Društvo

Ljubim ruke

kosta.babic RSS / 31.05.2018. u 18:00

    Ulazi moja ćerka Margareta pre neki dan u kuću blago šokirana.

Kaže „Znaš tata danas su me srela dva dečaka ,prvi ili drugi osnovne , i zamisli rekli su mi –Dobar dan“.

 

-I šta je tu problem?  Pitao ja.

-Pa nisam znala šta da im odgovorim.

-Pa mogla si samo da im se osmehneš i kažeš-Zdravo. U ostalom možda su mislili da ćeš im ti biti nova profesorka engleskog pa se šlihtaju za dobru ocenu.

-Daj tata pa ja imam samo dvadeset godina i još nisam završila fakultet.

-Kad sam ja bio u tvojim godinama ili nešto mlađi morao sam svakom starijem od sebe da kažem dobar dan,to je bio jedan vid kulture i pozitivne komunikacije među ljudima. U protivnom  bi moja majka a tvoja baba koristila neka druga vaspitna sredstva.

   Margareta je rasla delom u Beogradu,delom u Indijanapolisu i ovaj vid komunikacije joj  je malo stran.

-Pitala me da li je to bio običaj i ranije?

    Ispričao sam joj da je moja baba a njena prababa išla u austrougarsku školu i da je lepo vaspitanje nalagalo da starijima kaže-ljubim ruke.

Tata jel stvarno pitala Megi?

Naravno da nikom nije ljubila ruku ali je to bio vid socijalnog ponašanja.

    Zahvalan sam Margareti što me nije pitala- sa kim se prababa dopisivala na fejsu i da li pamtim Kosovsku bitku.

 

 


 

 

 

 

 

 

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mesan mesan 19:26 31.05.2018

Blagodarim!

Izmamili ste topao osmeh!
Pozdravte buduću profesorku :)
Черевићан Черевићан 19:31 31.05.2018

vid socijalnog ponašanja

kulturne i pozitivne komunikacije među ljudima

у Селима ... поздрављања
на снази су (ваљда) вазда ,
Градови су прича друга
отуђеност прогрес сазда
sweet64 sweet64 00:01 01.06.2018

Ljubim ruke, moj naklon

Kamo lepe sreće da današnja deca imaju mrvicu vaspitanja tog vremena. Moja pokojna baka Ljubica, učiteljica u penziji me je na taj način vaspitavala, da kad se vratim iz škole a ona sa prijateljicama Darinkom i kuma Angelinom pije čaj moram (treba) da kažem „ljubim ruke“ blago klecnuvši kolenima. U to vreme me je bilo sramota od vršnjaka, da to vide ili da me kućna pomoćnica praktično moja guvernanta sa besprekorno ispeglanom belom T-shirt, juri po terenčetu da se presvučem, dok danas bezmalo 50 godina posle toga ne možeš nikom od mlađih ni objasniti da je to bio nobles. Danas, ali bukvalno, ne možeš naći klinca u celoj osnovnoj školi koji bi se zbog nekog svog postupka zastideo! Ostalo je samo da gledam od koje granice godina neko stariji može da pocrveni umesto njih.
Film Klip je fenomenalna ilustracija jer kao po običaju, kad pomislimo da se u nekom ostvarenju reditelj malo zaneo pa preterao, potonje vreme i događaji nas štrecnu i preseku, podsete da je stvarnost ipak malo gora.
iqiqiq iqiqiq 12:48 01.06.2018

Sjajno

Odrasla sam u suvom centru Beograda, tako da se to javljanje svelo na najuži komšiluk, što je malobrojno i retko, jer su uglavnom bili neki stariji ljudi, penzioneri, pa se nismo ni sretali na stepenicama ili po ulici tako često.

I onda moji naprave vikendicu u jednom selu blizu Topole, gde svega tridesetak kuća ima, pa kako god kreneš drumom i naidješ na nekoga, obavezno je pozdravljanje. ja sam bila krajnje ushićena i to mi je bilo ekstra zanimljivo jer te ljude nisam poznavala a svima sam se javljala.

Još veće ushićenje mi je bilo kada smo odlazili u komšiluk iz ovog ili oonog razloga, obavezno se posedi bar pola sata i dobije hladna izvorska voda i neko slatko od trešnji, šljiva ili slično, a krajnje ushićenje je kad kreneš nazad pa ti popakuju ili neku lubenicu ili par klipova kukuruza da pečeš ili pet jaja (odmah uzetih ispod koke, samo što je snela).

U odnosu na većinu gradske dece, ja sam znala da krava ima četiri noge i daje mleko (uverila se uživo), a naučila sam i da sadim raznorazne biljke, krompir, paradajz, jagode, luk i šta sve ne još, jednom rečju, lepo detinjstvo.
kosta.babic kosta.babic 13:52 01.06.2018

Re: Sjajno

U odnosu na većinu gradske dece, ja sam znala da krava ima četiri noge i daje mleko (uverila se uživo), a naučila sam i da sadim raznorazne biljke, krompir, paradajz, jagode, luk i šta sve ne još, jednom rečju, lepo detinjstvo.

Detinjstvo i treba da bude lepo, naročito kad je puno lepih uspomana.
Detinjasvo provedeno u gradskom prevozu sa mobilnim telefonom u ruci ne ostavlja uspomene.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana