Saga o jednoj dasci za sečenje
Zazvonio je telefon. Uzela je slušalicu i na osvetljenom prozorčetu osmotrila broj. Zove je mama. Uzdahnula je duboko i uspostavila vezu trudeći se da zvuči što poletnije i vedrije:
- Zdravo mama!
- Pa da, - začulo se sa druge starane - vidim ja da vi već vežbate
kako je to kad mene više ne bude bilo. Svi ste me zaboravili, niko da me nazove,
kao da me nema.
- Ali, mama...
- Znam ja, nikome više ne trebam, a tata nikako da dođe po mene.
Jedino me je on i voleo.
- Mama...
- Ne živi mi se više, stara sam, umorna i teško mi je.
- Znam, ali...
- I niko mi ništa ne priča, nikog nije briga da li sam živa.
- Mama...
Iznenada, u pola tirade koja se nastavljala u istom duhu, počela je glasno da se smeje.
- Jesam li ti sve kazala? - grcala je zacenjena od smeha.
- Jesi... valjda... - odgovorila sam joj zbunjeno, pitajući se da li to prisustvujem direktnom prenosu njenog nervnog sloma.
Ona se malo smirila, prestala da se smeje i u jednom dahu mi ispričala sledeću priču:
- Spremala sam ručak, sekla luk i daska mi je pobegla i pala mi na nogu tako nezgodno da me sad stopalo baš boli i jako je oteklo. I pošto sam bila ljuta na sebe što mi se to dogodilo, rešila sam da se sa nekim posvađam. S obzirom da kod kuće nije bilo nikog, nazvala sam tebe. I eto...
- Dobro, mama, da li ti je sad lakše?
- Jeste.
- Super! Kad god dobiješ ideju da prosipaš žuč okolo, slobodno nazovi - stojim ti na raspolaganju. Je li dogovoreno?
- Jeste.
- Dobro, onda. Čujemo se.
- Aha. Ćao.
Čekaonička priča
Neverovatna je gužva, ali četiri medicinske sestre za šalterima su uigrane, orne za posao i izuzetno dobro organizopvane, tako da sve teče brzo i efikasno, na opšte zadovoljstvo. Pri tome ne treba prenebregnuti činjenicu da su i veoma ljubazne i predusretljive, spremne da saslušaju svako pitanje i na njega daju najbolji mogući odgovor. Prozivka teče bez trzavica dok se ne začuje:
- Mileva Taita.
Ka šalteru se upućuje crnomanjasta žena u ranim tridesetim godinama i nabusito kaže:
- MileNa, a ne MileVa.
- Dobro. - odgovara sestra iza šaltera i počinje žustro da obrađuje dobijenu dokumentaciju.
- Nije dobro. - žena je rešena da istera svoje.
Sestra završava posao brzo, vraća ženi papire i vrlo precizno je upućuje kuda treba da ide sa njima.
Dok ova odlazi bez reči, sestra pomirljivo kaže:
- Valjda i ja imam pravo na grešku.
- Ne, nemate. - dobacuje joj žena preko ramena i nestaje negde niz hodnik.