Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

PRIVIDNA LINIJA HORIZONTA

horheakimov RSS / 21.11.2018. u 20:55

(CRNA BRDA)

 

sivo prelazi u crno

            Auto se pojavio iza krivine. Kretao se sporo. Farovi su svetleli iako je još uvek bio dan. Zapravo, siv sumrak koji prelazi u crno. Usporavao je prema obeleženom mestu. Zaustavio se polako. Jasno su se mogle videti tri siluete. Stajali su u mestu za kratko. Jedva primetni trzaj otpuštanja kočnice i auto je krenuo unazad. Veoma sporo.

            - Au jebote, pa ovo je stvarno nemoguće, ’ladno idu sama uzbrdo, šta kažeš Džejlo?

            -  Kažem da bi sa deset grama trave dnevno meni i svetionik išao uzbrdo.

            - Ako mi ne verujete, evo izaći ćemo iz auta i pustiću ga da ide sam.

deset grama

            Tenke, roditeljima, familiji ali i organima gonjenja poznat i kao Milan Milutinović, voleo je za sebe da kaže da je njegova duša pola duh pola dim od gandže. Zatim bi se uvek ispravio i rekao da je ipak deset grama dim, a jedanaest duh. Navodno, u momentu kad izdahne čovek izgubi dvadeset jedan gram, video je to u jednom filmu, odatle računica. Pričao je da sa sobom uvek nosi deset grama trave, odatle i nadimak Ten-ke. Zbog tog nadimka mnogi su ga zvali i tenkre, a zajebavali su ga i zbog imena i prezimena.

bela udovica

            Jelena Radan, nije nikada imala muža, pa samim tim nije ni bila stvarno udovica. Bila je, istina, bleda, zbog problema s anemijom. Nadimak je važio u uskom krugu bivših momaka i njihovih sadašnjih devojaka a koje je, bivše momke, intelektualno rasparčavala i ostavljala ih u delovima pored puteva koji su vodili do Filozofskog, da ih pokupe i ponovo sastave, sadašnje devojke. Tenke ju je zvao Džejlo, više zbog, njemu lično, milozvučnosti svih reči koje na bilo koji način asociraju na kanabis, nego zbog ikakvih sličnosti sa latino zvezdom.

dveri

            Luka Sut, vođa i organizator puta na jug, ove godine je izgubio, intelektualnu opkladu s Jelenom i morao je, na svetski dan poezije, da se učlani u Dveri. Neuspešno je pisao pesme i pokušavao da ih objavi. Tenke ga je posle toga prozvao Luka Dver.

jug

            Troje prijatelja su krenuli na jug. Cilj je na obroncima Radan planine, negde na pola puta kroz nedođije. Razlog je gravitaciona anomalija o kojoj je Luka čitao po internetu. Ideja je da se na mesto stigne pre mraka, kako bi se fenomen ispitao odmah. Sutradan sve bi ponovili i po danu, napravili bi neke snimke. Poseta Đavoljoj varoši, možda, kad su već dole.

mostovi

            - Važi li i dalje za sutra?

            - Važi, samo nemoj da bude rano. I zašto ova grupa nije preimenovana u 3p?

            - I ja sam za, ali biću kod keve u Zemunu…

            - Gde vas kupim?

            - Može kod Pupina? Ideš iz Bataje zar ne?

            - Mene na Gazeli… Dojahaću na gazeli. Zar niko nije izvalio foru sa tripom?

            - Opet si utripovan?

            - Čovek je dosledan ( :

            - Ma palite… A idem i ja da zapalim…

čobanin

            Napušten tor. Između razvaljenih dasaka, na istruleloj slami, nešto se pomeralo. Šubara od ovčije kože, brada, slamka u ustima, gunj, čakšire, flekave od krvi i blata, opanci, pokidani. Čuje se voda koja žubori u blizini. Nešto kao potok. Noć je.

poplava

            Voda isprva neprimetno a zatim vrlo brzo narasta. Potok postaje bujica i preti da potopi tor. Valov ispred već je odnela. Prvo kvasi, a zatim potapa opanke, čakšire, gunj. Ulazi u bradu, u usta, slamka ispada i ostaje da pluta. Nema pomeranja. Sve je mirno, sekund dva. Onda se naglo cimne, kao iz nekog košmara u kom se davi.

rosa

            Jutarnja rosa svetlucala je na livadi pored potoka. U toru se nešto micalo.

140420122097.jpg 

 

desert eagle

            - Kakvo čudovište, šta pričaš? Lik je pronađen, oružje kojim je sredio naučnike. Priznao.

            - Koje oružje?

            - Desert eagle.

            - Opak pištolj. O-pak! Čoveče, odakle seljoberu takva prangija?

            - Nije seljober, nego radnik fonda za razvoj turizma u Kuršumliji, ali očigledno lud.

            - Kuršum za toku?

            - Ti se sprdaš, a ludak je pobio ljude koji su razotkrili lažnu turističku atrakciju.

            - Hoćete pauzu? Da stanem ovde? Zapamti gde si stala…

            - Uzmite mi jednu Rosu, ožednela sam…

tally weijl, krv i blato

            Teksas jakna, s izvrnutim rukavom, crveno-braon fleka, oblik srca, ležala je u šumi.

odlutalo stado

            Sa šakama preko lica stado je lutalo preko livada prema šumi. Stalo je najednom.

bojnik sunrise

            Iznad dva crna brda mililo je sunce.

plač zemlje

            Voda bešumno izlazi iz tla. Pretopljena zemlja povraća višak vlage iz sebe. Blato miriše.

miraž

            Na lokalitetu izvan sela Ivanje, iza dve oštre krivine, pruža se pravac, čini se, naglo se spuštajući ka podnožju brda na kom će stajati troje prijatelja. Stajaće i gledaće. Prividna linija horizonta, pred njima, nije na kraju puta, gde on nestaje, već se čini da je negde gore, zbog dva ravna crna brda. Zbog toga će Luki i Milanu izgledati kao da put udara ispod horizonta, što doprinosi utisku survavanja terena, koji se zapravo uzdiže. Jelena će gledati u telefon. Mreže neće biti. Ono što će se pojaviti biće izobličeno do neprepoznatljivosti.

 

vidojevica blues

            - Čovek je sišao sa Vidojevice, zaposlio se u turizmu, neko je ispalio priču o nizbrdnoj uzbrdici, sujeverni iz svih krajeva su potrčali, povećao se broj noćenja i onda se pojave naučnici.

            - I on ih zvekne?

            - A otkud ti znaš sve to? Ne verujem dok ne vidim…

            - Sve piše na netu, samo malo proguglaj. Tužno je, u stvari, on je samo hteo da ima posla.

oluja iznad radan planine

             Crni oblaci su počeli da se sudaraju daleko iznad horizonta i izgledalo je kao da će se svakog trenutka survati na okolna brda. Sve se mešalo, voda, vazduh, senke, stabla, livade, zabiti su isplivale a zatim su potopljene. Vetar je pomerio put koji se peo u planinu. Slika je iskrivljena. Nešto nije u redu.

niske vibracije

            Kada je zlo s neba utihnulo čula se samo voda sa zemlje koja je proizvodila zvukove iz dubokog registra. Ceo krajolik je vibrirao.

noćna straža

            Nešto čeka, stražari, noć pre nego što će troje prijatelja stići na odredište. Dah se gubi u vlažnom fonu. Znoj isparava s kože. Toplo je za mrak. Maj mesec.

duh koji lovi u crkvi

            - Navodno ih je odvukao u neku crkvu, daščaru, koju je sam skucao da bi proširio turističku ponudu. Rekao je isledniku da se tamo osećao kao kod kuće.

            - Ne rise, horor. Mene i dalje kolje odakle mu fensi prangija?

            - To ne znam.

            - Ma loži te samo, zvuči kao jeftin film.

            - Veruješ u gravitacione anomalije, a u psihičke poremećaje, ne baš?

            - Ajde, Jelena, objasni nam…

291020111618.jpg 

 

priča iz noćne šume

            Dok su njih troje stajali na kolovozu i gledali automobil koji sam sporo ide, po Luki, uzbrdo, po Jeleni, nizbrdo, šuma je mumlala iza njih. Milan je gledao u rizlu.

divlja reka će vas odvesti kući

            - Ljudi govore da i ovaj potok teče uzbrdo.

            - Jebote čoveče prestravi me, ispade mi vutra…

            - Ceo put im pričam. Dobro veče…

            - A vi ste?

okupljanje lovaca

            Kako su se okrenuli prema čobaninu koji se pojavio niotkuda, tri spodobe su izmilele sa suprotne strane puta. Jedna drugoj do ramena, tri sečiva isukana iz crnila, sevnula su kroz etar.

skrivena dolina

            Tamo gde se potok gubio iz vida, uvlačeći se između stabala, tri siluete su vukle, svaka svoj ulov u skrovište. Jakna je spala, ostala. Dolina iza scene bila je ispod linije prividnog horizonta. Auto je i dalje klizio nehotično, troja vrata otvorena.

večernji plač

            Dok su mahali oštricama kroz vazduh, suze su im potekle. Onda je čobanin izvadio svoju i četiri srpa su počeli da otkidaju kožu i komadiće mesa sa živih trupova.

            - Kolji!

baraka obrasla mahovinom

            Građevina u kojoj nije bilo ni svetla, ni vode, ni izlaza, bila je sklepana od dasaka koje su već korišćene. Smrdela je na krv i primitivne biljke. I neljude.

zov stare sove

                Sova je hučala. Neko zlo se spremalo.



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nask nask 23:15 21.11.2018

Prividna linija asocijacije

Jednom sam snimo kako je brod nestao odnesen niz krivi horizont.



Moj pokojni komšija Vlada imao je najbržeg tristaća u celu Crnu Goru. Na nizbrdici. Na nizbrdici koju nije razlikovao od uzbrdice. Ništa trava ili psika, samo neka greška na putu od Vestibula do Malog Mozga.

Jednom je moj pešadijski vod noćom podigao četvorošatorni logor negde u onim krševima iznad Skadarskog jezera. Usred noći bujica odnela srednja dva. Niko se nije udavio. Valjda zato jer su u ta dva šatora spavali sami neplivači. Sutradan sam levom rukom ugazio u govno. Ljudsko. Saboračko.

Moj brat je imao škorpiona. Iz njega nikog nije ubio. Samo sebe. Prošle godine.

Jednom sam prošao ispod Đavoljih Vrata ali nikada nisam prešao Crna Brda.

Poznavao sam i ja tu Jelenu ispred Filozofskog. Samo što se zvala Marija i bila je dvadesetak godina starija od Jelene.

Nisam znao da znaš Kejt. I da joj daješ da čita tvoje priče pre nego se obznane..



Koliko god da je bleda, pri vodopadu uvek tražim dugu.


docsumann docsumann 09:22 22.11.2018

ne stvarno, odakle pištolj?



odlična priča.
mirelarado mirelarado 10:32 22.11.2018

Re: ne stvarno, odakle pištolj?

docsumann


odlična priča.


Хорхе ми увек врати наду да блог није само пуко блебетање.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana