Sport

BRAVO Hrvatska, ponovo!

Filip Mladenović RSS / 08.07.2018. u 01:17

Srbija prvak sveta, 20. 6. 2015.
Srbija prvak sveta, 20. 6. 2015.
Dalić i Modrić, 7. 7. 2018.
Dalić i Modrić, 7. 7. 2018.
SRBIJA JE PRVAK SVETA! Raduj, se Srbijo, tvoji mladi fudbaleri su vladari planete! Orlići su u finalu Svetskog prvenstva za igrače do 20 godina na Novom Zelandu savladali reprezentaciju Brazila u produžecima 2:1, nakon što je u regularnom delu meča bilo 1:1.

Subota 20. jun 2015. godine ostaće zlatnim slovima upisana u istoriju srpskog fudbala i srpskog sporta. Tada je Veljko Paunović maestralno vodio svoje pulene, svoje junake, svoje lavove do najvećeg uspeha u istoriji "loptanja" samostalne Srbije.

Heroj trijumfa Srbije je Nemanja Maksimović koji je u 118. minutu postigao pogodak za pobedu i tako krunisao najuspešniju generaciju srpskog fudbala! 

Ovako je bilo pre 3 /tri/ godine. Mlada fudbalska reprezentacija Srbije osvojila je svetski vrh pobedom nad reprezentacijom Brazila, koja ima pet ovakvih trofeja u mlađim kategorijama, a čak je devet puta igrala u finalima svetskih šampionata za mlade fudbalere!

Pobednički tim Srbije igrao je tada u sastavu: Rajković, Antonov, Veljković, Babić, Gajić, Zdjelar, Maksimović, Milinković-Savić (od 82. Jovanović), Živković, Mandić (od 76. Gaćinović), Šaponjić (od 95. Ilić).

Šta se u medjuvremenu dogodilo sa ovim sastavom? Zašto se ovako skrojena ekipa sa pobedničkim duhom i trenerom Veljkom Paunovićem nije pažljivo negovala i dostojno podržavala, kako bi se poput fudbalske reprezentacije Hrvatske izborila za ulazak u polufinale aktuelnog Svetskog prvenstva u fudbalu?

Odgovor na ovo pitanje u stvari je objašnjenje zašto je susedna Hrvatska u fudbalu tamo gde trenutno jeste, dok je Srbija samo sa jednom pobedom ispala još u grupnoj fazi takmičenja! 

I dok mućkam glavom u potrazi za svim odgovorima, srcem sam uz fudbalsku reprezentaciju Hrvatske u sredu, 11. jula 2018, u meču protiv odlične reprezentacije Engleske, citirajući Novaka Đokovića: "NAPRED VATRENI!"

P.S. Nakon pobede nad reprezentacijom Rusije u svlačionici su zajednički slavili fudbaleri Hrvatske i predsednica Kolinda Grabar Kitarović pesmom "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi..."! (LINK: http://hr.n1info.com/a315243/Vijesti/Predsjednica-nakon-utakmice-Hrvatska-Rusija.html)

Radi se o patriotskoj pesmi Srbije, koju je zatim preuzela Hrvatska:

Oj Srbijo, mati

Oj Srbijo mati, nemoj tugovati. (2x)

Zovi, samo zovi
Svi će sokolovi
Za te život dati!

Srem, Banat i Bačka, tri srca junačka! (2x)

chorus (2x)

Herceg-Bosna, Lika, to je srpska dika! (2x)

chorus (2x)

Crna Gora mila, uvek s nama bila! (2x)

Oj Hrvatska, mati

Oj Hrvatska mati, nemoj tugovati. (2x)

Zovi, samo zovi
Svi će sokolovi
Za te život dati!

Srijem, Banat i Bačka, tri srca junačka! (2x)

Herceg-Bosna, Lika, to je naša dika! (2x)

chorus (2x)

Dalma, Kvarner, Istra, slobodno nek blista! (2x)

chorus (2x)

Za mir, za slobodu,
Hrvatskom narodu,
Život ćemo dati!

 

 

Atačmenti



Komentari (289)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aureus aureus 10:26 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

dolazel
Kostić postao najbogatiji Srbin koji živi u Srbiji.


Pa to je realnost. Od 90tih naovamo u Srbiji kao i u ostalim bivsim komunistickim zemljama zavrsena je prva faza kapitalizma - podela (grabez?) kapitala i formiranje klasa. Nazalost, vecina stanovnistva je svesno ili nesvesno presla u klasu siromasnih. Ostali kupuju zemlju, fabrike, ljude...sve.

Bicemo robovi na zemlji svojih predaka

Само без панике, молим!

82,5 посто становништва Србије живи у сопственим стамбеним јединицама, што је висок просјек за Европу, и што уједно прилично објашњава како људи прегурају са овако малим примањима.

Е, кад плаћаш кирију за кров над главом а још притом радиш за цркавицу, онда си стварно близу ропском положају.
anonymous anonymous 10:54 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

aureus


82,5 посто становништва Србије живи у сопственим стамбеним јединицама, што је висок просјек за Европу, и што уједно прилично објашњава како људи прегурају са овако малим примањима.

Е, кад плаћаш кирију за кров над главом а још притом радиш за цркавицу, онда си стварно близу ропском положају.





Mani se lopte.

Čuvajmo stanove.



aureus aureus 14:34 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

anonymous


Čuvajmo stanove.


Čuvajmo stanove?

Da ti to, Anonimuse, nisi postao agent za prodaju sigurnosnih brava i opreme za nadzor ulaznih vrata i drugih otvora?

Ono..."sikuracione italiana", što bi rekao Šojić?

Ili si se zaposlio u kakvoj osiguravajućoj kući pa sad govoriš ljudima da će najlakše sačuvati svoj stan ako kupe polisu osiguranja?
anonymous anonymous 15:02 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

aureus
anonymous


Čuvajmo stanove.


Čuvajmo stanove?

Da ti to, Anonimuse, nisi postao agent za prodaju sigurnosnih brava i opreme za nadzor ulaznih vrata i drugih otvora?

Ono..."sikuracione italiana", što bi rekao Šojić?

Ili si se zaposlio u kakvoj osiguravajućoj kući pa sad govoriš ljudima da će najlakše sačuvati svoj stan ako kupe polisu osiguranja?



Ma, ne.

Samo mi nedostaje malo tvoje duhovitosti ....ne i ozbiljnijih komentara ......

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

I Filipa, .....pa Tase .....pa opet Filipa....

Jbt....ima li još pismenih ?


Filip Mladenović Filip Mladenović 15:19 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

anonymous
aureus
anonymous


Čuvajmo stanove.


Čuvajmo stanove?

Da ti to, Anonimuse, nisi postao agent za prodaju sigurnosnih brava i opreme za nadzor ulaznih vrata i drugih otvora?

Ono..."sikuracione italiana", što bi rekao Šojić?

Ili si se zaposlio u kakvoj osiguravajućoj kući pa sad govoriš ljudima da će najlakše sačuvati svoj stan ako kupe polisu osiguranja?



Ma, ne.

Samo mi nedostaje malo tvoje duhovitosti ....ne i ozbiljnijih komentara ......

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

I Filipa, .....pa Tase .....pa opet Filipa....

Jbt....ima li još pismenih ?




Onda čitajte Krležine "Zastave" i neće Vam biti dosadno!


aureus aureus 15:30 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

anonymous

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

Aaaah! Umirem...



anonymous

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

Samo opušteno. Idi negdje na ljetovanje.



anonymous anonymous 16:31 09.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

aureus
anonymous

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

Aaaah! Umirem...



anonymous

Ubi me ovo sivilo ....i mrtvilo.....

Samo opušteno. Idi negdje na ljetovanje.




aureus aureus 22:11 10.07.2018

Re: I dok raja gleda fudbal...

Umro Lord Karington.
st.jepan st.jepan 10:47 09.07.2018

...

Ako se nekim čudom desi da Hrvatrska osvoji Mundijal, srpska Skupština će, garant, izglasati Rezoluciju o nepriznavanju titule i poništavanju Šampionata, a Dačić će se rastrčati po slobodnom i pravdoljubivom svetu.
Burkina Faso, Surinam i Papua Nova Gcvineja će se svakako pridružiti.

predatortz predatortz 11:13 09.07.2018

Re: ...

st.jepan
Ako se nekim čudom desi da Hrvatrska osvoji Mundijal, srpska Skupština će, garant, izglasati Rezoluciju o nepriznavanju titule i poništavanju Šampionata, a Dačić će se rastrčati po slobodnom i pravdoljubivom svetu.
Burkina Faso, Surinam i Papua Nova Gcvineja će se svakako pridružiti.



Grešiš!
Pomešao si Srbiju i Hrvatsku.
Ovde ljude, uglavnom, boli qratz i za Hrvate i za Hrvatsku.
st.jepan st.jepan 11:21 09.07.2018

Re: ...

predatortz
st.jepan
Ako se nekim čudom desi da Hrvatrska osvoji Mundijal, srpska Skupština će, garant, izglasati Rezoluciju o nepriznavanju titule i poništavanju Šampionata, a Dačić će se rastrčati po slobodnom i pravdoljubivom svetu.
Burkina Faso, Surinam i Papua Nova Gcvineja će se svakako pridružiti.



Grešiš!
Pomešao si Srbiju i Hrvatsku.
Ovde ljude, uglavnom, boli qratz i za Hrvate i za Hrvatsku.



Vidim.
Al što bi reko moj pokojni otac, to mi je drago čut'!

freehand freehand 11:31 09.07.2018

Re: ...

Vidim.

Oči su ti stare varalice
anonymous anonymous 12:07 09.07.2018

Oće li neko .....

...napisati jedan ....... blog ?

tasadebeli tasadebeli 12:31 09.07.2018

Re: Oće li neko .....

anonymous
...napisati jedan ....... blog ?








Мислим, покушаћу... Знаш и сам да нисам баш неки мајстор, али даћу све од себе, што би рекли наши фудбалери пред сваку утакмицу.

Не знам да ли ће ти бити по вољи за учешће... Не познајемо се нас двојица толико добро... Али да пробам, па нек иде живот... (Како ваља и требује, нека иде, наравно.)
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:11 09.07.2018

Umesto zaključka:

"Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali vrijede li te vrednote i za Jovinog sina koji ne igra nogomet, nije dobio Nobela ili izmislio izmjeničnu struju.

Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko.”

Tu frazu - “nije se znalo tko je tko” - naširoko su koristili ljudi iz etnički složenih regija kao što su Slavonija, Vojvodina ili Bosna. Koristili su je, međutim, i ljudi koji su odrasli u višenacionalnim ambijentima garnizonskih gradova, gradova kao što su bili Pula, Karlovac, Zadar ili Split. U tim su sredinama školske klupe, urede, klinike i zbornice punili ljudi raznih južnoslavenskih narodnosti, ili ljudi čija se narodnost nije mogla jednoznačno svesti na jedno konfesijsko pleme. Pritom ta etnička zamagljenost nije iziskivala odviše mimikrijskog truda. Svi su ti “nije-se-znalo-tko su” govorili u osnovi istom HBS štokavicom, s istim nijansama lokalnog akcenta i leksika. Osim ako nisu bili muslimani, nosili su ista opća imena južnoslavenskog areala ili ista opća mjesta generacijske mode.

Sve te Gorane, Nenade, Zorane, Vesne i Branke dodatno su “kamuflirala” prezimena, prezimena koja su se u štokavskom arealu često svodila na jednostavne patronime ili zavičajna klanovska prezimena koja su jednako bila pravoslavna i katolička. Nitko nije mogao “znati” jesi li katolički ili pravoslavni Vranković i Beader, nitko nije mogao znati jesi li katolički Milošević iz Sinja, katolički Lukić iz Bosne ili katolički Jovanović iz Podstrane. Nitko to nije mogao znati, a službena je ideologija - na tome joj hvala - podučavala da to nije ni važno. Ako je nešto u titoističkoj ideologiji bilo dobro, onda to jest.

Takav je bio svijet u kojem sam ja odrastao. Vjerujem da je i među vama koji ovo čitate mnogo onih koji su također odrasli u takvom svijetu. Trebalo je da dođemo do zrele dobi da shvatimo da je usporedo s nama postojao i drugi paralelni svijet u kojem se točno i precizno “znalo” tko je tko. Usporedo s nama živjeli su ljudi koji su bez interneta i Googlea, bez špijunskih izvora u matičnom uredu i bez asistencije obavještajnog podzemlja nepogrešivo “znali” što je “stvarno” po narodnosti Branka, a što Zlatko. Uz pomoć tajanstvenog, kolektivnog sjećanja roda i krvi, oni su točno znali da je jedan Mostarac Dragan (Čović) “ovo”, a drugi Mostarac Dragan (Markovina) “ne baš”. S nepogrešivom investigativnom preciznošću, ta je etnomjeriteljska kloaka “znala” što su točno i u kojem omjeru Rajko Grlić, ili Dubravka Ugrešić, ili Neda Ukraden, ili Zoran Šprajc. Znali su s nevjerojatno produbljenim uvidima u kojem se omjeru i kako bevandaje krv pjevača, glumaca, ministara, voditelja Dnevnika ili, naprosto, mirnih i anonimnih susjeda.

A onda su - kad je rat počeo - ta arkanska, okultna “znanja” najednom postala stvar zbog koje se gubi imovina i život. Najednom smo se probudili u svijetu u kojem se moj gimnazijski profesor Ognjen Ignjatović, za kojeg blagog pojma nisam imao da je Srbin, odselio iz stana u uglovnici na Rivi, pa u Kninu postao krajinski ministar. Probudili smo se u svijetu u kojem su te višegradski srpski militanti zbog “znanja” o tvom podrijetlu mogli u Štrpcima izvesti iz crnogorskog vlaka i likvidirati. Probudili smo se u svijetu u kojem su te zbog tog “znanja” merčepovci mogli odvesti u zagrebački Paviljon 21 ili te muž književnice Bjelobrajdić mogao iz tvog splitskog stana odvesti u Loru, a da ti se potom zagubi trag. Glava se u to doba gubila zbog tih pučkih “znanja”, a glava se gubila čak i onda kad bi ta “znanja” bila pogrešna. Mirnom žrnovničkom građaninu Đorđu Gašpareviću nije pomoglo to što je doista bio arijevski Hrvat, kad je netko bolje “znao” da on - pošto je Đorđe - jamačno mora biti Srbin. Zbog tog pogrešnog “znanja” građanin je Gašparević završio mrtav na deponiju.

Takav je bio svijet u kojem se “znalo tko je tko” te u kojem je to bilo važno. A taj je svijet uspostavio pravila koja i danas vrijede. I danas mi živimo u tom i takvom svijetu. Ako ne vjerujete, pitajte Zdravka Mamića, pitajte Marka Juriča i pitate Stevu Culeja.

Ovotjedni hrvatski nacionalni junak - Danijel Subašić - rastao je u vremenima kad se taj i takav svijet stvarao. Vratar hrvatske nogometne reprezentacije imao je šest godina kad je taj svijet prevladao. Imao je sedam godina kad su oni koji su “točno znali” tko je tko u njegovu gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetke srpskih lokala i dućana, dakako - zato što su “točno znali” da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu hrvatski je nacionalni junak odrastao kao jedan od onih za koje se, eto, “nije moglo znati”, ali se ipak “znalo” “tko je tko”. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu čišće, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti “naše” - Boja.

Odrastavši u tom i takvom svijetu, ovotjedni hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad i krimen razizemlja hrvatskog nogometa. U vlastitom je zavičajnom klubu bio na ledu. U menadžersko ga je ropstvo pokušao uvesti Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi je vratar prije dvadesete godine života morao bježati u Zagreb i prijavljivati prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetaka djece robova koje financijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi. No, priča zadarskog vratara imala je, uz “opće” i “tipske” nedaće hrvatskog nogometnog blata, još jednu specifičnu, manjinsku. Mladi zadarski vratar, naime, “nije baš” bio Hrvat. Odnosno, on jest bio poluhrvat, za sebe je tvrdio da jest Hrvat i da jest katolik po odgoju, ali u svijetu u kojem “se znalo” tko je tko, također se jako dobro “znalo” da se vratarov otac zove Jovo. Toliko se to “znalo” da je i budući vratarov punac prijetio kćeri da će je ubiti zato što hoda s momkom heretičke, trofazne krvi.

To je, ponavljam, svijet u kojem je odrastao Danijel Subašić. To je svijet u kojem bi se on stoput mogao okrenuti na glavu, stoput bi mogao primiti katoličke sakramente i vaditi se na DNK majke Boje, no u tom svijetu bi se “znalo” da je on sin Jove, a ta bi činjenica bitno obilježila njegov daljnji život. U tom svijetu Danijel Subašić teško da bi mogao raditi u javnom sektoru, ne bi mogao postati ravnatelj, profesor povijesti, ne bi od HDZ-a dobio ugovor za ordinaciju ili posao u elektroprivredi, a ako bi nešto od toga i dobio ili mogao, mogao bi tek uz ustrajnu mimikriju i mnogostruko dokazivanje lojalnosti. To je svijet koji je čekao zadarskog Danijela. To je svijet u kojem bi živio da nije jedne potankosti koja je promijenila sve. A ta je “potankost” da je - znao braniti.

Zbog te “potankosti” za Srbinova su se sina otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te je “potankosti” dospio prvo na Poljud pa u Monaco. Zbog te je “potankosti” dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. Zbog te je “potankosti” dospio na gol nacionalne vrste. Zbog te je “potankosti” u nedjelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te je “potankosti” ovog tjedna postao nacionalni heroj.

A onda se dogodio perverzni medijski obrat. Onog časa kad je momčina iz Benkovca obranio Dancima tri penala, srpski su tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Subašić sin Jove te da Hrvatska svoje četvrtfinale duguje jednom dalmatinskom Srbinu. A kad su Srbi u Subašiću “otkrili” Srbina i pravoslavca, s Hrvatske je strane krenula medijska mobilizacija. Svi hrvatski kolumnisti, blogeri i anonimni komentatori jednoglasno su prionuli tome da srpske kolege nauče kako njihov aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Svi su se silno trudili podsjetiti “one preko” kako nema veze što je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Kako nije važno što je tko po rodu i krvi, nego po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Svi su se najednom potrudili prisjetiti kolege s onu stranu Drine da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno.

I sve je to lijepo. Osim što tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju.

U nekom usporednom svijetu, stasiti Zadranin Danijel Subašić mogao je ne igrati nogomet. Mogao je završiti nekakvu školu, naučiti nekakav zanat i biti tek običan anonimni Zadranin u ranim tridesetim godinama. Nisam siguran da bi i tada anonimna hrvatska gomila na njega primjenjivala iste kriterije koje primjenjuje sada. Nisam siguran bi li i tada bilo nevažno tko je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Nisam siguran da bi im i tada bilo nevažno što je tko po rodu i krvi, nego samo po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Nisam siguran da bi i za tog Subašića vrijedilo da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno. Nisam siguran da bi taj drugi Subašić izbjegao da mu u “staklenoj noći” ‘91. ne smrskaju dućan.

Stoga svatko tko kani klicati “ovom” Jovinu sinu, prvo treba promisliti: što bih mislio o njemu da nije veliki vratar, nego cjevar ili službenik? I bi li se i tada držao toga da “nije važno tko je tko”? Ili bi, da se na glavu okrene, Danijel za nas bio 'tek'- Srbin?"

Jurica Pavičić, "JUTARNJI LIST", 7. 7. 2018.

LINK: https://www.jutarnji.hr/komentari/a-sto-da-nije-znao-braniti/7571598/




tasadebeli tasadebeli 15:51 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Filip Mladenović

Umesto zaključka:



Извини што ти се мешам у пос'о, али какве везе има овај твој Уместо закључка са питањем које си поставио у овом свом посту?


Filip Mladenović

Šta se u medjuvremenu dogodilo sa ovim sastavom? Zašto se ovako skrojena ekipa sa pobedničkim duhom i trenerom Veljkom Paunovićem nije pažljivo negovala i dostojno podržavala, kako bi se poput fudbalske reprezentacije Hrvatske izborila za ulazak u polufinale aktuelnog Svetskog prvenstva u fudbalu?



И хоћеш ли и даље да нас убеђујеш да су ови твоји БРАВО постови у последње време, које читамо док гледамо Светско првенство у фудбалу, о спорту и о фудбалу?


anonymous anonymous 16:34 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Filip Mladenović
"Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali vrijede li te vrednote i za Jovinog sina koji ne igra nogomet, nije dobio Nobela ili izmislio izmjeničnu struju.

Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko.”

Tu frazu - “nije se znalo tko je tko” - naširoko su koristili ljudi iz etnički složenih regija kao što su Slavonija, Vojvodina ili Bosna. Koristili su je, međutim, i ljudi koji su odrasli u višenacionalnim ambijentima garnizonskih gradova, gradova kao što su bili Pula, Karlovac, Zadar ili Split. U tim su sredinama školske klupe, urede, klinike i zbornice punili ljudi raznih južnoslavenskih narodnosti, ili ljudi čija se narodnost nije mogla jednoznačno svesti na jedno konfesijsko pleme. Pritom ta etnička zamagljenost nije iziskivala odviše mimikrijskog truda. Svi su ti “nije-se-znalo-tko su” govorili u osnovi istom HBS štokavicom, s istim nijansama lokalnog akcenta i leksika. Osim ako nisu bili muslimani, nosili su ista opća imena južnoslavenskog areala ili ista opća mjesta generacijske mode.

Sve te Gorane, Nenade, Zorane, Vesne i Branke dodatno su “kamuflirala” prezimena, prezimena koja su se u štokavskom arealu često svodila na jednostavne patronime ili zavičajna klanovska prezimena koja su jednako bila pravoslavna i katolička. Nitko nije mogao “znati” jesi li katolički ili pravoslavni Vranković i Beader, nitko nije mogao znati jesi li katolički Milošević iz Sinja, katolički Lukić iz Bosne ili katolički Jovanović iz Podstrane. Nitko to nije mogao znati, a službena je ideologija - na tome joj hvala - podučavala da to nije ni važno. Ako je nešto u titoističkoj ideologiji bilo dobro, onda to jest.

Takav je bio svijet u kojem sam ja odrastao. Vjerujem da je i među vama koji ovo čitate mnogo onih koji su također odrasli u takvom svijetu. Trebalo je da dođemo do zrele dobi da shvatimo da je usporedo s nama postojao i drugi paralelni svijet u kojem se točno i precizno “znalo” tko je tko. Usporedo s nama živjeli su ljudi koji su bez interneta i Googlea, bez špijunskih izvora u matičnom uredu i bez asistencije obavještajnog podzemlja nepogrešivo “znali” što je “stvarno” po narodnosti Branka, a što Zlatko. Uz pomoć tajanstvenog, kolektivnog sjećanja roda i krvi, oni su točno znali da je jedan Mostarac Dragan (Čović) “ovo”, a drugi Mostarac Dragan (Markovina) “ne baš”. S nepogrešivom investigativnom preciznošću, ta je etnomjeriteljska kloaka “znala” što su točno i u kojem omjeru Rajko Grlić, ili Dubravka Ugrešić, ili Neda Ukraden, ili Zoran Šprajc. Znali su s nevjerojatno produbljenim uvidima u kojem se omjeru i kako bevandaje krv pjevača, glumaca, ministara, voditelja Dnevnika ili, naprosto, mirnih i anonimnih susjeda.

A onda su - kad je rat počeo - ta arkanska, okultna “znanja” najednom postala stvar zbog koje se gubi imovina i život. Najednom smo se probudili u svijetu u kojem se moj gimnazijski profesor Ognjen Ignjatović, za kojeg blagog pojma nisam imao da je Srbin, odselio iz stana u uglovnici na Rivi, pa u Kninu postao krajinski ministar. Probudili smo se u svijetu u kojem su te višegradski srpski militanti zbog “znanja” o tvom podrijetlu mogli u Štrpcima izvesti iz crnogorskog vlaka i likvidirati. Probudili smo se u svijetu u kojem su te zbog tog “znanja” merčepovci mogli odvesti u zagrebački Paviljon 21 ili te muž književnice Bjelobrajdić mogao iz tvog splitskog stana odvesti u Loru, a da ti se potom zagubi trag. Glava se u to doba gubila zbog tih pučkih “znanja”, a glava se gubila čak i onda kad bi ta “znanja” bila pogrešna. Mirnom žrnovničkom građaninu Đorđu Gašpareviću nije pomoglo to što je doista bio arijevski Hrvat, kad je netko bolje “znao” da on - pošto je Đorđe - jamačno mora biti Srbin. Zbog tog pogrešnog “znanja” građanin je Gašparević završio mrtav na deponiju.

Takav je bio svijet u kojem se “znalo tko je tko” te u kojem je to bilo važno. A taj je svijet uspostavio pravila koja i danas vrijede. I danas mi živimo u tom i takvom svijetu. Ako ne vjerujete, pitajte Zdravka Mamića, pitajte Marka Juriča i pitate Stevu Culeja.

Ovotjedni hrvatski nacionalni junak - Danijel Subašić - rastao je u vremenima kad se taj i takav svijet stvarao. Vratar hrvatske nogometne reprezentacije imao je šest godina kad je taj svijet prevladao. Imao je sedam godina kad su oni koji su “točno znali” tko je tko u njegovu gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetke srpskih lokala i dućana, dakako - zato što su “točno znali” da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu hrvatski je nacionalni junak odrastao kao jedan od onih za koje se, eto, “nije moglo znati”, ali se ipak “znalo” “tko je tko”. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu čišće, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti “naše” - Boja.

Odrastavši u tom i takvom svijetu, ovotjedni hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad i krimen razizemlja hrvatskog nogometa. U vlastitom je zavičajnom klubu bio na ledu. U menadžersko ga je ropstvo pokušao uvesti Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi je vratar prije dvadesete godine života morao bježati u Zagreb i prijavljivati prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetaka djece robova koje financijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi. No, priča zadarskog vratara imala je, uz “opće” i “tipske” nedaće hrvatskog nogometnog blata, još jednu specifičnu, manjinsku. Mladi zadarski vratar, naime, “nije baš” bio Hrvat. Odnosno, on jest bio poluhrvat, za sebe je tvrdio da jest Hrvat i da jest katolik po odgoju, ali u svijetu u kojem “se znalo” tko je tko, također se jako dobro “znalo” da se vratarov otac zove Jovo. Toliko se to “znalo” da je i budući vratarov punac prijetio kćeri da će je ubiti zato što hoda s momkom heretičke, trofazne krvi.

To je, ponavljam, svijet u kojem je odrastao Danijel Subašić. To je svijet u kojem bi se on stoput mogao okrenuti na glavu, stoput bi mogao primiti katoličke sakramente i vaditi se na DNK majke Boje, no u tom svijetu bi se “znalo” da je on sin Jove, a ta bi činjenica bitno obilježila njegov daljnji život. U tom svijetu Danijel Subašić teško da bi mogao raditi u javnom sektoru, ne bi mogao postati ravnatelj, profesor povijesti, ne bi od HDZ-a dobio ugovor za ordinaciju ili posao u elektroprivredi, a ako bi nešto od toga i dobio ili mogao, mogao bi tek uz ustrajnu mimikriju i mnogostruko dokazivanje lojalnosti. To je svijet koji je čekao zadarskog Danijela. To je svijet u kojem bi živio da nije jedne potankosti koja je promijenila sve. A ta je “potankost” da je - znao braniti.

Zbog te “potankosti” za Srbinova su se sina otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te je “potankosti” dospio prvo na Poljud pa u Monaco. Zbog te je “potankosti” dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. Zbog te je “potankosti” dospio na gol nacionalne vrste. Zbog te je “potankosti” u nedjelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te je “potankosti” ovog tjedna postao nacionalni heroj.

A onda se dogodio perverzni medijski obrat. Onog časa kad je momčina iz Benkovca obranio Dancima tri penala, srpski su tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Subašić sin Jove te da Hrvatska svoje četvrtfinale duguje jednom dalmatinskom Srbinu. A kad su Srbi u Subašiću “otkrili” Srbina i pravoslavca, s Hrvatske je strane krenula medijska mobilizacija. Svi hrvatski kolumnisti, blogeri i anonimni komentatori jednoglasno su prionuli tome da srpske kolege nauče kako njihov aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Svi su se silno trudili podsjetiti “one preko” kako nema veze što je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Kako nije važno što je tko po rodu i krvi, nego po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Svi su se najednom potrudili prisjetiti kolege s onu stranu Drine da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno.

I sve je to lijepo. Osim što tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju.

U nekom usporednom svijetu, stasiti Zadranin Danijel Subašić mogao je ne igrati nogomet. Mogao je završiti nekakvu školu, naučiti nekakav zanat i biti tek običan anonimni Zadranin u ranim tridesetim godinama. Nisam siguran da bi i tada anonimna hrvatska gomila na njega primjenjivala iste kriterije koje primjenjuje sada. Nisam siguran bi li i tada bilo nevažno tko je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Nisam siguran da bi im i tada bilo nevažno što je tko po rodu i krvi, nego samo po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Nisam siguran da bi i za tog Subašića vrijedilo da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno. Nisam siguran da bi taj drugi Subašić izbjegao da mu u “staklenoj noći” ‘91. ne smrskaju dućan.

Stoga svatko tko kani klicati “ovom” Jovinu sinu, prvo treba promisliti: što bih mislio o njemu da nije veliki vratar, nego cjevar ili službenik? I bi li se i tada držao toga da “nije važno tko je tko”? Ili bi, da se na glavu okrene, Danijel za nas bio 'tek'- Srbin?"

Jurica Pavičić, "JUTARNJI LIST", 7. 7. 2018.

LINK: https://www.jutarnji.hr/komentari/a-sto-da-nije-znao-braniti/7571598/





Filip Mladenović
"Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali vrijede li te vrednote i za Jovinog sina koji ne igra nogomet, nije dobio Nobela ili izmislio izmjeničnu struju.

Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko.”

Tu frazu - “nije se znalo tko je tko” - naširoko su koristili ljudi iz etnički složenih regija kao što su Slavonija, Vojvodina ili Bosna. Koristili su je, međutim, i ljudi koji su odrasli u višenacionalnim ambijentima garnizonskih gradova, gradova kao što su bili Pula, Karlovac, Zadar ili Split. U tim su sredinama školske klupe, urede, klinike i zbornice punili ljudi raznih južnoslavenskih narodnosti, ili ljudi čija se narodnost nije mogla jednoznačno svesti na jedno konfesijsko pleme. Pritom ta etnička zamagljenost nije iziskivala odviše mimikrijskog truda. Svi su ti “nije-se-znalo-tko su” govorili u osnovi istom HBS štokavicom, s istim nijansama lokalnog akcenta i leksika. Osim ako nisu bili muslimani, nosili su ista opća imena južnoslavenskog areala ili ista opća mjesta generacijske mode.

Sve te Gorane, Nenade, Zorane, Vesne i Branke dodatno su “kamuflirala” prezimena, prezimena koja su se u štokavskom arealu često svodila na jednostavne patronime ili zavičajna klanovska prezimena koja su jednako bila pravoslavna i katolička. Nitko nije mogao “znati” jesi li katolički ili pravoslavni Vranković i Beader, nitko nije mogao znati jesi li katolički Milošević iz Sinja, katolički Lukić iz Bosne ili katolički Jovanović iz Podstrane. Nitko to nije mogao znati, a službena je ideologija - na tome joj hvala - podučavala da to nije ni važno. Ako je nešto u titoističkoj ideologiji bilo dobro, onda to jest.

Takav je bio svijet u kojem sam ja odrastao. Vjerujem da je i među vama koji ovo čitate mnogo onih koji su također odrasli u takvom svijetu. Trebalo je da dođemo do zrele dobi da shvatimo da je usporedo s nama postojao i drugi paralelni svijet u kojem se točno i precizno “znalo” tko je tko. Usporedo s nama živjeli su ljudi koji su bez interneta i Googlea, bez špijunskih izvora u matičnom uredu i bez asistencije obavještajnog podzemlja nepogrešivo “znali” što je “stvarno” po narodnosti Branka, a što Zlatko. Uz pomoć tajanstvenog, kolektivnog sjećanja roda i krvi, oni su točno znali da je jedan Mostarac Dragan (Čović) “ovo”, a drugi Mostarac Dragan (Markovina) “ne baš”. S nepogrešivom investigativnom preciznošću, ta je etnomjeriteljska kloaka “znala” što su točno i u kojem omjeru Rajko Grlić, ili Dubravka Ugrešić, ili Neda Ukraden, ili Zoran Šprajc. Znali su s nevjerojatno produbljenim uvidima u kojem se omjeru i kako bevandaje krv pjevača, glumaca, ministara, voditelja Dnevnika ili, naprosto, mirnih i anonimnih susjeda.

A onda su - kad je rat počeo - ta arkanska, okultna “znanja” najednom postala stvar zbog koje se gubi imovina i život. Najednom smo se probudili u svijetu u kojem se moj gimnazijski profesor Ognjen Ignjatović, za kojeg blagog pojma nisam imao da je Srbin, odselio iz stana u uglovnici na Rivi, pa u Kninu postao krajinski ministar. Probudili smo se u svijetu u kojem su te višegradski srpski militanti zbog “znanja” o tvom podrijetlu mogli u Štrpcima izvesti iz crnogorskog vlaka i likvidirati. Probudili smo se u svijetu u kojem su te zbog tog “znanja” merčepovci mogli odvesti u zagrebački Paviljon 21 ili te muž književnice Bjelobrajdić mogao iz tvog splitskog stana odvesti u Loru, a da ti se potom zagubi trag. Glava se u to doba gubila zbog tih pučkih “znanja”, a glava se gubila čak i onda kad bi ta “znanja” bila pogrešna. Mirnom žrnovničkom građaninu Đorđu Gašpareviću nije pomoglo to što je doista bio arijevski Hrvat, kad je netko bolje “znao” da on - pošto je Đorđe - jamačno mora biti Srbin. Zbog tog pogrešnog “znanja” građanin je Gašparević završio mrtav na deponiju.

Takav je bio svijet u kojem se “znalo tko je tko” te u kojem je to bilo važno. A taj je svijet uspostavio pravila koja i danas vrijede. I danas mi živimo u tom i takvom svijetu. Ako ne vjerujete, pitajte Zdravka Mamića, pitajte Marka Juriča i pitate Stevu Culeja.

Ovotjedni hrvatski nacionalni junak - Danijel Subašić - rastao je u vremenima kad se taj i takav svijet stvarao. Vratar hrvatske nogometne reprezentacije imao je šest godina kad je taj svijet prevladao. Imao je sedam godina kad su oni koji su “točno znali” tko je tko u njegovu gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetke srpskih lokala i dućana, dakako - zato što su “točno znali” da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu hrvatski je nacionalni junak odrastao kao jedan od onih za koje se, eto, “nije moglo znati”, ali se ipak “znalo” “tko je tko”. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu čišće, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti “naše” - Boja.

Odrastavši u tom i takvom svijetu, ovotjedni hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad i krimen razizemlja hrvatskog nogometa. U vlastitom je zavičajnom klubu bio na ledu. U menadžersko ga je ropstvo pokušao uvesti Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi je vratar prije dvadesete godine života morao bježati u Zagreb i prijavljivati prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetaka djece robova koje financijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi. No, priča zadarskog vratara imala je, uz “opće” i “tipske” nedaće hrvatskog nogometnog blata, još jednu specifičnu, manjinsku. Mladi zadarski vratar, naime, “nije baš” bio Hrvat. Odnosno, on jest bio poluhrvat, za sebe je tvrdio da jest Hrvat i da jest katolik po odgoju, ali u svijetu u kojem “se znalo” tko je tko, također se jako dobro “znalo” da se vratarov otac zove Jovo. Toliko se to “znalo” da je i budući vratarov punac prijetio kćeri da će je ubiti zato što hoda s momkom heretičke, trofazne krvi.

To je, ponavljam, svijet u kojem je odrastao Danijel Subašić. To je svijet u kojem bi se on stoput mogao okrenuti na glavu, stoput bi mogao primiti katoličke sakramente i vaditi se na DNK majke Boje, no u tom svijetu bi se “znalo” da je on sin Jove, a ta bi činjenica bitno obilježila njegov daljnji život. U tom svijetu Danijel Subašić teško da bi mogao raditi u javnom sektoru, ne bi mogao postati ravnatelj, profesor povijesti, ne bi od HDZ-a dobio ugovor za ordinaciju ili posao u elektroprivredi, a ako bi nešto od toga i dobio ili mogao, mogao bi tek uz ustrajnu mimikriju i mnogostruko dokazivanje lojalnosti. To je svijet koji je čekao zadarskog Danijela. To je svijet u kojem bi živio da nije jedne potankosti koja je promijenila sve. A ta je “potankost” da je - znao braniti.

Zbog te “potankosti” za Srbinova su se sina otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te je “potankosti” dospio prvo na Poljud pa u Monaco. Zbog te je “potankosti” dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. Zbog te je “potankosti” dospio na gol nacionalne vrste. Zbog te je “potankosti” u nedjelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te je “potankosti” ovog tjedna postao nacionalni heroj.

A onda se dogodio perverzni medijski obrat. Onog časa kad je momčina iz Benkovca obranio Dancima tri penala, srpski su tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Subašić sin Jove te da Hrvatska svoje četvrtfinale duguje jednom dalmatinskom Srbinu. A kad su Srbi u Subašiću “otkrili” Srbina i pravoslavca, s Hrvatske je strane krenula medijska mobilizacija. Svi hrvatski kolumnisti, blogeri i anonimni komentatori jednoglasno su prionuli tome da srpske kolege nauče kako njihov aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Svi su se silno trudili podsjetiti “one preko” kako nema veze što je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Kako nije važno što je tko po rodu i krvi, nego po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Svi su se najednom potrudili prisjetiti kolege s onu stranu Drine da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno.

I sve je to lijepo. Osim što tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju.

U nekom usporednom svijetu, stasiti Zadranin Danijel Subašić mogao je ne igrati nogomet. Mogao je završiti nekakvu školu, naučiti nekakav zanat i biti tek običan anonimni Zadranin u ranim tridesetim godinama. Nisam siguran da bi i tada anonimna hrvatska gomila na njega primjenjivala iste kriterije koje primjenjuje sada. Nisam siguran bi li i tada bilo nevažno tko je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Nisam siguran da bi im i tada bilo nevažno što je tko po rodu i krvi, nego samo po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Nisam siguran da bi i za tog Subašića vrijedilo da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno. Nisam siguran da bi taj drugi Subašić izbjegao da mu u “staklenoj noći” ‘91. ne smrskaju dućan.

Stoga svatko tko kani klicati “ovom” Jovinu sinu, prvo treba promisliti: što bih mislio o njemu da nije veliki vratar, nego cjevar ili službenik? I bi li se i tada držao toga da “nije važno tko je tko”? Ili bi, da se na glavu okrene, Danijel za nas bio 'tek'- Srbin?"

Jurica Pavičić, "JUTARNJI LIST", 7. 7. 2018.

LINK: https://www.jutarnji.hr/komentari/a-sto-da-nije-znao-braniti/7571598/







Filip Mladenović
"Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali vrijede li te vrednote i za Jovinog sina koji ne igra nogomet, nije dobio Nobela ili izmislio izmjeničnu struju.

Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko.”

Tu frazu - “nije se znalo tko je tko” - naširoko su koristili ljudi iz etnički složenih regija kao što su Slavonija, Vojvodina ili Bosna. Koristili su je, međutim, i ljudi koji su odrasli u višenacionalnim ambijentima garnizonskih gradova, gradova kao što su bili Pula, Karlovac, Zadar ili Split. U tim su sredinama školske klupe, urede, klinike i zbornice punili ljudi raznih južnoslavenskih narodnosti, ili ljudi čija se narodnost nije mogla jednoznačno svesti na jedno konfesijsko pleme. Pritom ta etnička zamagljenost nije iziskivala odviše mimikrijskog truda. Svi su ti “nije-se-znalo-tko su” govorili u osnovi istom HBS štokavicom, s istim nijansama lokalnog akcenta i leksika. Osim ako nisu bili muslimani, nosili su ista opća imena južnoslavenskog areala ili ista opća mjesta generacijske mode.

Sve te Gorane, Nenade, Zorane, Vesne i Branke dodatno su “kamuflirala” prezimena, prezimena koja su se u štokavskom arealu često svodila na jednostavne patronime ili zavičajna klanovska prezimena koja su jednako bila pravoslavna i katolička. Nitko nije mogao “znati” jesi li katolički ili pravoslavni Vranković i Beader, nitko nije mogao znati jesi li katolički Milošević iz Sinja, katolički Lukić iz Bosne ili katolički Jovanović iz Podstrane. Nitko to nije mogao znati, a službena je ideologija - na tome joj hvala - podučavala da to nije ni važno. Ako je nešto u titoističkoj ideologiji bilo dobro, onda to jest.

Takav je bio svijet u kojem sam ja odrastao. Vjerujem da je i među vama koji ovo čitate mnogo onih koji su također odrasli u takvom svijetu. Trebalo je da dođemo do zrele dobi da shvatimo da je usporedo s nama postojao i drugi paralelni svijet u kojem se točno i precizno “znalo” tko je tko. Usporedo s nama živjeli su ljudi koji su bez interneta i Googlea, bez špijunskih izvora u matičnom uredu i bez asistencije obavještajnog podzemlja nepogrešivo “znali” što je “stvarno” po narodnosti Branka, a što Zlatko. Uz pomoć tajanstvenog, kolektivnog sjećanja roda i krvi, oni su točno znali da je jedan Mostarac Dragan (Čović) “ovo”, a drugi Mostarac Dragan (Markovina) “ne baš”. S nepogrešivom investigativnom preciznošću, ta je etnomjeriteljska kloaka “znala” što su točno i u kojem omjeru Rajko Grlić, ili Dubravka Ugrešić, ili Neda Ukraden, ili Zoran Šprajc. Znali su s nevjerojatno produbljenim uvidima u kojem se omjeru i kako bevandaje krv pjevača, glumaca, ministara, voditelja Dnevnika ili, naprosto, mirnih i anonimnih susjeda.

A onda su - kad je rat počeo - ta arkanska, okultna “znanja” najednom postala stvar zbog koje se gubi imovina i život. Najednom smo se probudili u svijetu u kojem se moj gimnazijski profesor Ognjen Ignjatović, za kojeg blagog pojma nisam imao da je Srbin, odselio iz stana u uglovnici na Rivi, pa u Kninu postao krajinski ministar. Probudili smo se u svijetu u kojem su te višegradski srpski militanti zbog “znanja” o tvom podrijetlu mogli u Štrpcima izvesti iz crnogorskog vlaka i likvidirati. Probudili smo se u svijetu u kojem su te zbog tog “znanja” merčepovci mogli odvesti u zagrebački Paviljon 21 ili te muž književnice Bjelobrajdić mogao iz tvog splitskog stana odvesti u Loru, a da ti se potom zagubi trag. Glava se u to doba gubila zbog tih pučkih “znanja”, a glava se gubila čak i onda kad bi ta “znanja” bila pogrešna. Mirnom žrnovničkom građaninu Đorđu Gašpareviću nije pomoglo to što je doista bio arijevski Hrvat, kad je netko bolje “znao” da on - pošto je Đorđe - jamačno mora biti Srbin. Zbog tog pogrešnog “znanja” građanin je Gašparević završio mrtav na deponiju.

Takav je bio svijet u kojem se “znalo tko je tko” te u kojem je to bilo važno. A taj je svijet uspostavio pravila koja i danas vrijede. I danas mi živimo u tom i takvom svijetu. Ako ne vjerujete, pitajte Zdravka Mamića, pitajte Marka Juriča i pitate Stevu Culeja.

Ovotjedni hrvatski nacionalni junak - Danijel Subašić - rastao je u vremenima kad se taj i takav svijet stvarao. Vratar hrvatske nogometne reprezentacije imao je šest godina kad je taj svijet prevladao. Imao je sedam godina kad su oni koji su “točno znali” tko je tko u njegovu gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetke srpskih lokala i dućana, dakako - zato što su “točno znali” da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu hrvatski je nacionalni junak odrastao kao jedan od onih za koje se, eto, “nije moglo znati”, ali se ipak “znalo” “tko je tko”. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu čišće, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti “naše” - Boja.

Odrastavši u tom i takvom svijetu, ovotjedni hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad i krimen razizemlja hrvatskog nogometa. U vlastitom je zavičajnom klubu bio na ledu. U menadžersko ga je ropstvo pokušao uvesti Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi je vratar prije dvadesete godine života morao bježati u Zagreb i prijavljivati prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetaka djece robova koje financijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi. No, priča zadarskog vratara imala je, uz “opće” i “tipske” nedaće hrvatskog nogometnog blata, još jednu specifičnu, manjinsku. Mladi zadarski vratar, naime, “nije baš” bio Hrvat. Odnosno, on jest bio poluhrvat, za sebe je tvrdio da jest Hrvat i da jest katolik po odgoju, ali u svijetu u kojem “se znalo” tko je tko, također se jako dobro “znalo” da se vratarov otac zove Jovo. Toliko se to “znalo” da je i budući vratarov punac prijetio kćeri da će je ubiti zato što hoda s momkom heretičke, trofazne krvi.

To je, ponavljam, svijet u kojem je odrastao Danijel Subašić. To je svijet u kojem bi se on stoput mogao okrenuti na glavu, stoput bi mogao primiti katoličke sakramente i vaditi se na DNK majke Boje, no u tom svijetu bi se “znalo” da je on sin Jove, a ta bi činjenica bitno obilježila njegov daljnji život. U tom svijetu Danijel Subašić teško da bi mogao raditi u javnom sektoru, ne bi mogao postati ravnatelj, profesor povijesti, ne bi od HDZ-a dobio ugovor za ordinaciju ili posao u elektroprivredi, a ako bi nešto od toga i dobio ili mogao, mogao bi tek uz ustrajnu mimikriju i mnogostruko dokazivanje lojalnosti. To je svijet koji je čekao zadarskog Danijela. To je svijet u kojem bi živio da nije jedne potankosti koja je promijenila sve. A ta je “potankost” da je - znao braniti.

Zbog te “potankosti” za Srbinova su se sina otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te je “potankosti” dospio prvo na Poljud pa u Monaco. Zbog te je “potankosti” dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. Zbog te je “potankosti” dospio na gol nacionalne vrste. Zbog te je “potankosti” u nedjelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te je “potankosti” ovog tjedna postao nacionalni heroj.

A onda se dogodio perverzni medijski obrat. Onog časa kad je momčina iz Benkovca obranio Dancima tri penala, srpski su tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Subašić sin Jove te da Hrvatska svoje četvrtfinale duguje jednom dalmatinskom Srbinu. A kad su Srbi u Subašiću “otkrili” Srbina i pravoslavca, s Hrvatske je strane krenula medijska mobilizacija. Svi hrvatski kolumnisti, blogeri i anonimni komentatori jednoglasno su prionuli tome da srpske kolege nauče kako njihov aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Svi su se silno trudili podsjetiti “one preko” kako nema veze što je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Kako nije važno što je tko po rodu i krvi, nego po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Svi su se najednom potrudili prisjetiti kolege s onu stranu Drine da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno.

I sve je to lijepo. Osim što tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju.

U nekom usporednom svijetu, stasiti Zadranin Danijel Subašić mogao je ne igrati nogomet. Mogao je završiti nekakvu školu, naučiti nekakav zanat i biti tek običan anonimni Zadranin u ranim tridesetim godinama. Nisam siguran da bi i tada anonimna hrvatska gomila na njega primjenjivala iste kriterije koje primjenjuje sada. Nisam siguran bi li i tada bilo nevažno tko je komu otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Nisam siguran da bi im i tada bilo nevažno što je tko po rodu i krvi, nego samo po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Nisam siguran da bi i za tog Subašića vrijedilo da se “ne može znati tko je tko” i da to u Hrvatskoj nije važno. Nisam siguran da bi taj drugi Subašić izbjegao da mu u “staklenoj noći” ‘91. ne smrskaju dućan.

Stoga svatko tko kani klicati “ovom” Jovinu sinu, prvo treba promisliti: što bih mislio o njemu da nije veliki vratar, nego cjevar ili službenik? I bi li se i tada držao toga da “nije važno tko je tko”? Ili bi, da se na glavu okrene, Danijel za nas bio 'tek'- Srbin?"

Jurica Pavičić, "JUTARNJI LIST", 7. 7. 2018.

LINK: https://www.jutarnji.hr/komentari/a-sto-da-nije-znao-braniti/7571598/







Da se čovek ......





....za svaki blog ....po jedared.
Filip Mladenović Filip Mladenović 16:45 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Čitajte sa pažnjom i sa razumevanjem, naročito ova 2 /dva/ pasusa citiranog teksta:

"...Odrastavši u tom i takvom svijetu, ovotjedni hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad i krimen razizemlja hrvatskog nogometa. U vlastitom je zavičajnom klubu bio na ledu. U menadžersko ga je ropstvo pokušao uvesti Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi je vratar prije dvadesete godine života morao bježati u Zagreb i prijavljivati prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetaka djece robova koje financijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi..."

"...Zbog te “potankosti” za Srbinova su se sina otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te je “potankosti” dospio prvo na Poljud pa u Monaco. Zbog te je “potankosti” dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina dijelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Joeom Šimunićem. Zbog te je “potankosti” dospio na gol nacionalne vrste. Zbog te je “potankosti” u nedjelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te je “potankosti” ovog tjedna postao nacionalni heroj..."

djuro.vilovic djuro.vilovic 17:46 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Čitajte sa pažnjom i sa razumevanjem, naročito ova 2 /dva/ pasusa citiranog teksta:
pa jesi ti razumio da su se sva ta Fašistička sranja isplatila, dečko je sad "proud to be croat" upo je u ralje latinske hereze prozalitizmom i eto sad mrzi takve ko ti koji njima hrvatima prodaje bratstvojedinstvena sranja.Sav bjesan što mu neko pominje oca Jovu
problem će biti ako mu je đed bio kod đuića il mane roknića. otkud hrvat u četnicima

Filip Mladenović Filip Mladenović 18:22 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

djuro.vilovic
Čitajte sa pažnjom i sa razumevanjem, naročito ova 2 /dva/ pasusa citiranog teksta:
pa jesi ti razumio da su se sva ta Fašistička sranja isplatila, dečko je sad "proud to be croat" upo je u ralje latinske hereze prozalitizmom i eto sad mrzi takve ko ti koji njima hrvatima prodaje bratstvojedinstvena sranja.Sav bjesan što mu neko pominje oca Jovu
problem će biti ako mu je đed bio kod đuića il mane roknića. otkud hrvat u četnicima



Poenta je u tri siromašna klinca iz seoskih sredina najzaostalijeg dela Hrvatske, koji su uspeli da preko sporta/fudbala skinu okove bede i poniženja.

Skinite već jednom te nacionalne naočare/cvikere, jer nema tog Hrvatstva koje može povezati ili pomiriti jednog Todorića i jednog Petrinovića, koji mora da beži u Austriju, Nemačku, Švajcarsku da bi spasao život i ljudsko dostojanstvo.
Kao što nema tog srpstva koje može povezati ili pomiriti jednog Miškovića sa Petrovićima koji masovno beže u iste države kao Hrvatice i Hrvati, Bosanke i Bosanci, Albanke i Albanci...
predatortz predatortz 18:34 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Poenta je u tri siromašna klinca iz seoskih sredina najzaostalijeg dela Hrvatske, koji su uspeli da preko sporta/fudbala skinu okove bede i poniženja.


Poenta je, Filipe, da ti stvari vidiš onakvim kakve bi želeo da budu, a ne kakve jesu.

Ovo ti kažem bez trunke ironije ili cinizma.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:52 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Poenta je u tri siromašna klinca iz seoskih sredina najzaostalijeg dela Hrvatske, koji su uspeli da preko sporta/fudbala skinu okove bede i poniženja.

A fudbaleri uglavnom potiču iz intelektualnih krugova, iz kuća akademika i univerzitetskih profesora, pa zato ovaj izuzetak treba pozdraviti?
Ne znam, ne pratim fudbal, zato pitam.
Filip Mladenović Filip Mladenović 19:47 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Ja vidim 1% ratnih profitera, tajkuna i mafijaša i 99% siromašnih i opljačkanih koji se dovijaju na razne načine, medju kojima je emigracija najpopularnija.
A za one koji su ostali od tih 99% uvek ista fora, caka, varka, navlaka...: ZAVADI, PA VLADAJ! i ZAVEDI, PA VLADAJ!

DAKLE, NEMA TOG SRPSTVA, HRVATSTVA, BOSANSTVA... KOJE MOŽE POVEZATI I POMIRITI 1% i 99%.
tasadebeli tasadebeli 19:50 09.07.2018

Re: Umesto zaključka:

hoochie coochie man
Poenta je u tri siromašna klinca iz seoskih sredina najzaostalijeg dela Hrvatske, koji su uspeli da preko sporta/fudbala skinu okove bede i poniženja.

A fudbaleri uglavnom potiču iz intelektualnih krugova, iz kuća akademika i univerzitetskih profesora, pa zato ovaj izuzetak treba pozdraviti?
Ne znam, ne pratim fudbal, zato pitam.



Ја сам имао једног другара у гимназији којем је ћале био лекар, али бавио се и научним радом, па је у то време писао неки рад о утицају неких препарата на раст код адолесцената.

И пробавао је те препарате на свом сину, па је мој другар са 17 година већ имао 2,10 цм висине.

Е, сад... Не знам да ли је ћале тог мог другара постао академик, али знам да тај мој другар никада није постао кошаркаш иако су многи тренери плакали за њим... Нарочито по овим локалним Бг. кошаркашким клубовима бетон лиге.

Ал' није хтео човек, није му било лепо и занимљиво да игра кошарку.

А данас када нам је преко 50 година, он још увек има проблема, тешко налази да купи ципеле и одећу за себе.


anonymous anonymous 06:32 10.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Filip Mladenović
Ja vidim 1% ratnih profitera, tajkuna i mafijaša i 99% siromašnih i opljačkanih koji se dovijaju na razne načine, medju kojima je emigracija najpopularnija.
A za one koji su ostali od tih 99% uvek ista fora, caka, varka, navlaka...: ZAVADI, PA VLADAJ! i ZAVEDI, PA VLADAJ!

DAKLE, NEMA TOG SRPSTVA, HRVATSTVA, BOSANSTVA... KOJE MOŽE POVEZATI I POMIRITI 1% i 99%.


Ne vidiš ti Filipe - ništa.
I to širom otvorenih očiju.

Bućni glavu !

....možda ćeš shvatiti ko zavadja ....na ovim prostorima ....i po svetu....

...mada - čisto sumnjam ....



Usput


Kad bi te bar neki hrvatski list angažovao ....da pišeš kolumne ili nešto drugo ..... imalo bi smisla .

Ovako ...?
djuro.vilovic djuro.vilovic 08:57 10.07.2018

Re: Umesto zaključka:

Kad bi te bar neki hrvatski list angažovao ....da pišeš kolumne ili nešto drugo ..... imalo bi smisla .

Ovako ...?
ovako uživa u spoznaji kako je svatio stvari koje ostalih 99% glupljih ne mogu svatit a pritom je nesumnjiva moralna vertikala, mirno spava ier mu je sav-jest mirna . svetac bez potrebe za rajem i mudrac bez potrebe da vlada .. nego eto samo da pokoji dobronamjerni savjet pa ko oće da čuje ...
djuro.vilovic djuro.vilovic 10:23 10.07.2018

domagoj vida

tasadebeli tasadebeli 13:00 10.07.2018

Re: domagoj vida

djuro.vilovic
https://streamable.com/0lpih



Тај надасве симпатични дјечарац... Домагој... Васпитанко... К'о да је мало онако... Испод границе... Рекао бих... (ЛИНК)



Али пази, друже, Домагој ти је одбрамбени играч. Они су по природи сви мало онако... Па нису баш бистри... За њих се и не очекује да размишљају и мисле било шта јер је то за њих тешко... А може да буде и опасно за екипу ако они почну да мисле.

За њих је важно да буду говеда од по 120 кила, па да се уплашиш када их видиш на терену. И да могу лоптом да пребаце цркву у свом селу (због испуцавања лопте из свог шеснаестерца у критичним ситуацијама).

А бековима са стране (нпр. Шиме Врсаљко, Коларов, Фернандез итд.) је довољно само да науче да прате белу линију (Оно:"Иди биди бек и трчи уз креч!" ).

И за то, реално гледано, много памети ти и не треба.

Играчи средине терена су нешто друго. Они су много интелигентнији. Скоро као тенисери. Зато и јесу везни играчи.






Креација је много тешка ствар у пичку материну! И у животу и на фудбалском терену. Деструкција је лака. То уме свако.






Од одбрамбених играча у фудбалској екипи су ти једино још гори голмани. Пази, они нису ретардирани као Домагој, али су луди од рођења. (Јер, да будемо реални, ко би нормалан стао испред лопте која лети брзином топовског ђулета ка голу?)

Отприлике, голмани су ти луди као бубњари у бенду... Онај најлуђи део екипе... Све Наполеон до Наполеона... Четрнаестог.

А одбрамбени играчи као што је овај наш побратим Васпиатнко... Они су само благо ретардирани...










П.С. - Дакле, друже, имај то у виду за Виду...

За њега важи исто оно што ја обично кажем мом другару Дулету Пандуру када ме изнервира на фудбалском терену:

"Па јес, ти да си паметан, ти не би био пандур!"

(Вероватно то слично сада у овом тренутку баш Модрић говори Домагоју... Ти да си паметан, не би био центархалф.)


Успут, тек сада ми ј синуило зашто су Швабе тако славно прсле на овом светском првенству!

Па не игра им више Швајнштајгер.

А нису још увек пронашли адекватну замену. Ови Турци и црнци и Арапи у немачкој репрезентацији очигледно не испуњавају потребне услове из конкурса за запошљавање.
vcucko vcucko 13:45 10.07.2018

Re: domagoj vida

tasadebeli


Али пази, друже, Домагој ти је одбрамбени играч. Они су по природи сви мало онако... Па нису баш бистри... За њих се и не очекује да размишљају и мисле било шта јер је то за њих тешко... А може да буде и опасно за екипу ако они почну да мисле.


Tačno. Ali isto tako, obrnuto proporcionalno IQ-u Vida je najbolje izveo penal. Zavario ga je svom snagom, upravo kao što rade oni koji nemaju čime da misle
Znači onako kako treba.
Mijat se verovatno još budi zbog onog penala, kad je mislio. Piksi bar zbog dva (Argentina i - ko se seća - Borac iz Banjaluke u finalu kupa).
Opet se vraćamo na Mošinu definiciju penala...
tasadebeli tasadebeli 13:52 10.07.2018

Re: domagoj vida

vcucko

Tačno. Ali isto tako, obrnuto proporcionalno IQ-u Vida je najbolje izveo penal. Zavario ga je svom snagom, upravo kao što rade oni koji nemaju čime da misle



Баш тако!


Ма не кажем ја да они нису корисни за екипу... Таман посла!

Па замисли да су сви мислиоци?

Пропаст.

Мора неко и то да ради.

То што ради Васпитанко.

(Мислим, на фудбалском терену.)

Или што би ми цигани рекли:

"Фала ти Аугенталере!"

(И то фала понављамо већ скоро 30 година.)




Opet se vraćamo na Mošinu definiciju penala...






Пенал у фудбалу ти је као писмени задатак из српског језика. У њему све видиш...

И знање граматике и правописа и начитаност и стил и речник и степен креације и имагинације и језичку културу...

Ма све, баш све.
kamilo_emericki kamilo_emericki 15:15 10.07.2018

Re: domagoj vida

A kome se on to obraca i kome nazdravlja. To bi mozda bilo intresantno znati. A o vracanju u normalno stanje poslije ovakvih utakmica pitati strucnjake za inteligenciju poput Tase i ostalih.
Atomski mrav Atomski mrav 16:15 10.07.2018

Re: domagoj vida

Mijat se verovatno još budi zbog onog penala, kad je mislio.


Čudno, meni se baš činilo da - nije mislio. Jer ako je smislio da ga onako šutira iz sve snage, to obara Tasinu premisu da igrači koji nisu golmani, halfovi i bekovi umeju da misle.
tasadebeli tasadebeli 17:25 10.07.2018

Re: domagoj vida

kamilo_emericki
A kome se on to obraca i kome nazdravlja. To bi mozda bilo intresantno znati. A o vracanju u normalno stanje poslije ovakvih utakmica pitati strucnjake za inteligenciju poput Tase i ostalih.



Па не знам... (Пошто већ питаш.)

Мој тренер је такве обично из таквих трансова враћао са пар шамара.

Сад... Можда је Васпитанку потребан неки тренер који би то смео да уради.


П.С. - Овде тема није Таса, него Домагој Вида и његови шовинистички, нацистички, усташки испади који допиру до нас (намерно или случајно, приватни или јавни испади, то је данас очигледно свеједно и исто се вреднује).

Таси је већ довољно пута на Блогу речено да је нациста, фашиста, расиста,...

Ред би био сада да неко од те непаланчке "урбане" екипе Блога Б92, која се редовно купа и иде код зубара и помало стиди свог порекла и која се није устручавала никада да Таси тако нешто каже, напише у свом коментару то исто и за Домагоја Виду. Да је усташа, нациста, расиста, шовиниста,... Шта год већ од тих етикета.

Чуди ме што сви ћуте...

И Филип... А он је доомаћин ових БРАВО ХРВАТСКА постова.

Не мислиш да би то било у реду?







П.С. - А да није тебе мој коментар погодио зато што си играо центархалфа? Или можда био голман?
tasadebeli tasadebeli 17:48 10.07.2018

Re: domagoj vida

Atomski mrav
Mijat se verovatno još budi zbog onog penala, kad je mislio.


Čudno, meni se baš činilo da - nije mislio. Jer ako je smislio da ga onako šutira iz sve snage, to obara Tasinu premisu da igrači koji nisu golmani, halfovi i bekovi umeju da misle.



Ма јок, то је код Домагоја Виде била божја рука... И промисао...

(Није плод његове памети, свакако.)
kamilo_emericki kamilo_emericki 20:10 10.07.2018

Re: domagoj vida

Taso, nisam nikad igrao fudbal ali poznajem dobro neke fudbalere i mogu ti reci da je tvija tvrdnja o ogranicenosti golmana i centarhalfova a intelegenciji igraca na sredini terena teska predrasuda.
Medutim pogodilo me je da u Beogradu novinar napise i objavi idiotluk a nastavnik to prihvati i jos nadogradjuje.
Valjda je prava informacija da Vida nazdravlja s prijateljima u restoranu "Beograd" u Kijevu. Sa prijateljem Jovanom, cini mi se vlasnikom tog restorana. Beograd koji gori je ocigledno taj restoran koji slavi gol svog najboleg gosta u vremenu kad je igrao u Kijevu. Ali ne daj se ometati a mogao bi izvuci i nekog malog hrvatica koga ucis i pomazes da savlada predrasude sredine.
tasadebeli tasadebeli 21:37 10.07.2018

Re: domagoj vida

kamilo_emericki

Taso, nisam nikad igrao fudbal ali poznajem dobro neke fudbalere i mogu ti reci da je tvija tvrdnja o ogranicenosti golmana i centarhalfova a intelegenciji igraca na sredini terena teska predrasuda.



Наравно да је предрасуда. Па ради се о најважнијој СПОРЕДНОЈ ствари на свету. Није то никакво питање живота или смрти.

Medutim pogodilo me je da u Beogradu novinar napise i objavi idiotluk a nastavnik to prihvati i jos nadogradjuje.



Па шта тражиш онда на овом Филиповом посту?

Укључио си се баш у оно што те погађа...

1) "pogodilo me je da u Beogradu novinar napise i objavi idiotluk" ;

2) "a nastavnik to prihvati i jos nadogradjuje.".


Да мене све ово погађа толико (Филипов пост, тј. шта један новинар пише и један наставник прихвата и надограђује, те како се понаша један необуздани клинац - наречени Домагој Вида) не бих се уопште у то укључивао.

Него мене боли уво. Свеједно ми је. Овде сам да ми брже прође време и да се зезам.

А шта ти онда тражиш овде ако не исто то што и ја?
kamilo_emericki kamilo_emericki 07:33 11.07.2018

Re: domagoj vida

Sramota je takvome junaku dzilitnut se ne pogodit cilja.
Taso podavno ja vidim na blogu da tebi i nekim tvojim istomisljenicima cinjenice nisu vazne, vazno je istresti bijes i gorcinu iz sebe a ko ce biti zrtva to nije vazno. Ako to bude neki Hrvat=ustasa jos bolje. Cinjenice, ma koga je briga za cinjenice ako su nam pluvacke zlijezde pune i u dobroj kondiciji.
vcucko vcucko 08:05 11.07.2018

Re: domagoj vida

Atomski mrav
Mijat se verovatno još budi zbog onog penala, kad je mislio.


Čudno, meni se baš činilo da - nije mislio. Jer ako je smislio da ga onako šutira iz sve snage, to obara Tasinu premisu da igrači koji nisu golmani, halfovi i bekovi umeju da misle.

Mislio je, u stvari ku.čio se. To je ono "sad ću ja da ga stavim pet santima pod prečku". Hoćeš, malo morgen

Opet Moša: špicom, svom snagom, gađaš golmana u glavu. To gađanje male mrežice je ku.čenje, koje prolazi do jednom. A to jednom je obično kad je najvažnije
tasadebeli tasadebeli 08:16 11.07.2018

Re: domagoj vida

kamilo_emericki

Hrvat=ustasa



Не учитавај оно што никада нисам рекао нити ћеш чути од мене.

Није ти била довољна она слика Модрића са Ђоковићем наспрам лупетања једног тупавог, необузданог и неодгојеног Домагоја?

(Којем бих његово полупијано жвалављење са флашом у руци можда и могао да опростим због његових година, али нећу јер, како каже Дебели Која Дисциплина кичме: "Младост не оправдава бесвест." )


Превише си ти озбиљно схватио моје зезање на тему интелигенције фудбалера.

Рекох ти већ:

мене боли уво. Свеједно ми је. Овде сам да ми брже прође време и да се зезам.



А да је Домагој Вида испао глуп и неваспитан исто као и Шимунић ономад зато што не уме да обузда своје "домољубље", него морају руке да му буду "крваве до рамена" као и свакој таквој будали, то већ није мој проблем.

Ко им јебе матер усташку обојици.

Морам опет да нагласим да ти не би погрешно учитавао.

Пази, не:

МАТЕР ХРВАТСКУ

јер то нисам рекао.

Него:

МАТЕР УСТАШКУ

јер то сам рекао.


А ти се опусти мало и немој да ми држиш придике и прописујеш шта ја то треба да мислим о усташама, нацистима, фашистима, расистима, шовинистима свих боја и фела.



tasadebeli tasadebeli 08:27 11.07.2018

Re: domagoj vida

Потпитања за Камила:

kamilo_emericki

Sramota je takvome junaku dzilitnut se ne pogodit cilja.



А шта је мени био циљ са тим коментаром о интелигенцији једног Домагоја Виде?


Тaso podavno ja vidim na blogu da tebi i nekim tvojim istomisljenicima cinjenice nisu vazne,



Ко су овде моји истомишљеници, ја их не видим.


vazno je istresti bijes i gorcinu iz sebe a ko ce biti zrtva to nije vazno.



Како није важно?

Па жртва мог зајебавања овде није било ко, него један изузетно "интелигентни" клинац мозга испраног усташком идеологијом (љуби га мајка која га је таквог васпитала).

Зашто су одејданпут за тебе усташе и проусташка џилитања, како ти кажеш, толико недодирљива да човек усред Србије не сме да прозбори ни реч о томе, чак ни зајебавајући се?

Не разумем ова твоја јављања и њихов смисао.

Подржаваш проусташију?

Не верујем да је то.

Стварно не видим смисао ових твојих коментара.
freehand freehand 08:29 11.07.2018

Re: domagoj vida

А да је Домагој Вида испао глуп и неваспитан исто као и Шимунић

Kako si doveo u ravan ovu dvojicu i njihove postupke?
Inače, gledajući snimak i čitajući ovo što je Kamilo napisao i ako je to činjenično tačno - a nemam razlog da sumnjam - meni čak i simpatično deluje Domagoj Vida.
Na stranu što sve zajedno izgleda kao prenaduvani balon, zbog prenaglašene osetljivosti prema zemlji domaćinu. Niko nije vikao "Ua Rusija", niko nikoga vređao. Pokazali opredeljenost za jednu stranu, zaslužili ukor i gotovo.
Čemu tolika larma, čemu pominjanje majki ako se samo ne čeka povod za njihovo pominjanje?
Ali to je onda sasvim drugi par opanaka, jelda.

P.S. A imam i ja jedno potpitanje: da li su i u Srbiji svi koji podržavaju ukrajinsku stranu u previranjima i sukobu - (pro)ustaše ili samo zabludele ovce zaražene (pro)ustaškim idejama?
kamilo_emericki kamilo_emericki 09:01 11.07.2018

Re: domagoj vida

Taso, nasa diskusija pocinje i vodi se oko istina i lazi. Cinjenica je da Vida slavi
sa prijateljima nikog ne vrijedjajuci. Sve ostalo oko ovog videa su podmetanja hulja.
U njegov izbor muzike, pica, prijatelja ne ulazim niti imam(o) pravo.
I jedno pitanje. Imaju li Hrvati pravo slaviti a da se "Srbi" ne osijete uvrijedjeni i ako imaju kao to mogu raditi? Nebi bilo lose da im se propisu pravila ponasanja. Da znaju ljudi.
tasadebeli tasadebeli 09:39 11.07.2018

Re: domagoj vida

freehand

Kako si doveo u ravan ovu dvojicu i njihove postupke?



Чему оно са Украјином?

У Русији?

Него да провоцира исто као и Шимунић на Максимиру.

Немој, Фри, да се правимо луди. Јасно је шта је Васпитанко хтео тиме.

Уосталом, зар се није Хрватски ногометни савез после извињавао домаћину, зар није онај што је био са Видом (Вукојевић беше?) одмах удаљен из стручног штаба хрватске репрезентације?

(Па му Украјинци плаћају казну коју му је ФИФА прописала и одмах му понудили посао... (ЛИНК) )

Зар није и ФИФА опоменула Виду због тог снимка? (Само опменула? )


Немој тако, Фри.

Усташија је усташија. (И бандеровци су бандеровци).

Можеш ти то да увијаш у некакве демократске амбалаже колико год хоћеш, али суштину му нећеш променити.

Усташија је усташија.


EDIT: Попу поп, а бобу боб.

Зар нисмо констатовали да се никада и нећемо извући из гована ако не почнемо отворено да говоримо о свему?
tasadebeli tasadebeli 09:48 11.07.2018

Re: domagoj vida

kamilo_emericki

Imaju li Hrvati pravo slaviti a da se "Srbi" ne osijete uvrijedjeni i ako imaju kao to mogu raditi?



А имају ли Срби право усташу назвати усташом?


Nebi bilo lose da im se propisu pravila ponasanja. Da znaju ljudi.



Па прописана су правила. И кажњени су због оног са Украјином на снимку. ФИФА прописала, ФИФА казнила. Вукојевић удаљен из стручног штаба, новчане казне... Домагој је само опоменут ( - утицај лобија у ФИФА?). Хрватски ногометни савез се извињавао домаћину првенства.

Cinjenica je da Vida slavi
sa prijateljima nikog ne vrijedjajuci.

U njegov izbor muzike, pica, prijatelja ne ulazim niti imam(o) pravo.



Ово сада постаје бесмислено. Јер релативизујеш ствар правећи се луд на очигледне чињенице: победа над Русијом - клицање Украјини усред Русије.

Да је клицао својој домовини Хрватској, па качио по нету да сви виде кад је већ толико домољубан, нико то не би ни приметио.

Али клицати Украјини после победе над Русијом?

Чему?










И немој онда то све називати "писањем хуља" јер ја не видим да се ова твоја релативизација нечега што се догодило може другачије оквалификовати него исто тако.


П.С - Да те подсетим само, Фудбалски савез Србије, играчи и селектор, кажњавани су такође за давање изјава после утакмице са Швајцарском.

А нису клицали и наздрављали Русији, јбг.

А Фудбалски савез Србије је неколико пута током првенства кажњаван новчано јер се међу навијачима појављивао на 15 секунди транпарент са ликом Ратка Младића или нешто написано о Косову.

И по мени, то је сасвим у реду. Да будемо кажњени.

Јер чему то на спортском догађају?

Мада можемо и то да релативизујрмо по твом рецепту, па да кажемо да ти навијачи са таквим транспарентима и нису били Срби, него сигурно неке усташе које су смислиле начин како да науде Србији.

Сано ја нећу да се играм тако као ти.

Ружно је то што радиш.


EDIT: Да поновим исто питање као и за Фрија:

Попу поп, а бобу боб.

Зар нисмо констатовали да се никада и нећемо извући из гована ако не почнемо отворено да говоримо о свему?
kamilo_emericki kamilo_emericki 12:46 11.07.2018

Re: domagoj vida

Taso, tacno treba reci popu pop a bobu bob. Ja pricam o videu gdje Vida slavi sa prijareljima kiji neka novinarska hulja koristi za mnipulaciju a ti mu intenzivno pomazes.
Mozda je Vida reinkarnacija nekog koljca iz Jasenovca ili mozda najveceg mrzitelja srba u svim galaksijama licno Josipa Broza Tita ali u videu o kojem pricam nema nista sto bi opravdalo toliki bijes ili bilo kakav. O drugim stvarima ne pricam niti hocu. Prijatno popodne.

freehand freehand 14:49 11.07.2018

Re: domagoj vida

Чему оно са Украјином?

У Русији?

Него да провоцира исто као и Шимунић на Максимиру.

Otkačilo ti se nešto, Taso. Ovaj je pozdravio Ukrajinu ne pominjući Rusiju, šta god da mu je bio motiv pa neka je i političko svrstavanje. To nije uradio na terenu, ni na koji način nije uvredio nikoga. Šimunić je usred stadiona salutirao nacizmu. Kao da ima neke reazlike, ne?

Уосталом, зар се није Хрватски ногометни савез после извињавао домаћину, зар није онај што је био са Видом (Вукојевић беше?) одмах удаљен из стручног штаба хрватске репрезентације?

Jesu, zato što su seronje i usrali su se od - pazi sad: političke korektnosti!? koju ti, jelda, toliko mrziš i prezireš.
Усташија је усташија. (И бандеровци су бандеровци).

I ljotićevci su ljotićevci, sve što raste htelo bi da raste, deca su ukras sveta, ali nije svemu mesto svuda i uvek. Ima nešto, izgleda, i u onom roršahu. Ti bi, na primer, morao da razmisliš o tom iskakanju ustaša gdde god vidiš nekog Hrvata. Ok, ne bi morao, ali bilo bi dobro.
Можеш ти то да увијаш у некакве демократске амбалаже колико год хоћеш, али суштину му нећеш променити.

Ne uvijam ja ništa, nego ti je čovek lepo poslagao činjenice (onako kako ih on vidi a meni izgleda potpuno prirodno, logično i normalno). A ti si navalio da progoniš te ustaše koje progoniš kao da si neki - ne daj Bože! - KNOJ-evac. A sam Bog zna da ako ima nešto što mrziš više od ustaša to su ti KNOJ-evci i drugi OZNA-ši.
a možda se i varam.
Зар нисмо констатовали да се никада и нећемо извући из гована ако не почнемо отворено да говоримо о свему?

Nismo se ništa dogovarali, takve se stvari podrazumevaju. Ali i u svakom modernom zakonodavstvu i rpavnom sistemu postoje no-no stvari u javnom diskursu. Širenje rasne, verske i nacionalne mržnje je jedna od njih. Mislim, u smislu da se ne može baš sve otvoreno govoriti.
Dakle, za početak činjenice, posle ide lakše.
vcucko vcucko 17:06 11.07.2018

Re: domagoj vida

freehand
A ti si navalio da progoniš te ustaše koje progoniš kao da si neki - ne daj Bože! - KNOJ-evac. A sam Bog zna da ako ima nešto što mrziš više od ustaša to su ti KNOJ-evci i drugi OZNA-ši.
a možda se i vara

Izvini, ali ja recimo u celoj ovoj papazjaniji oko jedne utakmice koja Srbiju realno i ne zanima previše, vidim sledeće:

Sve je počelo od Milojko Pantić linije. Koji je direktno prozvao sve koji ne navijaju za Hrvate i nazvao ih klerofašistima
Onda se odjednom, kao po komandi (a sic i nije po komandi) i kuso i repato našlo pozvano da javno proklamuje podršku Hrvatskoj, pri tome nazivajući one koji to ne čine svakakvim pogrdnim nazivima i dijagnozama. Invazivno i verbalno nasilno. Oni ne kažu - ja navijam za Hrvate, nego - ko ne navija za Hrvate je đubre i mračnjak, napolje s njim.

Objasni mi:

Za koji qrac krasni bi ja morao da navijam za Hrvate (ili, u krajnjoj liniji, za bilo koga!)?
Navijam za onoga za koga ja hoću, ako uopšte navijam.
Ako vam je to bio cilj, uživajte: uspeli ste da mi ogadite SP u fudbalu. Meni. Koji merim godine po Mundijalima.
Uspeli ste u životu, svaka vam čast.
freehand freehand 17:12 11.07.2018

Re: domagoj vida

Objasni mi:

Mislim da pogrešno pitanje postavljaš na pogrešnoj adesi.
angie01 angie01 13:59 10.07.2018

,

„Ovo nasilje je predvidljivo, jer nasilje je u samoj prirodi nacionalizma pošto je on, zahtevajući apsolutno jedinstvo, neprotivrečnost, osuđen na sukob sa stvarnošću koja je, naravno, protivurečna: osuđen je na nasilje.”

„Živeti pod nasiljem totalitarističkog nacionalizma znači, iz dana u dan, sve više pristajati na to nasilje, ali i prihvatiti ga kao svoje – prihvatiti neprihvatljhivo: prihvatiti čudovišno kao prirodno. Živimo u svetu (ako je to život) u kome čudovišno postaje prirodno, a prirodno čudovišno. Zbog toga nam čovečnost, kad se sretnemo s njom, izgleda kao nestvarna; ali zbog toga čudovište, tako sveprisutno, jedva da primećujemo.”

Radomir Konstantinovic
Atomski mrav Atomski mrav 16:21 10.07.2018

Re: ,

Radomir Konstantinovic


Ne, nee, neeeeeeeeeeee!

Atomski mrav Atomski mrav 17:51 10.07.2018

Re: ,

Spiridon Spiridon 08:43 11.07.2018

..

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.

Mogao bih da napisem blog u 5 nastavaka na ovu temu gde bih racionalno obrazlozio moju odluku ali necu iz principa da rasipam energiju.

Srbija na svim poljima ide u sunovrat i tu niko ne moze da je zaustavi. To ludilo je u poslednje vreme jako vidljivo. Kao kad pukne kanalizacija pa isplivaju govna.

Na kormilu ovog broda su Vucic, Dacic, Vulin, Toma grobar, Nebojisa slina ...

I sad ja treba da dozivim poraz hrvatske u fudbalu da bi se osecao bolje -)))))
tasadebeli tasadebeli 09:31 11.07.2018

Re: ..

Spiridon

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.



Ја вечерас нећу да навијам ни за кога. Баш у инат свима онима који навијају за Хрвате и свима онима који навијају против Хрвата.

Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.

Згадило ми се од толиког просеравања.



Atomski mrav Atomski mrav 09:37 11.07.2018

Re: ..

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.


Ja ću večeras da navijam da bude što više golova. Što se nekih simpatija prema večerašnjim protivnicima tiče, s jedne strane je Luka Modrić koji je za mene MVP prvenstva a sa druge strane Geret Sautgejt - "Vidi šta sam ti uradio od reprezentacije, mama... promenio je, izmenio je... i više nije tako dosadna..."
Spiridon Spiridon 09:46 11.07.2018

Re: ..

tasadebeli
Spiridon

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.



Ја вечерас нећу да навијам ни за кога. Баш у инат свима онима који навијају за Хрвате и свима онима који навијају против Хрвата.

Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.

Згадило ми се од толиког просеравања.





Ti si uvek bio iznad situacije -)))
tasadebeli tasadebeli 09:58 11.07.2018

Re: ..

Spiridon
tasadebeli
Spiridon

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.



Ја вечерас нећу да навијам ни за кога. Баш у инат свима онима који навијају за Хрвате и свима онима који навијају против Хрвата.

Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.

Згадило ми се од толиког просеравања.





Ti si uvek bio iznad situacije -)))



А не, не увек... Не претеруј.

Сада поготово нисам јер зашто се дописујем овде с вама онда?

Само што ово и није нека ситуација да би изнад ње уопште и требало бити.

Заправо, није уопште ситуација... Читаво то просеравање у Србији8 око хрватске ногометне момчади.

Вештачки се медијским путем прави хистерија и подстиче мржња.

А све заједно је







У томе је квака...



st.jepan st.jepan 10:26 11.07.2018

Re: ..

tasadebeli
Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.


Jedini način da ovo dokažeš jeste da većeras, u periodu od 8 do 10, na svakih 28 sekundi pljuneš po jedan (smislen i svih ostalih različit) komentar.

predatortz predatortz 10:33 11.07.2018

Re: ..

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.


Naljutio se pop na selo, pa odsekao sebi qratz!
To ti je ta logika!
Ja za hrvatsku reprezentaciju ne navijam jer su stoka proustaška, što javno manifestuju kad god im se za to ukaže prilika. Dakle, ne smeta mi što su Hrvati, ali mi jako smeta njihov ustašluk.
Srbin koji može da proguta ustašluk, samo zbog toga da bi se razlikovao od nekog, treba dobro da preispita svoje svetonazore.
tasadebeli tasadebeli 10:50 11.07.2018

Re: ..

st.jepan
tasadebeli
Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.


Jedini način da ovo dokažeš jeste da većeras, u periodu od 8 do 10, na svakih 28 sekundi pljuneš po jedan (smislen i svih ostalih različit) komentar.










EDIT: Сад се сетих, Стјепане...

Знаш ти ону причу о Мићи Поповићу? Пригодна је за ову прилику.

Каже, једног лета седамдесетих боравио Мића у Ровињу као што је то радио сваког лета тих година.

И окупио Мића уз вино и причу весело друштво, књижевници, редитељи, сликари, уметници свих фела, из Загреба и остатка Хрватске.

И у једном моменту почне Мића да пљује по Србима генерално... Те овакав су народ, те онакав су народ, те примитивни, те варвари нецивилизовани и све у том тону. Ти његови пријатељи повлађују, климају главама, вичу: Јесте, јесте, тако је!

У једном моменту Мића само промени предзнак, уместо Срби стави Хрвати, па удари у исту пљувачину. Те Хрвати овакви, те онакви, примитивни, варвари итд.

Ту се његови пријатељи узбуне и почну да вичу: Није, ниси у праву! Није то тако!

А господин Мића их само погледа и каже:

"Е, видите, у томе је разлика између мене и вас."

(Молим, обратити пажњу, није рекао:

између нас Срба и вас Хрвата

него је рекао:

између мене и вас.)


Је л' да је ова поучна причица пригодна за ову прилику?



tasadebeli tasadebeli 10:54 11.07.2018

Re: ..

predatortz
Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.


Naljutio se pop na selo, pa odsekao sebi qratz!
To ti je ta logika!
Ja za hrvatsku reprezentaciju ne navijam jer su stoka proustaška, što javno manifestuju kad god im se za to ukaže prilika. Dakle, ne smeta mi što su Hrvati, ali mi jako smeta njihov ustašluk.
Srbin koji može da proguta ustašluk, samo zbog toga da bi se razlikovao od nekog, treba dobro da preispita svoje svetonazore.






Па о томе причам све време.

Док нису почели да се просеравају по медијима са тиме, да Филип пише ове своје БРАВО постове, док се није овај разуздани полупијани клинац није ширио качећи своје "домољубне" снимке из свлачионице по нету, и слично, нисам ни размишљао о томе ко је од Хрвата у ногометној момчади усташа.

Гледао фудбал, болело ме дупе за све.

А сада богами размишљам о томе.

Јер видим куда све то, та хистерија, води. И колико то може да буде опасно.

'Ебала их политика све на гомили заједно са све тим усташама које толико воле, па им посвећују толико пажње и навијају за њих или против њих.
anonymous anonymous 10:58 11.07.2018

Re: ..

tasadebeli
Spiridon

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.



Ја вечерас нећу да навијам ни за кога. Баш у инат свима онима који навијају за Хрвате и свима онима који навијају против Хрвата.

Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.

Згадило ми се од толиког просеравања.




Da sam u Beogradu, mogli bismo negde na pivo.

Daleko od " navijača" i običnih posmatrača.
anonymous anonymous 11:01 11.07.2018

Re: ..


Spiridon
Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.

Mogao bih da napisem blog u 5 nastavaka na ovu temu gde bih racionalno obrazlozio moju odluku ali necu iz principa da rasipam energiju.

Srbija na svim poljima ide u sunovrat i tu niko ne moze da je zaustavi. To ludilo je u poslednje vreme jako vidljivo. Kao kad pukne kanalizacija pa isplivaju govna.

Na kormilu ovog broda su Vucic, Dacic, Vulin, Toma grobar, Nebojisa slina ...

I sad ja treba da dozivim poraz hrvatske u fudbalu da bi se osecao bolje -)))))


Ma ne.

Tebe može da povrati jedino totalni poraz Srbije.

tasadebeli tasadebeli 11:58 11.07.2018

Re: ..

anonymous
tasadebeli
Spiridon

Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.



Ја вечерас нећу да навијам ни за кога. Баш у инат свима онима који навијају за Хрвате и свима онима који навијају против Хрвата.

Заправо, нећу ни да гледам ту утакмицу вечерас.

Згадило ми се од толиког просеравања.




Da sam u Beogradu, mogli bismo negde na pivo.

Daleko od " navijača" i običnih posmatrača.







Али пре тог пива прво бих морао да те одведем на вечерње у ову католичку цркву овде у мом комшилуку да се помолимо заједнички за побједу "хрватске" "ногометне" момчади.

Заједно у молитви смо јачи.

Не знам само да ли бисмо могли да уђемо у цркву због велике гужве. И иначе је сваки дан крцато, али вечерас ће бити нарочито пуна.

А после тога бисмо могли на то пиво било где у Бгд.


Atomski mrav Atomski mrav 12:50 11.07.2018

Re: ..

А после тога бисмо могли на то пиво било где у Бгд.


tasadebeli tasadebeli 13:00 11.07.2018

Re: ..

Atomski mrav
А после тога бисмо могли на то пиво било где у Бгд.





Ја волим ону сцену када се непосредно после овог сусрета роди оно магаренце, а његов газда каже:

"Зват ће се Шурјак. Јебат ће матер оним пургерима!"




EDIT:



Eto zašto je nacionalizam sranje

AUTOR:

Ante Tomić

OBJAVLJENO: 07.07.2018. u 19:15



I HDZ-ovci, i pravaši, i ustaše, i časne sestre, i prostitutke, i vjerovničko vijeće Agrokora, i Grdović i njegova Brankica, i Oko Sokolovo, i Fashion Guru, svi su vrištali od sreće u jednoj kretenskoj zgodi da je, kraj više od pet stotina tisuća registriranih hrvatskih branitelja, domovinu obranio jedan Srbin.


Dinarski muškarci, oni su nas zapravo upropastili, sva je naša nesreća u njima, u emocionalno zakočenim ćaćama s nesmiljenim osjećajem za dolično i nedolično, uvijek opreznim šta će narod kazati, u trajnom strahu da im se tkogod u birtiji ili na balotama ne bi smijao. Dogodi se s vremena na vrijeme takvom nekakvom luđaku sin homoseksualac ili mu se kći zaljubi u Srbina, pa on toga sina ili kćer koji ga, kako on shvaća, ne poštuju, izbaci iz kuće i zauvijek, što se kaže, prekriži. I premda kasnije obično sve dobro ispadne, onaj sin homoseksualac postane cijenjen liječnik ili glazbenik, a i zet Srbin je vrijedan i odgovoran, odan suprug i nježan otac troje krasne djece, stari svejedno ne progovara s njima. Životinja šuti i trpi svoj strašni teret. Jedna golema tvrda gruda od gnjeva, prkosa, tuge i drhtave, očajne ljubavi leži mu na prsima kao golemi teški kamen, godinama mu drobi rebra i na koncu ga cijelog zgnječi. Umre čovjek od gluposti, sam samcat, bez ikoga svoga, tek zato jer se bojao tuđe zlobe i poruge.


Jedna je takva sudbina otprije jedanaest godina i u novine dospjela. Policija je došla ispitati jednoga Antu, inače uzornog domaćina, dobrog, susretljivog, omiljenog u svome rodnom Islamu Latinskom kod Zadra, jer je prijetio da će zaklati kćer koja se zagledala u jednoga što mu je otac Jovo. I nikakvim se riječima Ante nije dao umiriti. Spremao se podići nož na svoju Antoniju jednako kao što ga je Abraham podigao na sina Izaka. Jedino što je Abrahama zaustavio glas s neba, a Antu istražni sudac koji ga je smjestio u pritvor dok se ne ispitaju svjedoci. Nadamo se ipak da se nesretnik u međuvremenu urazumio, da ga je bijes pustio. Ako ne prije, a onda barem da je u nedjelju navečer, u seoskoj gostionici, dok je gomila oko njega neobuzdano slavila golmana Danijela Subašića, koji je obranom tri jedanaesterca Hrvatsku doveo među osam najboljih na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svim onim pijancima i propalicama što su mu se nekad smijali i iza leđa ga kojekavim imenima nazivali, ponosno doviknuo: “To je moj zet! Gledajte, budale! To je moj zet!”

U finalu... dobro, osmini finala, jedna je mučna priča dobila sretni, gotovo bajkoviti obrat. A ne treba vam, vjerujem, dulje opisivati kako je mučno bilo nekome poput Danijela Subašića u Zadru koncem prošlog stoljeća. Bio je još mali, u svibnju devedeset prve narastao je možda samo da kroz prozor svoje sobe gleda kako raspomamljena rulja dolje na ulici razbija izloge i pljačka robu iz srpskih dućana. U rujnu je pošao u školu, u prvi razred, gdje je, osim velikih i malih pisanih slova i jednostavnih računskih operacija, naučio i da je kriv za granate koje padaju po gradu jer da su neprijatelji koji ih iz okolnih sela ispaljuju, na neki neshvatljiv, njemu do dana današnjeg ustvari nepoznat način, nekako njegovi. Noću su ga uspavljivale eksplozije bombi podmetnutih pod kuće nekih ljudi čiji se otac zvao, kao i njegov, Jovo, ili Milutin, ili Dušan, ili Uroš, ili Svetozar.


Ni nakon rata nije zapravo postalo bolje. Premda nesumnjivo talentiran za nogomet, dječak se mukotrpno probijao. Danijelu Subašiću činilo se katkad da se mora dokazivati dvostruko više od drugih, a i kad se dokazao, pohlepni mu je menadžer uskratio zasluženu plaću, izrabljivao ga nepoštenije nego ijednog drugog, sretnijeg igrača, čiji se otac zvao, šta ja znam, Krešimir, Domagoj ili Hrvoje. Naposljetku, ni otac njegove djevojke nije ga želio i smrtnim je grijehom prijetio ako se ona uda za njega. Jednoga savršeno nedužnog čuvara nogometnih vrata u zelenom dresu dopalo je, ukratko, sve što je inače trebalo dopasti Slobodana Miloševića i Ratka Mladića samo da su ih naši uhvatili.

A onda je Danijel Subašić nakon sto dvadeset minuta jalove utakmice s Danskom u osmini finala Svjetskog prvenstva u Rusiji obranio tri penala i svi su, kao po komandi, skočili na noge i kriknuli u ekstazi. Oni što su razbijali i pljačkali srpske dućane na Kalelargi sretno su se zagrlili i skakali s onima što su minirali srpske kuće na Bokanjcu. “To je moj zet!” doviknuo je u gostionici u Islamu Latinskom njegov tast Ante. “Bravo!” viknuo je i nogometni menadžer, koji Subašiću inače nikad nije oprostio što nije pristao igrati bez para. Diljem naše zemlje slavili su i hadezeovci, i pravaši, i ustaše, i časne sestre, i prostitutke, i vjerovničko vijeće Agrokora, i Mladen Grdović i njegova Brankica, i Oko Sokolovo, i Fashion Guru, i Lucija Lugomer, naša najpoznatija plus size manekenka, svi su vrištali od sreće u jednoj kretenskoj zgodi da je, kraj više od pet stotina tisuća registriranih hrvatskih branitelja, domovinu obranio jedan Srbin.

Što god se dogodilo do kraja Prvenstva u Rusiji, meni je, nakon ovoga, iskreno, nebitno. Jer, Subašićeva je obrana tri jedanaesterca sama po sebi jedna velika povijesna pobjeda koja ispunjava oči suzama, to je trijumf čovječnosti nad mržnjom i glupošću. A nije zaista mogao biti bolji trenutak za to jer je Svjetsko nogometno prvenstvo, sa svim onim zastavama, himnama, dlanovima na srcu i licima našaranim ratničkim bojama, jedan prvorazredni nacionalistički događaj. Nacionalizam masu uspaljuje vjerojatno i više od igračke vještine. Više od Modrićevih driblinga i Rebićevih voleja crveni i bijeli kvadratići zaslužni su za rekordnu prodaju piva i čipsa. U takvom nepodnošljivom ludilu krvi i tla trebao nam je Danijel Subašić da se panterski baci ustranu i izbije balun u korner i neporecivo dokaže kako je nacionalizam totalno sranje.



ЛИНКЛИНКЛИНК








freehand freehand 14:37 11.07.2018

Re: ..

predatortz
Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.


Naljutio se pop na selo, pa odsekao sebi qratz!
To ti je ta logika!
Ja za hrvatsku reprezentaciju ne navijam jer su stoka proustaška, što javno manifestuju kad god im se za to ukaže prilika. Dakle, ne smeta mi što su Hrvati, ali mi jako smeta njihov ustašluk.
Srbin koji može da proguta ustašluk, samo zbog toga da bi se razlikovao od nekog, treba dobro da preispita svoje svetonazore.

To nam u NATo, kad budemo rame uz rame, svakako neće smetati.
predatortz predatortz 14:47 11.07.2018

Re: ..

freehand
predatortz
Ja veceras navijam hrvate u inat lokalnim trovacima i zato sto ne zelim da budem kao oni.


Naljutio se pop na selo, pa odsekao sebi qratz!
To ti je ta logika!
Ja za hrvatsku reprezentaciju ne navijam jer su stoka proustaška, što javno manifestuju kad god im se za to ukaže prilika. Dakle, ne smeta mi što su Hrvati, ali mi jako smeta njihov ustašluk.
Srbin koji može da proguta ustašluk, samo zbog toga da bi se razlikovao od nekog, treba dobro da preispita svoje svetonazore.

To nam u NATo, kad budemo rame uz rame, svakako neće smetati.


Nije smetalo ni Rusima, kad me već vučeš za jezik, da im prodaju S300 (onaj isti za koje od nas, sem para, očekuju i dupe da im damo), pa helikootere, pa MiG 21... Bliža im je Kolinda i danas nego mi, mi im se podrazumevamo.
freehand freehand 14:52 11.07.2018

Re: ..

Nije smetalo ni Rusima, kad me već vučeš za jezik, da im prodaju S300 (onaj isti za koje od nas, sem para, očekuju i dupe da im damo), pa helikootere, pa MiG 21... Bliža im je Kolinda i danas nego mi, mi im se podrazumevamo.

Ja nisam Rus, niti pričam sa Rusima koji dele lekcije o ustašluku koji se spremaju da sa istim tim "ustašama" sutra opet peva malo ustaške malo četničke, kao i nomad..
predatortz predatortz 14:57 11.07.2018

Re: ..

freehand
Nije smetalo ni Rusima, kad me već vučeš za jezik, da im prodaju S300 (onaj isti za koje od nas, sem para, očekuju i dupe da im damo), pa helikootere, pa MiG 21... Bliža im je Kolinda i danas nego mi, mi im se podrazumevamo.

Ja nisam Rus, niti pričam sa Rusima koji dele lekcije o ustašluku koji se spremaju da sa istim tim "ustašama" sutra opet peva malo ustaške malo četničke, kao i nomad..


Tako ti je to u ratu, Free. Nekad pomažeš ustašama da dođu do Kiseljaka, nekad čuvaš Fikreta Abdića, pa onda prašiš po onim ustašama koje si pratio za Kiseljak... Zajebano, ali je tako.
A koje di ti pesme pevao?
Četničke si makar slušao, ako pevao nisi.
freehand freehand 15:04 11.07.2018

Re: ..

predatortz
freehand
Nije smetalo ni Rusima, kad me već vučeš za jezik, da im prodaju S300 (onaj isti za koje od nas, sem para, očekuju i dupe da im damo), pa helikootere, pa MiG 21... Bliža im je Kolinda i danas nego mi, mi im se podrazumevamo.

Ja nisam Rus, niti pričam sa Rusima koji dele lekcije o ustašluku koji se spremaju da sa istim tim "ustašama" sutra opet peva malo ustaške malo četničke, kao i nomad..


Tako ti je to u ratu, Free. Nekad pomažeš ustašama da dođu do Kiseljaka, nekad čuvaš Fikreta Abdića, pa onda prašiš po onim ustašama koje si pratio za Kiseljak... Zajebano, ali je tako.
A koje di ti pesme pevao?
Četničke si makar slušao, ako pevao nisi.

Nikad nisam pomagao ustašama niti bih, ikad. Fikret Abdić sasvim je nešto drugo, no nebitno za ovu priču.
A četničke pesme - ako pod tim ne podrazumevaš ono "ubićemo, zaklaćemo" - sam znao da zapevam ali se ni sa bagrom koja baštini četništvo posle prvog setskog rata nikad nisam mešao. Niti ću.
predatortz predatortz 15:15 11.07.2018

Re: ..

ali se ni sa bagrom koja baštini četništvo posle prvog setskog rata nikad nisam mešao. Niti ću.


A to je bitno, za šta tačno?
Pevanjem si se mešao koliko i ja sa ustašama, a prsti nam bili nemirni na obaraču. I nama i njima.
freehand freehand 15:18 11.07.2018

Re: ..

predatortz
ali se ni sa bagrom koja baštini četništvo posle prvog setskog rata nikad nisam mešao. Niti ću.


A to je bitno, za šta tačno?
Pevanjem si se mešao koliko i ja sa ustašama, a prsti nam bili nemirni na obaraču. I nama i njima.

Pa eto, meni je bitno, prosto ne vidim smislen razlog da to dalje obrazlažem. Kome je jasno - jasno je.
st.jepan st.jepan 17:05 11.07.2018

Re: ..

"Е, видите, у томе је разлика између мене и вас."


Ne, u tome je istost.
Jer (ni ovde ni tamo) nije važno šta, važno je ko.
Mića P. može o Srbima kako god (Hrvati mu, dabome, tapšu), o Hrvatima bog'me nemere.
Boro D. može o Hrvatima kako god (ovde ovacije), o Srbima bog'me nemere.
Oćeš linkove?
tasadebeli tasadebeli 22:02 11.07.2018

Re: ..

st.jepan

važno je ko.



Управо то сам ти ја и рекао том причом.

Ко.

И то именом и презименом.

Не: МИ, ВИ, ОНИ.

Него;

ЈА, ТИ, ОН.

Именом и презименом.

Па онда ком опанци, ком обојци.

Лако је бити у МИ.

Много већа фора је бити у ЈА.


Дај те линкове...
freehand freehand 22:10 11.07.2018

Re: ..

Не: МИ, ВИ, ОНИ.

Него;

ЈА, ТИ, ОН.

A kad kažeš "ustašija je ustašija" - ko je tu ko? Ja nisam nastavnik srpskog al meni to liči na zbirnu imenicu i još sa političkom potkom i uvredljivim konotacijama i to široko i bez nišanjenja rasuta.
tasadebeli tasadebeli 22:16 11.07.2018

Re: ..

freehand
Не: МИ, ВИ, ОНИ.

Него;

ЈА, ТИ, ОН.

A kad kažeš "ustašija je ustašija" - ko je tu ko? Ja nisam nastavnik srpskog al meni to liči na zbirnu imenicu i još sa političkom potkom i uvredljivim konotacijama i to široko i bez nišanjenja rasuta.



Усташија и јесте збирна именица.

Зато и јесте усташија.

Није лична (властита) имениица. Да јесте, онда би изгубила све своје одлике усташије које има.

Баш си ти неки лингвистички неизображен блогер.

Шта си имао из српског у школи? Двојку?

Није та реч (усташија) ништа расуто, гађа то одлично баш тамо где треба да гађа.

Зар се то не види и по неким коментарима овде? Чим погодиш усташију поменувши је, одмах се јавља...
freehand freehand 22:19 11.07.2018

Re: ..

Шта си имао из српског у школи? Двојку?

Ništa. :(
Učili smo srpskohrvatski.

Edit: Ah, jebo komentar bez dopisivanja...
tasadebeli tasadebeli 22:21 11.07.2018

Re: ..

freehand
Шта си имао из српског у школи? Двојку?

Ništa. :(
Učili smo srpskohrvatski.



БРАВО ХРВАТИ су учили само хрватски док смо ти и ја учили српскохрватски.

Шта ћеш, духовно сиромаштво...
freehand freehand 22:22 11.07.2018

Re: ..

tasadebeli
freehand
Шта си имао из српског у школи? Двојку?

Ništa. :(
Učili smo srpskohrvatski.



БРАВО ХРВАТИ су учили само хрватски док смо ти и ја учили српскохрватски.

Шта ћеш, духовно сиромаштво...

A šta si ti imao iz srpskog?
tasadebeli tasadebeli 22:40 11.07.2018

Re: ..

freehand
tasadebeli
freehand
Шта си имао из српског у школи? Двојку?

Ništa. :(
Učili smo srpskohrvatski.



БРАВО ХРВАТИ су учили само хрватски док смо ти и ја учили српскохрватски.

Шта ћеш, духовно сиромаштво...

A šta si ti imao iz srpskog?



Ма пусти, да ти не причам...

Падао на поправни у сваком разреду...
st.jepan st.jepan 00:11 12.07.2018

Re: ..

tasadebeli
st.jepan

važno je ko.



Управо то сам ти ја и рекао том причом.

Ко.

И то именом и презименом.

Не: МИ, ВИ, ОНИ.

Него;

ЈА, ТИ, ОН.

Именом и презименом.

Па онда ком опанци, ком обојци.

Лако је бити у МИ.

Много већа фора је бити у ЈА.


Дај те линкове...


Pogubio si se, teško te pratim.
A linkove (više) ne otvaram, te ih (više) ni ne turam.
A i mrzi me da prekopavam - ponuda je, naravno, bila retorička - uveren sam da znaš, i kako je i šta Dežulović pisao, i kako je to ovde komentarisano.


tasadebeli tasadebeli 00:25 12.07.2018

Re: ..

st.jepan

uveren sam da znaš, i kako je i šta Dežulović pisao, i kako je to ovde komentarisano.



Не знам. Озбиљно, не зезам се.

Pogubio si se, teško te pratim.


Могуће. Извини.
tasadebeli tasadebeli 08:49 11.07.2018

Види сад ово!!!

Moramo da vas pitamo: Za koga ćete danas navijati?! (ANKETA)


Stekao se utisak da je to u Srbiji ovih dana postalo pitanje nad pitanjima. I za to su, naravno, krivi Hrvati. ( )

SREDA, 11.07.2018. | 08:10


Da su lepo ispali kao „Orlovi" već u grupnoj fazi danas u našoj zemlji ne bi bilo „referenduma" da li navijati za Hrvate ili protiv Hrvata. ( )

Ali, oni su baš morali da rasture Argentinu, da se sa tri pobede plasiraju u nokaut fazu, a tamo preko nama nebitnih Danaca i braće Rusa stignu čak do polufinala.

Neko bi rekao „jaka stvar, briga me i za fudbal i ko će za koga da navija...". I možda je u pravu. A, možda i nije, jer ako se po tom pitanju u našoj zemlji izjasne svi od predsednik države, preko političara i sportista do običnih navijača, biće da je to onda neka stvarno važna stvar. ( )

Novak Đoković je rekao „da sport briše granice među ljudima, prevazilazi razlike u veroispovesti, rasi, nacionalnosti i to je ono što privlači ljude sportu". I to je i te kako tačno. Ali, je tačno i da kada sportisti uvuku politiku u sport, onda niko više ne može da ostane apolitičan. ()

Onima koji će navijati protiv Hrvata zato ušima ne prijaju pesme Marka Perkovića Tompsona iz svlačionice „Vatrenih", naročito Bojna Čavoglave koju je hrvatski reprezentativac Dejan Lovren otpevao za pratioce na društvenim mrežama posle pobede nad Argentinom.()

Da ne ulazimo dublje u njihove motive da navijaju protiv Hrvatske, jer ćemo se vratiti na ratovi, izbeglice, stratišta... U takvim okolnostima nema mesta za fudbalske teme, umiranju u lepoti igre, sportskoj podršci. ()

Takvi smo mi, nešto ne mora uopšte da nas se tiče, ali i to je samo po sebi dovoljan razlog da se još koji put prebrojimo da li smo naši ili smo njihovi, da li smo patriote ili izdajnici, da li smo „građani" ili neko drugi. ()

Pitanje iz naslova smo namerno postavili pogrešno. Jer za Engleze niko neće navijati, pitanje je samo da li ćemo navijati za Hrvatsku ili protiv Hrvatske?





ЛИНКЛИНКЛИНК



Takvi smo mi,




Ако си ти такав, ја нисам.

Према томе, говори само за себе, немој да се кријеш у маси.



Pa, za koga ćete danas navijati?!



Ево ја ћу, Жикице Бабовићу, овде да ти одговорим:

Шта те боли курац!

Из два разлога.

1) Ниси у анкети ставио опцију:

НИ ЗА КОГА, ГЛЕДАЋУ ФУДБАЛ

2) Зато што пишеш овакве манипулантске политикантске текстове уместо да пишеш о фудбалу због чега си и послан тамо да пратиш Светско првенство у Русији. И плаћен за то.



И могу само да ти кажем да сада, после овог твог текста оваквог каквог си га написао, врло озбиљно размишљам да уопште и не гледам вечерашњу утакмицу иако сам до сада одгледао свих шездесет и нешто утакмица на овом светском првенству и пратио твоје писање о фудбалу оданде.

Огадио си ми бре, човече, чак и фудбал са овим просеравањима.








Filip Mladenović Filip Mladenović 09:53 11.07.2018

Za Hrvatsku, nego šta!

Večeras ću navijati za fudbalsku reprezentaciju Hrvatske.

To preporučujem i svim srpskim nacionalistima, jer su Englezi, kao što je odavno poznato, najveći neprijatelji Srbije, a i izdali su Dražu.
tasadebeli tasadebeli 10:03 11.07.2018

Re: Za Hrvatsku, nego šta!

Filip Mladenović
Večeras ću navijati za fudbalsku reprezentaciju Hrvatske.

To preporučujem i svim srpskim nacionalistima, jer su Englezi, kao što je odavno poznato, najveći neprijatelji Srbije, a i izdali su Dražu.




freehand freehand 21:48 11.07.2018

Ajmo, filipe

... daj novu epizodu!
djuro.vilovic djuro.vilovic 22:04 11.07.2018

Re: Ajmo, filipe

freehand
... daj novu epizodu!

oće li o Dinamu ,nogometnom klubu koji će sad valjda u povjesti biti klub sa najviše svojih igraća u finalu ( kome hvala)
o vremenima kad je kad moć nije bila 100:1 nego 22 000 000 :1
ili će o proizvodnim snagama i odnosima , a ne o držanju ruke na grbu , križanju i tako.. eto svi su pjevali himnu .
no čestittke dečkima na psihičkoj snazi i zlatku mamiću koji je čak i našmrkan mislio na njih
freehand freehand 22:07 11.07.2018

Re: Ajmo, filipe

o vremenima kad je kad moć nije bila 100:1 nego 22 000 000 :1
ili će o proizvodnim snagama i odnosima , a ne o držanju ruke na grbu , križanju i tako.. eto svi su pjevali himnu .

O čemu pričaš, leba ti?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana