Dru Briz
Od Stefovih NFL tekstova ni traga ni glasa, a sezona već poodmakla... Ma, i to prosti jadi, al' u toku je live TV prenos revolucije NFL-a. A pošto nema smisla da i dalje trolujem tuđe blogove, odlučih se nevoljno da sam napipšem osvrt na istoriju kojoj svjedočimo.
Analitičarski krugovi nepodjeljeni su u mišljenju da prisustvujemo jednoj novoj NFL. Sportska redakcija bloga b92 je takođe saglasna, i daje pun doprinos konsenzusu struke.
Vjerujem da su neki blogeri u prolazu pokupili informaciju s naših nfl trolova, kako ove sezone napadačke ekipe dominiraju. O čemu se zapravo radi? Zašto je to uopšte bitno? Čemu NFL?
Još se na prošlogodišnje Supe Bowlu dalo naslutiti da nešto „nije u redu“ u balansu napada i odbrane. Nikad napadi nisu tako (obostarno) probijali odbrane po svim pravcima. Kvoterbekovi su izbacivali astronomske cifre u bačenim jardima, i tek na samom kraju, šampion je odlučen krajnjim naporom odbrane Iglsa, koja uspjeva da napravi jedini sek na cijeloj utakmici i riješi meč ;).
Ove sezone, tri, trenutno najbolje pozicionirane ekipe Nju Orleans Sejntsi, LA Remsi I Kanzas Siti Čifsi, su ujedno ekipe čiji napadi igraju na do sada nezabilježenom nivou (sva tri tima bilježe prosječno preko 35 poena po utakmici, dok su, recimo, Remsi iz 1999. (poznatiji kao The Greatest Show on Turf, iliti najbolji napad u istoriji NFL-a) postizali 32,9 PpG.
1 Kansas City Chiefs 11 36.7 434.3
2 Los Angeles Rams 11 35.4 448.6
3 New Orleans Saints 10 37.8 427.1
4 Pittsburgh Steelers 10 29.9 410.2
(tabela pokazuje broj odigranih utakmica, broj poena po utk. i broj osvojenih jardi po utk.)
Upravo je nedavni meč između Remsa i Čifsa demonstrirao svu furioznost i spektakularnost nove igre.
54:51 za Remse, to vam je kao da Barcelona tuče Bajern 7:6. Preko 1000 osvojenih jardi, 10 napadačkih i 4 odbrambena TD-a. i gomila izuzetnih individualnih ostvarenja.
Meč o kome se priča i danima poslije. I ponovo meč koji je odlučila (bolja) odbrana ;)
Postoji niz faktora koji su doveli do ovih koncepcijsko-tektonskih pomjeranja u NFL-u.
Konstantni pokušaju NFL menadžmenta da igru učine bezbjednijom za igrače, uvođenjem niza novih pravila, definitivno su išli na ruku napadačkim postavama.
Mnogi bivši igrači prigovaraju da je igra poslatala premeka.
Ne bih se složio. Igra i dalje posjeduje prepoznatljiv intezitet i eksplozivnost. Ali je u odnosu na onu iz 80-tih i 90-tih komad humanija.
Druga stvar, nije slučajno da su ovakvi furiozni napadi nastali u okviru timova koje vode izuzetni stručnjaci, Endi Rid (Kanzas Čifsi), već decenijama najkreativniji ofanzivni strateg modernog NFL; Šon Pejton, osvjedočeni stručnjak ( 1x SB) koji već godinama u Nju Orleansu njeguje i razvija ofanzivni pristup af-u, obilato koristeći klasu jednog Dru Brisa; Šon Mekvej glavni menadžer LA Remsa je vunderkid nfl koučinga, 2017. sa 30 godina postaje najmlađi glavni trener jedne nfl franšize (;P) i iste sezone biva proglašen za trenera godine.
Pridodajte ovom skupu i neprikosnovenog Bila Beličeka (Nju Ingland) i to vam je krem de la krem strategije i teorije modernog af-a.
A Beličeka bi uvrstio po još jednom osnovu, mislim da se upravo u njegovim ofanzivnim šemama od prije par sezona (sa 4-5 risivera u postavi) javio začetak novog ofanzivnog pristupa. Da je 2015. imao raning beka klase Grlija ili pak Kamare ili Hanta, vjerovatno bi se o Patriotama, i po efikasnosti, pričalo kao definitivnim rodonačelnicima nove NFL.
Za sprovođenje radikalne napadačke filozofije u život, neophodna vam je neophodna fizionomija.
Jednostavno, morate u timu imati igrače koje mogu da sprovedu sve te fizički i tehnički zahtjevne šeme, da svi ko jedan sinhronizovano ferceraju na visokoj frekvenciji.
Za vođenje atomskog napada ključan je vanserijski kvoterbek, sposoban da u trenutku čita situacije i donosi najbolje odluke, ali i da nepogriješivo isporučuje dalekometne projektile kroz „prozor“ koji se otvori tek djelić sekunde.
Po ovom kriterijumu blagu prednost imaju Sejntsi, sa fenomenalnim Dru Brizom, koji je ove godine oborio rekord u ukupno bačenim jardima tokom karijere. No, više od rekorda plijeni njegova sigurnost i samopouzdanje, brzina reakcije i nadljudska preciznost lopti koje isporučuje. Tek 1 intersepšen u 10 utakmica.
Briz već ima iskustva u osvajanju SB-a (2009.) i vođenju ubitačnog, rekord-brejking napada (takođe sa Sejntsima 2011.).
Patrik Mahom, qb Čifsa, u neizvjesnoj je trci s Brizom za zvanje ovogodišnjeg MVP-a. Pri tom je Mahonu ovo prva sezona koju započinje kao stratni qb. Sa 37 izbačenih TD-a (prvi sledeći Endrju Lak (Ind.), upisao ih je 29), predstavlja idealnog vođu tog ekstremno dinamičnog napada. Taj top u ruci i mogućnost izbačaja iz različitih uglova i položaja tjela rijedak je dar. Ipak, određeni danak neiskustvu se ogleda u naraslom broju intersepšena u posljednjim utakmicama. Ne sumnjam da on itekako uči iz tih grešaka i da ćemo u plej-ofu gledati još boljeg, apgrejdovanog Mahona.
Džerad Gof igra svoju treću sezonu u NFL-u. I igra je briljantno. Neki stručnjaci tvrde da su mu motorika, kretanje u „džepu“, efikasnost kao u Tom Brejdija, s tim što je mnogo bolji atleta.
A da bi qb imao tih par sekundi da locira metu i odapne loptu, nephodna mu je zaštita velike petorke, iliti onih 5 kršnih momaka iz prve linije. Posljednje utakmice izdvojile su ofanzivnu liniju Sejntsa kao najbolju u biznisu. Osim što besprekorno čuvaju Briza, blokiranjima uveliko pomažu najproduktivnijem paru raning bekova u ligi ( Kamara – Ingram). O-linija Remsa od početka sezone igra na vrhunskom nivou. Čifsima je Aron Donald malo narušio reputaciju u posljednjem meču, ali se takođe radi o vrhunskoj škvadri.
S porastom uloge ofanzivnog tima, porasla je i „popularnost“ ofanzivnih linijaša. Imati elitnu postavu na toj udarnoj poziciji velika je stvar.
Nedavno sam na tjubu naišao na odličan komentar – Offensive linemen, true heroes of american's sport.
Iako visoko efikasni, svaki od ova tri napada se razlikuje u detaljima.
Čifsi najviše forsiraju igru kroz vazduh, oslanjajući se na najbržeg nfl igrača, vajd risivera Tarik Hila, trenutno najboljeg tajt enda lige Kejsija i Mahonov ručni top.
Čak se i njihov prvi raning bek Karim Hant (prošlogodišnji najproduktivniji rb) redovno otvara kao slot risiver (onaj koji hvata loptu odmah iza protivničke linije). Reklo bi se da se Endi Rid vrlo konzervativno drži napredne statistike, po kojoj i najslabiji kvoterbek lige ostvaruje veći učinak po daunu (napadu) od najboljeg raning beka.
Džerard Gof pronalazi najviše različitih risivera tokom igre, pa i po tome podsjeća na Brejdija. I pored toga Remsi obilato koriste moći najboljeg raning beka lige (i najboljeg ofanzivnog igrača za prošlu godinu) Tod Grlija. No, čak je i Grli imao tek sporednu ulogu u pomenutom revolveraškom obračunu Gofa i Mahona.
Sejntsi imaju najbolji balans u napadu. Par raning bekova Kamar-Ingram već je drugu godinu najubitačniji u ligi. Kamara je jednako opasan u otvaranju za pas igru. Vajd risiver Majkl Tomas je u very few najboljih u ligi (sa Tarikom, Hulio Džonsom I Hopkinsom)
Šta tek reći za Dr(u) Briza koji igra sa procentom uspješnosti dodavanja od skoro 80%. Zlobnici kažu da je to zbog toga što više ne poteže dalekomente hitce, već igra ziheraški.
Ja bih rekao da igra perfecionistički. Ko Nole, jbt. Kratki pasovi ne ostavljaju odbrani dovoljno vremena da ti priđe (čak ni Arnold Donald nije uspio da ga sekuje), a ako je neko u stanju da pokrivenom čovjeku ubaci loptu u ruke preko pola terena onda je to upravo Dru.
Suština novog ofanzivnog pristupa je da se što više igrača otvori u prvim sekundama, što odbrana fizički ne može da isprati. Tu nastupa ključna uloga qb da detektuje saigrača u najboljoj poziciji, ili da sačeka risivere da steknu prednost po dubini, ili da pronađe raning beka koji utrčava iz pozadine i takođe se otvara kao dodatni hvatač, ili da sam pojuri po polju... Zvuči savršeno prosto, zar ne ;)
I kao što smo već spomenuli, u eventualnim plej of okršajima (al otom potom) između ovih nestvarnih napada odlučivaće odbrane.