav način.

Naime, možda se tu delom radi i onom što se zove "diskretni šarm buržoazije" čija koprena može da proda izgleda maltene bilo koju priču. Jer nisu ni Vašington ni Džeferson, kao ni stotine drugih, zapamćeni kao bogataši (u stvari uopšte i nisu, iako su bili poooprilično bogati), već pre kao idealisti, bonvivani, avanturisti, borci za neke efemerne vrednosti odvojene od sitnih svakodnevnih ciljeva, slobodu, jednakost (u određenom kontestu, ipak :). Kao što već pomenuh, "diskretnog šarma buržoazije", ili čega već.

Slično, kao što su danas Ričard Branson ili Ilon Mask (mislim, jesu oni bogati, ali se pre svega u javnosti doživljavaju kao idealisti, astronauti, piloti, borci za svetlu budućnost, ...). Ili kao što i sam Donald Tramp za 100 godina uopšte možda i neće biti zapamćen kao bogat čovek, već, ne znam, pre kao 156. reinkarnacija G. Bude ili koga ne sve već.

I što je najlepše, nikome od pomenutih ta idealizovana herojska uloga koju su preuzimali kroz istoriju nije uopšte zasmetala da zarade još po koju stotinu ili hiljaditicu miliona pride.

tasadebeli tasadebeli 16:00 01.05.2018

Re: Putting Out The Ritz

jinks

Naime, možda se tu delom radi i onom što se zove "diskretni šarm buržoazije" čija koprena može da proda izgleda maltene bilo koju priču.





У овом нашем Фантому слободе... (ЛИНК)




(И после мени кажу да се понашам чудно понеки пут...ЛИНК

А Буп-Буњуел им је нормалан...
)

Slično, kao što su danas Ričard Branson ili Ilon Mask (mislim, jesu oni bogati, ali se pre svega u javnosti doživljavaju kao idealisti, astronauti, piloti, borci za svetlu budućnost, ...)

I što je najlepše, nikome od pomenutih ta idealizovana herojska uloga koju su preuzimali kroz istoriju nije uopšte zasmetala da zarade još po koju stotinu ili hiljaditicu miliona pride.





Или забринути Бил Гејтс због пандемије која ће побити 30 милиона људи.

Да, да, схватам шта хоћеш да кажеш...

Си гледао онај Херцогов документарац са Илоном Маском? (ЛИНК)
jinks jinks 20:23 01.05.2018

Re: Putting Out The Ritz

Си гледао онај Херцогов документарац са Илоном Маском?

Ne znam, meni je nekako čitava ta njegova priča i pojava baš nategnuta, da ne kažem neku težu reč. Mada bi trebalo, ako ništa drugo ono bar zbog nekih stvari koje me interesuju, da imam pregršt poštovanja za najpoznatijeg svetskog proizvođača el. automobila, ako ništa drugo.

Ma nema veze, ionako će ih za koju deceniju biti bezbroj.
mentol mentol 12:02 02.05.2018

Re: Putting Out The Ritz

jinks


Ma nema veze, ionako će ih za koju deceniju biti bezbroj.

Черевићан Черевићан 22:19 01.05.2018

gloria victis

mogući načini protiv ko zna čega sve ne

политике пичвајзи од увек су знани
и они не треба опште да нас чуде,
изабране вође народа од увек
јашу исту шему па да руљу слуде,

а потом таквима .....буде како буде
nsarski nsarski 23:31 01.05.2018

Šta je na kraju bilo

Sad, zanimljivo je šta je na kraju uopšte i bilo sa Vilksom.


Ako ništa drugo, po Džonu Wilkesu i njegovom kolegi iz Parlamenta (ova dvojica su podržavali kolonizaciju Amerike), jednom irskom tipu, Isaku Barre, u Pensilvaniji je osnovan grad Wilkes-Barre. Zapravo, jedan dosadan grad okružen rudnicima, i mnogi je Srbin-rudar tamo sahranjen (think "Deer hunter" ). Bio, prošao, i nikada više. Zato sam se setio.

Evo ga u punoj lepoti.
jinks jinks 08:10 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

Ako ništa drugo, po Džonu Wilkesu i njegovom kolegi iz Parlamenta (ova dvojica su podržavali kolonizaciju Amerike)

Koliko sam razumeo Wilkes je podržavao i samu američku revoluciju, i to otvoreno govorio u parlamentu. A opet, u istoriji je zapamćen kao britanski patriota, na osnovu nekih drugih stvari koje je uradio, kako u ranoj mladosti, tako i kasnije.
narcis narcis 08:14 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

jinks
Ako ništa drugo, po Džonu Wilkesu i njegovom kolegi iz Parlamenta (ova dvojica su podržavali kolonizaciju Amerike)

Koliko sam razumeo Wilkes je podržavao i samu američku revoluciju, i to otvoreno govorio u parlamentu. A opet, u istoriji je zapamćen kao veliki britanski patriota, na osnovu mnogih drugih stvari koje je uradio, kako u ranoj mladosti, tako i kasnije.

pa sam si reko da se okretao ko pevac na krovu u zavisnosti šta je u trenutku bilo interesantno za sabotiranje vlasti. znači ne treba verovati u njegovo iskreno zalaganje za bilo koju opciju.
nsarski nsarski 08:17 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

Koliko sam razumeo Wilkes je podržavao i samu američku revoluciju


Da, da. Kolonizaciju teritorija i izbacivanje Engleza.
tasadebeli tasadebeli 09:11 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

nsarski
Koliko sam razumeo Wilkes je podržavao i samu američku revoluciju


Da, da. Kolonizaciju teritorija i izbacivanje Engleza.



Како може човек да колонизује самог себе, па да онда револуцијом избаци самог себе из тих колонизованих територија?

Колико сам разумео, Џон Вилкс је био Енглез... И то још члан енглеског парламента...






П.С. - А да ли је је тај Џон Вилкс неки директни предак оног потоњег Џона Вилкса? Такође Тезгароша?



jinks jinks 09:21 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

А да ли је је тај Џон Вилкс неки директни предак оног потоњег Џона Вилкса

Jeste, i to je bilo interesantno, John Wilkes Booth je čovek, glumac, koji je ubio Liknolna.

Sad verovatno i nisu u nekom krvnom srodstvu, ali ko zna po kakvim su se sve bratstvima i sličnim stvarima obojica muvali kroz život.
tasadebeli tasadebeli 09:26 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

jinks
А да ли је је тај Џон Вилкс неки директни предак оног потоњег Џона Вилкса

Jeste, i to je bilo interesantno, John Wilkes Booth je čovek, glumac, koji je ubio Liknolna.

Sad verovatno i nisu u nekom krvnom srodstvu, ali ko zna po kakvim su se sve bratstvima i sličnim stvarima obojica muvali kroz život.



Ма ја кренуо од игре речи...


(Што би само Хорхеу Акимову овде било дозвољено да се игра речима.)


Али ни ово што ти кажеш није искључено.


nsarski nsarski 10:04 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

Како може човек да колонизује самог себе,

Pa, majku mu, tamo je bio ceo kontinent "for the taking". Fracuzi, Španci, Englezi, Holandezi, su zauzimali teritorije i zvali ih "Nova Francuska", na primer. Teritorija današnje Kanade se zvala po kompaniji, itd. Na primer, ako se sećaš knjige Manon Lesko, dvoje ljubavnika su proterani u Francusku koloniju Luizijanu (nazvanu po jednom od Lujki), glavni grad Novi Orlean, gde su bili bačeni u močvare i zemunice. Grad St. Louis (u kome sam ja dugo živeo) je osnovao Pjer Laclede, Montreal je osnovao Champlain, itd. Bilo je tu dosta teritorije da se kolonizuje (da ne pričamo o Divljem Zapadu, zapadno od reke Misisipi) i Englezi to nisu voleli.
Evo ti jedne simpatične mape iz tog doba:

tasadebeli tasadebeli 10:48 02.05.2018

Re: Šta je na kraju bilo

nsarski
Како може човек да колонизује самог себе,

Pa, majku mu, tamo je bio ceo kontinent "for the taking". Fracuzi, Španci, Englezi, Holandezi, su zauzimali teritorije i zvali ih "Nova Francuska", na primer. Teritorija današnje Kanade se zvala po kompaniji, itd. Na primer, ako se sećaš knjige Manon Lesko, dvoje ljubavnika su proterani u Francusku koloniju Luizijanu (nazvanu po jednom od Lujki), glavni grad Novi Orlean, gde su bili bačeni u močvare i zemunice. Grad St. Louis (u kome sam ja dugo živeo) je osnovao Pjer Laclede, Montreal je osnovao DuPont, itd. Bilo je tu dosta teritorije da se kolonizuje (da ne pričamo o Divljem Zapadu, zapadno od reke Misisipi) i Englezi to nisu voleli.
Evo ti jedne simpatične mape iz tog doba:




А тек о Аљасци купљеној за 7 милки!

(The negotiations concluded after an all-night session with the signing of the treaty at 04:00 on March 30, 1867,[10] with the purchase price set at $7.2 million ($105 million in 2016), or about 2 cents per acre ($4.74/km2) )

Замисли да до дила није дошло!

Данас би Американци вречали на сав глас како Руси намеравају да им отму ресурсе, а не обрнуто као што то данас гледамо.



Ма шалим се ја, Шарски, мање-више знам све ово што си написао. (Осим да си живео у Сен Лују.)

(Колико сам схватио, нисам никада био тамо, Њу Орлеанс је и најевропскији град САД због тог француског наслеђа, па се онда ту још свашта нешто надовезало, онако баш мултикулти, што му и даје шарм који остали градови у САД немају?

Зато један од мојих снова и јесте да кад-тад одем на Марди Гра, а не на карневал у Рију када је у питању тај Нови свет. )

Него, ја се овде са тим "британским" Џоном Вилксом само се играм речима шале ради, на рачун те претече Роберта Максвела још из 18. века којег нам је Џинкс овде представио.

А поводом овог што си написао, препоручам ако ниси читао






Много, много детаља (историјских чињеница, не фикције) у књизи баш о овоме о чему си причао, о том добу међусобног отимања великих европских сила око територија у Новом свету уз коришћење домородаца (стално заборављамо да су Енглези, Французи, Руси, Шпанци,... заправо при томе пре свега отимали земљу онима који су је миленијумима пре тога насељавали).


И хвала за мапу!


П.С. -

Рекох ли ти ја до сада да се моја драга затекла на универзитету у Риџајни баш у време одржавања првог светског сајма домородаца давне 1982. године?

Још увек чувамо неке уметничке радове рађене оловком и угљеном једне тада већ старе Индијанке (мислим да је била пореклом из Оџибва/Чипева племена; или можда Кри... не сећам се, заборавио сам).

Мокасине, ручно рађене, систем наша народна радиност са опанцима, моја драга одавно поцепала.

П.П.С. - А знам поуздано да ти никада нисам рекао да је моја најомиљенија игрица свих времена на компјутеру била и остала Колонизација Сида Мејера још од пре два'ес година.








zilikaka zilikaka 16:14 02.05.2018

40

akođe, nije zgoreg podsetiti se da je vođa revolucije Džordž Vaštington u stvari bio i bukvalno najbogatiji čovek Amerike tog vremena, zajedno sa još nekoliko najbližih korevolucionara, ali to je već neka druga priča
Što nam opet potvrđuje da je politika kao i svaki biznis rezervisana za određenu kategoriju, i razvrstana po kategorijama.

Što će reći - prema svecu i tropar.

MOžda je moj komentar suviše "bočno", al svakako uz njega ide opaska da nam nedostaju ovakvi postovi.
Šta ćeš lepše nego kad uz razbibrigu svašta nauči.


nikvet pn nikvet pn 18:59 02.05.2018

Re: 40

nije zgoreg podsetiti se da je vođa revolucije Džordž Vaštington u stvari bio i bukvalno najbogatiji čovek Amerike tog vremena
,

Испада дакле да су озбиљне државе направили богатуни а неозбиљне (комунистичке) сиротиња?
nsarski nsarski 19:06 02.05.2018

Re: 40

Испада дакле да су озбиљне државе направили богатуни а неозбиљне (комунистичке) сиротиња?


To nije tako daleko od istine kako na prvi pogled izgleda. I ti bogatuni - Rokfeleri, Rotšildi, Morgani, Meloni i slični su svoje bogatstvo sačuvali. I danas drmaju planetom. U međuvremenu su bili Napoleoni, Staljini, Hitleri, Tite, Mao Ce Tunzi i slični diktatori-šloseri - sve su oni to preživeli neokrnjeni i još bogatiji.

Ovi prvi znaju kako se vlada i odražava istinska vlast, dok ovi drugi pokreću mase da viču, da pevaju poletne pesme i izginu, a potom slave Prvi Maj, ili neki sličan kurton-simbol svojih stradanja. Nažalost, tako ispada.
c_h.arlie c_h.arlie 19:39 02.05.2018

Re: 40

nsarski
Испада дакле да су озбиљне државе направили богатуни а неозбиљне (комунистичке) сиротиња?


To nije tako daleko od istine kako na prvi pogled izgleda. I ti bogatuni - Rokfeleri, Rotšildi, Morgani, Meloni i slični su svoje bogatstvo sačuvali. I danas drmaju planetom. U međuvremenu su bili Napoleoni, Staljini, Hitleri, Tite, Mao Ce Tunzi i slični diktatori-šloseri - sve su oni to preživeli neokrnjeni i još bogatiji.

Ovi prvi znaju kako se vlada i odražava istinska vlast, dok ovi drugi pokreću mase da viču, da pevaju poletne pesme i izginu, a potom slave Prvi Maj, ili neki sličan kurton-simbol svojih stradanja. Nažalost, tako ispada.

Saglasan !
aureus aureus 20:03 02.05.2018

Re: 40

nsarski
I ti bogatuni - Rokfeleri, Rotšildi, Morgani, Meloni i slični su svoje bogatstvo sačuvali. I danas drmaju planetom.

Meni je najzanimljivije što se Rokfeleri i Rotšildi ne pominju ni na kakvim zvaničnim listama bogatuna i što, zapravo, nemamo nijedan kredibilan izvor o tome koliko su te porodice danas teške.

Da, postoji Forbs koji objavljuje listu, postoje i još neki kojima se može vjerovati, svi znamo koliko su teški Bil Gejts, Karlos Slim, Džef Bezos i ostali...
Samo gdje su Rotšildi i Rokfeleri?

Nije valjda da su toliko moćni da niko ne smije ni na listu da ih stavi?

Ili, zapravo, oni DANAS nisu baš toliko važni i bogati kako imamo običaj da mislimo?

Ovo je Forbsovih prvih 10:



Dva čovjeka se vrte oko 100 milijardi, desetak ih je iznad 50, a čak sto pedeset ljudi pojedinačno posjeduje bogatstvo od 10+ milijardi.
Među njima nema nijednog pripadnika porodica Rotšild i Rokfeler.

E pa...
Na ovoj listi nema pripadnika kraljevskih porodica, nema nikoga iz familije Saud (vraški bogate), nema šeika itd.
Ali Rotšildi i Rokfeleri nisu kraljevi. Zašto ih nema na listi?
nsarski nsarski 20:13 02.05.2018

Re: 40

Samo gdje su Rotšildi i Rokfeleri?


Ah, to je misterija!





A zašto ne znaš za njihova preduzetja? Hm...try this.



jinks jinks 20:24 02.05.2018

Re: 40

Izgleda da se na ovom belom svetu najviše isplati biti - investicioni bankar. Rokfeleri su valjda bogatstvo stekli na nafti, dok su Rotšildi uvek bili i ostali izvorni investicioni bankari.

Gde se opet investira u sve, i to ne samo na vremenskim skalama od 10 i 20 godina, već 100, 200, i više po svoj prilici. Uključujući i ideologije, politike, razvoj nauke i kulture, obrazovanje i medije ... što da ne, i oni bi mogli biti prirodni resurs jednako kao što su to i prirodni gas ili nafta ... u šta se takođe investira.

Inače, po nekima najveća privatna bogatstva na svetu mere se ne stotinama milijardi već uveliko trilionima ...
aureus aureus 20:27 02.05.2018

Re: 40

nsarski

Ah, to je misterija!

Znači ipak niko ne smije! Sve su pokrili.

Nije li 500 trillions (500 biliona kad prevedemo) malo previše?
To je šest godišnjih BDP-a cijele planete!

Pazi gdje živi ovaj Jakob Rotšild!



English countryside, my dear.
Sakrio se tamo i broji pare!
narcis narcis 20:28 02.05.2018

Re: 40

dok su Rotšildi uvek bili i ostali izvorni investicioni bankari.

gledo neku emisiju o njima, daklem prvo pravilo je ' ne možeš da naslediš mesto ako nisi sposoban, nasleđuješ samo pare oca-majke, drugo to bogatstvo nije u rukama jednog il pet ćoveka već rasporeeno na celu porodicu.
neka vrsta samoupravljanja je na delu. kako sam ja bar shvatio.
jinks jinks 20:31 02.05.2018

Re: 40

' ne možeš da naslediš mesto ako nisi sposoban, nasleđuješ samo pare oca-majke, drugo to bogatstvo nije u rukama jednog il pet ćoveka već rasporeeno na celu porodicu.
neka vrsta samoupravljanja je na delu. kako sam ja bar shvatio.

Sigurno nešto rade mnogo bolje od drugih, čim su toliko uspešni.

Inače, na primer, za JP Morgana se kaže da je bio u principu manje-više samo frontmen, kao i za mnoge druge velike i poznate privatne kompanije.
narcis narcis 20:40 02.05.2018

Re: 40

Pa sigurno nešto rade mnogo bolje od drugih, kada su toliko uspešni.

ne mogu da tvrdim ali ispada ka da je to bogatstvo zajedničko vlasništvo,ili tako nešto, kao onaj naš komunizam jugoslovenski, samo mnogo jače kontrolisano.
pričali su nešto o tome ali nisam odmah pažljivo slušao. nisam ni očekivao od početka da će da daju neke vredne podatke i zajebo se kad sam shvatio da su ipak izneli neke zabašureneali vredne podatke. nadam se reprizi i da naletim na jnu kao što sam i na ovo naleteo.
aureus aureus 20:45 02.05.2018

Re: 40

narcis
drugo to bogatstvo nije u rukama jednog il pet ćoveka već rasporeeno na celu porodicu.

Jeste, ali nema ih baš dvije hiljade članova.
Najbogatiji je ovaj Jakob i njegova imovina vrijedi pet milijardi dolara. Forbs navodi i ovu dvojicu:



Ali, sve je to sića.

Ne smijemo zaboraviti par stvari. Na Zapadu postoje poprilični porezi na izuzetno veliku imovinu. A postoje i porezi na nasljedstvo. Na Zapadu kad nešto naslijediš, ako taj novac ne ulažeš i obrćeš, vremenom postaješ sve siromašniji: imetak ti se prvo malčice istopi kad ga naslijediš a onda dodatno pod udarom godišnjih poreza.
A pošto će svi članovi naslijediti makar nešto - dobar dio toga će se istopiti jer je nemoguće da su svi članovi finansijski geniji koji u biznisu ne prave greške. Vrlo je vjerovatno da nisu baš svi ni raspoloženi za biznis.
nsarski nsarski 20:52 02.05.2018

Re: 40

Nije li 500 trillions (500 biliona kad prevedemo) malo previše?

500 trillions je 500 hiljada milijardi. Mislim, godišnji budžet američke vojske je oko 1000 milijardi (ovo je za javni bužet, crni fondovi su crni).

Pobogu, pa familija operiše već nekoliko vekova. Ta lova je raspoređena na veliki broj članova, vodeći su bankari u velikom broju bogatih zemalja, ali mislim da je najbolje da pogledaš jednostavan tekst OVDE

Ovi Bezosi, Zakerberzi i slicni, to su estradni milioneri. Kakvu političku moć ima, na primer, Bil Gejts?

Pročitaj na primer istoriju najveće rudarske kompanije na planeti, zvane Rio Tinto (da, njihova kanadska filijala trenutno kopa po Srbiji u potrazi za jadaritom - i to je za njih totalna sića, naravno). Ili o istoriji Fed-a (da, one privatne banke od kojih američka država uzima papirnu lovu na zajam uz kamatu, a otplaćuje kamatu porezom). Mislim, sve informacije se lako nalaze, ako se malo potrudiš.

P.S. Možda ćeti ovaj crtać pomoći (savetujem gledanje - veoma poučno, a samo 25 minuta).


narcis narcis 20:53 02.05.2018

Re: 40

A pošto će svi članovi naslijediti makar nešto - dobar dio toga će se istopiti jer je nemoguće da su svi članovi finansijski geniji koji u biznisu ne prave greške. Vrlo je vjerovatno da nisu baš svi ni raspoloženi za biznis.

ja mislim da su oni svi akcionari, sad kolko ih ima ima, ali izgleda da oni rade za platu a kapital ide na irme.
pa to je bil glavna tema emisije-reportaže. kao tip je nasledio oca ali nije dobio mesto direktora jer nije sposoban nego je to mesto dobila neka žemska koja je sposobna a nije u direktnom srodstvu sa ocem.
imaju taj sistem da samo najsposobniji upravljaju firmom, sin je samo zadržao mesto u odboru i akcije. štali.
naavno da neće da nam kažu sve pojedinosti.
ali neka vrsta samoupavljačkog socijalizma je a delu.
aureus aureus 21:30 02.05.2018

Re: 40

nsarski
Ili o istoriji Fed-a (da, one privatne banke od kojih američka država uzima papirnu lovu na zajam uz kamatu, a otplaćuje kamatu porezom). Mislim, sve informacije se lako nalaze, ako se malo potrudiš.

Dosta toga sam čitao i sam, i to po više puta. Ali neozbiljno je da se bogatstvo jedne porodice procjenjuje od 200 milijardi do 500 hiljada milijardi.

Cifra od 500 hiljada milijardi je ionako neozbiljna jer se bogatsvo cjelokupne planete procjenjuje na 280 hiljada milijardi.



Kad se to bogatstvo podijeli na odrasle stanovnike, ispada da je svaki odrasli stanovnik ove planete težak oko 56 hiljada dolara.

Pobogu, pa familija operiše već nekoliko vekova.

Dva i po vijeka otprilike. Pa šta?
Prvi nominalni dolarski milijarder je bio Džon Rokfeler prije stotinak godina. Tad je to vrijedilo kao današnjih 25. Ali nije lako postići progresiju koja bi rezultirala da danas njegova porodica (u kojoj je bilo i neuspješnih članova) vrijedi hiljade i hiljade milijardi. Rotšildovi su vjerovatno teži, ali nisu sve cifre koje se navode po internetu podjednako vjerovatne.
nsarski nsarski 22:09 02.05.2018

Re: 40

Dosta toga sam čitao i sam, i to po više puta. Ali neozbiljno je da se bogatstvo jedne porodice procjenjuje od 200 milijardi do 500 hiljada milijardi.


Ma, razumem te. U pitanju su vec metafizicke brojke. Ali, ako se procenjuje da celokupno bogatstvo sveta (stagod to znacilo i kako se merilo) pripada nekom 0,0001% procentu bogataša (ili tako neki mali procenat), onda se ne bih iznenadio da ih ima perverzno imućnih.
Stalno se govori da u svetu postoji ogromna količina slobodne love za investiranje, samo treba naći dobru investiciju.
Ali, ono što zaista hoću da kažem je da, na primer, Zakerberga mogu da povlače po sudovima, ispituju ga. On nije nedodirljiv. On i njemu slični su postali prekonoćni milijarderi (kao i Tramp, uostalom) jer su dobili na tehnološkoj lutriji. Ali, oni ne kontrolišu tokove novca.
Na primer, kada su 2008. banke počele da propadaju, države (USA i evropska unija) su odjednom došle do hiljada milijardi koje su im ubrizgale za izlečenje. Odakle ta lova odjednom? Držali je u slamarici za "crne dane"?
Sva ta lova, to je samo papir kojim se vrši politika.

Ma, nisam ti ja nikakav stručnjak za to, samo naglas sređujem raštrkane misli. Izvini.
mesan mesan 22:30 02.05.2018

Re: 40

nsarski
Samo gdje su Rotšildi i Rokfeleri?

Ah, to je misterija!





A zašto ne znaš za njihova preduzetja? Hm...try this.

Šta je tu misteriozno i zlobno?
Banka u ogromnoj većini slučajeva finansira onog koji dodje po pare i deluje kao dobra investicija.
To što ljudi hoće da ratuju (na obe strane), da kupuju kuće sa dva bazena, gledaju imbecilne emisije na TVu, itd. nije nikakva krivica Rotšilda.
Ova slika sa Mr. Burns-om je smešna, poput “zli jevrejski bankari nas zaratili”, “Haradinaj je Rotšildov pijun”, itd., nedajbože da neko snosi ličnu odgovornost
kad imamo zle bankare —- gde bi nam kraj bio da smo ostali na robnoj razmeni :-D
aureus aureus 23:23 02.05.2018

Re: 40

nsarski

Ali, ono što zaista hoću da kažem je da, na primer, Zakerberga mogu da povlače po sudovima, ispituju ga. On nije nedodirljiv.

Nije nedodirljiv.
Ali zapazi da je težak čudovišnij 71 milijardu dolara.
No, od tih 71 milijardu, ne vjerujem da je više od 10 posto neki realan novac koji se nalazi u bankama ili u konkretnom materijalnom bogatstvu. Ostalo su akcije Fejsbuka i kako one rastu ili padaju tako raste i pada njegovo bogatvo. Danas je peti najbogatiji čovjek svijeta, ali nekoliko jakih udaraca za Fejsbuk koji bi tu kompaniju otjerali u bankrot i za njega bi bili vraški neugodni i ostavili bi ga sa samo dijelom današnjeg bogatstva.

Druga stvar koju želim reći je vezana za ljudsku prirodu. Džon Rokfeler je bio gramzivac na kvadrat, bezobziran u poslu i okrutan prema svima. Postao je najbogatiji Amerikanac i, kao što rekoh, prvi nominalni milijarder. Zbog njega se kaže "bogat kao Rokfeler". E taj Rokfeler je u svojim poznim godinama načisto se promijenio. Počeo je da vrijednuje i druge stvari a ne samo pare, počeo je da se bolje ophodi prema ljudima, a filantropiju koju je nekad vezao skoro isključivo za crkvu proširio je na sve čega se sjetio. 1900. godine dao je 80 miliona Univerzitetu u Čikagu (to je dvije milijarde danas!) - to je tada bio nemali procenat njegovog bogatstva. Davao je novac za Harvard, Jejl, Kolumbiju i druge univerzitete. Davao je novac za medicinska istraživanja. Osnivao je razne fondacije u koje je skršio stotine tadašnjih miliona dolara.
Radio je, dakle, sve što danas radi Bil Gejts (čije bogatstvo stagnira već 20 godina). I Bil Gejts, jednom kad je postao bolesno bogat, olabavio je gas: eno ga ide po svijetu, uplaćuje novac u humanitarne organizacije, ulaže u istraživanja...Tako je radio i Džon Rokfeler. I zbog toga mu se bogatsvo nije mnogo mijenjalo zadnjih 30-40 godina njegovog života (1839-1937).


Džon Rokfeler, oko 1900. godine

Ali to isto je radio i Rokfelerov savremenik i takođe teški bogatun Endru Karnegi u zadnje dvije decenije svog života (1835-1919). U razne humanitarne, edukativne i kulturne svrhe slupao je 90 posto svog bogatsva. Zaradio mnogo, pa kad je shvatio da se to ne nosi u grob - potrošio je mnogo. Htio je da ostane upamćen i po nečemu vrijednijem od zgrtanja para. I ostao je. (U Srbiji je tako Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" u dobroj mjeri podignuta od njegovih para.)
Ima još sličnih primjera iz tog perioda. Solomon Gugenhajm je, na primjer, imao slabost prema umjetnosti. Napravio je danas slavni muzej u Njujorku i kupio brojna umjetnička djela.

Ne da se čovjeku da samo slaže pare na gomilu. Kad-tad poželi nešto...
A onda se dogodi i ovo: naime, niko od nasljednika iz porodice Rokfeler i Karnegi nije toliko značajan i poznat kao osnivač dinastije. I onda ti nasljednici (čak i ako nisu raspikuće) moraju da kupe dio društvenog ugleda - filantropijom, donacijama za društveno korisne svrhe itd - za šta ionako imaju ugledni primjer od svog čuvenog pretka. Pa je tako i to način (pored pomenutih poreza koje im nameće država) na koji se bogatsvo krnji ili se, u boljem slučaju, njegova akumulacija nastavlja ali sporim tempom.
tasadebeli tasadebeli 23:48 02.05.2018

Re: 40

jinks

uvek bili i ostali izvorni investicioni bankari.



А то се данас тако фино и културно назива?

Све ми је јаснији и јаснији онај Раскољников по питању секире и бабе лихварке, зеленашице из комшилука...








Јбг... Coincidentia oppositorum није наше наслеђе остало само од старих Грка...
vcucko vcucko 06:50 03.05.2018

Re: 40

aureus
[I zbog toga mu se bogatsvo nije mnogo mijenjalo zadnjih 30-40 godina njegovog života (1839-1937)

Zanimljivost: Rockafeller je negde dvadesetih bio u Beogradu i odseo je u tzv. zlatnom apartmanu (329) u Hotelu Bristol. Pola veka kasnije, njegov unuk je bio na zasedanju Svetske banke, kraj sedamdesetih. Nije hteo u ove nove hotele (Juga, IK, bemliga) nego je insistirao na istom mestu gde je bio i deda.

Taj apartman se u internoj komunikaciji i dalje naziva "Rokfelerov". Nameštaj je Luj XVI, sve obloženo zlatnim listićima. Ogledalo samo po sebi je procenjeno na neku pozamašnu cifru.

Ko voli, nek izvoli. Dušu dalo za foto-sešne (ili kako se to već zove) i sl.
karabasbarabas karabasbarabas 20:40 03.05.2018

Re: 40

vcucko



Taj apartman se u internoj komunikaciji i dalje naziva "Rokfelerov". Nameštaj je Luj XVI, sve obloženo zlatnim listićima. Ogledalo samo po sebi je procenjeno na neku pozamašnu cifru.

Ko voli, nek izvoli. Dušu dalo za foto-sešne (ili kako se to već zove) i sl.


Dusu dalo da ga obidje neki arkan i evakuise listic po listic.
vcucko vcucko 15:35 05.05.2018

Re: 40

karabasbarabas

Dusu dalo da ga obidje neki arkan i evakuise listic po listic.

Čisto da ne zagine tema bez metka...

A jel' ti to, druže Karabas, nemaš poverenja u portirsko-čuvarsku službu vojne ustanove i ministarstva odbrane?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana