Reč i slika

1968. u listu "STUDENT"

Filip Mladenović RSS / 19.06.2018. u 01:29
Plakat izložbe o 1968.
Plakat izložbe o 1968.
Ispod šlema mozga nema
Ispod šlema mozga nema
"KAD NAROD OTKRIJE TAJNU KAKO SE POSTAJE VELIK, TRGOVI ĆE OSTATI BEZ SPOMENIKA!"  Branko Miljković 
 
 
Tokom proteklih pet decenija bilo je više nastojanja da se s manjom ili većom istorijskom distancom odredi politički i društveni smisao studentskih demonstracija i štrajka na Beogradskom univerzitetu početkom juna 1968. godine, uz nezaobilaznu analizu neposrednog odjeka ovih događaja u širokoj, ali i u stručnoj, kulturnoj i umetničkoj javnosti. Bio je to cilj i nekoliko izdavačkih poduhvata i dokumentarnih TV programa korisnih pre svega za prikupljanje istorijske građe u vidu ličnih sećanja i komentara učesnika i svedoka.

Za bolje razumevanje jednonedeljnih studentskih protesta 1968, koliko samih događaja toliko i okolnosti koje su do njih dovele, nezamenljivo je prelistavanje pojedinih brojeva "Studenta" objavljenih 1968. List studenata Beogradskog univerziteta tog burnog juna 1968. ne samo što neposredno svedoči o zbivanjima tokom demonstracija i štrajka, o suštini i o oblicima studentskog bunta, nego pruža i uvid u širi društveno-politički kontekst kojim je on bio uslovljen i izazvan.

Kritika svega postojećeg podrazumevala je slobodnu štampu, u kojoj bi dijalog i polemika igrali važnu ulogu. Taj ideal donekle je ostvaren u šezdesetosmaškom "Studentu". Njegove stranice vrve od ubojitih komentara, polemika, otvorenih pisama, okruglih stolova... Došao je kraj, kako smo najavljivali, ezopovskom jeziku, što je bio sinonim za ispraznu, birokratsku leksiku. Radnički i seljački problemi osvetljavaju se u rubrici karakterističnog naslova „Seljaci i radnici teško žive". Cveta autentična dokumentarna reportaža u kojoj ljudi otvoreno, iskreno, svakodnevnim jezikom, govore o problemima na poslu i u javnom životu. Novine nisu vlasništvo vlastodržaca, pa ni urednika i novinara, one su svojina građana, stranice na kojima svako može da iznese ono što ga tišti i da sugeriše kako bi ovaj svet postao mesto vredno življenja", navodi književnik i nekadašnji urednik lista "Student" Milisav Savić u tekstu povodom izložbe.

Izložba „Šezdeset osma u Studentu", u organizaciji Srpske akademije nauka i umetnosti, prezentira karakteristične stranice, tekstove i naslove iz „Studentovih" izdanja tokom 1968. godine. Njome se pokazuje intelektualna snaga mlade generacije i njen slobodarski duh, obaveštenost o međunarodnim prilikama toga doba, povezanost sa studentskim pokretima u svetu, kritičnost prema stanju na Univerzitetu, ali i otvorenost profesora za saradnju sa studentima.

Tokom trajanja izložbe predviđene su tribine na kojima će biti reči o sledećim temama: „Šta je ostalo od šezdeset osme - gde su danas šezdesetosmaši" (utorak, 19. jun, od 18h), „Student u šezdeset osmoj - šezdeset osma u Studentu" (sreda, 20. jun od 18h), „Odjeci šezdeset osme u umetnosti - film, književnost, muzika, dizajn" (četvrtak, 21. jun od 18h) i „Studentski pokret u svetu" (petak, 22. jun od 18h). Sve navedene tribine se održavaju u Galeriji nauke i tehnike SANU.

Predsednik SANU Vladimir Kostić na otvaranju izložbe „'68. u Studentu", 18. juna 2018. u Galeriji nauke i tehnike SANU, u prisustvu nekadašnjih urednika i saradnika „Studenta", kao i mnogobrojnih posetilaca, svoje obraćanje započeo je rečima „Poštovane gospođe i gospodo", a na povik iz publike: „drugovi i drugarice", dodao je - Drugovi i drugarice, samo što je moja partija davno ukinuta, pa nisam hteo da budem nasilan.

Nije kurtoazija ako kažem da činite čast i zadovoljstvo ne samo sa ovom izložbom nego i sa pokušajem da Akademija na neki način učestvuje u obeležavanju 1968. godine. I da se niko ne zavarava, onog momenta kad smo došli na tu ideju, odmah je postavljeno pitanje - šta nam to treba i da li je to baš za Akademiju Ja nekako naivno, kao laik i kao pripadnik generacije koja je tada bila u matineu istorije, računam da je '68 godina užasno značajna za razumevanje ne samo vaše generacije nego i onoga što će nam se kasnije događati, konačno i za razumevanje nas samih. I mislim da je to posao Akademije da, uz vašu pomoć, radi na pokušaju da se objasni šta je to u jednom trenutku bio taj sudar čestica koji je doveo do izvesnog oslobađanja energije, do slatkog i gorkog ukusa slobode i, ako hoćete, do nečega što predstavlja posebnu slast u životu svakoga, a to je malo subverzije prema vlasti.

U obeležavanju '68. pošli smo iz dva pravca. Jedan je morao da bude ipak posvećen onima koji nemaju ličan dodir, koji nemaju emocije koje samo kod volontera postoje, da kao profesionalci pokušaju da obrade neke elemente. Napravljen je simpozijum (4. juna 2018. u SANU). Ja sam lično u njemu uživao, slušajući vas koji ste govorili. Neki su pitali da li su bili dugački ili dosadni. Ne, niste, bilo je zanimljivo slušati vas i razumeti neke stvari. Sa druge strane, koliko god ta objektivnost na kojoj insistiram bila važna, važan je i taj lični osećaj, ta energija koja postoji kod učesnika. 
Setimo se stihova Arsena Dedića - „Takvim sjajem može sjati samo što je prošlost sad..." i „Pobedom se sada čini izgubljeni neki rat".

Ali, nije izgubljen taj rat. Kada se pomene parola „Budimo realni, tražimo nemoguće" prosto ne mogu da ne izrazim žalost pred generacijiama koje polako napuštaju ideju utopije i žive život u kom tačno znaju na kojoj se polici nalazi kečap ovog ili onog proizvođača, a ne znaju šta je to sanjati nemoguće.

Drugarice i drugovi, gospođe i gospodo još jedanput vam se zahvaljujem i hoću da završim sa jednim zapažanjem. Ljudi koji su spremali ovu izložbu, autori i saradnici - Branka Otašević, Milisav Savić, Đorđije Uskoković, Nikola Kostandinović, Jugoslav Vlahović, Mila Korugić, Jelica Stojančić, Adam Sofronijević, Radoslav Zelenović - u tim pripremama pokazujući neuobičajenu kafansku sklonost, sastanke su držali u kafani, a ne u kabinetu, pokušavali su prilično ozbiljno da osmisle ceo sadržaj. Čini mi se da sam ponovo u njihovim očima video neku vatru koja je nekada gorela. Za trenutak mi se činilo da ste ponovo mladi. I bio sam malo ljubomoran. Čestitam vam!"

 

 

Atačmenti



Komentari (111)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 13:31 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

amika

Шездесет осма је побеђена каснијих година када су њене вође прихватиле ситне повластице и привидно учешће у власти: управник студентског центра, асистент на факултету, сарадник у институту…



Службеник Службе? Тј. Државне Безбедности?


"Ако смо пали, били смо паду склони." (Б. Миљковић, исти овај што га и Филип помиње на почетку свог уводног текста) (ЛИНК)











Тако му је то на крају испало... (ЛИНК)
c_h.arlie c_h.arlie 13:47 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

tasadebeli
amika

Шездесет осма је побеђена каснијих година када су њене вође прихватиле ситне повластице и привидно учешће у власти: управник студентског центра, асистент на факултету, сарадник у институту…



Службеник Службе? Тј. Државне Безбедности?


"Ако смо пали, били смо паду склони." (Б. Миљковић, исти овај што га и Филип помиње на почетку свог уводног текста) (ЛИНК)











Тако му је то на крају испало... (ЛИНК)

Bravar ih izradio kao najobičnije budale.
Filip Mladenović Filip Mladenović 14:34 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

BRAVAR JE BIO BOLJI!
predatortz predatortz 15:08 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

Filip Mladenović
BRAVAR JE BIO BOLJI!

Čekaj, onaj koji je pobio studente?
tasadebeli tasadebeli 15:10 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

Filip Mladenović
BRAVAR JE BIO BOLJI!



Можда је био бољи некада...

Али зато америчка врата и дан-данас дихтујууууу!!!




tasadebeli tasadebeli 15:12 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

predatortz
Filip Mladenović
BRAVAR JE BIO BOLJI!

Čekaj, onaj koji je pobio studente?



Јес.

Зато сад Филип не може да се одлучи кога у ствари више воли.

Бравара или студенте.






predatortz predatortz 15:25 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

tasadebeli
predatortz
Filip Mladenović
BRAVAR JE BIO BOLJI!

Čekaj, onaj koji je pobio studente?



Јес.

Зато сад Филип не може да се одлучи кога у ствари више воли.

Бравара или студенте.








Jes' apsio, jes' ubij'o, jes' se bahatio, al' išlo se u Trs' po farmerke. I Sloba bi bio dobar da se išlo u Trs'. I Dubrovnik.

tasadebeli tasadebeli 15:45 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

predatortz

Jes' apsio, jes' ubij'o, jes' se bahatio, al' išlo se u Trs' po farmerke. I Sloba bi bio dobar da se išlo u Trs'. I Dubrovnik.








Јбг.







Filip Mladenović Filip Mladenović 16:25 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

Nije Mileva Marić već Milena Marić, ali je sve lepo i precizno objasnila: https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/apatija-posmatraca/
Filip Mladenović Filip Mladenović 16:28 21.06.2018

Re: POŠALJITE KOMENTAR ....

predatortz
tasadebeli
predatortz
Filip Mladenović
BRAVAR JE BIO BOLJI!

Čekaj, onaj koji je pobio studente?



Јес.

Зато сад Филип не може да се одлучи кога у ствари више воли.

Бравара или студенте.








Jes' apsio, jes' ubij'o, jes' se bahatio, al' išlo se u Trs' po farmerke. I Sloba bi bio dobar da se išlo u Trs'. I Dubrovnik.



Za vreme Zlobe išlo se na Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo... prisilnim mobilizacijama srpske mladeži, dok je sin Marko švercovao viski i cigarete...
amika amika 17:57 21.06.2018

спектакл дезинтеграције

Макензи Ворк

НАПУШТАЈУЋИ ДВАДЕСЕТ И ПРВИ ВЕК

Огромни гумени псећи брабоњак откачио се од свог сидришта, испред Центра Паула Клеа у Швајцарској, и покидао уличне водове за струју, пре него што се зауставио у дворишту прихватилишта за децу. Скулптура Пола Макартија, величине куће, попела се на максималну висину од 200 метара. Друге цивилизације су имале своје одабране облике, од обелиска из Луксора до Микеланђеловог Давида. За футуристичког песника Маринетија, слупани аутомобил је лепши од Нике са Самотраке (Крилате победе), иако можда не би био спреман да прихвати летеће говно као скулптуру.
1 У двадесет и првом веку, несаница разума не рађа чудовишта, већ кућне љубимце. Није ни чудо што нема више богова, када се од њих сада очекује да са Олимпа сиђу са најлон кесама и почисте за собом. Досадила нам је ова планета. Памти она и боље векове, и обећања бољих времена, која нам стално измичу. Данас, могућности овог света нам се чине невеселим и досадним. Све што се нуди је, у најбољем случају, спектакл дезинтеграције. Капитализам или варварство – то су нам избори. То је уцена која управља овом епохом: или све више и више истог, или крај времена. Барем тако кажу. Ми више на то не наседамо. Време је да почнемо да смишљамо како да напустимо двадесет и први век. Песимисти су у праву. Не може се више овако. Оптимисти су такође у праву. Могућ је и другачији свет. Средства су нам на располагању. Наше родно-биће је градитељ светова.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana