ŽIVOT NIJE BAJKA. A POZORIŠTE?

Sestre Bogavac RSS / 22.06.2007. u 14:08

DMS na nastupu u Vrtu Dobre Nade
DMS na nastupu u Vrtu Dobre Nade
Evo, u ovo sparno popodne, suočene sa životom, i od istog mamurne, u debelom hladu klima uređaja,  odlučile smo da objavimo integralnu verziju slem recitala pod radnim naslovom "TEŠKO NEMOGUĆE" ... Pomenućemo i to da je tekst nastao pred kraj 39. BITEFA, kao uvodnik za festivalski bilten. Tema: "Život nije bajka. A pozorište?" , inspirisala je Jelenu Bogavac na nekoliko šlajfni dobrog citiranja... Inače, tekst je deo performansa PET SHOP koji smo za sada igrali četiri puta. U Bitef Artu, dok su napolju padale sekire. Na 10. FAKIJU kad smo se nasekirale. U galeriji Da Li Ste Kod Kuće, kad nikog nije bilo kod kuće. Na FRIDOMANIJI u SKCu, kada smo bile zvezde fajronta ... (stvarno je neko morao da rastera razularene književnike! Inače bi čitali svoju prozu do dan danas!) Nadamo se da ćete uživati, svi, svi... a naročito Miloš Đukelić.

Milošu Đukeliću, s ljubavlju

TEŠKO NEMOGUĆE

Život nije bajka? A pozorište? A život? ... A pozorište?

Evo, naprimer. Nekoliko sekvenci.

O budžetu:

«Ne, nisi to napisala u kalkulaciji.»

«A pa ne, to si možda i napisala, ali, nije odobreno.»

« NeNe. To naravno ima u kalkulaciji, ali jasno je, to nije predvidjeno za...»

« Ti nikada nećeš shvatiti šta je pdv.»

«Znaš li ti uopšte kakve poreze treba da uračunaš u konačnu sumu?»

«Ko ti je uopšte taj organizator, budala, da te dovodi u ovakve situacije.»

«Odakle ti ideja?»

«Ja to nikada nisam rekao.»

«To ti niko normalan ne bi obećao, a kamoli ja.» 

"Kao stalno znaposlena, ti jednostavno nemaš prava na ceo honorar jer dobijaš platu!"

«Ne, nisu to ti računi, ovako ne možeš da pravdaš ništa, nadji normalne račune. Šta? Na buvljaku? Pa, vidi, fiskali i to. Oni ih sigurno imaju na buvljaku, pijaci, ili recimo u taxiju.»

«Zašto izmedju ostalog ti kupuješ na buvljaku?» 

«Snadji se.»  

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O mogućnostima:

«Nismo u mogućnosti.»

«Ako to ušrafim, sve će da pukne.»

«Izgoreće instalacija, jednostavno.»

«Prebrzo glume, izašo sam da se olakšam.»

«Ma daj, bolje je bez stroboskopa.»

«To, ja nisam kriv, to si trebala da misliš na vreme.»

«Može, samo ja sad idem na odmor.»

«Ovi Tvoji znaju gdi je ključ.»

«Ova ti se ugojila, pa sve puca na njoj. Nek manje jede, pa će stati u kostim.»

«Ne mogu da prepržim bim.» 

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O kraju:

«Ne možemo to da prodamo.»

«Ne mogu ja da se dupliram.»

«To nikoga ne zanima.»

«Da, da, u pravu si, ali nema para za reklamu.»

«Sledeće sezone»

«Sledeće sezone.»

«Sledeće sezone.»

«Nikad. I nemoj više da me maltretiraš.»

«Morali smo tako, oćeš Ovi da me razapnu na krst?»

«Dokle više, na spisak drugari?»

«Shvati.»

«Imaj mere.»

«Prekini.»

«Tebi je uvek super. Počinjem da sumnjam.»

«To si sama kriva.»

«To si sama kriva.»

«To si sama kriva.»  

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O zaduženjima:

«Reci ajde, kolko to još možeš da hendluješ, al iskreno.»

«Sama si rekla da možeš.»

«Ajde pošalji ovih...trideset četiri faksa...začas.»

«Ti, za to primaš platu.»

«Nemoj samo da si genijalna, molim te.»

«Ti si genijalna.»

«Mene ima da pitaš, jasno?»

«Dobro umetnost...nego gdi je repertoar?»

«Javljaj se na telefone.»

«Nemoj više tog da mi prebacuješ.»

«Ne umeš, očigledno.»

«Ima stvari koji neki ne umeju, pa ne umeju.»

«Tvoje radno vreme je od devet.»

«Šta dokle? Dokle treba.»

«Opet slovna greška, a?»

Moraš da: 

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.»

O repertoaru:

«To nije za naš repertoar.» 

O sanjanju:

«Nisam stigla.»

«Ne mogu da ustanem.»

«Moram da pijem.»

«Da me nema.»

«Da pobegnem.»

«Htela bih da sanjam.»

«Alo, samo sam mislila da...»

«A zamisli da imamo dva svetlosna topa.»

«Joj, kad bi moglo...da sutra prodam karte.»

«Na sledećoj, Ja sam ti Konsultant.Znaš?»

«Ne znam.»

«Gospodin Zeka»

«Gospodjica Besprekorna.»

«Na sledećoj, Ja sam. Znaš?» 

"Snađi se"

« Teško.»

«Nemoguće»

"Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.»  

O racionalizaciji:

«Pa ajd, daj šta daš.»

«Dobro, nema frke, nije mi problem.»

«Smisliću nešto.»

«Može i bez toga.»

« Ma, nema veze.» 

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O saradnicima:

«Ajde, moooolim teeee.»

«Hoćeš pivo?»

«Hvala ti do neba.»

«Ajd još ovaj put.»

«Veruj mi, platiće ti.»

«A šta, pa za koliko ja radim? Jesi razmišljo?»

«Ali On je obećo«

«Mooooolim Vas, samo me saslušajte.»

«Smiri se, razumem sve, moja greška, naravno da nemaš lik, smislićemo, izvini.»

«Marš bre napolje, skote nezahvalni.....»

«Pa, ali, reeeekla sam.»

«Da, tebi sam rekla, majke mi. Baš tebi.»

«Dobro.»

«Braaavoooo.»

«Srce» 

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O nadi:

«Ma, biće ok.»

«Samo malo ti fali.»

«Samo malo nam fali.»

«Kad bi imali još pet hiljada.»

«Kad bi nam dali još pet hiljada.»

«A da pozajmimo?»

«To će sponzor.»

«Ima Boga.»

«Mora da može.»

«Valjda Ja odlučujem o tome, pobogu.»

«Nemam tremu, malo sam nervozna. Ok?» 

O budućnosti:

«Ima da otvorim trafiku.»

«Ma koje bre, pozorište?»

«Hoćeš pivo?»

«Jesi Ti čitao kako je On...?»

"Imam dobitnu kombinaciju"

«Imam strašnu lokaciju.»

«Nije On ko ostali upravnici, On razumeeeee.»

«Samo polako.»

«Ma ima da im svima....»

«Šta ko je reko, Ja sam reko.»

«Šta ima veze što nisam ušao, gledaću reprizu. A kažu svi da i nije nešto.»

«Samo da mu vidim ledja.» 

«Snadji se.»

« Teško.»

«Nemoguće»

«Pokušaćemo.»

«Ako nema, nema. Razumeš?»

«Ne mogu oni da dobiju toliko. Ako nije niko. Dobio toliko.»

«Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište.»

«Treba da si zadovoljna i sa ovoliko.»

«Koliko, toliko.»

«Žao mi je.» 

O prošlosti:

«A kad smo mi na Akademiji...»

« Pazi gde smo sad!»

«Držim stvar pod kontrolom.»

«Ne sećam se.»

«Ko si Ti, majke ti?»

«Bila mu je riba. Pazi šta ti kažem.»

«Slušaj je sad...A na prvom Festivalu nije pojma imala, samo kad se setim.»

«Nije pojma imala.» 

O idejama:

«Mislim da bismo trebali da ukinemo...»

«O tome je trebalo da pričamo u junu.»

«O tome je trebalo u julu.»

«O tome je trebalo u avgustu.»

«U septembru je Bitef.»

«Ti nisi normalna.»

«Štrihuj i biće odlično. Al, što više štrihuj. Nemoj da ti bude žao.»

«To svi kažu, krvlju potpisujem.»

«Ne lupetaj.»

«Da sam svima do jaja i da me nema.» Milan Marković

«Rodiću dete i boli me više uvo.»

«Neću pivo.» 

O praksi:

«Samo još malo.» 

O katarzi:

"Samo još malo"

O terminima:

"Samo još malo"

«Ideš u vojsku? »

«Ako nema sutra, nemoj nikada.»

«Ako nema sutra, ne treba mi nikada.»

«Imaš svo vreme ovog sveta.»

«Istorija će da pokaže.»

«Uvek sve u krug.»

«Najzad mrtva.»

«Najlepša srpska rediteljka.»

„Najmlađi srpski dramski pisac.“  

O publici:

«Neukusno je da se smejete toliko.»

«Ne bih više ušla u ovo nazovi pozorište.»

«Ama, niiiikad.»

« Dosadno mi je.»

«...Kad bi makar bila pauza za cigaru.»

«Vidi, to ti je navijačka publika.»

«Iiiiskreno, meni je ovo odvratno. Al, super je tekst. Jel kapiraš da sam iiiskren?»

«Uh, zazvoni mi telefon. «Halo» al šapatom.»

«Dodaj mi pivo.»

«Ima li kraja?»

«Šta ćemo posle?» 

O kritici:

«Mladjahna rediteljka.»

«Generacijska drama.»

«In jer fejs.»

«Nikad.»

"Nikad!"

O epilogu:

«Nema kraja.»

«Umreću.»

«Stidim se.»

«Plašim se.»

«Mrze me.»

«Mrzi me.»

«Hoćeš pivo?»

"Snađi se"

"Teško"

"Nemoguće"

"POPUŠIĆEMO!"

"Ako nema, nema. Razumeš?"

"Ne mogu oni da dobiju toliko, ako nije niko dobio toliko."

"Možda negde, ali mi nismo takvo pozorište"

"Treba da si zadovoljna i sa ovoliko"

"Koliko, toliko."

"Žaaaaaoooo miiii jeeeee!"  

Atačmenti



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jadac jadac 02:29 23.06.2007

kaaad ce.....

kviskoteeeeeka u ladovini?????mlogo vas voli teca iz frankfurta
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 14:54 23.06.2007

Re: kaaad ce.....

Ej, pravo da ti kazem, pocela sam da pisem.
Vidimo se sledece nedelje...
Ah, da! Jos nesto. Ako su ti jos na lageru oni stenci dobermana.... rezervisi mi pet- ses' komada.

Minja
jadac jadac 17:20 23.06.2007

Re: kaaad ce.....

POCRKALI OD PAKOS'I AL STO JE BILA CENA...450EMUSKICI A DEVOJKE SKORO PA DZ!NECE NIKO DA IH UZME ZNAS KAKVI SU NASI LJUDI...
Milos Djukelic Milos Djukelic 02:31 23.06.2007

gde ste bre sestre!!!

Pa ja sam pocastvovan da sam inspirisao jedan blog!!!
Nego da citiram jednu lepu pesmu -
Koka kola marlboro suzuki diskoteke gitara buzuki to je zivot to nije reklama nikom nije lepse nego nama!!!

Sta ima novo kod vas, inace... Ne vidjam vas... vidjate danijelu? postade zvezda glorije i storija... to je brale bajka brale, ops mislim reklama, mislim pozoriste.. vise ne razlikujem te stvari...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 15:03 23.06.2007

Re: gde ste bre sestre!!!

Stvarno se, bre, nevidjamo. Skoro da smo zaboravili koji si car.
Em slusamo istu muziku, em delimo planove za sudbinu Narodnog pozorista, em imamo zajednicke prijatelje koje vidjamo na istim mestima: stranicama Storija i Glorije.
A i reziramo spotove sa istog albuma... Bajaginog, naravno. Dobro, ko se kako snasao...nije za usporedbu. :)
U svakom slucaju, jesi nas inspirisao s onim: Zivot nije bajka.
Nije ali moze da bude... Neki od toga zive. Narocito u decijim pozoristima.

Nadamo se da si ponudu za pocasno clanstvo u nasoj trupi, ozbiljno shvatio.
Ako prihvatis, napravicemo ti i prestiznu vizitku sa mackom.
Razmisli...

Poljubac od Sjestara.
Черевићан Черевићан 18:27 23.06.2007

kaži mi . . . . kaži

trofim pojac , zagovornik krilatice:
"vodi, sledi ili se skloni" , svestan svoje nedorečenosti opredelio se za treću varijantu . . . .te u miru manastirske knjižnice i preobražaj u duh dočekao . telo mu braća ,već kako je običaj bivao ,vinom opraše , opojaše ,te u čaršavu umotano zemljom zatrpaše & humku kamenu složiše.
i bi mu kraj.
sećam se ko juče crkvica pokajnica podno Hilandara ,sunce seda ,a neko nestvarno svetlo kroz okno osvetljava prostor.kraj zida drvene stelaže grubo skucane ,a po njima množina lobanja i na mnogim izgrebeno ime pokojnika u kosti čeonoj .
na jednoj i trofimovo . . . .

život . . bajka . . .zar ima dileme ?
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:30 23.06.2007

za preCednice

mis'im, da sam ja vlas' ja bih ove sestre ladno turila za preCednice, a ovog Milosha, ako je to izraslo izdanje onog genijalnog deteta sa radionica na Palicu 92. bi isto za preCednika, odma' :)))



Milos Djukelic Milos Djukelic 11:31 24.06.2007

bajka

Ne znam da li treba da objasnjavam ironiju... verovatno ne ali cu pojasniti kao svaki los umetnik koji objasnjava stilske figure...
Ja se nekako nadam da zivot jeste bajka, pa onda kao sa oklopom cinizma kazem zivot nije bajka.. kao onda mi lakse..
znaci zivot jeste bajka ali nekako nam promakne taj srecan kraj vrlo cesto..
Vesna - hvala na lepim recima.. i ja kad sam video ime pomislio - pa ja je znam!!!!
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 11:50 24.06.2007

Re: bajka

Ja ću sada kao loš filozof, malo da palamudim na temu bajke.
Život jeste bajka, a kraja nema dok mu ne dodje kraj... mislim... Auh.
Bolje da cutim, dok me ne čuje čika Betelhaim. :)
Imalo bi tu mnogo šta da se doda, al se plašim da bih dan provela u blogingu, pišući jedan glomazan post prepun stilskih figura i drugog, beskorisnog materijala. Nisu metafore za ovu vrućinu!

Vesna,
pogurajte tu gradjansku inicijativu, pa da nam svane!
Da otvorimo igraonicu u Narodnom pozorištu, lupimo sankcije Evropi, obučemo preCednička (nova) odjela i uživamo, ko u bajci!

ČOLU ZA MINISTRA KULTURE!
(ovo se ne šalim)

Pozdrav, osmeh.
Minja
Glasnik Glasnik 15:39 24.06.2007

E, sad mi je krivo...

E, sad mi je krivo što nisam mogao da sačekam kraj.
Milos Djukelic Milos Djukelic 00:26 25.06.2007

bajka i kraj

bajka je postala zivot cim ju je neko ispricao jer cim nesto iko i zamisli ono vec postoji, sto bi rekao moj prijatelj Borhes... tako da samo vi mastajte !!!

sada mi pade na pamet film Carobnjak iz Oza - verovatno jedna od najboljih "bajki" ikada ispricanih,
znaci pocetak moje price pocinje u ono sada tako davno vreme VHS rikordera - nije mogao da prodje skoro ni jedan dan mog detinjstva a da nisam gledao Doroti - nego da se vratim na temu, kako je taj film bio dugacak nije stao na jednu VHS kasetu, tako da vecina mojih gledanja tog filma je bila uskracena za kraj... uistinu valjda srecan?
Hmm. tako da mozda ja i nisam prava osoba da prica o srecnom kraju i da li ga ima..
nego pade mi na pamet da je bajka samo druga strana medalje na kojoj je grcka tragedija prva.. ... kako mi zivimo blize zemlji Euripida nego zemlji Andersena koja je iza sedam gora i mora od nas, plasim se da kod nas u "kraju" bar procentualno ima vise nesrecnih krajeva..
ali mozda je tako i interesantnije... znate vec ono sve srece su iste a sve nesrece razlicite..
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 16:57 26.06.2007

potraga za happy endom

Miloše, sjajan komentar.
Zasmejao si me s onim o VHSu "Čarobnjaka iz Oza".
Ko zna zašto je dobro, to što ne znaš kakav je kraj filma. (Ja znam, ali neću da ti kažem... da ne kvarim. )
Znaš, meni se redovno desi da u prolazu ( na ulici, u taxiju, u radnji) čujem neku pesmu i ne uspem da zapamtim sve reči. Onda, idem gradom i izmišljam... pevušim u sebi, dopisujem, prekrajam... i pesma mi se baš dopadne.
Posle kad je se napokon dokopam, i čujem u celini ... izgubim svako interesovanje.
Nije to- to! Nije moja stvar. :)
Slično je i sa bajkama.
Gore pominjani Betelhajm u predgovoru ZNAČENJA BAJKI kaže kako svako ima svoju bajku.
Ja svoju nemam. Možda zato što u detinjstvu nisam mnogo konzumirala ovaj žanr.
Imala sam divne knjige ( znaš one BAJKE NARODA SVETA sa ilustracijama Milića od Mačve? Pa i one Diznijeve... I one male knjižice "Najlepše bajke"... i 3D kartonsku slikovnicu o Pinokiju...) ali sam u to vreme nekako više volela grčke mitove. ... Možda je tome razlog moj prokleti karakter i potreba da se razlikujem od mase, koja je kod mene značajno uznapredovala u vreme dok još ni pertle nisam znala da vežem; možda su tome doprineli i moji roditelji ili pedagoške metode Mike Aleksića koji je verovao da se čitaoci ne dele na mlade i stare, nego na pametne i glupe, pa nam je tako već od drugog razreda preporučivao tzv. Veliku literaturu.
U svakom slučaju, hvatam tvoju paralelu sa bajkama i grčkim tragedijama.
Kad to tako pogledam, samoj se sebi činim ko cinik, i profesionalno deformisani frik: srećan kraj u priči je onaj najverovatniji, pa makar bilo i krvi do kolena. :)
U svakom slučaju, bajkama sam se zarazila mnogo kasnije, kada sam književnost počela da čitam "svesnije", prepoznajem postupke, motive i značenja simbola.
I sad tako nekako... ne mogu da se odlučim za svoju bajku.
Metoda utvrđivanja toga čija je čija bajka, kod Betelhajma je opisana vrlo jednostavno.
Ona bajka koju vas dete tera da je čitate iz noći u noć! Baš ta bajka, to je njegova. U njoj se nalazi ključ za rešenje nekog psihičkog problema.
Pošto sam taj metod prerasla, ne uspevam da pronađem drugi.
Što svakako ne znači da psihičke probleme nemam.
Moja omiljena pesnikinja Vladislava Vojnović na jednom mestu kaže:
[i] Pepeljuga je ništa.
-sirotinja koja se na tren obogatila.
No, miševi, miševi su zaista nešto!
Nebitni, sitni i sivi,
u stalnom strahu od mačke,
tad postadoše divni lakeji.
Sa njima saosećam" [/i]
Zanimljivo.
Crvenkapica mi je nekako perverzna.
Na to je svakako uticao kratki film Igora Markovica, u kom sam igrala jednu urbanu i avangardnu verziju Crvenkape.
Film smo snimili kao njegov rad za prijemni... pogađaš: Pao je. ... na testu opšte kulture.
Zbog svega toga, Crvenkapa mi je nekako gorka. Bez opšte kulture. Jako se brinem za nju.
Alisa je VRH! Mislim na Diznijevu "Alisu" - execetecitly!
Ali... i ona mi je nekako zastrašujuća.
Možda bi moja bajka bila "Lepotica i Zver" da mi se ne čini pretencioznim poistovećivanje s Lepoticom.
A opet, nepretencionznim i unižavajučim svako poređenje sa Zverkom.
Čitala sam i naše narodne bajke. Dramaturški, tu ima masa peripetija, masa ponavljanja.
Sve bih to štrihovala, zgusnula zaplet... pa tek onda videla o čemu se zapravo radi.
O Andresenu- sve najbolje. Ipak, ni jednu od tih bajki ne osećam kao svoju.
Dobro je da uprkos svemu, verujem u čuda, pa se nadam da će moja potraga za bajkom, na kraju dobiti srećan kraj.
Ne znam kad...
Kad se kočije pretvore u bundeve, a ove u pite bundevare.
Pita bundevara, btw. uopšte nije loš rasplet.
:) :) :)
A do tada...
Pozorište!
Gledala sam verziju Crvenkape Igora Bojovića i Stevana Bodrože u kojoj se zaplet vrti oko toga što je Crvenkapa dete razvedenih roditelja. Pera Panić Vuka Pavlovića igra igrice na kompu.
Baš Čelik u režiji Kokana Mladenovića, zapravo je kompjuterski virus...
i da ne nabrajam...
Kad se na okruglim stolovima prilikom dečijih festivala postavi pitanje o tome koliko daleko autor sme da ode kada adaptira bajku, odgovori su obično ovakvi: važno je samo da ostane osnovna postavka crnih i belih likova.
U ostalo, brate, samo upričavaj, svaku ludoriju koja ti padne na glavu ( u slučaju da prilikom pada, promaši pamet, naravno) .
Danas se sve i svašta naziva bajkom.
Jedna moja drama, naprimer, u originalu je nosila ime "Čas fizike kod Profesora Sijalice" da bi iz nekih produkcijskih razloga bila preimenovana u "Bajku o elektricitetu".
Šta znaju deca šta je bajka?! Bajka je, ako se tako zove. :)
Na nekom skupu, nedavno sam dobila slikovnicu pod nazivom NAAJ BAJKA.
Letimično sam je prelistala... Bajka je samo utoliko što su glavni junaci zvezde. Hm.
Nije bajka sve što sija. Ili jeste?

Nisam sigurna da li se MALI PRINC računa u bajke?
Zavisi valjda od toga šta podrazumevamo pod elementima fantastike, i toga šta podrazumevamo pod srećnim krajem.

Veliki pozdrav,
Minja B. - Koza iz Oza
:)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana