Imajući u vidu činjenice da je Rezolucija UN 1244 još uvek važeća, da 5 država - punopravnih članica EU nisu priznale nezavisnost Kosova (Grčka, Rumunija, Slovačka, Španija i Kipar) i da aktuelni režimi Hašima Tačija i Aleksandra Vučića zbog nedemokratičnosti i korumpiranosti nisu u stanju da postignu nikakav dogovor, nameće se razumno i elegantno rešenje kosovskog pitanja:
Tek kada sve države zapadnog Balkana postanu članice NATO pakta i Evropske unije biće moguć dijalog izmedju Beograda i Prištine, koji će rezultirati istorijskim dogovorom i pravno obavezujućim sporazumom.
Drugim rečima, narednih 10 godina, do 2028, kosovsko pitanje bilo bi PRIVREMENO stavljeno u fioku radnog/okruglog stola, dok bi na tom istom stolu bila važnija i presudnija pitanja za gradjanstvo čitavog zapadnog Balkana: reforme društava, država i ekonomija, koje će omogućiti punopravno članstvo u NATO paktu i Evropskoj uniji do 2028.
Ovaj istorijski tajm aut u trajanju od 10 godina razumni i civilizovani deo srpskog društva mora iskoristiti ne samo za finiširanje neodložnih reformi, definisanih sa 35 poglavlja u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji, odnosno sa 35 koraka ka prosperitetnoj budućnosti, nego i za normalizaciju odnosa i za pomirenje sa svim narodima ex Jugoslavije, a pre svega sa gradjanstvom albanskog, bošnjačkog i hrvatskog porekla.
Kao prvo i najvažnije, režirani ratovi iz devedesetih, započeti u medijima, upravo tu i treba da se najzad okončaju. Dakle, ovdašnji mediji tokom narednih 10 godina, zajedno sa odgovornim političarima, imaće istorijsku ulogu pomirenja i normalizacije. To im neće biti teško, jer ko god je bio u Bosni, Sandžaku ili Kosovu i Metohiji, već posle par dana shvati onu staru narodnu mudrost: vojske, političari i ideologije dolaze i prolaze, a ostaju gradjanke i gradjani - upućeni jedni na druge. Dakle, mediji samo treba objektivno i profesionalno da izveštavaju o svakodnevici na Kosovu i Metohiji, a ne da svaki incident namerno naduvavaju i senzacionalistički obradjuju kako bi i dalje održavali i podsticali mržnju.
Zatim, normalni i savesni deo srpskog društva u narednih 10 godina treba da se izbori za što intenzivniju saradnju sa gradjanstvom Kosova I Metohije. To drugim rečima znači još bogatija ekonomska, kulturna, turistička, sportska i svaka druga saradnja, bez predrasuda i bilo kakve rezervisanosti ili osvetoljubivosti.
I najzad, korektni i odgovorni deo srpskog društva treba dostojno da obeleži svako mesto u Srbiji gde su u masovnim grobnicama zakopavana tela albanskih civila sa Kosova i Metohije, kao i drugih žrtava bošnjačke, romske i hrvatske nacionalnosti iz ratova tokom devedesetih...
Da zaključim: predlogom da se rešenje kosovskog pitanja odloži za 10 godina, kada će okolnosti biti povoljnije i u ekonomskom i u socijalnom smislu, sa drugačijim političarima od aktuelnih, sa NATO paktom kao garancijom mira i Evropskom unijom kao političkim, ekonomskim, kulturnim, civilizacijskim... okvirom za poštovanje i primenu ljudskih prava i sloboda, izbegava se dalja blokada nužnih reformi, onemogućava demagoško zaklanjanje dva nedemokratska režima iza kosovskog pitanja i lopta elegantno prebacuje u Evropsku uniju, koja će ovim novim, razumnim i logičnim predlogom ne samo izbeći dalja unutrašnja sukobljavanja oko (ne)priznavanja nezavisnosti Kosova, nego i dodatno biti motivisana da što više pomogne u neophodnim reformama i pripremama država zapadnog Balkana za punopravno EU članstvo.
Pragmatičnost u svakom pogledu!