Moj grad

Grad u stanju kompromisa sa samim sobom

Đorđe Bobić RSS / 02.07.2018. u 11:57

Počelo je, ako se tok nastanka grada posmatra sasvim uprošćeno i pojednostavljeno što svakako nije dobar način, ali može biti u ovoj prilici, uz korišćenje široko shvaćene slobode mišljenja u pokušaju da se pronikne u gradsko nastajanje i ono što sledi. Dakle, za ovu priliku preskačući Praoca i njegovu pećinu kao izistinski prapočetak, započelo je od nepristupačne i narogušene  tvrđave na nekoj čuki kao prepreka ili opomena ili upozorenje za nedobronamerne pridošlice i onda, vremenom, kroz razne forme iznuđene prilikama i potrebama sve do savremene urbane priče. Postala je to vremenom politička priča za sve namernike ka metropoli spremnoj da prihvati u svoje okrilje ljudske i kosmičke sile i njima otvori svoja vrata. Često je to bivalo nekritički, neoprezno uz korišćeje stereotipne forme humanog pristupa a ustvari domnirala je potreba za jeftinom radnom snagom ili posebnom promocijom tog društva kao multikulturnog i otvorenog po etničkoj liniji.

Forme grada i urbana matrica menjale su se u hodu kroz vreme često neočekivano i neobično, treba se podsetiti Nerona ophrvanog i ponesenog vatrenom idejom i njegov pokušaj sa piromanskim načinom urbanizacije. Pokušaju razumevanja grada kroz vreme doveli su uostalom do mnogih netačnih i sumnji podložnih teorija, da su nastanak i promene gradskog miljea posledica potreba bez preciznog navođenja čijih, političkih uticaja i ideologija vladalaca, društvenog ustrojstva što bi se moglo podvesti pod raspodelu dobara, kulturnih obrazaca kao najsumnjiviji od svih činilaca jer proističe uglavnom iz krugova elite a ostali, građani na primer, su samo pratioci koji se povinuju i slede pritešnjeni potrebom preživljavanja. Zatim model privrednih i ekonomskih događanja gde opet neka od elita koja je vođena svojom potrebom i putem iznude nametnula pravila društvenih odnosa i onda iz tog modela sledi neodbranjivi uticaj lobija i njihovih interesa kao savremene metode gradograditeljstva.

Ipak, oduvek postoji i danas traje demokratski impuls i signal da će se do sreće doći. Da će građenje grada i stvaranje građanima neophodnog  okruženja i samerenog njihovim potrebama biti ukazano na horizontu jednog jutra pri izlasku sunca. To neopozivo optimističko gledanje na grad pokazuju graditelji slamova u ulozi pregalaca na gradograditeljstvenom delanju iskazujući neposredno svoje mišljenje o načinu stvaranja autentičnog ambijenta bez elite i njenih nametnutih uslova. Nekada su to činilli oko tvrđava a danas oko gradova ali i u njima.

Grad tako nastaje u dugim vremenskim otsecima, odvajkada se tako dešavalo, od pećine sve do metropole, iznenada se sve naglo promeni, dogodi se neočekivani novi politički uticaj sasvim drugačiji od predhodnog, informacione tehnologije promene način komuniciranja, dogodi se ekonomska kriza na primer ili dođu osvajači jači od zatečenih i u bilo kom navedenom slučaju začne se govor o promenama, uvek iznuđenim a za koje se kaže da su neophodne. Jasno je, ne zbog grada i građana već onih koji vladaju ma koji bili, i eto novih planova gde svakako pripadaju i oni iz urbanizma.

Međutim, grad i njegova ranije izgrađena matrica su tradicionalno usporeno tkivo, ne prate na mig oka novu priču, nekiput  je proveravaju decenijama, ne menjaju se na brzinu bez obzira na uloženu energiju novotvoritelja i novotvorenih namera ma kakvim lepim rečima bili ponuđeni okolini, pa onda to novonadošlo, kad se već tu našlo i nema kud, koristi zatečenu i osvojenu matricu, od predhodnika izgrađenu osnovu, za svoj libreto. Tako nastaju kvazi gradovi neprilagođeni vremenu ali jedini mogući u kojima nastanjeni više nisu građani već samo stanovnici ali pošto nemaju izbora a i moć koju nekada imaše da grad prave za sebe bivaju rečima onih odozgo uvereni da je baš takav ambijent najbolji mogući i opet ona priča o miltikulturalnosti koja miri vreme, stilove, forme, kulturne modele i da je to dobar način za napredovanje ka idealnoj sredini u kojoj će svi naći mesto da budu živi na način koji nije baš njihov ali kompromis i samo kompromis je način da se tu bude srećan i tako u beskraj, do danas ali biće i posle ka onome što sledi.  

 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jinks jinks 12:22 02.07.2018

...

Postoji priča po kojoj su na primer i religije evoluirale kako je evoluirala i složenost zajednica u kojima su ljudi živeli. Ne znam, na primer, sa seoskim zajednicama nastajali su solarni kultovi (koji se vrte oko periodike godišnjih doba), pa sa prvim gradskim zajednicama nastajale su sve razvijenije paganske religije ...

Sad, jedno od pitanje bi moglo biti koja je vrsta zajednica uticala na pojavu monoteizma, na primer, ukoliko to uopšte i ima veze jedno sa drugim.
Черевићан Черевићан 15:37 02.07.2018

корена маам

urbana matrica menjala se

агресијом урбанизам
нагриз'о је сваки Град,
спасимо се те пошасти
правац Села, хај'мо сад

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana