Budućnost| Kultura| Ljubav| Moj grad| Planeta

who controls the present now...

Srđan Fuchs RSS / 29.07.2018. u 22:42

Na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsednikom Izraela Ruvenom Rivlinom, Vučić je u Palati Srbija rekao: "Uvek smo znali da poštujemo jedni druge i da poštujemo žrtve naših naroda".

Vučić je rekao da je Srbija jedna od zemalja "u kojoj gotovo da ne postoji antisemitizam", kao i da "nikada neće postojati fašizam, neofašizam i neonacizam".

"Srbija ima velike interese da sa Izraelom razvija svestranu saradnju u svim oblastima, a jedna od tih oblasti je da nikada ne zaboravimo i da uvek čuvamo sećanje na stradanja našeg", rekao je Vučić.

Naveo je da je s predsednikom Izraela započeo razgovore oko uređenja nekadašnjeg nacističkog logora na Starom sajmištu, u Beogradu, gde želi da bude spomen-područje poput izraelskog Jad Vašema.

"U njemu bismo govorili o srpskim, jevrejskim i romskim žrtvama", rekao je Vučić.


 

Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; 


Onaj ko kontroliše sadašnjost kontroliše prošlost. 

Džordž Orvel

 Ovaj citat preuzimam iz pogovora Zigmunda Baumana njegovom delu „Modernost i holokaust”. Naslov pogovora glasi: Dužnost, prisećati se – ali čega? 


Iako mislim/o da smo deo opštih mesta, ispravne uloge naših predaka, različiti oblici ponašanja društva, elite, lidera, u najmanju ruku zbunjuju, a bliži smo oceni da postoji svesna namera revizije. 

Više od deset godina mislio sam da učestvujem u jednom nacionalno i globalno nedvosmisleno važnom i činjenično potvrđenom projektu: priči o zločinima na Starom sajmištu u centru Beograda. 

Iako mi nikada nije padala na pamet kao moguća, kao da je ova dilema preovladala u periodu naše bliske prošlosti, te da još uvek treba da dovodimo u pitanje egzaktno dokumentovana sećanja i činjenice vezane za zbivanja na Starom sajmištu, od 1941. do 1945. godine. Velika većina građana Beograda i Srbije nema nikakvu ideju da je na tom mestu bio nemački JudenLager Semlin, u kojem je u periodu od decembra 1941. do maja 1942, ubijeno preko 6.000 žena, dece i starih, bolesnih, beogradskih i srpskih Jevreja. Pre toga je do novembra sa lokacije Topovske šupe u smrt odvedeno preko 5.000 muškaraca Jevreja i oko 1.500 Roma… (U maju je izvesni šef Gestapoa poslao telegram u Berlin da je Beograd prvi judenfraj grad…). U isto vreme, kada je reč o oslobodilačkom pokretu, prema broju pravednika, možemo se ponositi ponašanjem građana Srbije, kao što treba da se sramimo onih koji su pripadali kolaboracionističkom pokretu. Potom je u Prolaznom logoru nastradao veliki broj (od 10.000 do 25.000) najviše Srba, npr. sa Kozare, patriota, itd., ali i pripadnika drugih naroda iz regiona. 

Kada se pogleda sadržaj medija u proteklih dvadesetak godina, reklo bi se da je publicitet na strani kvlislinga, kroz pokušaj revizije istorije, dok kada je reč o žrtvama, imamo samo velike reči, ali ne i gradnju memorijala i edukativnih programa koji bi u prvi plan programa stavili najbolje strane naše istorije, oslobodilačkog, antifašističkog pokreta i solidarnosti sa Jevrejima, Romima, itd… Kada bi neko gledao sa strane, mogao bi da zaključi da postoji dvoumljenje da li su vrednosti antifašizma bile ispravna većinska odluka. 

Moj susret sa holokaustom u Beogradu počeo je prilikom susreta sa zgradom OgenŠabat koju smo ruiniranu uspeli da dobijemo od Opštine Stari Grad za alternativni kulturni centar, koji smo kasnije nazvali Sinema Reks. Ruiniranu zgradu smo ubrzo pretvorili u divno mesto kulture sa velikom izložbom pod nazivom „Komšije kojih više nema”, o Jevrejima sa Dorćola do 1941. godine. Rekonstruisana obnovljena fasada učinila je da ovo bude neizbežno mesto hodočašća. Sve što smo radili nekako je bilo u skladu i sa odobrenjima Jevrejske zajednice (prostor je Jevrejska opština Beograd prodala Opštini Stari Grad, nije bila oduzeta kao što je to bilo uobičajeno). Sa tog mesta, puno sam naučio o sudbini beogradskih i srpskih Jevreja, između ostalog i na Starom Sajmištu i Topovskim šupama, Pančevu, Bežanijskoj kosi, Jajincima, itd… 

Godinama prolazim pored velikog stratišta koje nije dostojno obeleženo kao takvo, Starog Sajmišta. Suočavajući se sa saznanjem da se ne zna šta se na tom mestu dogodilo, napravili smo u B92 rekonstrukciju, u okviru dvodelnog dokumentarnog filma 2007. godine. Tako je krenuo naš intenzivniji angažman. Vrlo brzo smo postali deo Svetske koalicije mesta Stratišta… Postali smo najbitniji orijentir, kada je reč o potrebi da se na ovom mestu napravi Memorijal. 

Naš proslavljeni dizajner Mirko Ilić i najveći živi svetski dizajner Miltonom Glejzerom napravili su predlog znaka Memorijala. 

Posle promena, kada je na vlast došla koalcija SNS-SPS, došlo je i do promena u sastavu Komisije, a vidnu zainteresovanost za učešće pokazao je i Aleksandar Vulin, tadašnji ministar za rad, socijalnu politiku i boračka pitanja. Komisija je ojačana predsedavajućim Jovanom Ćulibrkom, koji je svakako među najboljim poznavaocima holokausta, posle studija na Jad Vašemu. Ali ipak, Komisija je bila na gradskom nivou, a zakon se pisao u okrilju Ministarstva za rad… I ubrzo smo svi bili iznenađeni jednom od prvih verzija koja je govorila o Ustanovi spomen žrtve, a ne o Memorijalnom centru Staro sajmište, a u preambuli se govorilo o sećanju na albansku golgotu, srpskoj slobodarskoj tradiciji i vidovdanskoj etici žrtve, i o podvigu koje istorijskom delovanju srpskog naroda daje smisao i ukazuje na svest zavetne obaveze prema slavnim precima, kao naroda malog po broju, a velikog po istorijskom karakteru, itd… 
Niz kreativnih ljudi iz celog sveta želeo je da obiđe ovo stratište prilikom dolaska u Beograd, svi su nudili svoje usluge, od enterijerista koji su radili slične memorijale, do svetski poznatog Libeskinda, koji je obećao pro bono usluge za osmišljavanje ovog prostora. 

Obilazeći često ovaj prostor, a uvređen najavama zabavnih događaja u Spasićevom paviljonu, često sam slao informacije Efraimu Zurofu, direktoru Simon Vizental centra, koji je potom javno reagovao, nastojeći da umanji skrnavljenje ovog prostora. Kada sam uočio napušten prostor koji je nekada bio deo Turskog paviljona, u kojem je u vreme logora bila mrtvačnica, zatražio sam od opštine Novi Beograd da sredimo taj prostor i u njemu napravimo kancelariju budućeg Memorijala, sa idejom da time počne izgradnja Memorijala i pre velikih odluka o celom prostoru. Tadašnji predsednik opštine Novi Beograd bio je veliki poklonik ideje da se na tom prostoru napravi Memorijal. Međutim, već u istoj nedelji, dobio sam informaciju da je taj prostor direktor Poslovnog prostora Novi Beograd izdao nekom privatniku za restoran. I dobili smo restoran So i biber koji je i danas na istom mestu, u prostoru mrtvačnice mesta holokausta i preko puta Spasićevog paviljona, bolnice u kojoj se uglavnom umiralo, a manje lečilo, u kojoj su se organizovale svadbe i druga veselja… Danas je i na tom mestu restoran. 

Kada sam tadašnjem gradonačelniku Draganu Đilasu preneo ovu informaciju, delovao je šokirano, izvikao se u telefonskom razgovoru, verovatno, na direktora koji je taj prostor dao u zakup, ali se ništa bitno nije dogodilo. 

Kada je osnovana prva Komisija za Staro sajmište, sastajali smo se u Sali Skupštine grada na čijim zidovima su se nalazile fotografije svih gradonačelnika, uključujući i ratnog zločinca Dragomira Dragog Jovanovića koji je bio kvislinški upravnik grada Beograda i šef beogradske policije za vreme okupacije. Tek posle pretnje članova Komisije da ćemo dati ostavke ako se ne ukloni slika ovog zločinca, ona je sklonjena, ali i potom vraćena. To je možda bila vrlo plastična upozoravajuća priča šta će, u stvari, biti veći izazov od same izgradnje Memorijala. (To je bilo i vreme VD gradonačelnika Zorana Alimpića). Često sam mogao da čujem da je to izuzetno vredna teritorija, od koje bi grad mnogo više prihodovao ako bi se tu nalazili komercijalni sadržaji, tipa šoping mola ili neke druge insitucije zabave.
 
 Kada se pojavio problem sa činjenicom da je drugo mesto stradanja koje je prethodilo mestu holokausta na Starom sajmištu, Topovske šupe, pred dozvolom za izgradnju mesta zabave, najvećeg šoping mola u Evropi, kako je najavljivano od investitora Delte, predstavnici Komisije su se konsenzusom usprotivili da se postojeći prostor memorijala - dve zgrade bivše kasarne i prihvatnog logora - ruše i izmeštaju. (Tada je predstavnica Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda razotkrila da su predstavnici Jevrejske opštine Beograd i romske zajednice već dali odobrenje Delti za izgled šoping mola kakav postoji kao idejno rešenje: u prilogu slika idejnog rešenja…) Tek posle ovog saznanja, na Komisiji je traženo da Savez jevrejskih opština Srbije, kao i romska zajednica, povuku ovu saglasnost jer je naglašeno da taj prostor ne sme da bude podređen prostoru zabave, već upravo obrnuto, da idejna rešenja poštuju prostor sećanja i da se tome prilagode. 


Posle ovih događaja, ubrzavaju se i događaji vezani za novi Zakon. Komisija dobija novu verziju Zakona, u kojoj deo sporne preambule postaje član zakona, što je još apsurdnije… Sam zakon je izmenjen u smislu da više nije specijalni zakon koji donosi Vlada i ustanove koju osniva Vlada zbog svoje specifičnosti i složenosti, i kada je reč o sadržaju i kada je reč o upravljanju, već se predviđa da osnivač bude Ministarstvo kulture, a odredbe zakona su vrlo široke, tako da će sve specifičnosti institucija, koje su predviđene unutar Ustanove, više paralizovati rad, nego što će ga omogućiti. Uostalom i samo Ministarstvo kulture i informisanja dalo je negativno mišljenje o nacrtu zakona. U Memorijal je planirano unošenje Muzeja genocida sa svim svojim kontroverznim nasleđem. Nije predviđena najšira autonomija-nezavisnost Muzeja holokausta (jer to zahteva ono što se dogodilo na ovom prostoru, a to je ime Juden Lager Semlin i gotovo potpuno uništavanje jevrejske zajednice u Beogradu-Srbiji), pomoć za Muzej Porajmosa, jer je romskoj zajednici neophodna velika podrška, za razliku od jevrejske zajednice koja ima i artefakte i sredstva, odnos sa Muzejom genocida, itd… 

Na poslednjoj sednici Komisije za Staro sajmište, u petak 29. juna, na kojoj je predstavljena nova potpuno nova verzija zakona, predstavljena je i ideja da zakon bude usvojen po hitnom postupku, sa paradoksalnim objašnjenjem da se za dve godine navršava sedamdeset pet godina od proboja logora. Ministarstvo i Vlada su nedopustivo odugovlačili sa radnom vezijom Zakona, a onda su sve izmenili: od onoga što su bile i teme rasprave i na Komisiji za Sajmište. Na istoj sednici, mogli smo da čujemo i izjave da je javna rasprava obavljena dok je pisan zakon. To je apsolutna neistina, što sam i naglasio na sednici Komisije, sa zaključkom da je ovo toliko važna tema da je apsolutno nedopustivo da u debatu o Zakonu o Starom sajmištu ne budu uključene organizacije koje se bave memorijalizacijom, organizacija mladih, nevladin sektor, stručne organizacije… Nedopustivo je da se o tekstu Zakona i budućnosti Memorijala nije izjasnio Međunarodni savetodavni odborkoji je osnovala Komisija a koji je sastavljen od izuzetno kredibilnih svetskih stručnjaka, na čelu sa Efraimom Zurofom, direktorom Centra Simon Vizental (ostali članovi Međunarodnog savetodavnog odbora: dr Robert Rozet, direktor Biblioteke Jad Vašem, Majkl Berenbaum, američki profesor, pisac i rabin, stručnjak za holokaust, dr Laslo Šoć, viši istoričar u Memorijalnom centru holokausta u Budimpešti, Tomas Luc, direktor Memorijalnog muzeja u Berlinu, Karen Šon, vanredni profesor Jevrejskih studija na Ješiva Univerzitetu, Bruno Bojer, Memorijalni Centar Shoah u Parizu, i predsednik Međunarodne alijanse za sećanje na holokaust (IHRA - International Holocaust Remembernce Alliance) i dr Goran Hutinec, docent na Univerzitetu u Zagrebu. Nikada nije bilo sredstava da se oni dovedu u Beograd. 

Ovo telo se nikada nije sastalo na konstitutivnom sastanku, niti je ikada konsultovano za bilo koje pitanje. Sam zakon nije dovoljan. Nedopustivo je da se privremeni organi memorijala bave pisanjem statuta. Mislim da je, paralelno sa pisanjem zakona, neophodno predvideti sve moguće odnose unutar Memorijala, kako bi se omogućilo efikasno funkcionisanje, trajno zaštitile autonomije, a kao krovna insitucija koju bi imenovala Vlada Srbije bi bio upravo Međunarodni savet, koji bi predstavljali već navedeni autoriteti, uz Milana Koljanina i još neke druge bitne domaće najveće autoritete za ovaj Memorijal, bez čije potvrde nije moguće doneti nijednu bitnu odluku kako bi se sprečile sve politizacije, moguće revizije istorije zbog promene vlasti, ili slično. 

Više godina trajalo je iseljavanje centralne kule u kojoj su bili ateljei umetnika. I kada je završeno iseljavanje, gradska vlast nije obezbedila prostor, u koji se uselila jedna romska porodica. I danas je to jedan od glavnih problema (više alibi) za nastavak radova. Grad ne želi da se pozabavi rešavanjem problema ove porodice, a nasilno izbacivanje nanelo bi štetu misiji i funkciji ovog prostora. Isto tako, Italijanski paviljon, Češki paviljon imaju svoje stanare, mali broj njih, ali gradska vlast nije sa punom rešenošću i osmišljenim planom ušla u ovaj posao, tako da je i dalje nepoznanica kada će biti iseljeni i oslobođeni za rekonstrukciju, prvenstveno radi zaštite, ali i za privođenje muzeološkoj, memorijalnoj, edukativnoj, naučno-istraživačkoj, molitvenoj svrsi. Pitanje Spasićevog paviljona je posebna, ali i veoma važna i bitna tema. Ova zgrada Zadužbina Nikole Spasića privatizovana je devedesetih i danas je privatno vlasništvo teretana, sala za zabave, turistička organizacija, restoran, kafe, itd… Kada je Jevrejska zajednica trazila nemački paviljon za mesto Muzeja holokausta, gradske vlasti su tvrdile da je to nemoguće, jer se baš na tom mestu kreće nastavak ulice Vladimira Popovića, kako bi se spojio kod tržnog centra Ušće s drugim nosećim saobraćajnicama. Tada je najčešće pominjano obećanje da će se Spasićev paviljon otkupiti, ili na sličan način omogućiti da se dodeli za Muzej Holokausta. 

To je teško izvodljivo, nema nikakve garancije, ni predlogom zakona niti planiranim budžetskim izdvajanjem, u kojem bi se videla namera države da ovaj jedini zdrav, održavan objekat na ovom prostoru otkupi od sadašnjeg vlasnika, ili da izvrši razmenu, što je svakako moguće kada je reč o prostoru kojim raspolaže grad. 

Kako stvari sada izgledaju, kada je reč o ovom važnom Memorijalu, načekaćemo se ako se ne primeni isti mehanizam koji je primenjen preko reke, na prostoru na kojem se nalazi Beograd na vodi. Desetine hektara je raščišćeno za godinu dana i svi objekti na tom prostoru kroz lex specialis papriološki su sređeni i predati investitoru za samo godinu dana. A kada je u pitanju slučaj Starog sajmišta, koji je vlasnički mnogo jednostavniji poduhvat, nema rešenosti koja bi rezultirala time da se u kratkom vremenskom periodu omogući izgradnja Memorijala Staro Sajmište, pod nadzorom svetskih autoriteta, kako bi se izbegla bilo kakva mrlja koja bi mogla biti naneta rehabilitacijama kvislinga, ratnih zločinaca, saradnika okupatora, itd… Ne sme se dozvoliti poigravanje i nipodaštavanje žrtava, kao što je to urađeno sa Jasenovcem i brojnim drugim stratištima. Upravo obrnuto, ovakva mesta - od Banjice, Jajinaca, Kragujevca, itd., moraju da odražavaju pijetet prema žrtvama i da budu nedvosmislen antifašistički putokaz, patritoizam i pripadništvo pozitivnoj svetskoj koaliciji u oba svetska rata. Bez ikakvih dodatnih usložnjavanja sa povezivanjem sa mitovima i predstavama koje nemaju činjenička uporišta. Dok i ovo mesto ne budemo dostojno obeležili, bez ikakvih igara, vrlo je upitno da li imamo pravo da drugima spočitavamo, pametujemo, i kada se upotrebljavaju autentični argumenti. U isto vreme, ovaj prostor mora ostati neopterećen političkim i drugim interesima, kojima bi se kompenzovali drugi interesi na drugim prostorima. Ničim se ne smeju kompromitovati činjenice koje su same po sebi zastrašujuće i koje govore o tome da moramo učiniti sve da se nikada više ne dogode, a privi korak je da se saopšti puna istina o tome šta se dogodilo na ovom prostoru, bez ikakvog preterivanja i funkcionalizovanja. Same činjenice su dovoljno zastrašujuće. 

Muzeji Holokausta od Vašingtona do Berlina, Simon Vizental centar u Los Anđelesu, Shoah memorijal u Parizu, Jad Vašem, centralne su memorijalne, muzeološke i edukativne ustanove, najčešće među najposećenijima u gradovima u kojima se nalaze. Položaj Starog Sajmišta i dobro promišljen, moderan Memorijal holokausta, genocida, muzej logora i sajmišta, porajmosa, mogu biti velika beogradska i srpska priča suočavanja sa zlom prošlošću, prostor tuge i pijeteta, sećanja, edukacije i molitve. Upravo kao protivteža prostoru hedonizma i industrije zabave koji se gradi sa druge strane. Možda ne bi bilo adekvatno pominjati arapski kapital, sa jedne strane, i muzej holokausta, sa druge, ali ne vidim nijedan razlog zbog čega planiranje, administrativne dozvole, razvoj i izgradnja idu nesmetano sa jedne strane, a na drugoj imamo teškoće koje su neobjašnjive, kada je reč o uspostavljanju ustanove koja bi morala da bude od najvećeg nacionalnog značaja, jer je internacionalni značaj već odavno prepoznat.

 

Veran Matić - u prilogu su dva dela dokumentarnog filma o Starom Sajmištu 

да кажем само да Меморијала нема јер они који би могли да доведу до његовог успостављања немају часне намере (читај - виде Меморијал као шансу да праве паре) 



Komentari (74)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

korisnickoime-2 korisnickoime-2 07:11 30.07.2018

Гост аутор?

Само да проверим да ли сам добро схватио...

Осим овога:

Na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsednikom Izraela Ruvenom Rivlinom, Vučić je u Palati Srbija rekao: "Uvek smo znali da poštujemo jedni druge i da poštujemo žrtve naših naroda".

Vučić je rekao da je Srbija jedna od zemalja "u kojoj gotovo da ne postoji antisemitizam", kao i da "nikada neće postojati fašizam, neofašizam i neonacizam".

"Srbija ima velike interese da sa Izraelom razvija svestranu saradnju u svim oblastima, a jedna od tih oblasti je da nikada ne zaboravimo i da uvek čuvamo sećanje na stradanja našeg", rekao je Vučić.

Naveo je da je s predsednikom Izraela započeo razgovore oko uređenja nekadašnjeg nacističkog logora na Starom sajmištu, u Beogradu, gde želi da bude spomen-područje poput izraelskog Jad Vašema.

"U njemu bismo govorili o srpskim, jevrejskim i romskim žrtvama", rekao je Vučić.



и овога:


да кажем само да Меморијала нема јер они који би могли да доведу до његовог успостављања немају часне намере (читај - виде Меморијал као шансу да праве паре)



аутор остатка текста је Веран Матић?
romi.daba romi.daba 22:22 30.07.2018

Re: Гост аутор?

и овога:


да кажем само да Меморијала нема јер они који би могли да доведу до његовог успостављања немају часне намере (читај - виде Меморијал као шансу да праве паре)




Jasno je da u privatizaciji Spasićevih zgrada učestvuju nečasni građani. Treba ih imenovati iako to nije mali broj ljudi.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 07:58 30.07.2018

Србин Мојсијеве вере

Већ сам ти причао да сам од деде чуо да је Геца Кон за себе говорио да је Србин Мојсијеве вере. (ЛИНК)


Гледам овај окачени филм из два дела ево већ по пети или шести пут. И сваки пут та потресна сведочанства изговорена у камеру наших старих који су то доживели и преживели да би нам о томе причали покрену читав низ прича које сам слушао из прве руке још у детињству од мојих старих.

И само да кажем да се те моје приче које памтим још од детињства у потпуности слажу са оним што чујемо на почетку првог дела филма о заједничком животу Јевреја и Срба у Београду до Другог светског рата као и оно што се затим догађало 1940-1945 у Београду и Србији.

И причао сам ти већ како су мојој баби рекли, када је последњи пут однела пресвлаку и храну Коновима (нацисти су их прво затворили у некој врсти затвора у једној згради у Македонској улици која данас више не постоји конфискујући Конову имовину и издавачку кућу коју су преименовали у предузеће "Југоисток" и које је затим штампало пропагандне наци материјале) како је читава породица Геце Кона одатле депортована негде. Баба није знала да ми каже у који логор јер ни њој нису рекли. (Рат је преживео само један зет Геце Кона, Бата Херцог, који се на почетку Априлског рата затекао у Шавјцарској. Тако ми барем рекоше моји стари...)

И причао сам ти како је Леа Богданов за време Другог светског рата постала Гордана удајући се за рођеног брата бабе моје жене, Саву Богданова па је тако Леа/Гордана преживела рат. (Богданови су српска фамилија из Загреба која се после убиства Радића у Скупштини 1928. и дефинитивно, по трећи пут од почетка 20. века, преселила у Београд.)

И причао сам ти како је моја баба као ратно сироче после Великог рата одрасла у кући Жане Грос (предратне београдске модискиње ) одакле се и удала за деду пошто је у кући своје усвојитељице била сматрана једном од њене деце (мој матори је читавог свог живота ћерке Жане Грос сматрао својим теткама). И како је бабу док је била дете од 10-12 година, иако је Српкиња, читав комшилук називао "Чифуче" јер је одрасла и занат научила у јеврејској кући.

И тачно је да је постојао растући антисемитизам у Србији пред Други светски рат који је био саставни део слике читаве тадашње наци пројектоване Европе. Хоћу рећи, није Србија у томе била неки посебни изузетак. Једина разлика између Србије и, рецимо, Холандије или Пољске

(у Варшави, према речима Башевиса Сингера, пре Другог светског рата постојала су позоришта која су своје представе играли на јидишу, а из ове моје лингвистике сам сазнаоо да је број говорника јидиша у Европи до Другог светског рата је био 12 милиона да би после 1945. тај број био 2 милиона)

јесте у броју Јевреја који у том тренутку живе у Србији и у Београду чиме ништа не желим да доказујем јер је злочин злочин и Зло је Зло, него само желим да укажем на ту чињеницу која се стално наглашава да је "Србија била прва јуденфрај у Европи." Ипак је у Србији до Другог светског рата живело не више од 15-20 хиљада Јевреја, од тога у Београду, чули смо, између 11 и 15 хиљада. Много мање него у Пољској или Холандији или било којој другој европској земљи коју су окупирали нацисти 1938-1943.


Оно што не могу никако да схватим јесте да је добар део тих нацистичких управитеља Београда у периоду од 1941-1945 после Другог светског рата ипак избегао заслужену казну и живео сасвим мирно и спокојно отегнувши своје папке (јер то за мене и нису људи него животиње) као немачки пензионер најчистије савести негде у некој немачкој провинцији. (ЛИНК)



На 27:54 кога мрзи да гледа читаву епизоду. (ЛИНК)



То, Срђане, никако не могу да схватим. И баш зато сам ти пар пута и помињао онај аустријски филм "Бледоплави женски рукопис" који говори о том латентном антисемитизму који није нестао него само чека прилику да се поново уздигне.



Јбг, Срђане... (ЛИНК)

(Овај линк овде је због мог маторог којем се грло стегло и очи засузиле од немоћи када је ово исто што је гледао у својој младости после видео и на филму.)

А онда деведесетих, у освиту "нове зоре човечанства" гледане кроз очи неке "нове Ојропе", док се Југославија распада по свим шавовима, ми опет слушамо са одушевљењем





korisnickoime-2 korisnickoime-2 08:15 30.07.2018

И о сопственој кривици

А свим Србима и држави Србији данас се може ставити на душу то што није до сада исто овако професионално (са занатске, медијске стране гледано) камером забележила сведочења преживелих логораша Јасеновца него се све своди само на појединачне аматерске покушаје. Добро је да и има тих појединачних покушаја ентузијаста ван система који онда добијају велику вредност јер их нема много.






И такође, држави Србији се може ставити на душу што је допуштала да се једно такво место као што је Старо сајмиште скрнави некаквим тобоже уметничким пројектима донираним из иностраних фондација којима се покушава непримереним поређењем Старог сајмишта и логора Омарска из последњег рата у Босни читавом једном народу на силу прилепити епитет нацистичког и антисемитистичког. (ЛИНК)



romi.daba romi.daba 22:27 30.07.2018

Re: И о сопственој кривици

И такође, држави Србији се може ставити на душу што је допуштала да се једно такво место као што је Старо сајмиште скрнави некаквим тобоже уметничким пројектима донираним из иностраних фондација којима се покушава непримереним поређењем Старог сајмишта и логора Омарска из последњег рата у Босни читавом једном народу на силу прилепити епитет нацистичког и антисемитистичког. (ЛИНК)


Ovo nisi morao da pominješ ni da kačiš, jer je sve već viđeno ovde i nije ni potrebno potsećanje na glupe i nerazumne aktiviste ekstremne desnice i levice.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 22:57 30.07.2018

Re: И о сопственој кривици

romi.daba
И такође, држави Србији се може ставити на душу што је допуштала да се једно такво место као што је Старо сајмиште скрнави некаквим тобоже уметничким пројектима донираним из иностраних фондација којима се покушава непримереним поређењем Старог сајмишта и логора Омарска из последњег рата у Босни читавом једном народу на силу прилепити епитет нацистичког и антисемитистичког. (ЛИНК)


Ovo nisi morao da pominješ ni da kačiš, jer je sve već viđeno ovde i nije ni potrebno potsećanje na glupe i nerazumne aktiviste ekstremne desnice i levice.



Може бити.

Мада није згорег ни подсетити се тога с времена на време.

Да се не би заборавило. Када се већ опростило, не мора и да се заборави.
romi.daba romi.daba 18:47 31.07.2018

Re: И о сопственој кривици

Nedavno su Izrael i Poljska objavili deklaraciju u kojoj kaže da treba da se obavljaju slobodna istraživanja (free research) o Holokaustu. Tako da ukoliko postoji neko nerazrešeno pitanje o Holokaustu u Srbiji, Izrael bi ga potegao. Mi kao građani nemamo razloga da branimo ili napadamo shvatanja i delovanja ljudi od pre 80 godina. To je ipak za istoričare.

Mislim da je problem realizacije novčane prirode. Praktični mentalitet naših političara im teško dozvoljava da odvajaju veliki novac za vrednosti koje nisu imanentno ekonomske prirode. Ne shvataju da bi taj muzej postao centralni muzej Beograda na Savi i da će taj ratni period biti ljudima možda mnogo zanimljiviji od umetničkih kolekcija drugih muzeja. Kreiranje muzejskog kompleksa sa MSU će stvoriti veoma značajnu beogradsku celinu. I konačno najvažnije je da se mi kao društvo i građani odužimo nevinim žrtvama nacizma, i zaokružimo našu istorijsku priču.

Mislim da bi Izrael trebao da odigra odlučujuću ulogu u izgradnji tog muzeja, kao što su Jevreji inače najviše zaslužni za recimo Muzej Genocida u Vašingtonu. Da bi zgrade sajmišta bile adekvato opremljene za novu svrhu zahteva ogromno ulaganje. Našima je trebalo 15 godina za obnovu muzeja, mislim da to govori sve.

Ukoliko je vreme došlo za taj poduhvat onda treba početi odmah uz transformaciju savskih obala. Kako se danas to radi: prvo se otvori websajt, najavi se projekat i budget. Come on Serbia and Israel do the right thing!
zemljanin zemljanin 19:22 31.07.2018

Re: И о сопственој кривици

Ne shvataju da bi taj muzej postao centralni muzej Beograda na Savi i da će taj ratni period biti ljudima možda mnogo zanimljiviji od umetničkih kolekcija drugih muzeja

apsolutno je neprimerno porediti neuporedivo ... ovo, ako bude, bice neka vrsta memorijalnog centra, spomenika i stalne izlozbe a kad si vec potegao poredjenja bilo bi tuzno da monumentalni Narodni muzej ima manje posetilaca od tog i slicnih kompleksa, uz svo postovanje zrtvama ... naravno ako ga bude bilo ...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:08 01.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Zems, ili Muzej Matice Srpske u Novom Sadu - da nema pojedinih radionica gradskih umetnika, ne bi niko živi kročio tamo, a mnogo lepa galerija, buđenje kulture kod Srba, počev od XVIII stoleća naovamo. Što se Poljske tiče, Poljska ima suvišne nogice da krije - recimo, izraelskim putujućim edukatorima nije dozvoljeno više da govore otvoreno o poljskim zločinima.

Istorija o holokaustu treba da se sačuva.

Tim pre što Srbi nemaju šta da kriju, što je sentiment u Srbiji bio masovnije na strani antifašista, nemamo čega da se stidimo... A otkrivanje uzroka genocida, načina na koji genocid nastaje, može po meni samo da donese dobro u budućnosti. Drugo, takav istraživački centar, slobodan ideološki (ukoliko se SNS ne plaši nečega) i otvoren za sve pravce istraživanja bi strašno podigao ugled Srbije - a to igra ulogu i u svakodnevnom životu države, posebno kada se Zapad stavi po inerciji na stranu Hrvatske jer smo mi "mali Rusi" a Hrvatska demokracija u usponu; pride gutajući ceo narativ fašizma... Po meni, Srbija nema čega da se stidi, posebno kada se radi o izgradnji planetarno značajnog Memorijala, rame uz rame vašingtonskom, berlinskom ili jerusalimskom centru.

Praktično, samo da Mali i Vesić iskontrolišu svoju halapljivost - no, jesu li oni kadri da prevaziđu svoju slabost i podrede je nacionalnom interesu?
korisnickoime-2 korisnickoime-2 09:16 01.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Srđan Fuchs

Po meni, Srbija nema čega da se stidi, posebno kada se radi o izgradnji planetarno značajnog Memorijala, rame uz rame vašingtonskom, berlinskom ili jerusalimskom centru.






Praktično, samo da Mali i Vesić iskontrolišu svoju halapljivost - no, jesu li oni kadri da prevaziđu svoju slabost i podrede je nacionalnom interesu?




Ааааа, па то се увек питамо у свакој оваквој ситуацији.

Не само 6-7 деценија уназад, него откада постоји модерна Србија. Двеста година.







Па опет, понешто од онога што је вредело започети, основати, утемељити... успело је и ево га траје и дан-данас (мислим на друштвене и државне институције).

Килаво, траљаво, често преамбициозно замишљено (што рече Селенић у "Очеви и оци", Срби увек своје институције и подухвате од националног значаја праве као да су међу првима у свету, а нису; није ни чудо онда што после великих замисли и почетног полета и буке и галаме коју надигну ентузијасти кратког даха, клону духом видевши коликог су се посла прихватили) и често изграђено искључиво и само на ентузијазму појединаца, а не на системској подршци, али ипак оно најважније је заживело и очигледно има здраве темеље чим постоји толико времена.

Тако да је ова твоја реченица коју сам цитирао кључна и у овом случају о којем је реч на твом посту. И није то до Весића или Малија... Има неко ко би требало и њих да контролише јер они ипак нису у стању да сами себе контролишу као што смо до сада то већ видели кроз њихове поступке.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:42 01.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Има неко ко би требало и њих да контролише јер они ипак нису у стању да сами себе контролишу као што смо до сада то већ видели кроз њихове поступке.


да ли има? нисам сигуран. мислим, код нас у земљи: ко контролише те који би требало да контролишу ове што се понашају неконтролисано. примера ради, одем. ја са кумом јуче у полицијску управу. и сада, кум отишао као дете у америку, била још сцг, он из цг родом, иако су му и отац (србин из црне горе) и мајка (српкиња из србије) држављани републике србије. углавном, он има цг и US сошке, и треба да пријави боравак у србији. дрндање комунистичког типа, то има тако по тим банана-републикама - да зна режим где си. углавном, одемо ми у мурију и крене тета из администрације врло нељубазно да нас пегла. ми обојица попиздимо истовремено и тражимо да нас прими њен шеф, начелник за евидентирање странаца. одемо и тамо у канцеларију. знаш шта сам уочио, и то смо га и питали - и она и он у канцеларијама имају беџеве "рускаја душа" и грбове и обележја русије и нити једно једино обележје Републике Србије?! између осталог пеглања, не издржим ја и питам га: "добро господине, којој ви држави служите, српској или руској?" овај нешто туц-муц, ми имамо високе стандарде пошто живимо у иностранству, и тако даље. ко да контролише менталитет у којем је партијска последња?! ено, прочитај вест шта је Сава Јањић причао да се дешава на КиМ... ко их контролише? не контролише их нико, и онда се ствара систем да када лидер одлепи, друштво не може да га исконтролише. страшно, као да смо неспособни да имамо културну и (барем релативно) слободну државу.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 09:02 02.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Srđan Fuchs

да ли има?



Ма има, није уопште питање да ли има... Него је питање да ли тај показује вољу, спремност и намеру да контролише као што и сам кажеш. Зато и рекох "требало би"...


као да смо неспособни да имамо културну и (барем релативно) слободну државу.



Па, уз мало више труда свих (сви, сви, сви!!!) можда би и било за коју нијансу боље по том питању.

Али има подоста оних којима уопште и није стало до тога јер је то за њих превише таласања у њиховим животима, па опструирају било какве покушаје у том правцу. А то јесте ствар ситносопственичког менталитета сакупљачког карактера са чиме је и најтеже изборити се.

(Знаш већ оно старо? За Србе је нешто држава и друштво само док им та два раде за њихову појединачну корист без обзира на последице за заједницу, тј. док им држава и друштво иду на руку у личним интересима.

Чим држава и друштво престану то да раде, сваки Србин би најрадије да их разјебе, а не да нешто и сам допринесе са своје стране тој држави и том друштву да свима буде боље, а не само њему једном једином.

Сећаш се дијалога из филма "Време чуда"? По Пекићу? Када учитељ проверава знање својих ђака у школи:

- Шта је то комунизам?

- То је када имам да једем.

- Сваки дан?

- Сваки дан.

- Само ти?

- Само ја.)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:49 02.08.2018

Re: И о сопственој кривици

и није стало до тога, па опструирају било какве покушаје у том правцу. А то јесте ствар ситносопственичког менталитета сакупљачког карактера са чиме је и најтеже изборити се.


или ниже на лествици, да се плаше да реагују у ситуацијама очите неправде, из страха за властиту егзистенцију - њихово запослење је у рукама оних који неправду чине. нека форма страховладе.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 09:59 02.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Srđan Fuchs
и није стало до тога, па опструирају било какве покушаје у том правцу. А то јесте ствар ситносопственичког менталитета сакупљачког карактера са чиме је и најтеже изборити се.


или ниже на лествици, да се плаше да реагују у ситуацијама очите неправде, из страха за властиту егзистенцију - њихово запослење је у рукама оних који неправду чине. нека форма страховладе.






(Знам да су "фашизам" и "тоталитаризам" прејаки називи, али никада нисам умео да се одбраним од те јаке, прејаке паролашке терминологије.)
romi.daba romi.daba 16:36 02.08.2018

Od mita do sindroma

Od kako je Trump došao na vlast na zapadu i u "anglosferi" za njega se koriste termini fašista i rasista. Ti termini su sasvim odomaćeni među velikim delom stanovništva i inteligencije na javnom servisu i drugim medijima. Tako da je očigledno taj termin postao sasvim odomaćen i nema svoj izvorni kontekst sa početka dvadestog veka. Ako pokušaš da argumentuješ da Trump nije fašista, ne možeš da argumentujuš da nije viđen kao rasista, i njegovo biračko telo je takođe takvo u velikoj meri, tako da odmah postaješ ... fašista.

Nedavno je Madlena Olbrajt napisala knjigu "Fašizam, Upozorenje" i tu nabraja Trampa, Putina, Jung Una, Erdogana, vođe Mađarske i Poljske. Nekadašnji Blerov savetnik je nedavno okarakterisao britanske bregzitere kao "nacionaliste" jer njihov stav se svodi samo na odbranu Britanije od stranaca, pa zato i prihvataju i najgora ekonomska rešenja kao što je izlazak iz carinske unije.

Znači fašizam i rasizam su danas viđeni kao odbrana svoje zemlje od, prema liberalilma, umišljenog neprijatelja, otprilike svaka agresivna politika koja direktno utiče na običnog čoveka - migranta na planeti. Znači fašizmu se suprostavlja jedna proglobalistička vrednost.



Naravno pravo pitanje je da li čovek ima prava da se kreće po planeti? Praktično nema. Liberali na zapadu veruju u prava čoveka i ne prave pitanje oko migracije. Naravno da i najliberalnije zemlje imaju svoje crvene linije.

Činjenica je da su te zemlje posle pada Berlinskog zida otovorile svoja vrata. Pisalo se da je u Britaniji bilo i do 200,000 Rusa, a 800,000 Poljaka. Mislim da su brojke za Ameriku višestruko veće što se tiče Rusa. Poljaci koji su benefitirali zbog odliva nezaposlenog stanovništva ne žele da ustupe svoje anti-imigracione politike. To je neka vrsta fašizma. Ne prihvatanje stranaca unutar svog društva je dakle fašizam. Iz poljskog primera vidimo da su sami emigranti protiv drugih migranata, ali i azijski radnici iz želje da zaštite svoje poslove su protiv nove migracije. Dakle fašizam je dvostruki standard, ne želiš da deliš sa drugima. Tragedija naše Jugoslavije je bilo što se srušila država u kojoj je većina htela da deli svoj prostor i resurse sa drugim. Oni koji su je urušili su naravno bili fašisti.

U Srbiji je konfliktne retorike protiv stranaca postala imanentna srpskom političkom biću, naši mislioci-stratezi su u stalnom konfliktnom klinču jer ne mogu da naprave odluku da postanu otvoreno društvo kakvo su postale zemlje anglo-sfere i zapadne Evrope. Fašizam rađa fašizam. Konflikt rađa fašizam...

Kod nas je opcija za otvoreno društvo još uvek moguća. Za nas je teorija o Otvorenom društvu koju je propagirao George Soros došla u istorijski pogrešnom momentu. Ceo prostor Jugoslavije je bio u suprotnom procesu zatvaranja društva. Srbija je još uvek u tom stanju svesti. Zagovornici Otvorenog drušva su bili laka meta u ovakvoj situaciji. Nabacivanje krivice nam je bila neka vrsta navike na blog diskusijama. Ok. To vreme je prošlo.

Otvoreno društvo u stvari nije dogma, već je praksa nekih društava. Naši ljudi i svi ljudi sveta hrle u stvari u otvorena društva Evrope i Amerike, dok nacionalisti stalno ponavljaju da je Evropa u procesu raspada. Ali to nije ni važno. Važno je da će otvorena društva poput Nemačke, Francuske, Britanije, Skandinavije, Španije nastaviti da postoje, i ta zajednička orijentacija ka otvorenim društvima je ono što je bitno.

Mi (a naviše naši političari) sa svojim kosovskim bremenom ne možemo da se odvojimo od konfliktnog stanja. Zato će svaka politika iz Beograda biti diktirana fašističkom desnicom. Oni nas nas ne samo da odvajaju od Evropske Unije već i od evropskih vrednosti. Laž definitivno nije vrednost. Fašizam definitivno nije vrednost.

Može se što ta stavljati na teret trenutnih vlasti, ali kod nas je na delu specifičan splet okolnosti - možda bi ga nazvao kosovski sindrom.

Srpskim vlastima Staro Sajmište nije nikako prioritet na bilo kojoj skali. Verodostojni memorijal će svakako biti pozitivan simvol u centru Beograda i zato se nadam da će se Izrael i jevrejska zajednica založiti da započnu radovi na njemu.


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:22 02.08.2018

Re: Od mita do sindroma

Tako da je očigledno taj termin postao sasvim odomaćen i nema svoj izvorni kontekst sa početka dvadestog veka. Ako pokušaš da argumentuješ da Trump nije fašista, ne možeš da argumentujuš da nije viđen kao rasista, i njegovo biračko telo je takođe takvo u velikoj meri, tako da odmah postaješ ... fašista.

Nedavno je Madlena Olbrajt napisala knjigu "Fašizam, Upozorenje" i tu nabraja Trampa, Putina, Jung Una, Erdogana, vođe Mađarske i Poljske. Nekadašnji Blerov savetnik je nedavno okarakterisao britanske bregzitere kao "nacionaliste" jer njihov stav se svodi samo na odbranu Britanije od stranaca, pa zato i prihvataju i najgora ekonomska rešenja kao što je izlazak iz carinske unije.


Beli suprematista, zapravo.

Olbrajtinom spisku treba dodati i nju samu i Blera.
nsarski nsarski 16:44 03.08.2018

Re: И о сопственој кривици

Сећаш се дијалога из филма "Време чуда"? По Пекићу?

А има и онај када Понтије Пилат прилази у град Јерусалим, и са неке висине баци мрзовољан поглед и каже: ”Има ли овај град канализацију?”. Ствар перспективе, Тасо, ствар перспективе.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:59 03.08.2018

Re: И о сопственој кривици

To je biased pošto nijesmo imali kanalizaciju pod Turcima, a ne Rimljanima - pod Rimljanima bilo sve cakum-pakum, ako se izuzme antisemitizam i naša potreba da ih šutnemo iz zemlje.
romi.daba romi.daba 20:46 03.08.2018

Re: Od mita do sindroma

Srđan Fuchs
Tako da je očigledno taj termin postao sasvim odomaćen i nema svoj izvorni kontekst sa početka dvadestog veka. Ako pokušaš da argumentuješ da Trump nije fašista, ne možeš da argumentujuš da nije viđen kao rasista, i njegovo biračko telo je takođe takvo u velikoj meri, tako da odmah postaješ ... fašista.

Nedavno je Madlena Olbrajt napisala knjigu "Fašizam, Upozorenje" i tu nabraja Trampa, Putina, Jung Una, Erdogana, vođe Mađarske i Poljske. Nekadašnji Blerov savetnik je nedavno okarakterisao britanske bregzitere kao "nacionaliste" jer njihov stav se svodi samo na odbranu Britanije od stranaca, pa zato i prihvataju i najgora ekonomska rešenja kao što je izlazak iz carinske unije.


Beli suprematista, zapravo.

Olbrajtinom spisku treba dodati i nju samu i Blera.



Iz njihove perspektive oni su Miloševića videli kao fašistu. Tako su gledali i na Sadama i Gadafija. Oni su smatrali da se bore protiv fašizma, a kao što znaš veliki broj naših intelektualaca je smatralo da je Milošević fašista.

Ne možemo ipak gledati stalno sa dvostrukim standardima. U svetu nema onih koji su blameless.
korisnickoime-2 korisnickoime-2 23:21 03.08.2018

Re: И о сопственој кривици

nsarski
Сећаш се дијалога из филма "Време чуда"? По Пекићу?

А има и онај када Понтије Пилат прилази у град Јерусалим, и са неке висине баци мрзовољан поглед и каже: ”Има ли овај град канализацију?”. Ствар перспективе, Тасо, ствар перспективе.







Мислио је на Клоаку Максиму?

Па не могу је сви градови имати... Један је Рим. И сви путеви воде у њега. Не би ли се сви олакшали макар једном у свом животу на том централном месту Империје, у том врхунском достигнућу цивилизације званом Клоака Максима. То је била ствар престижа ако желе да се уопште сматрају успешнима у својој средини и да добију статус грађанина Рима.

А Понтије да је био способнији, не би био прокуратор Јудеје него неке много профитабилније провинције (рецимо, Египта) без обзира на канализацију. Могу да се кладим у то...


П.С. трол игре речима...

Када је започета ова последња реформа српског образовања, често се спомињала реч курикулум свугде, па и у мојој школи.

И тако све док једног дана старији колега, сада већ у пензији, историчар, није рекао:

"Чекајте, чекајте, људи! Ако имамо курикулум, онда је наш директор школе у ствари куратор!"

И од тог момента сви смо се директору наше школе обраћали са кураторе.

А од куратора до прокуратора, наслућујеш сад већ и сам, мали је корак.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:33 04.08.2018

Re: Od mita do sindroma

romi.daba


Iz njihove perspektive oni su Miloševića videli kao fašistu. Tako su gledali i na Sadama i Gadafija. Oni su smatrali da se bore protiv fašizma, a kao što znaš veliki broj naših intelektualaca je smatralo da je Milošević fašista.

Ne možemo ipak gledati stalno sa dvostrukim standardima. U svetu nema onih koji su blameless.


Milošević... je bio komunista,da ne grešimo dušu. Klasični komunista. Oni, iz udžbenika "How the communist should be". Naši intelektualci su se, valjda, razočarali njegovom interpretacijom komunizma pa su ga nazvali fašistom. Ja sam stanovišta da nijedan čovek nije fašista dok se ne dokaže suprotno. Šta znači? Možeš li da pregaziš čoveka iz bilo kog razloga, da ga uniziš, umanjiš, naudiš mu... Tada si fašista. No, ja to nazivam "totalitarna, tiranična ličnost."
romi.daba romi.daba 11:45 05.08.2018

Re: Od mita do sindroma

Srđan Fuchs
romi.daba


Iz njihove perspektive oni su Miloševića videli kao fašistu. Tako su gledali i na Sadama i Gadafija. Oni su smatrali da se bore protiv fašizma, a kao što znaš veliki broj naših intelektualaca je smatralo da je Milošević fašista.

Ne možemo ipak gledati stalno sa dvostrukim standardima. U svetu nema onih koji su blameless.


Milošević... je bio komunista,da ne grešimo dušu. Klasični komunista. Oni, iz udžbenika "How the communist should be". Naši intelektualci su se, valjda, razočarali njegovom interpretacijom komunizma pa su ga nazvali fašistom. Ja sam stanovišta da nijedan čovek nije fašista dok se ne dokaže suprotno. Šta znači? Možeš li da pregaziš čoveka iz bilo kog razloga, da ga uniziš, umanjiš, naudiš mu... Tada si fašista. No, ja to nazivam "totalitarna, tiranična ličnost."


Razlika u terminima. Milošević je za "globaliste-mondijalisti-savremene levičare i propovednike otvorenog društva" koristio ne humane već fašističke metode. Sve agresie i ratovi i ubistva Stambolića, Ćuruvije, Đinđića dolazi iz organizicije čiji je predstavnik bio Milošević. Njegov komunistički ideal je završio kad je započeo nacionalnu borbu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:38 05.08.2018

Re: Od mita do sindroma

Razlika u terminima. Milošević je za "globaliste-mondijalisti-savremene levičare i propovednike otvorenog društva" koristio ne humane već fašističke metode. Sve agresie i ratovi i ubistva Stambolića, Ćuruvije, Đinđića dolazi iz organizicije čiji je predstavnik bio Milošević. Njegov komunistički ideal je završio kad je započeo nacionalnu borbu.


Pa, ne bih se složio, Milošević je klasičan produkt jedne struje srpskog komunizma, i to ne one idealistične. Idealistična struja, uglavnom oficirska i ratnička je sklanjana 1942., a onda dodatno zastrašivana, ućutkivana ili likvidirana u čistkama 1948-1952. Miloševića je stvorilo društvo iznutar policijske strukture (Stambolić, Draža Marković) s namenom, verovatno, da se stvori detitoziran koncept srpskog komunizma, neka vrsta nacionalnog komunizma, koji bi preživeo napad Zapada na Miloševićevu državu. Međutim, slabost Rusije u tom momentu, i relativna povučenost Kine u datom istorijskom momentu, učinili su da Milošević i srpski drugovi ostanu prepušteni sebi, te da na kraju, posle najstaljinističkije faze Miloševićeve vladavine (1999-2000.), uz narodni gnev i zdušnu pomoć zapadnih službi, dođe do Miloševićevog pada s vlasti. Sama Služba koja ga je stvorila nastavlja međutim da se bori za prevlast, prihvata delimično demokratski koncept, kroz ograničenu moć Koštunice i Tadića (neugodni i preambiciozni Đinđić je likvidiran, a stvorena je simbiotska vlast u u koaliciji sa SPS-om, ustupak komunistima da pristanu na pacifikaciju), gde se dotle oporavlja tvrdo nacional-marksističko krilo u vidu SNS-a koje je i dalje na vlasti, a Služba, suštinski ista, možda sa obogaćenim ideološkim obrascem, uspeva da preživi čitavu ovu odiseju od poslednjih tridesetak godina.

Mislim da je to prava slika o karakteru srpske državnosti.
romi.daba romi.daba 11:33 30.07.2018

Praktična rešenja

Neka nekoliko jevrejskih i drugih fondacija ponudi stanove tim porodicama koje su se naknadno uselile. Možda bi oni koji su dobili ogromne pare od restitucije takođe mogli da ponude nešto. Možda bi i Soros familija koja se često sastaje sa AV mogla da ponudi novčana rešenja. Šta radi NGO sektor sa svojim fondovima? Postoje li ikakvi konkretni fondovi za Staro samište i sa koliko novca raspolažu?

Problem je što ukoliko taj memorijalni centar postane prevashodno memorijal za Jevreje (koji već imaju memorijal pored reke), a ako Romi i Srbi dobiju drugorazredne memorijale, onda bi centar Beograda koji NEMA ni jedan značajan spomenik žrtvama nacizma i drugog svetskog rata postao "asimetričan" - što ne bi odgovaralo ni Srbima, ni nemačkim ni arapskim interesima ili turistima koji dolaze kod nas. Dakle prvo treba rešiti pitane zajedničkog memorijalnog centra svim žrtvama nacizma u okupiranoj Srbiji i Jugoslaviji (1941-1945) bez obzira na etničko poreklo. Ne treba zaboraviti da je Starosajmište bilo u okviru NDH. Veoma mnogo isprepletanih interesa je tu sklupčano i Jevreje jednostavno ne mogu imati prioritet.


PS
Postojanje noćnog kluba na prostoru bivšeg logora je verovatno deo internacionalne strategije za uništenje srpstva kroz sadomazohističke zabave?

ephemeris ephemeris 17:30 30.07.2018

I jeste i nije trol...

Plivati protiv struje je košer (LINK)
romi.daba romi.daba 21:47 30.07.2018

Imenovati krivce

Bilo bi interesantno znati zašto je prošlo toliko vremena od kada je Veran Matić započeo da se bavi ovim projektom i zašto je toliko dugo ćutao. Nije ni važno čiji interesi stalno koče ovaj projekat koji je od neprocenjive važnosti za Beograd i Srbiju, važnije je ne pokleknuti i ne prestati sa radom na njegovom ostvarenju.

Čak i to što je jedna zgrada privatizovana i što postoji neka urbanistička intervencija, na ostataku tog prostora se može raditi dok se ne reše ostala pitanja.

Da li postoji veb sajt ili stranica za ovaj projekat?


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:09 02.08.2018

Re: Imenovati krivce

romi.daba
Bilo bi interesantno znati zašto je prošlo toliko vremena od kada je Veran Matić započeo da se bavi ovim projektom i zašto je toliko dugo ćutao. Nije ni važno čiji interesi stalno koče ovaj projekat koji je od neprocenjive važnosti za Beograd i Srbiju, važnije je ne pokleknuti i ne prestati sa radom na njegovom ostvarenju.

Čak i to što je jedna zgrada privatizovana i što postoji neka urbanistička intervencija, na ostataku tog prostora se može raditi dok se ne reše ostala pitanja.

Da li postoji veb sajt ili stranica za ovaj projekat?




каква веб-страница, видиш да је вучко заузет озбиљнијим пројектима, уништењем српског присуства јужно од ибра?

иначе, не знам зашто је ВМ толико дуго ћутао, но у сваком случају погодан историјски моменат је изабрао, управо око историјске посете Јасеновцу и Београду израелског председника, пошто су сада све очи (и уши) упрте у Вучића. the world is watching, што би рекли браћа Амери.

romi.daba romi.daba 21:54 30.07.2018

Zadužbine Nikole Spasića

Privatizovanje zadužbine Nikole Spasića je izgleda specijalnost nekih beogradskih neprincipijelnih građanja i advokata. Njegovu zadužbinu u Knez Mihajlovoj su privatizovali bivši stanari iz jugoslovenskog doba. Stvarno treba javno da se raskrinkavaju ti ljudi.
alselone alselone 05:35 31.07.2018

Gle ovo

korisnickoime-2 korisnickoime-2 08:02 31.07.2018

Re: Gle ovo

ephemeris

I jeste i nije trol...
Plivati protiv struje je košer (LINK)



alselone

Gle ovo






Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:54 31.07.2018

Re: Gle ovo

Наш ковиљски бураз - на истој кајсији смо одрасли.
noboole noboole 12:42 31.07.2018

.

Who controls the Spice, controls the Universe!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:49 31.07.2018

Re: .

noboole
Who controls the Spice, controls the Universe!




svaka sličnost sa blogerkom bladerunner je nenamerna
loader loader 13:53 01.08.2018

Control, trol ...

Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost;

Onaj ko kontroliše sadašnjost kontroliše prošlost.

Onaj (u Srbiji)
koji se ne kontroliše
kontroliše sve !
angie01 angie01 14:35 01.08.2018

,

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:39 01.08.2018

Re: ,

Културни кутак за мјуз тренутак



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:51 01.08.2018

Re: Control, trol ...

loader

Onaj (u Srbiji)
koji se ne kontroliše
kontroliše sve !

ех, како бих волео да се пробудим једног дана, погледам кроз прозор, напољу лете flymobile-и, одем у полицију по документа а тамо све фини и љубазни људи, прошетам се по граду, а оно све блиста од лепе и једноставне нове архитектуре, све функционише складно, људи ведри и расположени, са свим зубима у вилицама!

i wish...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:01 02.08.2018

zašto me ne iznenađuje

nagazio jedan naš kolega bloger-formerly-known-as-92-ojčanin:

In the New York Tribune in 1853, Karl Marx came close to advocating genocide, writing, “The classes and the races, too weak to master the new conditions of life, must give way.” His friend and collaborator, Engels, was more explicit.

In 1849, Engels published an article in Marx’s newspaper, Neue Rheinische Zeitung. In it, Engels condemned the rural populations of the Austrian Empire for failing enthusiastically to partake in the revolution of 1848. This was a seminal moment, the importance of which cannot be overstated.

“From Engels' article in 1849 down to the death of Hitler,” George Watson wrote in his 1998 book The Lost Literature of Socialism, “everyone who advocated genocide called himself a socialist.”

So, what did Engels write?

Among all the large and small nations of Austria, only three standard-bearers of progress took an active part in history, and still retain their vitality—the Germans, the Poles and the Magyars. Hence they are now revolutionary. All the other large and small nationalities and peoples are destined to perish before long in the revolutionary world storm. For that reason they are now counter-revolutionary."

“The Austrian Germans and Magyars will be set free and wreak a bloody revenge on the Slav barbarians,” he continued. “The next world war will result in the disappearance from the face of the earth not only of reactionary classes and dynasties, but also of entire reactionary peoples. And that, too, is a step forward.”
apostata apostata 10:04 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

“From Engels' article in 1849 down to the death of Hitler,” George Watson wrote in his 1998 book The Lost Literature of Socialism, “everyone who advocated genocide called himself a socialist.”

Evo ga jedan socijalist do šrži kostiju:

"I do not agree that the dog in a manger has the final right to the manger even though he may have lain there for a very long time. I do not admit that right. I do not admit for instance, that a great wrong has been done to the Red Indians of America or the black people of Australia. I do not admit that a wrong has been done to these people by the fact that a stronger race, a higher-grade race, a more worldly wise race to put it that way, has come in and taken their place."

Churchill addressing the Peel Commission (1937) on why Britain is justified in deciding the fate of Palestine
zemljanin zemljanin 10:15 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

pa to je Stara knjiga ali sad ce biti i Nova knjiga sa sve 2520 koautora ... mnogo citas kako je napisano, malo vise metaforicki i otvorice ti se

PS. e kad trolujes sopstveni blog
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:08 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

apostata
“From Engels' article in 1849 down to the death of Hitler,” George Watson wrote in his 1998 book The Lost Literature of Socialism, “everyone who advocated genocide called himself a socialist.”

Evo ga jedan socijalist do šrži kostiju:

"I do not agree that the dog in a manger has the final right to the manger even though he may have lain there for a very long time. I do not admit that right. I do not admit for instance, that a great wrong has been done to the Red Indians of America or the black people of Australia. I do not admit that a wrong has been done to these people by the fact that a stronger race, a higher-grade race, a more worldly wise race to put it that way, has come in and taken their place."

Churchill addressing the Peel Commission (1937) on why Britain is justified in deciding the fate of Palestine


Brits are ol' dogs of racism. May be the outermost racist nation.
apostata apostata 21:04 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs


Brits are ol' dogs of racism. May be the outermost racist nation.

Znači pored socijalista spisak je sada proširen i sa Englezima.

Mislim da se gore citiranom kembridžskom profesoru engleskog to nikako ne bi svidjelo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:05 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

ah, zašto je tako teško razmišljati bez učitavanja, pobogu, i taj KGB se modernizovao. radite malo na sebi, braćo! ne dopustite da vas zaslepi konflikt zapada i marksizma! nije proširen spisak već je samo rečeno da su i ovde bili elementi rasizma, a i kod Britanaca. ne sećam se ko je stavljao topik, čini mi se Princi, gde je pokazao da su Britanci još od XVI ili XVII veka sebe smatrali superiornom rasom, a ostale majmunima.

racism is as british as a cup of tea

ps. btw, i naš Bibi danas bio u nebranom grožđu sa Druzima iz IDF-a
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:27 02.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

zemljanin


PS. e kad trolujes sopstveni blog

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:51 03.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

него, Апо, бринем се мало за твој дух, како си почео да се обликујеш у овим растућим тензијама између Запада и Русије, и да по аутоматизму бришеш ствари, што те није одликовало раније (у пре-IIхладноратовској фази, тј. пре 2014.).

као да ти ум стари...

читам ово, "Међутим, Павелић је 3. априла 1942. године објавио законски
декрет о оснивању тзв. „Аутокефалне хрватске православне цркве”
којим је именовао руског емигранта и бившег великодостојника
руске цркве Гермогена за поглавара те цркве. Гермоген је
због тога искључен из Руске заграничне цркве." кључно је да је искључен из Зарубежнеи, а ти си пре пар коментара нацификовао комплет Зарубежнуиу, и то на основу прилога из совјетских новина. што ћемо чињет?

michiganac michiganac 18:03 03.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Angli, ko ih ne zna, skupo bi ih platio (naravno Srbalji).. Srki znas za ovo?




Cijenim da barem Margetica poznajes.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:07 03.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Ko je ovaj dečko, zašto su ga uhapsili?

Odličan prilog. Smrzao sam letos u ZG-u kada sam video da se deo Dubravkinog Puta naziva danas "Cesta Alojzija Stepinca". To je deo na ZG Senjaku/Dedinju.
romi.daba romi.daba 20:56 03.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Civilizacije koje su Englezi zaposeli i nadvladali, indijska i kineska, su sasvim prihvatile "superiornost" Britanaca. Interesantno je da mi Srbi više spominjemo engleske nepravde nego Indijci ili Kinezi. I jednima i drugima je Britanija najpoželjnije mesto za studije. A i našim ljudima je privlačna. Britanci kao i Nemci i ostali na zapadu imaju brate uređene države kakve trebamo i mi želeti.
michiganac michiganac 13:58 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Ko je ovaj dečko, zašto su ga uhapsili?


Domagoj Margetic, jedan od perjanica te ZG-antifa-ekipe (i pera, nazovimo ga, "ZG-vikiliksa"). Pomislio sam da si ga tamo vec upoznao, buduci i da, kako sam kaze u klipu, sa majcine strane vuce jevr. korijene.

Medjutim, predmetom je mnogih kontroverzi u tamosnjoj javnosti i vise puta krivicno gonjen. Ovo o cemu prica gore kad se obreo iza resetaka je valjda zbog ovog: Link

Koliko od svega je istina, a koliko moguce da mu je napakovano, ne bih znao procijeniti.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:10 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

romi.daba
Civilizacije koje su Englezi zaposeli i nadvladali, indijska i kineska, su sasvim prihvatile "superiornost" Britanaca. Interesantno je da mi Srbi više spominjemo engleske nepravde nego Indijci ili Kinezi. I jednima i drugima je Britanija najpoželjnije mesto za studije. A i našim ljudima je privlačna. Britanci kao i Nemci i ostali na zapadu imaju brate uređene države kakve trebamo i mi želeti.


Pa, i nisu ih nadvladali. Jesu ih izmučili ali ih nisu nadvladali. Interesantno je da Britanci plasiraju svoju edukativnu platformu u Kini, pod budnim okom države, koju u nekim segmentima ne mogu ni kod kuće da sprovedu, konkretno oko izolacije teologije - pošto im kod kuće ne dopušta to Church of England; a Kineze kako boli uvo za to onda kod njih može. Treba učiti kod Nemaca i Engleza, slažem se, ali može se i od Kineza učiti kako se štiti država od štetnih upliva stranaca, a pri svemu tome ostati demokratija. No, treba se prethodno postarati da se deca žele vratiti kući sa tih studija. Šta ti vrede inženjeri robotike koji se trajno nastane u Londonu ili Minhenu? Možda jedino kao alternativne diplomate, no diplomate bez motiva da pomažu svojoj zemlji jer su razočarani u nju.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:15 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

I ovo sve pod uslovom da nam Apostata ne digne revoluciju i ne potčini nas Rusiji - nešto mi je previše zaverenički ćutljiv a u MUP-u Srbije već ima podršku za to delo.
A tamo, adio demokratijo, i ko zna kad i zna gde...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:41 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

michiganac
Ko je ovaj dečko, zašto su ga uhapsili?


Domagoj Margetic, jedan od perjanica te ZG-antifa-ekipe (i pera, nazovimo ga, "ZG-vikiliksa"). Pomislio sam da si ga tamo vec upoznao, buduci i da, kako sam kaze u klipu, sa majcine strane vuce jevr. korijene.

Medjutim, predmetom je mnogih kontroverzi u tamosnjoj javnosti i vise puta krivicno gonjen. Ovo o cemu prica gore kad se obreo iza resetaka je valjda zbog ovog: Link

Koliko od svega je istina, a koliko moguce da mu je napakovano, ne bih znao procijeniti.


Pa, ne dolazi u ŽOZ, ajd' baš ću videti sa svojom bandom da potražimo dečka. Inače, ŽOZ ti je super, ako si nekada u Zagrebu i želiš ne-fa ugođaj, zvrcni u Palmotićevoj 16 i promuvaj se. Isto i do Srba na Cvetnom Trgu. Neki drugi Zagreb... Javi samo prethodno da te najavim da ne misle da si neki terorista. Ovamo buket cveća a u cveću eksploziv.
michiganac michiganac 17:55 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Pa, ne dolazi u ŽOZ, ajd' baš ću videti sa svojom bandom da potražimo dečka. Inače, ŽOZ ti je super, ako si nekada u Zagrebu i želiš ne-fa ugođaj, zvrcni u Palmotićevoj 16 i promuvaj se. Isto i do Srba na Cvetnom Trgu. Neki drugi Zagreb... Javi samo prethodno da te najavim da ne misle da si neki terorista. Ovamo buket cveća a u cveću eksploziv.


Trenutno sam u onoj zivotnoj fazi kad pocinjem da stvaram ozbiljniji dohodak i stacioniran na jednom mjestu, svjeza porodica i tako.. pa nisam sklon vagabundizmu. U ZG bejah samo jednom prije nekih 6-7 god. sa apsolventskom ekipom na vikend-izletu. Jedino sam u Puli jedno ljeto proveo nesto vise vremena, i to bi bilo to u vezi sa HR. Profesionalno put me ne vodi u tom pravcu, ipak hvala svakako na pozivu, imacu u vidu u eventualnom slucaju..

Ja sam ustvari na ove blogostranice dosao privucen tekstovima profe nsarskog, Sase Zorkica, little_radojice, M. Novkovica, Als-a, a_jovicica, lidiez,... (e kad smo kod nje - sta se s njom zbilo?? Jos je u TLV? - ako me memorija valjano sluzi, tipkala je otud?). To je blisko mom fahu. Zao mi je sto je blog po tom pitanju (a i generalno) vec na klin. aparatima. Ljeto je, ocekivano bi bilo da su na repertoaru neke relax-teme, ali izgleda da je postalo nemoguce izaci iz tog vrzinog kola permanentno podgrijanih nac. mitologija (ogrnutih cak i sportskim ruhom) u tmurnom balkan-vilajetu, mucne polit. i ine svakodnevice, i sl.. Nazalost! :(
c_h.arlie c_h.arlie 18:49 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
romi.daba
Civilizacije koje su Englezi zaposeli i nadvladali, indijska i kineska, su sasvim prihvatile "superiornost" Britanaca. Interesantno je da mi Srbi više spominjemo engleske nepravde nego Indijci ili Kinezi. I jednima i drugima je Britanija najpoželjnije mesto za studije. A i našim ljudima je privlačna. Britanci kao i Nemci i ostali na zapadu imaju brate uređene države kakve trebamo i mi želeti.


Pa, i nisu ih nadvladali. Jesu ih izmučili ali ih nisu nadvladali. Interesantno je da Britanci plasiraju svoju edukativnu platformu u Kini, pod budnim okom države, koju u nekim segmentima ne mogu ni kod kuće da sprovedu, konkretno oko izolacije teologije - pošto im kod kuće ne dopušta to Church of England; a Kineze kako boli uvo za to onda kod njih može. Treba učiti kod Nemaca i Engleza, slažem se, ali može se i od Kineza učiti kako se štiti država od štetnih upliva stranaca, a pri svemu tome ostati demokratija. No, treba se prethodno postarati da se deca žele vratiti kući sa tih studija. Šta ti vrede inženjeri robotike koji se trajno nastane u Londonu ili Minhenu? Možda jedino kao alternativne diplomate, no diplomate bez motiva da pomažu svojoj zemlji jer su razočarani u nju.

I tamo više vrede nego ovaj 'amelj' od 'menadžera u marketingu' u zavičaju.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:59 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

michiganac
Pa, ne dolazi u ŽOZ, ajd' baš ću videti sa svojom bandom da potražimo dečka. Inače, ŽOZ ti je super, ako si nekada u Zagrebu i želiš ne-fa ugođaj, zvrcni u Palmotićevoj 16 i promuvaj se. Isto i do Srba na Cvetnom Trgu. Neki drugi Zagreb... Javi samo prethodno da te najavim da ne misle da si neki terorista. Ovamo buket cveća a u cveću eksploziv.


Trenutno sam u onoj zivotnoj fazi kad pocinjem da stvaram ozbiljniji dohodak i stacioniran na jednom mjestu, svjeza porodica i tako.. pa nisam sklon vagabundizmu. U ZG bejah samo jednom prije nekih 6-7 god. sa apsolventskom ekipom na vikend-izletu. Jedino sam u Puli jedno ljeto proveo nesto vise vremena, i to bi bilo to u vezi sa HR. Profesionalno put me ne vodi u tom pravcu, ipak hvala svakako na pozivu, imacu u vidu u eventualnom slucaju..

Ja sam ustvari na ove blogostranice dosao privucen tekstovima profe nsarskog, Sase Zorkica, little_radojice, M. Novkovica, Als-a, a_jovicica, lidiez,... (e kad smo kod nje - sta se s njom zbilo?? Jos je u TLV? - ako me memorija valjano sluzi, tipkala je otud?). To je blisko mom fahu. Zao mi je sto je blog po tom pitanju (a i generalno) vec na klin. aparatima. Ljeto je, ocekivano bi bilo da su na repertoaru neke relax-teme, ali izgleda da je postalo nemoguce izaci iz tog vrzinog kola permanentno podgrijanih nac. mitologija (ogrnutih cak i sportskim ruhom) u tmurnom balkan-vilajetu, mucne polit. i ine svakodnevice, i sl.. Nazalost! :(



eh, šta ćeš... ne treba suditi grubo, ipak je i ovo nekakav odraz naše srpske zbilje. Lidija je, bog'me, tu kod tebe u komšiluku:



gde je radosnija, bavi se svojim pozivom, istraživanjima atoma,

i na relaciji sa Institutom za fiziku gde nije preterano radosna, kako su to neke stare okoštalosti, ljudi puni zavisti njenim uspehom, i tako. srpska posla. a u tel avivu danas veliki protesti opozicije oko nekakvog zakona. opozicija tvrdi da je zakon rasistički, dok pozicija tvrdi da opozicija nije ni pročitala zakon i da imaju agendu protiv premijera a ne protiv zakona. u svakom slučaju, vrelo leto, a kod nas ovde na Dunavu mirno kao i vas dan. kada smo kod nac. mitologija, da ti ispričam gaf mog sina od danas, kako smo išli do j-opštine da potpišemo neku peticiju podrške (nešto vlada pokušava da preuzme kontrolu nad određenim institucijama, da ti ne tupim), i uglavnom, ja se potpišem - ćirilicom. pita mene sin: "tata, a što ćirilicom?" "kako što, a kako se ti potpisuješ?" "a ja latinicom." "pa što latinicom, pobogu, jesi ti srbenda ili hrvatina." kaže on: "pa-a, ćirilica je vučić, a latinica je - sloboda."

uživaj. don't look back at serbia with anger...
nsarski nsarski 20:17 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

bavi se svojim pozivom, istraživanjima atoma,

Ona se ne bavi time.
apostata apostata 21:19 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
ah, zašto je tako teško razmišljati bez učitavanja, pobogu, i taj KGB se modernizovao. radite malo na sebi, braćo! ne dopustite da vas zaslepi konflikt zapada i marksizma! nije proširen spisak već je samo rečeno da su i ovde bili elementi rasizma, a i kod Britanaca. ne sećam se ko je stavljao topik, čini mi se Princi, gde je pokazao da su Britanci još od XVI ili XVII veka sebe smatrali superiornom rasom, a ostale majmunima.

racism is as british as a cup of tea

ps. btw, i naš Bibi danas bio u nebranom grožđu sa Druzima iz IDF-a

Znači Srle to o Englezima je zlonamjerno učitavanje (i da se razumijemo i jeste, kao što je i glupo do bola), dok opet ono o genocidnim socijalistima po svemu sudeći nije glupo, nego je to kako ispada prvadoljubiva i nadasve objektivna konstatacija, pošto barem konkretno kod tebe ne izaziva ni osjećaj generalizovanja, a pogotovo ne učitavanja.

Drugim riječima po ovom pitanju nešto slično KGB-u izgleda se nije modernizovalo.
него, Апо, бринем се мало за твој дух, како си почео да се обликујеш у овим растућим тензијама између Запада и Русије, и да по аутоматизму бришеш ствари, што те није одликовало раније (у пре-IIхладноратовској фази, тј. пре 2014.).

као да ти ум стари.

Normalno je da mi um stari i da mi duh postaje rigidniji, no simptom tih procesa nije moj odnos prema Zapadu - u meni i dalje podjednako ima i Zapada i Istoka i Juga i Sjevera.
A sada to da je današnji Zapad problematičan i da uopšte ima velikih problema, to ne govorim samo ja nego i masa drugih, kao i što je veliki broj onih koji, pravilno i sasvim opravdano, govore da ogromne probleme ima i Istok .

Ja gazim brate 55 godinu i podobro sam ušao u fazu konzervativizma i koliko znam to je normalno i da ti pravo kažem u toj fazi se osjećam vrlo udobno.

No dosta je ba o meni .., šta je sa tobom Srle? Ti si podobro mlađi.

Šta je sa tvojim duhom i umom, ima li kod tebe nekih redukcija - npr. komiji? Postovi ti vrcaju od komija, kao nekada što je kod nekih uvijek bio prisutan Ahasver.
Reci mi zar tebe kao Jevreja to ne podsjeća malo na sindrom "vječito krivih Jevreja"?
читам ово, "Међутим, Павелић је 3. априла 1942. године објавио законски
декрет о оснивању тзв. „Аутокефалне хрватске православне цркве”
којим је именовао руског емигранта и бившег великодостојника
руске цркве Гермогена за поглавара те цркве. Гермоген је
због тога искључен из Руске заграничне цркве." кључно је да је искључен из Зарубежнеи, а ти си пре пар коментара нацификовао комплет Зарубежнуиу, и то на основу прилога из совјетских новина. што ћемо чињет?

Nećemo "činjet" ništa, jer ja ipak takve materijalne greške još uvijek ne pravim. За родину je okupaciona njemačka novina na ruskom, koja se izdavala od jeseni '42. do maja '45.









A Germogen Srle, nije isključen iz RPCZ, nego iz sastava arhijerijskog sinoda RPCZ. Pri tome sinod nije dao nikakvu moralnu ocjenu njegovog čina, jedino što je navedeno u obrazloženju je da je on narušio prava Srpske patrijaršije.

RPCZ nisam ja nacifikovao, nego su oni to uradili sami. Ja ne znam nijednog njihovog arhijereja na okupiranim teritorijama koji nije na ovaj ili onaj način sarađivao sa Švabama ili Japancima .., a ne znaju izgleda ni oni, jer ih jednostavno nigdje ne navode.

"Neokupirani" arhiepiskop Sjevernoamerički i Kanadski Vitalij npr. potpisnik je pisma u kojem se od Ruzvelta traži da se ne pomaže SSSR.

Oni su takođe glavni pobornici rehabilitacije i heroizacije Vlasova. Oni se nimalo ne kaju i oni ili o tom periodu svoje istorije ne pričaju ili govore da su to sve masonske laži.
U jednom intervjuu današnji arhiepiskop Montrealski i Kanadski Gavril kaže kako je pik saradnje sa Hitlerom bio '38. kada je on bio"više ili manje normalan čovjek i još se nije prevratio u za cijeli svijet odioznu ličnost". (sic!)
Ču li ti to Srle? Znači "Zakon o zaštiti njemačke nacije", "Zakon o zaštiti naroda i države", "Zakon o državnoj službi" (Arijevski zakon), arijanizacija ekonomije, Kristalna noć ... sve to po arheiepiskopu Montrealskom i Kanadskom su izgleda "manje-više" normalne stvari.

I kada smo već kod Jevreja, praktički svi mitropliti koji su kasnije bili glave RPCZ bili su ili članovi Crne stotine ili njezini otvoreni simpatizeri. Kasniji Pariški episkop Evlogije bio je poslanik u Dumi od strane Saveza ruskog naroda, a od 1914. rukovodio je Crnom stotinom i direktno je odgovoran za progone Jevreja na početku WWI.

Glava RPCZ, nekadašnji arhiepiskop Voljinski Antonije, priča npr. kako mu je dok je bio na toj funkciji negdje oko 1905. došao žitomirski rabin Skomorovski i bojeći se pogroma molio ga da u propovijedi kaže nešto protiv glasina da Jevreji praktikuju ritualna ubistva hrišćanske djece.
Antonije kaže kako je to odlučno odbio i kako je rabinu rekao da je on tvrdo uvjeren da Jevreji ta ritualna ubistva stvarno i praktikuju. Antonije je još i dodao (pazi sada) kako on u "značajnoj mjeri Jevrejima oprašta taj užasni običaj".

I ništa se Srle oni nisu promjenili.
"Djela" Antonija kao što su "Judaizam i masonstvo protiv hrišćanske civilizacije" ili "Hristos i jevrejska revolucija" kolaju po internetu i na ruskom (a čini mi se i na engleskom) zahvaljujući naporima bratstva duhovnog centra RPCZ u SAD - Manastiru Svete Trojice u Džordanvilu.

Kada je u vrijeme Gorbačova osnovana famozna antisemitska Pamjat u Moskvu odmah dolaze episkopi Varnava i Mihajlo, ovaj prvi je redovno bio u prvom redu tokom demonstracija te organizacije.

Ili npr. episkop Bostonski Mitrofan koji je negdje 2001. u propovjedi iskoristio raskol u RPCZ da izbljuje jednosatnu antisemitsku salvu, zbog čega je regionalni direktor ADL uputio protestno pismo mitropolitu Lavru.
Ruku na srce za Mitrofana taj ispad nije ni neko čudo, on sam je masu puta sa ogromnom ljubavlju govorio o svom duhovnom učitelju - Pavelićevom Germogenu.

Interesantno je da je prema Izraelu RPCZ opreznija mada i tu i u publikacijama i u propovjedima znaju se redovno provući teze tipa da je jevrejska kontrola nad Jerusalimom predskazanje dolaska Antihrista.

Naročito su negativno bili nastrojeni prema Izraelu kada je Ben-Gurion '49. dio ogromnog posjeda RPCZ i Palestinskog pravoslavnog društva, predao Moskovskom patrijarhatu. No onda su ga poslije Šestodnevnog rata i više od deset godina dugog sudskog procesa povratili.

Tako da Srle znam ja da pare ne smrde ni tebi, ni njima, ali ako imaš priliku zaobiđi ih.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:38 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

nsarski
bavi se svojim pozivom, istraživanjima atoma,

Ona se ne bavi time.


Ugrubo rečeno. Čestica?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:50 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Tako da Srle znam ja da pare ne smrde ni tebi, ni njima, ali ako imaš priliku zaobiđi ih.


Nisam stvarno lakom na pare. Čak me je i kritikovao računovođa što se ne angažujem više jer mi putanja ide naviše godinama. Imamo dosta za miran život i mirno odrastanje, i dosta hvala Bogu. Nisam znao ovo za Rodinu. Ček da pročitam pažljivo sve. Inače, ne mogu da ih zaobiđem pošto su mi na sred trase "Hristovog mesijanskog ulaska u Jerusalim", tj. u gornjem delu Getsimanskog Vrta, a kako svi znaju da sam Izraelac a nemam taj Antihristov duh od kojeg su toliko judeofobični, onda su ljubazni. Ta ista njihova zapadna inteligencija je 2000., iz istih tih SAD, na moje veliko iznenađenje, pozdravila trasu kojom je Putin upravio Rusiji, i nedugo zatim su se i vratili pod okrilje Moskovske Patrijaršije, tj. okončali raskol.
nsarski nsarski 22:16 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Čestica?

Ugrubo rečeno. Ona nije teoretičar.

Bavi se obradom statističkih podataka o sudarima čestica u LHC.
LHC u Ženevi je Large Hadron Collider (u okviru CERN-a) i u njemu se vrše eksperimenti u kome se (uglavnom) sudaraju snopovi protona. Oni nisu elementarne čestice, ali kad se sudare iz sebe puste svoj sadržaj (elementarne čestice). That is when the fun begins.

"Severni tok 2" je jeftiniji od LHC. Misli o tome.

Verujem da bi se Lidija uvredila kad bi joj rekao da se bavi istraživanjima atoma. To je posao za hemičare.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:56 04.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

hteo sam da kažem čestica al' mi se otelo atoma ne bi se uvredila pošto zna da sam vezara za prirodu :) a i mali bata pa imam kredu

Apostata, čoveče božji, što ne napišeš knjigu o Rusiji? Stvarno, tolika količina znanja, ili objavljuješ negde (FF, da tražim pod "Apostata" )? Stvarno je gubitak za čovečanstvo da odu ovolike količine činjenica u nepovrat!

Sve ovo što si napisao za Zagraničnu mi jako liči na našeg Nikolaja V. Baš jako, jako liči. Ta dva duha imaš i danas u Pravoslavlju. Baš smo komentarisali to u nekom srpsko-jevrejskom društvu, i to se oseća i kod zajednica koje dolaze u goste u Izrael, mada sam se ja već profilisao pa me judeofobni izbegavaju u širokom luku.

Edit: Vratija se Šime! Чек мало на ћирилу да пређем. Елем, основе руског антисемитизма видим у ери доласка немачких Јевреја у Русију, то је увек било неприхватљиво за традиционално православне Русе. У XIX веку је то кулминирало и резултирало је масовном емиграцијом у тада Турску Палестину. Стотињак година касније је дошло до новог таласа емиграције. Ту сам и ја пристигао. Могу ти рећи да ме је увек нервирало када су ме Израелци русификовали. "Сергеј? Не, Срђан. Сарџент? Срђан! Серђ? Ајде (јебо те ћаћа када не умеш да изговориш, у себи наравно ) де..." Сећам се да, када сам пристигао, да је био страшан талас русофобије - па отприлике овако што је по Британији и САД данас страх: "Те како њих да примимо, па колико смо ми крви пролили због Совјетског Савеза, колико нам је та држава зла нанела; те ови нису ни Јевреји како треба" и тако даље и томе слично. Наравно, ми бивши Југословени смо се супер дружили са усељеницима из бившег СССР-а. Данас, четврт века доцније, ти људи су водећи готово на свим пољима: од војске, преко хајтека, до индустрије, спорта и културе. Мени је симпатично када се возикам по земљи када их чујем како причају мало руски мало јеврејски. Па да их видиш за 9.мај, када се оките стари, па униформе Црвене Армије, па беџеви и ордени, ова битка, она битка... Од божанстава признају само Христа, Мојсија и - Путина, интересантно. На духовном плану се десила занимљива ствар: халахички Јевреји су постали ортодокснији, строжи (халахички су они којима су обоје родитеља Јевреји); док су они из мешовитих бракова се приближили Руској Духовној Мисији, како су се осећали одбачено: "Код куће смо били под сумњом да нисмо довољно Руси, а овде да нисмо довољно Јевреји." И тако се опустели храмови из доба Романових испунили изнова људима. Неком приликом тако, наиђу мени и официри из руске армије и ФСБ-е. Објашњавам им ја феномен, тек ће они: "Ничего себиа, етот православниа страна!" Најсмешнији су ми били пандури на Храмовној Гори, објашњавам им о Соломоновом и Иродовом храму, и како је дошла и прошла хришћанска држава, и како је данас ту џамија. А ови слушају, слушају, тек ће: "А что делает мечетј на месте православного храма?" Помислих у себи: "Тебра, добро је да ови нису у IDF-у, почели би трећи светски кол'ко одма'." После причао ортацима, Русима из IDF-a, смејали се. То је било пре почетка II Хладног рата, када су били топлији односи. Данас је однео враг шалу, како када год су били односи лоши током I Хладног, ми смо фасовали прокси-рат. Сада је са Ираном на рубу. Мислим да само Путин држи да не ескалира. Јеб'га.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:00 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Bavi se obradom statističkih podataka o sudarima čestica u LHC.
LHC u Ženevi je Large Hadron Collider (u okviru CERN-a) i u njemu se vrše eksperimenti u kome se (uglavnom) sudaraju snopovi protona. Oni nisu elementarne čestice, ali kad se sudare iz sebe puste svoj sadržaj (elementarne čestice). That is when the fun begins.

Ovo bi bilo lepo kada biste hteli da opišete malo šta se dešava tamo, onako jezikom kao za Мали Забавник (već zamišljam Tasu i mene kako grickamo sunje na tribini, pored teme: "Dobra vam ova Čuka." "Dobar vam ovaj Proleter Novi Sad." :) ).
romi.daba romi.daba 12:07 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
romi.daba
Civilizacije koje su Englezi zaposeli i nadvladali, indijska i kineska, su sasvim prihvatile "superiornost" Britanaca. Interesantno je da mi Srbi više spominjemo engleske nepravde nego Indijci ili Kinezi. I jednima i drugima je Britanija najpoželjnije mesto za studije. A i našim ljudima je privlačna. Britanci kao i Nemci i ostali na zapadu imaju brate uređene države kakve trebamo i mi želeti.


Pa, i nisu ih nadvladali. Jesu ih izmučili ali ih nisu nadvladali. Interesantno je da Britanci plasiraju svoju edukativnu platformu u Kini, pod budnim okom države, koju u nekim segmentima ne mogu ni kod kuće da sprovedu, konkretno oko izolacije teologije - pošto im kod kuće ne dopušta to Church of England; a Kineze kako boli uvo za to onda kod njih može. Treba učiti kod Nemaca i Engleza, slažem se, ali može se i od Kineza učiti kako se štiti država od štetnih upliva stranaca, a pri svemu tome ostati demokratija. No, treba se prethodno postarati da se deca žele vratiti kući sa tih studija. Šta ti vrede inženjeri robotike koji se trajno nastane u Londonu ili Minhenu? Možda jedino kao alternativne diplomate, no diplomate bez motiva da pomažu svojoj zemlji jer su razočarani u nju.


Kineski studenti dolaze u Britaniju na usavršavanje, račune plaća kineska država. Naravno da će najbrilijantniji ostati u vezi sa univerzitetima. Međutim Kina je kupila veliki broj zapadnih firmi i instituta tako da su kupili i know-how. Nisu nimalo glupi i planiraju budućnost.

Slučajem upoznajem kineske studente i veoma su ponosni na Kinu. Mislim da nikome ne pada na pamet šta je neki Čerčil pričao 30tih godina prošlog veka u vreme mladog Čang Kaj Šeka predsednika Chunghwa Minkuo. Oslobođeni su tih stega. Suviše istorije je štetno za život.

"Izolacija teologije"!? Nisam siguran koja je tvoja pozicija ovde. Kinezi ne prodaju religiju kao opijum za narod, pametno su zabranili te toksine.

PS Mislim da Kinezi gledaju od čega se živi, pragmatici su kao i Englezi. Ne troše svoje vreme razmišljajući o teologiji, raznim Germogenima, ili opskurnim razmišljanima o tome da li je "jevrejska kontrola nad Jerusalemom predskazanje dolaska Antihrista".

KGB i kosovci su oni koji se danas bave teorijama o predskazanjima. Zato imamo i nazadne politikante u Srbiji i Rusiji. Bilo bi dobro to raskrinkavati zarad zdravlja mlađih naraštaja.

Kako se zove proučavalac crkvenih rasprava? Neke stvari ipak treba zaboraviti, na primer teologiju i teozofiju, Germogena i Ahasvera. Čovečanstvo je proizvelo toliko zagađenja i toksičnih mozgova da nam je budućnost ugrožena. Priznajem da kad se susretnem sa nekim reliktom prošlosti moram da zastanem kao pred nekim fosilom u nekom izlogu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:44 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Šta je sa tvojim duhom i umom, ima li kod tebe nekih redukcija - npr. komiji? Postovi ti vrcaju od komija, kao nekada što je kod nekih uvijek bio prisutan Ahasver.
Reci mi zar tebe kao Jevreja to ne podsjeća malo na sindrom "vječito krivih Jevreja"?


Promenio sam mišljenje o istorijskom smislu komunizma. Bila je neophodna reakcija na zapadnu - britansku, nemačku, italijansku, habsburšku, holandsku, špansku, japansku i rusku gramzivost. Pošto sam pod pionirskom zakletvu, dajem časnu pionirsku da ih neču zvati više komijima ubuduće - već samo idealistima vs. nasilnicima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:49 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

romi.daba

"Izolacija teologije"!? Nisam siguran koja je tvoja pozicija ovde. Kinezi ne prodaju religiju kao opijum za narod, zabranili su te toksine.


Da, ali su došli do ekstrema materijalne zadovoljštine, i ljudi počinju da se vraćaju svojim manastirima i hramovima i traže trenutak mira u uzavreloj jurnjavi za kapitalom i materijalnim blagostanjem. O Rusiji da ne govorimo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:55 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

KGB i kosovci su oni koji se danas bave teorijama o predskazanjima. Zato imamo i nazadne politikante u Srbiji i Rusiji. Bilo bi dobro to raskrinkavati zarad zdravlja mlađih naraštaja.

Kako se zove proučavalac crkvenih rasprava? Neke stvari ipak treba zaboraviti, na primer teologiju i teozofiju, Germogena i Ahasvera. Čovečanstvo je proizvelo toliko zagađenja i toksičnih mozgova da nam je budućnost ugrožena. Priznajem da kad se susretnem sa nekim reliktom prošlosti moram da zastanem kao pred nekim fosilom u nekom izlogu.



Domunđolog
Pošteno, vaše pravo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:59 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Zanimljiva teza da tajne službe bivših antiteističkih država stvaraju histeriju straha od budućnosti. Saglasan sam da se to treba raskrinkavati.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:02 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Reci mi zar tebe kao Jevreja to ne podsjeća malo na sindrom "vječito krivih Jevreja"?


I ovo je zanimljiva ideja. Moguće da je plasiraju iste desničarske elite, nisam nikada razmišljao o tome.
romi.daba romi.daba 13:03 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
romi.daba

"Izolacija teologije"!? Nisam siguran koja je tvoja pozicija ovde. Kinezi ne prodaju religiju kao opijum za narod, zabranili su te toksine.


Da, ali su došli do ekstrema materijalne zadovoljštine, i ljudi počinju da se vraćaju svojim manastirima i hramovima i traže trenutak mira u uzavreloj jurnjavi za kapitalom i materijalnim blagostanjem. O Rusiji da ne govorimo.


Ko je došao do ekstrema materijalne zadovoljštine? Mladi ljudi koji počinju svoje živote na univerzitetima i tek otkrivaju život?

Spiritualnost ili duhovnost nisu isto što i bavljenje crkvom i teologijom. Mladi ljudi otkrivaju ovaj svet kroz ono na šta nailaze na svojim putevima. Teologiju i religiju nam nameću države i relgiozne institucije. Ko na primer definše srpstvo ili jevrejstvo preko religije? Kina je uzela ono što je najvrednije iz marksizma i komunizma - ATEIZAM, i na toj osnovi gradi budućnost.

U Srbiji, a možda i u Izraelu, još uvek neguju te opijumske religiozne lulice za narod.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:13 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Kina je uzela ono što je najvrednije iz marksizma i komunizma - ATEIZAM, i na toj osnovi gradi budućnost.


Pa da, i zato je Britanija uletela zdušno u taj prostor jer u svojoj zemlji još uvek ne mogu da sprovedu te programe usled opiranja engleske crkve. Govorim o društvu kao celini, ne samo o mladima.
romi.daba romi.daba 13:21 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

O Rusiji da ne govorimo.


O Rusiji treba da govorimo jer su srpski kosovci i desničari izabrali isti model kao KGB: veštački kapitalizam, veštačka religija i odsustvo istine.

Putin je lepo rekao na zajedničkoj konfernciji za štampu povodom Trampove posete. "Naša istina nije vaša istina."

Kinezi nisu izabrali taj fašistički način upravljanja masama i državom. Izabrali su otvorenost i univerzalna pravila igre.

Verujem da budućnost ipak pripada ipak onima koji su se zalagali za opšte priznate humane vrednosti među kojima su mnogi ljudi jevrejskog, britanskog i američkog porekla. Materijalno blagostanje je prva od tih vrednosti, a ne Bog i identitet.

Uzlazni čovekov put ne vodi od materijalnog blagostanja do umišljenog Boga već od materijalnog blagostanja ka univerzalnim vrednostima - dobroti, empatiji, blagostanju siromašnih...

Ako ljudima serviraš konflikt za doručak, ručak i večeru kao što je konflikt serviran Srbima i Rusima od 1989 do danas, onda naravno da moraš da im nudiš Boga kao terapeuta i privid nade u bolji život, drugim rečima opijum.
romi.daba romi.daba 13:26 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
Kina je uzela ono što je najvrednije iz marksizma i komunizma - ATEIZAM, i na toj osnovi gradi budućnost.


Pa da, i zato je Britanija uletela zdušno u taj prostor jer u svojoj zemlji još uvek ne mogu da sprovedu te programe usled opiranja engleske crkve. Govorim o društvu kao celini, ne samo o mladima.


Ne razumem o čemu ovde govoriš? Gde tačno si video da se neko iz britanske crkve opire i čemu se opire.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:36 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

U Srbiji, a možda i u Izraelu, još uvek neguju te opijumske religiozne lulice za narod.


U Izraelu se potpuno slobodno istražuje religija. Prevešću jedan tekst iz departmana za religiju Jad Vašema o konfliktu judaizma i hrišćanstva kada stignem ovih dana. A uzev u obzir da nije ortodoksno marksističko društvo, tema je zanimljivo obrađena, odnosno religija je podjednako slobodna kao i ateizam. Niko ne nameće nikome formu funkcionisanja svesti. Imaš različite forme pa uzmi šta želiš.
romi.daba romi.daba 14:21 05.08.2018

Re: zašto me ne iznenađuje

Srđan Fuchs
U Srbiji, a možda i u Izraelu, još uvek neguju te opijumske religiozne lulice za narod.


U Izraelu se potpuno slobodno istražuje religija. Prevešću jedan tekst iz departmana za religiju Jad Vašema o konfliktu judaizma i hrišćanstva kada stignem ovih dana. A uzev u obzir da nije ortodoksno marksističko društvo, tema je zanimljivo obrađena, odnosno religija je podjednako slobodna kao i ateizam.



Slobodno istraživanje religije bi spadalo u domen istraživanja ISTORIJE ljudskih ideja. Ono što je sramno i fašističko je instrumentalizacija istorijski prevaziđenih verovanja u svrsi kreiranja nacionalnog identiteta i političko-državnog jedinstva. To namerno zaglupljivanje dece i odraslih je kao kad gladne hraniš bombonama.

Naši teolozi (vladike) dobro znaju da njihov život zavisi od novca koji im omogućava slobodu koju uživaju. Vladike koji su prosvetljeni manje eksploatišu raju i okrenuti su poljoprivredi i ulaganju novca u fondove, ali ipak njihov životni life-style zavisi od pripovedanja crkvene dogme. Jevrejski ili pravoslavni fundamentalci sa svojim pravilima proizvode mentalno zaostale ljude. Mozak se razvija kroz iskustvo, svako ograničavanje iskustva stvara zaostalost, čak i u dubokoj starosti.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana