Budućnost| Društvo| Literatura| Muzika| Putovanja

Vrata

tasadebeli RSS / 22.11.2018. u 22:53

Упућени кажу да су добили име по књизи Олдоуса Хакслија „Врата перцепције".
Како год, врата у нешто другачије и ново свакако јесу били...

 

5642.original-1173.jpg?rect=4,0,596,596&q=98&fm=jpg&fit=max

 

 

 

 

 

 

 

I wanna tell you 'bout Texas Radio and the Big Beat

Comes out of the Virginia swamps

Cool and slow with deadly precision
With a back beat narrow and hard to master

Some call it heavenly in it's brilliance
Others, mean and rueful of the Western dream
I love the friends I have gathered together on this thin raft
We have constructed pyramids in honor of our escaping
This is the land where the Pharaoh died
The Negroes in the forest brightly feathered
They are saying, Forget the night
Live with us in forests of azure
Out here on the perimeter there are no stars
Out here we is stoned - immaculate"
Listen to this, and I'll tell you 'bout the heartache
I'll tell you 'bout the heartache and the loss of God
I'll tell you 'bout the hopeless night
The meager food for souls forgot
I'll tell you 'bout the maiden with wrought iron soul
I'll tell you this
No eternal reward will forgive us now for wasting the dawn
I'll tell you 'bout Texas Radio and the Big Beat
Soft driving, slow and mad, like some new language
Now, listen to this, and I'll tell you about the Texas
I'll tell you about the Texas Radio
I'll tell you 'bout the hopeless night
Wandering the Western dream
Tell you about the maiden with wrought iron soul

 

 

I took a trip down to L'America
To trade some beads for a pint of gold
I took a trip down to L'America
To trade some beads for a pint of gold
L'America, L'America, L'America
L'America, L'America, L'America

Come on people, don't you look so down
You know the rain man's coming to town
Change the weather, change your luck
And then he'll teach you how to find yourself
L'America
Friendly strangers came to town
All the people put them down
But, the women loved their ways
Come again some other day
Like the gentle rain
Like the gentle rain that falls

I took a trip down to L'America
To trade some beads for a pint of gold
I took a trip down to L'America
To trade some beads for a pint of gold
L'America, L'America, L'America
L'America, L'America, L'America
L'America

 

 

 




Komentari (96)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 22:54 22.11.2018

Тастер










Milan Novković Milan Novković 23:48 22.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli

Ja bih da pritisnem na primary somatosensory cortex, samo me brine šta ako tamo pritisnem pogrešno dugme, pa se otvore pogrešna vrata
tasadebeli tasadebeli 23:51 22.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković
tasadebeli

Ja bih da pritisnem na primary somatosensory cortex, samo me brine šta ako tamo pritisnem pogrešno dugme



Све те "дугмиће" свако од нас притиска само на своју сопствену одговорност.

Други ту не могу ништа.


EDIT: Компатибилни су нам блогови.
Milan Novković Milan Novković 14:06 23.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli
Milan Novković
tasadebeli

Ja bih da pritisnem na primary somatosensory cortex, samo me brine šta ako tamo pritisnem pogrešno dugme



Све те "дугмиће" свако од нас притиска само на своју сопствену одговорност.

Други ту не могу ништа.


EDIT: Компатибилни су нам блогови.

Ja sam malo utihnuo sa komentarisanjem, pošto kradem Niccolou lebac, do guše sam u revizijama ugovora, al kad istrčim na čistinu večeras ...
Milan Novković Milan Novković 21:20 23.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli
...
EDIT: Компатибилни су нам блогови.

U to ime, i u ime nestabilne kompatibilnosti sa Filipovim blogom, biram za osnovu komentara Morisonove reči ...

"...
We have assembled inside this ancient and insane theatre
To propagate our lust for life and flee the swarming wisdom of the streets

..."

.. i vraćam se na ... Kanta (sad kad mi je krenulo davljenje dotičnim gospodinom ...)

... i u paru sa Morisonovim rečima uzimam Kantov koncept Transcendentalnog Idealizma - što da ne, u ovo doba AIa, Marksa i Darvina.

Darvin je ovde dobar da potpuno nenaučno zamutimo vodu knjigom:

Charles Darwin: Victorian Mythmaker - A. N. Wilson

E sad, nisam pročitao knjigu, autor je dobio gomilu kečeva od naj naučnih reviewers, nego sam tog A. N. Wilsona godinama čitao kad sam sa livada ne tako daleko od Oxforda došao u London, početak 1992, i on spada u meni retku sortu gde ponekad ume da mi pobegne lakše od Deride i u stvarima koje samo maštam da razumem, a genije je i kad uradak prošara glupostima i netačnostima, koje, čim si ih tako deklarisao, te bocnu još jednom tipa a jesi li siguran da si baš sv eukapirao.

A uopšte mi je interesantan zato što ne ceni preterano Darwina nego ga vidi kao "mental mill" koji pozajmljuje od ostalih pa melje i mesi prividno svoje ideje

I sav ovaj beskrajni Darvin mi je ovde da pored A.N.Wilsona uvedemo transgenerational epigenetic inheritance, sama definicija kaže šta je, a meni interesantan obrazac samo zato što reč "epigenetic" možeš pažljivo da zamenih sa dosta pojmova vezanih za nasleđivanje, proširivanje i razmenu znanja, i ta vežna ti otvara, bar meni, silne puteve ako se mentalno igraš u svetlu Kantovog transcedentalnog idealizma.

Ovde završavam uvod i samo da dodam triviju da je A.N.Wilson napisao nagrađenu biografiju Tolstoja i smatra da svi drugi pišu u Tolstojevoj senci.

Da ne trošim svoje reči, i vreme:

"Transcendental idealism is a doctrine founded by German philosopher Immanuel Kant in the 18th century. Kant's doctrine maintains that human experience of things is similar to the way they appear to us—implying a fundamentally subject-based component, rather than being an activity that directly (and therefore without any obvious causal link) comprehends the things as they are in themselves. The doctrine is most commonly presented as the idea that time and space are just human perceptions; they are not necessarily real concepts, just a medium through which humans internalize the universe."

To je interesantno u svetlu tvog bloga i vrata ako, npr, kreneš od sad sve interesantnijeg filozofskog simulacionog argumenta (gde smo mi možda simulacije) sa jedne strane, i načina koji, možda, ima neke šanse, u kvantnom kompjutingu - gde imaš, na primer kvantne bitove, kjubite, recimo nekog topološkog tipa ako su povrh elektrona na površini metala.

Pustiš mašti na volju i imaš 200 elektrona na površini metala, recimo manje od jednog crvenog krvnog zrnca, i oni tako uposleni simuliraju celu našu planetu zemlju i nas na njoj, sve sa svim onim što mi "vidimo", čujemo, itd - jedan potpuno drugi realm od ovog koji mi "spoznajemo".

A taj realm je onda u nekom realmu, kažemo povšini metala, malecki, nevidljivi deo, koji može da bude u realmu kakav je nama samo simuliran, ali ne mora da znači

Samo mi imamo svest, i ona je fenomen, bili simulirani ili ne, a simulacini argument kaže:

- Ako kopjuteri idu polako ka mogućnostima gde mogu da simuliraju jako precizno jedno ljudsko biće, svet kako taj simulirani entitet može da ga "oseća".

- Pa kompjuteri idu ka brzinama i kapacitetima gde mogu da simuliraju sve ljude na zemlji, i jihove egzistencije

- Pa svi mogu da jednog dana jeftino kupe tako neki simulator

- Kakve su šanse da mi, u tako nekom moru simulacija, jako vernih, nismo simulacija ...

I oksofrdski profa filozofije Nick Bostrom (trivija, sa njim je naš blogokolega što ga je Šarski nedavno spomenuo, Milan Ćirković, napisao knjigu o mogućim katastrofama) kaže da je jedan od tri scenarija moguć:

- Mi ćemo prestati da se trudimo da simuliramo realnost oko nas tako verno

- Poubijaćemo se pre nego što upemo

- Mi smo simulirane (zbog ove verovatnoće što sam dotakao, tj što ne bi bili ako je 10 milijardi simulacija oko nas u zdravlju, sreći i veselju u akciji)

Prvi scenario je malo verovatan - previše smo radoznali, drugi je više verovatan ali teško je zamisliti da ćemo se baš pobiti, do poslednjeg, iako bio-hemijske, molekulano-biološke i ostale laboratorije po svetu vredno rade (ako se koknemo do koske to će verovatno biti neki dizajnirani virus).

Pa nam ostaje treći scenario, i u njegovo ime su ti genetički algoritmi sa nasleđivanjima (upucah celog Darvina zbog toga) interesantni - kako bi se sve, sva nasleđivanja, kombinacije i rekombinacije, između generacija, moglo kretati u ime neke "univerzalne" evolucije, povrh, sada, nešto skučenog Darvina.

A transcendentalni idealizam, kad je tu već simulacija, je jedan od retkih oslonaca za razmišljanje koji nam je pri ruci da se misaono šetamo kroz realme

Moram da prekinem ovde pošto će me inače kritikovati Emsi za skoro pa predugačak komentar

Mislim da bi bilo tužno i nefer da se sad vraćam i proveravam šta sam napisao
tasadebeli tasadebeli 22:42 23.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

Mislim da bi bilo tužno i nefer da se sad vraćam i proveravam šta sam napisao



Немој. Треба да остане овде баш овакво какво јесте. Ништа не треба мењати.

Јер

We have assembled inside this ancient and insane theatre
To propagate our lust for life and flee the swarming wisdom of the streets








- Ako kopjuteri idu polako ka mogućnostima gde mogu da simuliraju jako precizno jedno ljudsko biće, svet kako taj simulirani entitet može da ga "oseća".

- Pa kompjuteri idu ka brzinama i kapacitetima gde mogu da simuliraju sve ljude na zemlji, i jihove egzistencije

- Pa svi mogu da jednog dana jeftino kupe tako neki simulator

- Kakve su šanse da mi, u tako nekom moru simulacija, jako vernih, nismo simulacija ...



Претпостављам да си читао "Сањају ли андроиди електричне овце" из 1968? Код нас због филма названог Блејдранер... (Књига је много интересантнија и од свих оних "врата" из књиге у филму је мало тога остало јербо је холивудизација покретних слика (симулације стварности?) већ увелико захтевала сасвим свесно и намерно презасићење чула сензацијама које се убрзано смењују у биоскопској помрчини.

Овако роман почиње:

Творац расположења Пропланак постављен покрај његовог кревета упутио је кроз његово тело, руковођен аутоматом за буђење, један ведри таласић електрицитета који је пробудио Рика Декарда.


Иначе тај наш понос и дика звани Дик (срамота!), имао је прилично необичан живот... За једног писца СФ-ова...

Philip Kindred Dick and his twin sister, Jane Charlotte Dick, were born six weeks prematurely on December 16, 1928, in Chicago, Illinois, to Dorothy (née Kindred; 1900–1978) and Joseph Edgar Dick (1899–1985), who worked for the United States Department of Agriculture. His paternal grandparents were Irish. The death of Jane six weeks later, on January 26, 1929, profoundly affected Philip's life, leading to the recurrent motif of the "phantom twin" in his books.

In 1971, Dick's marriage to Nancy Hackett broke down, and she moved out of their house in Santa Venetia, California. Having struggled with amphetamine abuse for much of the past decade (stemming in part from his need to maintain a prolific writing regimen due to the financial exigencies of the science fiction field), he allowed other drug users to move into the house. Following the release of 21 novels between 1960 and 1970, these developments were exacerbated by unprecedented periods of writer's block, with Dick ultimately failing to publish new fiction until 1974.

One day in November, Dick returned to his home to discover that it had been burglarized, with his safe blown open and personal papers missing. The police were unable to determine the culprit, and even suspected Dick of having done it himself. Shortly afterwards, he was invited to be guest of honor at the Vancouver Science Fiction Convention in February 1972. Within a day of arriving at the conference and giving his speech The Android and the Human, he informed people that he had fallen in love with a woman named Janis whom he had met there and announced that he would be remaining in Vancouver. An attendee of the conference, Michael Walsh, movie critic for local newspaper The Province, invited Dick to stay in his home, but asked him to leave two weeks later due to his erratic behavior. This was followed by Janis ending her and Dick's relationship and moving away. On March 23, 1972, Dick attempted suicide by taking an overdose of the sedative potassium bromide.[21] Subsequently, after deciding to seek help, Dick became a participant in X-Kalay (a Canadian Synanon-type recovery program), and was well enough by April to return to California.

Upon relocating to Orange County, California at the behest of California State University, Fullerton professor Willis McNelly (who initiated a correspondence with Dick during his X-Kalay stint), he donated manuscripts, papers and other materials to the University's Special Collections Library, where they are archived in the Philip K. Dick Science Fiction Collection in the Pollak Library. During this period, Dick befriended a circle of Fullerton State students that encompassed several aspiring science fiction writers, including K. W. Jeter, James Blaylock and Tim Powers.

Dick returned to the events of these months while writing his 1977 novel A Scanner Darkly, which contains fictionalized depictions of the burglary of his home, his time using amphetamines and living with addicts, and his experiences of X-Kalay (portrayed in the novel as "New-Path". A factual account of Dick's recovery program participation was portrayed in his posthumously released book The Dark Haired Girl, a collection of letters and journals from the period.

Paranormal experiences

On February 20, 1974, while recovering from the effects of sodium pentothal administered for the extraction of an impacted wisdom tooth, Dick received a home delivery of Darvon from a young woman. When he opened the door, he was struck by the beauty of the dark-haired girl and was especially drawn to her golden necklace. He asked her about its curious fish-shaped design. "This is a sign used by the early Christians," she said, and then left. Dick called the symbol the "vesicle pisces". This name seems to have been based on his conflation of two related symbols, the Christian ichthys symbol (two intersecting arcs delineating a fish in profile) which the woman was wearing, and the vesica piscis.

Dick recounted that as the sun glinted off the gold pendant, the reflection caused the generation of a "pink beam" of light that mesmerized him. He came to believe the beam imparted wisdom and clairvoyance, and also believed it to be intelligent. On one occasion, Dick was startled by a separate recurrence of the pink beam. It imparted the information to him that his infant son was ill. The Dicks rushed the child to the hospital, where his suspicion was confirmed by professional diagnosis.

After the woman's departure, Dick began experiencing strange hallucinations. Although initially attributing them to side effects from medication, he considered this explanation implausible after weeks of continued hallucinations. "I experienced an invasion of my mind by a transcendentally rational mind, as if I had been insane all my life and suddenly I had become sane," Dick told Charles Platt.

Throughout February and March 1974, Dick experienced a series of hallucinations, which he referred to as "2-3-74", shorthand for February–March 1974. Aside from the "pink beam", Dick described the initial hallucinations as geometric patterns, and, occasionally, brief pictures of Jesus and ancient Rome. As the hallucinations increased in length and frequency, Dick claimed he began to live two parallel lives, one as himself, "Philip K. Dick", and one as "Thomas", a Christian persecuted by Romans in the first century AD. He referred to the "transcendentally rational mind" as "Zebra", "God" and "VALIS". Dick wrote about the experiences, first in the semi-autobiographical novel Radio Free Albemuth and then in VALIS, The Divine Invasion and the unfinished The Owl in Daylight (the VALIS trilogy).

In 1974, Dick wrote a letter to the FBI, accusing various people, including University of California, San Diego professor Frederic Jameson, of being foreign agents of Warsaw Pact powers. He also wrote that Stanisław Lem was probably a false name used by a composite committee operating on orders of the Communist party to gain control over public opinion.

At one point Dick felt that he had been taken over by the spirit of the prophet Elijah. He believed that an episode in his novel Flow My Tears, the Policeman Said was a detailed retelling of a biblical story from the Book of Acts, which he had never read.[28] Dick documented and discussed his experiences and faith in a private journal he called his "exegesis", portions of which were later published as The Exegesis of Philip K. Dick. The last novel Dick wrote was The Transmigration of Timothy Archer; it was published shortly after his death in 1982.



(Знаш ли да је и Морисон покушао да се бави филмом? Али ето... Јбг...)


I oksofrdski profa filozofije Nick Bostrom (trivija, sa njim je naš blogokolega što ga je Šarski nedavno spomenuo, Milan Ćirković, napisao knjigu o mogućim katastrofama) da je jedan od tri scenarija moguć:

- Mi ćemo prestati da se trudimo da simuliramo realnost oko nas tako verno

- Poubijaćemo se pre nego što upemo

- Mi smo simulirane (zbog ove verovatnoće što sam dotakao, tj što ne bi bili ako je 10 milijardi simulacija oko nas u zdravlju, sreći i veselju u akciji)

Prvi scenario je malo verovatan - previše smo radoznali, drugi je više verovatan ali teško je zamisliti da ćemo se baš pobiti, do poslednjeg, iako bio-hemijske, molekulano-biološke i osale laboratorije po svetu vredno rade (ako se koknemo do koske to će verovatno biti neki dizajnirani virus).

Pa nam ostaje treći, i u njegovo ime su ti genetički algoritmi sa nasleđivanjima (upucah celog Darvina zbog toga) interesantni.

A transcendentalni idealizam, kad je tu već simulacija, je jedan od retkih oslonaca za razmišljanje koji nam je pri ruci da se misaono šetamo kroz realme



mirelarado mirelarado 23:25 23.11.2018

Re: Тастер

- Poubijaćemo se pre nego što uspemo


Povremeno mi se čini da čovečanstvo ubrzano radi na tome.
Milan Novković Milan Novković 15:38 24.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli
...
After the woman's departure, Dick began experiencing strange hallucinations. Although initially attributing them to side effects from medication, he considered this explanation implausible after weeks of continued hallucinations. "I experienced an invasion of my mind by a transcendentally rational mind, as if I had been insane all my life and suddenly I had become sane," Dick told Charles Platt.
...

Ovo treba da nam bude znak uzbune da smo, možda, ipak, jal simulirani, jal androidi
Milan Novković Milan Novković 15:38 24.11.2018

Re: Тастер

mirelarado
- Poubijaćemo se pre nego što uspemo


Povremeno mi se čini da čovečanstvo ubrzano radi na tome.

Crnčimo ko Japanci
Milan Novković Milan Novković 15:44 24.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković
tasadebeli
...
After the woman's departure, Dick began experiencing strange hallucinations. Although initially attributing them to side effects from medication, he considered this explanation implausible after weeks of continued hallucinations. "I experienced an invasion of my mind by a transcendentally rational mind, as if I had been insane all my life and suddenly I had become sane," Dick told Charles Platt.
...

Ovo treba da nam bude znak uzbune da smo, možda, ipk simulirani

Kad sam već tu - blam - nisam pročitao knjigu.

Nije da ginem od potrebe da raportiram nenačitanost na blogu, nego se sećam kako su mnogi isticali kao redak primer gde je film bolji od knjige, iako je veza labavija.

Ali, ako se ne varam, naš kolega Urbani ne misli tako. Iskreno, sad posle ovog tvog primera sve ću mu pročitati, skoro sigurno.

Pa me interesuje šta misle ljudi koji su pročitali knjigu i odgledali film, komada dva al drugi samo spominjem pošto se meni, izgleda, sviđa mnogo više nego Urbanom - moja profesionalna deformacija je donekle razlog, iako formacija, deformacija, ... mračno je ponekad koliko su krajnosti bliske
tasadebeli tasadebeli 19:56 24.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

mnogi isticali kao redak primer gde je film bolji od knjige




Филм је добар. Недавно се појавио и други део који је такође сасвим пристојан.

Али ни изблиза не отварају толико "врата" колико књига.

Моја омиљена сцена из филма... Први део...





Па замисли, Милане, да долазиш кући с посла и свакога дана на вратима те поздрављају мали Наполеон и мали кајзер Вилхелм (ор вотевер; мали Никола Пашић, нпр. ) "на батерије".





(Волим ја и филм и књигу. Али свако на свој начин. Поготово што ми Ридли Скот са филмовима лежи исто онако добро као Филип К. Дик са књигама.)







П.С. -

Tri zakona robotike je smislio pisac naučne fantastike Isak Asimov. Oni su prvi put formulisani u kratkoj priči "Runaround" iz 1942. godine (koja je uključena u zbirku priča Ja, robot iz 1950) i glase:

Robot ne sme povrediti ljudsko biće niti, svojom neaktivnošću, dozvoliti da ljudsko biće bude povređeno.
Robot mora poštovati naređenja ljudskih bića, osim ako se ta naređenja ne kose sa Prvim zakonom.
Robot mora da štiti sopstvenu egzistenciju, osim ako se to ne kosi sa Prvim i Drugim zakonom.



(ЛИНКЛИНКЛИНК)






(Иди на 31:45.)


Milan Novković Milan Novković 23:56 24.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli

Profa u pretposlednjem videou spominje i the uncanny valley i sugeriše da nam je u toj dolini neprijatno kako su stvari sve sličnije živom čoveku upravo zato što je kontrast između sve veće sličnosti i odsustva života u tome sve veći.

Pošto sam se ja napričao sa chat-botovima još od prošlog veka, jedan moj blog od pre 11.5 godina je pod tim naslovom, The Uncanny Valley (kasnije je i Alseova žena napisala bolji blog) a sada ne propuštam priliku da probam sitnice kako mi stižu sa interneta ja imam nešto pomereno mišljenje i kad god ga proverim na primerima uvek je tačno, iako se, doduše, radi o mom subjektivnom svetu u kom se to dešava - što autonomni entitet bolje priča sa nama, bogatije, verbalno ili nemušno, to nam je empatija, u potencijalu, veća i prirodnija, a dolina sve plića do nepostojeća.

Uzmi čak i žive stvari, mačku, psa, čoveka - zasili nasmejanu osobu koju si sreo po prvi putm i nikako da propriča, a može da se smeška, prati te pogledom i ima neku priču telom - često će ti biti spooky, nelagodno iako ne osećaš strah. Može tako i sa bezizražajnim novim psom koji te gleda i prišao ti preblizu, aj on ume da bude i opasan, ali može i sa mačkom.

A uzmi današnje botove, speech interfaces - mek glas, narativ unutar očekivanog konteksta, botatiji, i uopšte ne upadaš u dolinu. Pogledaj i Hondinof Asimoa.

Autonomnost, bogatstvo i kontekstualnost čuda rade, ne toliko životnost, po mom mišljenju.

Što se tiče Barikoa on je malo kontradiktoran, iako ga razumem, i te vrste nostalgija i sam "praktikujem" ponekad. I pre sam odgledao ceo ovaj intervju, a delove teme od ovog 31. minuta što si naglasio je baš i Urbani dotakao ovih dana, i, iako prave slične greške, po mom mišljenju, Urbani to bolje radi.

Prave greške utoliko što zaboravljaju, a više teorije na tu temu vi ljudi od jezika odradite nego mi od tehnologije, da kad jednom imaš reči, rečnike, idiome i fraze, pa gramatike, i ne treba ići dalje ka kompleksnijim "alatima", kreativnost i kombinatorika rade posao, nije bitno u kojoj si oblasti, neki softveri ili delovi su poetični kao i bilo koja literatura, iako sužen broj ljudi to može da "čita".

Daću ti to na primeru još jedne pojave koju Bariko zaboravlja:

- Relativno je poznato, ili bar intuitivno očigledno, kako dete može da se rodi u Mongolskoj stepi ili Menhetnu i ako bi im merio "parametre" - sreća, radoznalost, strast za igranjem i pričanjem priča, ... slični su.

- Pa je jasno da ako nisi igrao tenis pre pa počneš onda si do neke veštine ukočen i razmišljaš o zamasima rukom, dok u nekom trenutku ne počne to automatski da se dešava - niži nivoi u mozgu pa nervi po telu su se prevezali u neuralnu mrežu koja ume puno posla automatski da uradi.

- Tako i mi radimo svašta, u softveru npr, regresije povrh svega i svačega od parametarskih modela, višeslojnih deep-learning veštalkih neuralnih mreža, i na kraju nađemo vrednosti parametara takve da sistem glatko radi zadate poslove

(ako se paralela razletela na sve strane samo da kažem da je "zadati posao" kod beba pa adalje da budu srećne, radoznale, kreaticne, imaju strast za svašta .... prevezivanje tj uvezivanje u mozgu možeš da posmatraš kao parametarsko uvezivanje mozga, skupa neurona)

Tako, varvara je uvek i svuda bilo, i ova Barikova linija razdvajanja na vreme pre i posle varvara nije dobra, te linije su svima nama individualne i gde će se zadesiti zavisi od toga koje jezike pričamo a koje ne - ako ne pričamo jezih ond uglavnom samo umišljamo šta se u nekoj priči na tom jeziu dešava, pogotovo ako nemamo slike da nam pomognu koliko je moguće.

Reč "jezike", naravno, koristim u naglašeno metaforičnom smislu.


afraid afraid 08:37 25.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

...

Prave greške utoliko što zaboravljaju, a više teorije na tu temu vi ljudi od jezika odradite nego mi od tehnologije, da kad jednom imaš reči, rečnike, idiome i fraze, pa gramatike, i ne treba ići dalje ka kompleksnijim "alatima", kreativnost i kombinatorika rade posao, nije bitno u kojoj si oblasti, neki softveri ili delovi su poetični kao i bilo koja literatura, iako sužen broj ljudi to može da "čita".
...


Moj Milane (jabuko sa grane),
mogu ti ljudi od jezika tebi samo da pljunu pod prozor - ti kada mu ga sašiješ, ni tri dbele Tase tu ne mogu ništa.
tasadebeli tasadebeli 10:22 25.11.2018

Re: Тастер

afraid
Milan Novković

...

Prave greške utoliko što zaboravljaju, a više teorije na tu temu vi ljudi od jezika odradite nego mi od tehnologije, da kad jednom imaš reči, rečnike, idiome i fraze, pa gramatike, i ne treba ići dalje ka kompleksnijim "alatima", kreativnost i kombinatorika rade posao, nije bitno u kojoj si oblasti, neki softveri ili delovi su poetični kao i bilo koja literatura, iako sužen broj ljudi to može da "čita".
...


Moj Milane (jabuko sa grane),
mogu ti ljudi od jezika tebi samo da pljunu pod prozor - ti kada mu ga sašiješ, ni tri dbele Tase tu ne mogu ništa.



Не може. Пунктум.






Милане,

Pošto sam se ja napričao sa chat-botovima još od prošlog veka, jedan moj blog od pre 11.5 godina je pod tim naslovom, The Uncanny Valley (kasnije je i Alseova žena napisala bolji blog)



нашао и прочитао оба блога.

Хммм... Да.

Волим ред к'о да сам неки Шваба, боже ме прости.

Стога 'ајмо редом.


1)
Pogledaj i Hondinof Asimoa.


Нисам ништа нашао. Не знам уопште о чему се ради, потпуно ми је непознато.


2)
Autonomnost, bogatstvo i kontekstualnost čuda rade, ne toliko životnost, po mom mišljenju.



Дооооброоо... Мислим да схватам. Мислим, не тврдим.

А шта у ствари и чини ту "животност" ако не "аутономност, богатство и контекстуалност"?

Како би се животност другачије манифестовала ако не бисмо имали ова три побројана?


3)
Što se tiče Barikoa on je malo kontradiktoran, iako ga razumem, i te vrste nostalgija i sam "praktikujem" ponekad. I pre sam odgledao ceo ovaj intervju, a delove teme od ovog 31. minuta što si naglasio je baš i Urbani dotakao ovih dana, i, iako prave slične greške, po mom mišljenju, Urbani to bolje radi.

Prave greške utoliko što zaboravljaju,




Не знам да ли си приметио... Барико каже да и није толико носталгичан колико је радознао, колико га занимају "све те нове ствари" и претпоставке какав ће бити свет са тим новим стварима, како ће тај свет изгледати.

Наравно да су му, као и свима нама, дозвољене грешке (ако греши?) јер су то само претпоставке.

(Отприлике, процес сличан као када ти на основу токова новца покушаш да претпоставиш будућа догађања и промене на геостратешкој Великој шаховској плочи. )


4)
Tako, varvara je uvek i svuda bilo, i ova Barikova linija razdvajanja na vreme pre i posle varvara nije dobra, te linije su svima nama individualne



Наравно, у свакоме од нас. А када се створи довољан број индивидуа које су отишле иза те линије, онда се мења и само друштво. То исто се каже и у уводу у тај 31. минут клипа када се представља Барикоова есејистика. Само обрнутим редоследом каже "то нису промене у којима се мења друштво, већ и ми сами".


5)
- Relativno je poznato, ili bar intuitivno očigledno, kako dete može da se rodi u Mongolskoj stepi ili Menhetnu i ako bi im merio "parametre" - sreća, radoznalost, strast za igranjem i pričanjem priča, ... slični su.



Наравно, сви се ми рађамо на овој планети са истим, идентичним "софтвером", па у зависности од средине у којој подижемо тај свој "систем" добијамо оно што јесмо, данас другачији него јуче, а сутра другачији него данас. Са све сећањима која носимо као неки кофер са собом...

Што се тиче Језика као општељудске способности, више верујем Чомском него Пијажеу или, не дај боже, Скинеру.

(И то је, чини ми се,управо оно за чиме репликанти у Диковом роману једино и жуде толико да би се приближили људским бићима.

"I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhäuser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain. Time to die."

Да ли можеш да замислиш андроида који ће ти причати о томе како је његов прадеда погинуо на руском фронту у Првом светском рату или како му је отац био рањаван два пута у рату? Је не могу... )



6)
gde će se zadesiti zavisi od toga koje jezike pričamo a koje ne - ako ne pričamo jezih ond uglavnom samo umišljamo šta se u nekoj priči na tom jeziu dešava, pogotovo ako nemamo slike da nam pomognu koliko je moguće.



У читавом коментару са профом који помиње "the uncanny valley" само сам покушао да одговорим на твоје питање из претходног коментара:

Pa me interesuje šta misle ljudi koji su pročitali knjigu i odgledali film, komada dva


Дакле, мотивациони, активациони процес за тај мој коментар је почео од твог конкретног питања.


Уосталом, и сам си написао пре 11,5 година (што мени само говори да ти ипак ниси неки репликант с којим се дописујем ):


Šta će umetnost, film, video igre, collaborative itd uraditi sa ovako nekim novim prostorom su neka vrsta igara bez granica.



Сви ми, брате рођени, имамо сваки своје професионалне деформације. Немој умишљати да си једини таки на овоме свету...







П.С. - Милане, јеси ти пре одласка у Лондон можда посећивао ону лабораторију Ђура Коруге на Машинцу?


CONSCIOUSNESS - Scientific Challenge of the 21st Century (ЛИНК)


SVEST - RELIGIJA - DRUŠTVO: NA PRAGU NOVOG HUMANIZMA? (ЛИНК)


Сећам се да нам је на тим скуповима тамо у тој његовој Лабораторији за молекуларне машине (мислим да се тако звала) половином осамдесетих основни проблем представљао баш "Језик", односно код на којем ће до изражаја доћи "аутономност, богатство и контекстуалност" које би онда потврдиле и животност.

(Отуд на тим скуповима код гос'н Ђура у Лабораторији и ми са опште лингвистике са Филолошког и они са психологије са Филозофског... И они са тадашњег ВТИ, мен ин блек. Ови су, додуше, били тада сви у сивим оделима, са акт ташнама и ЈНА заставничким брчићима... Матрикс много пре Матрикса. . )

Наиме, природни људски Језик, код (језици, кодови у својим појавним облицима) је линеаран док су машински, вештачки кодови засновани на бинарности.

Око тога смо тамо највише расправљали...
Milan Novković Milan Novković 16:46 25.11.2018

Re: Тастер

1)
Pogledaj i Hondinof Asimoa.
Нисам ништа нашао. Не знам уопште о чему се ради, потпуно ми је непознато.

On je, onda, dobra ilustracija razih sitnica kojih sam se ja dotakao:


Profa je samo nabacio kao mogućnost da životnost, ne metaforička nego prava, kao što imaju živa bića oko nas, tj njeno odsustvo, utiču na to da upadamo u "uncanny valley".

Ali, Asimo nije živ, a nemamo tu dolonu, on nam je simpatičan. Čak, skoro sam siguran, bi ostao simpatičan i da mu stavimo veštako lice koji je mnogo sličnije ljudskom.

U, možda, delu nejasnog oko:
...Autonomnost, bogatstvo i kontekstualnost čuda rade...

Asimo nije teledirigovan, nego je autonoman, komunikacija sa čovekom je bogata i kontekstualna (nije ko kad ja ne pročitam lektiru, ti me pitaš nešto a ja počnem da pričam nešto sasvim desetu u pokušaju da se jeftino provučem).

Ovde imamo i dva dobra primera zašto je varvari-nevarvari linija razdvajanja različita za razne ljude:

1. Npr, Asimo zauzima ovu jesmo-li-piškili-a-jesmo-li-kakili delimično čučeću pozu. Razlog je prost, energetski, Asimo ne troši energiju, kao ljudi, ako je u ovom položaju a ne kreće se, za razliku od ljudi, a sa manje energije se iz ovog položaja pokrene - baterije duže traju. ali Honda će ga ispraviti kad i ako zatreba.

2. Spominju stepene soboda - mi, recimo, da bismo pokrenuli ruku iz položaja gde nam je češala poteljak, do hvatanja šolje sa kafom, upošljavamo jedno 27 stepeni slobode (nagađam, al tu je negde). Tu mozak, de-facto, iako on ne radi tako, u jednoj trivijalnoj i netačnoj, ali reprezentativnoj ilustraciji, rešava planine sistema parcijalnih diferencijalnih jednačina da bi pokret bio gladak i logičan, da ne liči na bread-dance (iako je ovde po dizajnu break-dance deo igranja pri kraju clipa). To ni najmoćniji kompjuteri ne umeju da izprogramiraju za baš svaku kombinaciju: čačkao sam nos pa hoću da počešem leđa ispod desne plećke, vezao sam pertle pa se ustajem da bih uzeo kaput sa naslona stolice, itd. Ako ovo pokušavaš da radiš analitičko-matematičko-algoritamski, samo, onda su ti neminovni trenuci gde se odmah vidi da je izveštačeno. Pa se mešaju metodologije, analitičke i heurističke - i tu onda imamo beskrajan prostor poetskog za ljude koji kreiraju u ovom, AI jeziku.

Pa, jezici su pomereni, AI-ju je jako teško nešto što je ljudima i životinjama lako - prepoznavanje scene i zvuka, npr, zato što mi s lakoćom radimo context-resolution zato što je intelekt velikim delom u našem korektnom kapiranju ontološkog oko nas.

U to ime je ovde Asimo genijalan, iako bi neprofesionalcima jedan sad već stari clip bio impresivniji, on je lakši, pošto se tiče logike i apstrakcija:

PAŽNJA: ovo je preko 10 godina staro (clip 9 godina, ali u Honda labs je to krenulo nešto raije), a svetlosne ICT godine su proletele od tada:



Да ли можеш да замислиш андроида који ће ти причати о томе како је његов прадеда погинуо на руском фронту у Првом светском рату или како му је отац био рањаван два пута у рату? Је не могу... )

Mogu, lako, možemo u nekom drugom blogu o tome šta sve AI ume sada - ljudi, u proseku, malo znaju pošto ima previše interesantnog oko nas
П.С. - Милане, јеси ти пре одласка у Лондон можда посећивао ону лабораторију Ђура Коруге на Машинцу?

Nisam, ja sam iz Energoprojekta otišao još 1986., pa onda za stalno 1987., pre toga visio u radio klubu, kafanama, bioskopima, galerijama i planinanma - tim redom, ako ne računamo suživot sa devojkom pa ženom u Pinosavi
Наиме, природни људски Језик, код (језици, кодови у својим појавним облицима) је линеаран док су машински, вештачки кодови засновани на бинарности.

Binarno se brzo gubilo u kompleksosti i za vreme mog faksa, 77. - 82., u Fortranu 4 (Sećam se koliko je tada asistent Antonije Đorđević (Srki P. zna priče bolje, on je, ako se ne varam, elektromagnetičar, a klinac ) spakovao heuristike u svojoj doktorskoj disertaciji (na temu dizajna antena) u 32 KB memorije - iz naj-fotoaparata danas jedna fotka ume da bude 1000 puta veća, 100x je veća iz skoro svakog mobilnog)

A danas su najmašine što ozbiljno procesiraju od tog vremena udaljene ko doktori od lečenja pijavicama
nsarski nsarski 16:55 25.11.2018

Re: Тастер

Profa je samo nabacio kao mogućnost da životnost, ne metaforička nego prava, kao što imaju živa bića oko nas, tj njeno odsustvo, utiču na to da upadamo u "uncanny valley".


Moram oštro da protestujem protiv ovih insinuacija, uncany valley je napisao Alse. Ja (moj blog) je samo bio vessel, spaceship takoreći, kojim se on otisnuo u taj svemir.
Milan Novković Milan Novković 17:02 25.11.2018

Re: Тастер

nsarski
Profa je samo nabacio kao mogućnost da životnost, ne metaforička nego prava, kao što imaju živa bića oko nas, tj njeno odsustvo, utiču na to da upadamo u "uncanny valley".


Moram oštro da protestujem protiv ovih insinuacija, uncany valley je napisao Alse. Ja (moj blog) je samo bio vessel, spaceship takoreći, kojim se on otisnuo u taj svemir.

Dal on, dal njegova žena, al to je isto

Ovom prilikom mislimo na profu iz pretposlednjeg clipa - Christophera Keepa. On sugeriše da je uncanny valley uglavnom rezultat bezživotnosti.
afraid afraid 18:12 25.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

...

2. Spominju stepene soboda - mi, recimo, da bismo pokrenuli ruku iz položaja gde nam je češala poteljak, do hvatanja šolje sa kafom, upošljavamo jedno 27 stepeni slobode (nagađam, al tu je negde). Tu mozak, de-facto, iako on ne radi tako, u jednoj trivijalnoj i netačnoj, ali reprezentativnoj ilustraciji, rešava planine sistema parcijalnih diferencijalnih jednačina da bi pokret bio gladak i logičan, da ne liči na bread-dance (iako je ovde po dizajnu break-dance deo igranja pri kraju clipa). To ni najmoćniji kompjuteri ne umeju da izprogramiraju za baš svaku kombinaciju: čačkao sam nos pa hoću da počešem leđa ispod desne plećke, vezao sam pertle pa se ustajem da bih uzeo kaput sa naslona stolice, itd. Ako ovo pokušavaš da radiš analitičko-matematičko-algoritamski, samo, onda su ti neminovni trenuci gde se odmah vidi da je izveštačeno. Pa se mešaju metodologije, analitičke i heurističke - i tu onda imamo beskrajan prostor poetskog za ljude koji kreiraju u ovom, AI jeziku.
...

Milane, izvini na provokaciji --- koliko stepena slobode upošljavamo pri kretnji nakon upravo počeškanih jaja, ka nosu, kako bi i njega počešali.
Milan Novković Milan Novković 18:24 25.11.2018

Re: Тастер

afraid
Milan Novković

...

2. Spominju stepene soboda - mi, recimo, da bismo pokrenuli ruku iz položaja gde nam je češala poteljak, do hvatanja šolje sa kafom, upošljavamo jedno 27 stepeni slobode (nagađam, al tu je negde). Tu mozak, de-facto, iako on ne radi tako, u jednoj trivijalnoj i netačnoj, ali reprezentativnoj ilustraciji, rešava planine sistema parcijalnih diferencijalnih jednačina da bi pokret bio gladak i logičan, da ne liči na bread-dance (iako je ovde po dizajnu break-dance deo igranja pri kraju clipa). To ni najmoćniji kompjuteri ne umeju da izprogramiraju za baš svaku kombinaciju: čačkao sam nos pa hoću da počešem leđa ispod desne plećke, vezao sam pertle pa se ustajem da bih uzeo kaput sa naslona stolice, itd. Ako ovo pokušavaš da radiš analitičko-matematičko-algoritamski, samo, onda su ti neminovni trenuci gde se odmah vidi da je izveštačeno. Pa se mešaju metodologije, analitičke i heurističke - i tu onda imamo beskrajan prostor poetskog za ljude koji kreiraju u ovom, AI jeziku.
...

Milane, izvini na provokaciji --- koliko stepena slobode upošljavamo pri kretnji nakon upravo počeškanih jaja, ka nosu, kako bi i njega počešali.

To bi ti morao da znaš u detalje, čak i ako nisi na ETF-u išao na smer Automatskog Upravljanja, inače biramo ovde konzilijum da ti na licu mesta oduzme diplomu

Da si mlađi pa da ti još i progledamo kroz prste, ali ti si od onih što su studirali 5 godina, i šta im treba i šta im ne treba, da bi dobili osnovnu diplomu

Ako misliš da je ovo strogo varaš se - zamisli da te pitamo (samoprokalmujem se kao predstavnik tih matorih ETFovaca) da sad pišeš diferencijalne jednačine kretanja kazaljke u mehaničkim mernim instrumentima, pa rešavaš na licu mesta, da nam pokažeš i pojasniš bar tri kategorije rešenja
alselone alselone 18:36 25.11.2018

Re: Тастер


Dal on, dal njegova žena, al to je isto


Jes bogumi ona pisAla.
Pokusao sam da je uvucem u blogo sektu ali je brzo digla ruke. :)
Milan Novković Milan Novković 18:40 25.11.2018

Re: Тастер

alselone

Dal on, dal njegova žena, al to je isto


Jes bogumi ona pisAla.
Pokusao sam da je uvucem u blogo sektu ali je brzo digla ruke. :)

Jbg, lako je nama busati se u prsa maljava dok su žene pametne pa su ovde outnumbered, al šta ćemo posle?!
afraid afraid 18:42 25.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković
afraid
Milan Novković

...

2. Spominju stepene soboda - mi, recimo, da bismo pokrenuli ruku iz položaja gde nam je češala poteljak, do hvatanja šolje sa kafom, upošljavamo jedno 27 stepeni slobode (nagađam, al tu je negde). Tu mozak, de-facto, iako on ne radi tako, u jednoj trivijalnoj i netačnoj, ali reprezentativnoj ilustraciji, rešava planine sistema parcijalnih diferencijalnih jednačina da bi pokret bio gladak i logičan, da ne liči na bread-dance (iako je ovde po dizajnu break-dance deo igranja pri kraju clipa). To ni najmoćniji kompjuteri ne umeju da izprogramiraju za baš svaku kombinaciju: čačkao sam nos pa hoću da počešem leđa ispod desne plećke, vezao sam pertle pa se ustajem da bih uzeo kaput sa naslona stolice, itd. Ako ovo pokušavaš da radiš analitičko-matematičko-algoritamski, samo, onda su ti neminovni trenuci gde se odmah vidi da je izveštačeno. Pa se mešaju metodologije, analitičke i heurističke - i tu onda imamo beskrajan prostor poetskog za ljude koji kreiraju u ovom, AI jeziku.
...

Milane, izvini na provokaciji --- koliko stepena slobode upošljavamo pri kretnji nakon upravo počeškanih jaja, ka nosu, kako bi i njega počešali.

To bi ti morao da znaš u detalje, čak i ako nisi na ETF-u išao na smer Automatskog Upravljanja, inače biramo ovde konzilijum da ti na licu mesta oduzme diplomu

Da si mlađi pa da ti još i progledamo kroz prste, ali ti si od onih što su studirali 5 godina, i šta im treba i šta im ne treba, da bi dobili osnovnu diplomu

Ako misliš da je ovo strogo varaš se - zamisli da te pitamo (samoprokalmujem se kao predstavnik tih matorih ETFovaca) da sad pišeš diferencijalne jednačine kretanja kazaljke u mehaničkim mernim instrumentima, pa rešavaš na licu mesta, da nam pokažeš i pojasniš bar tri kategorije rešenja

Izvini, šta si se odmah naljutio.
alselone alselone 18:47 25.11.2018

Re: Тастер

Jbg, lako je nama busati se u prsa maljava dok su žene pametne pa su ovde outnumbered, al šta ćemo posle?!


Da naranimo svinje i ne diramo nista.

A i ja se lako smekerisem sada, dok je ona u SO a sutra ide, ni manje ni vise, nego u Prigrevicu. Bez zezanja. :)
Milan Novković Milan Novković 18:55 25.11.2018

Re: Тастер

afraid

Izvini, šta si se odmah naljutio.

Nisamnisam, ne lepim ja smajlije kad se naljutim

Samo pretim, drugarski
Milan Novković Milan Novković 19:10 25.11.2018

Re: Тастер

alselone
Jbg, lako je nama busati se u prsa maljava dok su žene pametne pa su ovde outnumbered, al šta ćemo posle?!


Da naranimo svinje i ne diramo nista.

A i ja se lako smekerisem sada, dok je ona u SO a sutra ide, ni manje ni vise, nego u Prigrevicu. Bez zezanja. :)

Eeee, neka pozdravi Prigrevicu

Ja dosta maštam na teme pet-penzionerskih projekata ako se nekad penzionišem, i neki su vezani za taj kraj.

Recimo, mislim da sam pisao i blog, parallna valuta (kompleksan sistem menica) pošto je nelogično (glupa država) da imaš mnogo nezaposlenih razog kalibra a ne mgu da zavrte bar gomilu malih biznisa zato što nema(ju) novca u opticaju.

Ovaj bih čak i uradio kad biz znao da mi neće skakati za vrat razni politički ludaci, complex accounting cloud pozadinu već imamo (raio još Vučko pre 20es godina, iako smo mnogo dodavali usput).

Jedna od većih državnih budalaština je neštampati pametno lovu kad ima mnogo obrazovanih nezaposlenih i, recimo, kilavu infrastrukturu - ta lova se vrati jedno 3x, a ako pamento radiš ne divlja inflacija tako što razne faze infrastrukturalnog razvoja pomognu proizvodnji i uslugama da se zavrte.

Primer, kreneš sa fiber-optics, Prigrevica i periferije, Sombor, Apatin, Sonta, Čonoplja (tamo imam isto dosta pajtosa) ... i čim sa preko 1 GBits možeš da se kačiš na Holivud ideš u postprocesiranje film i ad klipova - 3 meseca ti treba learnig curve da zapatiš kritičnu masu human-resouces na ovu temu (editovanje videoa), a razbiješ niskom cenom ... (ovde su do pre nekoliko godina jedni naši bivši partneri još uvek zarađivali lovu na postprocesiranju Avatara, a UK, iako polu-univerzitetske cene).

Nemaš pojma (mislim, imaš više od mene nego ovo su "jake" reči da se počne rečenica) koliko je tamo država nesposobna
alselone alselone 19:16 25.11.2018

Re: Тастер

Secam se te price sa menicama.

A prilika zaista ima. Jedan nas tip se skoro vratio iz AUS. Tamo je radio u banci na obradi kredita. Posto je bio dobar dozvole mu da radi remotely odavde. To je bilo pre koju godinu. Danas ima 40 ljudi koji obradjuju kredite za AUS i GB banke.
Milan Novković Milan Novković 20:21 25.11.2018

Re: Тастер

alselone
Secam se te price sa menicama.

Tu su politika i vastodršci veliki neprijatelji, pošto imaš neke atraktivne delove kriptovaluta, pa izmičeš kontroli, ali ne radiš mining (on je ionako kod kriptovaluta nezaobilazno zlo globalosti) nego si još lakši na emisionom okidaču, pa iako imaš lenštine koje će se sa poklonjenom početnom lovom olako provući to je kratkotrajno.

Nego je to toliko bolesno lako za uraditi, pomoglo bi i Grčkoj onomad na nacionalnom nivou, Italiji sada, ali Nemci i bliža rodbina ne popuštaju, pogotovo Goldman.

Doduše, Salvini je, po svemu sudeći, velemajstor, i interesantno je posmatrati tekuću "partiju" između njega na čelu Italije i EU, pa bliže EU braće po svetu, sebične bratije gde jedan analitičar kaže kako ljubi-bližnjega-svoga nije uopšte nimalo odskočilo od Evrope oko i između dva svetska rata.
afraid afraid 20:34 25.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković
alselone
Secam se te price sa menicama.

Tu su politika i vastodršci veliki neprijatelji, pošto imaš neke atraktivne delove kriptovaluta, pa izmičeš kontroli, ali ne radiš mining (on je ionako kod kriptovaluta nezaobilazno zlo globalosti) nego si još lakši na emisionom okidaču, pa iako imaš lenštine koje će se sa poklonjenom početnom lovom olako provući to je kratkotrajno.

Nego je to toliko bolesno lako za uraditi, pomoglo bi i Grčkoj onomad na nacionalnom nivou, Italiji sada, ali Nemci i bliža rodbina ne popuštaju, pogotovo Goldman.

Doduše, Salvini je, po svemu sudeći, velemajstor, i interesantno je posmatrati tekuću "partiju" između njega na čelu Italije i EU, pa bliže EU braće po svetu, sebične bratije gde jedan analitičar kaže kako ljubi-bližnjega-svoga nije uopšte nimalo odskočilo od Evrope oko i između dva svetska rata.

Bez obzira što su firme koje se bave virtuelnim poslovima, gotovo najbogatije firme na svetu, ja, na žalost, ne mogu da se bavim virtuelnim poslovima - pa to ti je.
A posebno sam sumnjičav ka 'perpetum mobile' poslovima sa menicama i sličnim finansijskim proizvodima.
Da ne kažem kako mi zvuči kada pročitam ponude banaka novih 'finansijskih produkata'.
Milan Novković Milan Novković 21:43 25.11.2018

Re: Тастер

afraid
Milan Novković
alselone
Secam se te price sa menicama.

Tu su politika i vastodršci veliki neprijatelji, pošto imaš neke atraktivne delove kriptovaluta, pa izmičeš kontroli, ali ne radiš mining (on je ionako kod kriptovaluta nezaobilazno zlo globalosti) nego si još lakši na emisionom okidaču, pa iako imaš lenštine koje će se sa poklonjenom početnom lovom olako provući to je kratkotrajno.

Nego je to toliko bolesno lako za uraditi, pomoglo bi i Grčkoj onomad na nacionalnom nivou, Italiji sada, ali Nemci i bliža rodbina ne popuštaju, pogotovo Goldman.

Doduše, Salvini je, po svemu sudeći, velemajstor, i interesantno je posmatrati tekuću "partiju" između njega na čelu Italije i EU, pa bliže EU braće po svetu, sebične bratije gde jedan analitičar kaže kako ljubi-bližnjega-svoga nije uopšte nimalo odskočilo od Evrope oko i između dva svetska rata.

Bez obzira što su firme koje se bave virtuelnim poslovima, gotovo najbogatije firme na svetu, ja, na žalost, ne mogu da se bavim virtuelnim poslovima - pa to ti je.
A posebno sam sumnjičav ka 'perpetum mobile' poslovima sa menicama i sličnim finansijskim proizvodima.
Da ne kažem kako mi zvuči kada pročitam ponude banaka novih 'finansijskih produkata'.

Ne radi se ni o kakvom perpetuum mobileu. Zaisli prost slučaj troje nezaposlenih, gladnih, loše odevenih i ljudi bez stana ili kuće.

Pa zamisli da jedan od njih sa materijalom i prostorom oko sebe ume da pravi odeću, drugi hranu, a treći prebivalište.

Logično je da se njih troje udrže i zajednički podignu kvalitet života - ne treba im novac.

Problem je što se u nekom kompleksnom sistemu nikad ne pronađu u nedostatku novca, a i potrebno ih je mnogo više od troje.

Ako bi svi bili pošteni mogao bi da iseckaš komade beog papira, na njima napišeš cifre, to je novac, i svakom daš podejdnako za isto vreme koje će da ulože u rad.

Ništa nisi izmanipulisao niti izcedio ni iz geča, imaš vredne i sposobne ljude koji imaju potencijalnu energiju, i sa papirićima si počeo da je pretačeš u kintetičku.

Ti imaš municipalities u US, npr, koji izdaju svoje bodnove, države štampaju novce, i jako je nelogično da u sredini kao što je Srbija, sa mogo nezaposlenih, jeftinih i obrazovanih ljudi država ne ume da odštampa i plasira novac samo da bi pokrenula ljude da rade.

Pa onda, u nedostatku posla, dođemo dokoni da se svađamo kako ljudi, u stvari, ni neće da rade
zilikaka zilikaka 22:51 25.11.2018

Re: Тастер

Logično je da se njih troje udrže i zajednički podignu kvalitet života - ne treba im novac.

Hm, prvo što mi pada na pamet je da bi im sledećeg jutra zakucao poreski inspektor. Gde je tu, kod takvog načina plaćanja, porez na promet?
Milan Novković Milan Novković 22:55 25.11.2018

Re: Тастер

zilikaka
Logično je da se njih troje udrže i zajednički podignu kvalitet života - ne treba im novac.

Hm, prvo što mi pada na pamet je da bi im sledećeg jutra zakucao poreski inspektor. Gde je tu, kod takvog načina plaćanja, porez na promet?

Može on kasnije polako da se uvede. Npr, ja sam to trivijalizovao, u praksi moraš da imaš i jedan deo "strane" valute, tj ne možeš da budeš u praksi potpuno zatvoren sistem.

Iako, dok možeš da budeš zatvoren sistem možeš i da fintiraš - trivijalan primer: šta ti mogu danas ako komšiji za litar mleka platiš sa 3 jaja?
zilikaka zilikaka 23:03 25.11.2018

Re: Тастер

šta ti mogu danas ako komšiji za litar mleka platiš sa 3 jaja?

Mogu, još kako ako se navrznu.
Prvo, da li si registrovan za prodaju. Ako nisi, kako smeš da prodaš bilo kome.
Na stranu što je hrana u pitanju, al eto nas dvoje možemo da se dogovorimo da ja tebi operem auto a ti meni za uzvrat prekopaš baštu, ali ako ja imam perionicu, ne smem to da radim tako, a ako nemam, kako će se znati da perem uslužno auta?
tasadebeli tasadebeli 03:04 26.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

Да ли можеш да замислиш андроида који ће ти причати о томе како је његов прадеда погинуо на руском фронту у Првом светском рату или како му је отац био рањаван два пута у рату? Је не могу... )


Mogu, lako, možemo u nekom drugom blogu o tome šta sve AI ume sada



Ма верујем ја да Оно (It) то све може већ и сада.

Само ја не причам о томе да ли Оно то може, него колико су та његова "сећања" заиста његова.

Или, да кажем то још прецизније, причам о томе ко му је то у ствари отац, деда, прадеда... И чија ће он онда сећања носити...

Па замисли Оно са имплантираном личношћу некога од људи које не бисмо никако више волели да се икада понове у историји човечанства.

И причам о моралним, правним, социјалним, економским, психолошким,... па на крају крајева ако хоћеш и политичким последицама таквог даљег усложњавања света у којем живимо.

Ако "рашрафим" неког репликанта, андроида, са "сећањима" и повадим му жичице, интегрисана кола и шта ти ја знам шта још свега ту има, да бих му видео црева (као што то иначе чиним са свиме оним што ме заинтересује у свету око мене још од малих ногу), да ли ћу онда одговарати кривично за убиство?

Или, ако и не одговарам кривично за убиство, да ли ћу се можда расплакати и написати једну баладу ако ме Оно током "рашрафљивања" буде питало меланхоличним, помало депресивним гласом неког старијег мушкарца или жене:

"Тасо, да ли ћу сањати?"














(Не знам зашто, али мени из ових сличица бије нешто 'ладно исто као из твог или мог фрижидера када их отворимо... Назепшћемо бре, Милане. Знаш већ да је промаја, по речима професора Игњачевића са катедре англистике на Филолошком факсу у Бгд, једина именица женског рода које се треба заиста плашити. То сви Срби науче у својим кућама још од малих ногу. Или што би рекао мој стари Кум који ме је крстио:"Од смрада још нико није још умро. А од промаје јесте!" )
Milan Novković Milan Novković 20:53 26.11.2018

Re: Тастер

zilikaka
šta ti mogu danas ako komšiji za litar mleka platiš sa 3 jaja?

Mogu, još kako ako se navrznu.
Prvo, da li si registrovan za prodaju. Ako nisi, kako smeš da prodaš bilo kome.
Na stranu što je hrana u pitanju, al eto nas dvoje možemo da se dogovorimo da ja tebi operem auto a ti meni za uzvrat prekopaš baštu, ali ako ja imam perionicu, ne smem to da radim tako, a ako nemam, kako će se znati da perem uslužno auta?

Nije lako, znam

To je samo bila ilustracija problema gde veliki broj ne radi a mogli bi se pokrenuti da se ubaci malo likvidnosti u sistem.

Znači, nelogično je da imaš troje ljudi koji umeju da prave, hranu, kuće i odeću od onoga što imaju oko sebe, svako pravi samo jednu stvar i fale mu one dve druge stvari, a ne mogu da se pokrenu zbog nedostatka novca.

Ta finansijska likvidost je kao struja u frabrikama - možeš da imaš najmoderniju fabriku ali ako nemaš energiju ona kupi prašinu isključena.

Argument kako je država bizarna ako ima dosta raznolike radne snage, jeftine, obrazovane i neuposlene, a svi sirmoašni i sve ima fali. To sa pametnim štampanjem pa pametnim ubacivanjem novca u opticaj mi nije zezanje - to države rade, pa i neke opštine, bila je priča u Grčkoj oko paralelnog novca (u Evrima su nelikvidni), a sada se Italija zagreva.

Ima gomila sitnih issues, naravo, ti dotičeš neke, i ne može sistem da ti bude potpuno zatvoren, niko nije toliko raznolim i veliki osim ako su im ciljevi jako skromni, pa ževe ko moji roditelji pre WW2.

Pa u tako nekoj "akciji" ima i nešto "klasiče" domaće valute, pa strane, i radiš njen "leveraging", a i akciju sprovodišu u fazama, u bootstraping maniru.

Alseu sam spomenuo primer brzog interneta. Evo samo da ilustrujem sitnice:

- Optički kablovi su jako jeftini sad, npr, moj kum prodaje neke Turske kaže da su odlični. I, naravno on ne može da se kupi od ove paralelne valuete. treba ti malo deviza. Ali možeš da nađeš i pajtose koji će ti dati sitan kredit - klasničn biznis planning.

- Ako bi postojao neki telcom hub/data centar odmah tu u Mađarskoj mogu Prigrevica i periferije da izađu u radne akcije pa kopaju sami rovove i polažu kablove.

- Kupiš minimalnu terminalnuopremu, ona je skupa, i ne moraš da razvodiš brizi Internet po celoj prigrevici, napraviš jedan science park, zemlja skoro pa besplatna, a može i u staroj švapskoj kući.

- Recimo, ovo je polu-zezanje, jednom meni trebali multi-media usluge za EC projekat u iznenadnoj frci, moji Bgd pajtosi svi u poslovima do guše, i nađoše mi jednog u Prigrevici - ratura čovek.

- Radiš Avatar postprocesiranje sad (imaš Gbit vezu sa njima, Holivudovima) i zaradiš kintu, jako si konkurentna, tj ako je zarađuju ljudi iz Southamptona UK, ti tu su jeftiiji 3x.

- Ne trošiš zaradu na firmina kola koja kupuješ u Nemačkoj uopšte, a ni na Mađarske paprike, počneš da ih gajiš u Prigrevici i sad već uvodiš menice, paralelnu valutu u opticaj (uz režiju koju ti spominješ, naravno)

- ... itd, comps i geeks ti pomognu, sa matematičarima, da optimizuješ biznis plan, da ga napraviš fleksibilnim i elastičnim da se jefino menja kako se krećeš unapred i učiš
Milan Novković Milan Novković 21:13 26.11.2018

Re: Тастер

tasadebeli
Milan Novković

Да ли можеш да замислиш андроида који ће ти причати о томе како је његов прадеда погинуо на руском фронту у Првом светском рату или како му је отац био рањаван два пута у рату? Је не могу... )


Mogu, lako, možemo u nekom drugom blogu o tome šta sve AI ume sada



Ма верујем ја да Оно (It) то све може већ и сада.

Само ја не причам о томе да ли Оно то може, него колико су та његова "сећања" заиста његова.

Или, да кажем то још прецизније, причам о томе ко му је то у ствари отац, деда, прадеда... И чија ће он онда сећања носити...

To jeste "pitanje", ali, u svetlu prava androida na egzistenciju kako pređu neku granicu:

- Sećanja su zapis između učiju i malo šire. Mi svoja sećanja menjamo donekle kako živimo život i dobijamo nova sećanja. Ponekad promenimo samo "boje" nekih delova, ponekad težinske faktore, ponekad izmislimo sitnicu, poekad zaboravimo fakat, a ponekad promenimo fakat. Pričam o nenamernm promenama, istinoljubivim ljudima.

- Šta bi mislili o svojoj egizistenciji da nam neko sutra kaže da smo simulirani.

- Ako za recimo 20 godina androidi pređu neku granicu, dobiju svest, kao u Blade Runneru, o lepom, moralnomm ... i ako insistiramo da imamo pravo da ih isključimo zauvek zašto ne bi mogli isključiti manje inteligentne ljude, ubiti ih, one koji su imali moždani udar, itd.

- Što kaže jedna knjiga za klince++ iz etike: What's Wrong With Eating People?: 33 More Perplexing Philosophy Puzzles - Peter Cave - on voli da piše, VIDI

Predlažem da kupimo kolekciju Filipu, kod njega je to suviše prosto, ili si etičan ili nisi, pa tako dobar ili loš, i rokaj, ko u vicu o golom Muji u zoru, po snegu, kod Donjeg Vakufa, a prethodno veče otišao na orgije u Gornji Vakuf gde su ugasili svetlo i rekli "skinimo se i krenimo", pa se on skinuo i krenuo

Organizaciona fenomenologija je čudo, ako nisi religiozan i ne veruješ u više sile pogledaj samo od čega smo sastavljeni, ajd možda i jeste to rocket-science ali je na kraju kobinacija uvezanih i dramatično prostijih "sitnica"

Švedski fotograf Lennart Nilsson je uložio 12 godina života u fotkanje embriona, sitnijih delova tela, i ostavio malu umetničku odu fenomenu života. Vidi mozak embriona u počeku, ko da sipaš brašno u džak, pola s jedne strane, pola s druge, praviš hemisfere

zemljanin zemljanin 01:58 27.11.2018

Re: Тастер

Organizaciona fenomenologija je čudo, ako nisi religiozan i ne veruješ u više sile pogledaj samo od čega smo sastavljeni, ajd možda i jeste to rocket-science ali je na kraju kobinacija uvezanih i dramatično prostijih "sitnica"

evo linka sa detaljima od cega je svako ponaosob sastavljen

How much of your body is your own

za moj slucaj, tezina svih mikroba u organizmu je veca od tezine samog mozga
tasadebeli tasadebeli 09:29 27.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

Predlažem da kupimo kolekciju Filipu, kod njega je to suviše prosto, ili si etičan ili nisi, pa tako dobar ili loš, i rokaj, ko u vicu o golom Muji u zoru, po snegu, kod Donjeg Vakufa, a prethodno veče otišao na orgije u Gornji Vakuf gde su ugasili svetlo i rekli "skinimo se i krenimo", pa se on skinuo i krenuo






Одличан виц!

Био сам у једној средњој стручној школи разредни једном одељењу састављеном од оних не баш много бистрих, што би се рекло ауутсајдера у самом старту живота. Нешто као Dirty Dozen, само их је било три пута више у одељењу. Ту се уписивао само онај ко није могао нигде другде да се упише у средњу школу.

И жали ми се професор физичког:"Онај твој Милутиновић ниј трчао 800 метара када сам мерио време свима осталима и ја му рекао да оде у двориште школе, на стазу, да истрчи и да дође да ми каже време да и њему упишем резултат тек да могу да му закључим оцену, док ови остали играју у сали баскет. И оде он, нема га, нема га... Читав час, 45 минута. Ја одем да видим шта се дешава, кад он тамо још увек трчи у круг по стази. Питам га шта то ради, је л' нормалан, он ми каже: Па рекли сте да истрчим..."

А била нека врућина, Милане, пред крај школске године у јуну, упекло сунце.

(Милутиновић је, иначе, тренирао рагби у рагби клубу Жарково.)


- Ako za recimo 20 godina androidi pređu neku granicu, dobiju svest, kao u Blade Runneru, o lepom, moralnomm ... i ako insistiramo da imamo pravo da ih isključimo zauvek zašto ne bi mogli isključiti manje inteligentne ljude, ubiti ih, one koji su imali moždani udar, itd.




То питање и мене мучи... А зашто би AI имао иста права као и људско биће када пређе ту границу? Или обрнуто, зашто би се неком људском бићу право на живот изједначавало са правом на "живот" неког AI?

Докле бисмо смели да идемо у томе?

AI је ипак створио само човек пре свега својим мисаоним и когнитивним апаратом.

А у стварању новог човека учешће другог човека је тек само на нивоу пуког инструмента. И свакако при томе примарна алатка није људски мисаони и когнитивни апарат.

(Што више посматрам ту децу, нарочито ону те новорођену, све сам убеђенији да се родитељи често самозаваравају како су они ту нешто о томе одлучивали.

А моја сестра одавно тврди да су сва ова деца која се данас рађају, после 2000, звездана деца. Нисам је никада питао шта јој то значи, само климам главом потврђујући то што она каже... )

Биће да ту ја стајем са тим јер


Organizaciona fenomenologija je čudo, ako nisi religiozan i ne veruješ u više sile pogledaj samo od čega smo sastavljeni, ajd možda i jeste to rocket-science ali je na kraju kobinacija uvezanih i dramatično prostijih "sitnica"



ово горе цитирано, поготово замашћено, не могу и не смем да тврдим за себе.

Пази, не тврдим ни да јесам религиозан. Али не смем да тврдим ни да нисам. Једноставно, не знам... А и не покушавам да утврдим јер мислим да и није до мене да то самом себи утврцим, притврдим и тврдим.

Видео си шта сам качио на оном мом посту о Полу Вирилиоу?


"KIBERNETSKI EUGENIZAM KULTURA U BERMUDSKOM TROUGLU I NESTANAK ČOVEKA" - (ЛИНК)



Švedski fotograf Lennart Nilsson je uložio 12 godina života u fotkanje embriona, sitnijih delova tela, i ostavio malu umetničku odu fenomenu života. Vidi mozak embriona u počeku, ko da sipaš brašno u džak, pola s jedne strane, pola s druge, praviš hemisfere



Ма све то стоји...

Него сам ја уверен да постоји некакакв "системски софтвер" који омогућава то "досипавање брашна" током читавог живота, рачунајући и емброналну фазу.

То, уосталом тврди и Чомски за Језик (као општељудску способност).

Отуд и то вишевековно трагање за универзалном граматиком људских језика (као посебних, на нивоу појединачних, језика појединих језичких заједница, као и оних индивидуалних, наших појединачних употреба тог алата који нам је дат. (Твоја употреба српског није иста као и моја употреба српског језика, а опет наше две употребе срп. јез. нису никако исте као и употреба српског језика код, нпр, Шарског, и тако редом... За све говорнике српског језика. А опет употреба срп. јез. свих његових говорника није иста са сваком појединачном употребом посебних језика које имају друге језичке заједнице.

И негде на том путу, од индивидуалне, појединачне употребе језика оног посебног језичког плана (српски, енглески, бушмански,...), па до Језика као општељудске способности и лежи одговор на ту вишевековну потрагу за универзалном граматиком, за тим "софтвером" са којим се рађамо, а који нам и јесте основно оружје у сазнавању, промишљању и представљању света око себе. (Зато и верујем да се кроз проучавање Језика као општељудске способности, пре свега кроз неуролингвистику и психолингвистику, најпре може доћи до некаквих одговора на то питање "софтвера" са којим се рађамо.

А кажу да је питање људске свести кључно питање науке 21. века (као што је то, рецимо, у 18. веку било кретање и слично)

Неке одговоре на том путу смо већ пронашли, неке ћемо тек пронаћи, а неке никада нећемо пронаћи. Јер нам је то недоступно. Што, наравно, не значи да треба да престанемо да тражимо.

И због тога се тај наш "софтвер" са којим се рађамо ипак много много разликује од софтвера за неку AI чији је творац ипак само човек.


Чомски некад и сад...












And the major question is what is the puppeteer doing, Милане?

Зар не?

А Човек, чини ми се, као puppeteer за AI ипак није томе дорастао. Питање је да ли ће икада и дорасти... Не верујем у то толико као ти.




П.С. -


- Sećanja su zapis između učiju i malo šire. Mi svoja sećanja menjamo donekle kako živimo život i dobijamo nova sećanja. Ponekad promenimo samo "boje" nekih delova, ponekad težinske faktore, ponekad izmislimo sitnicu, poekad zaboravimo fakat, a ponekad promenimo fakat. Pričam o nenamernm promenama, istinoljubivim ljudima.



На "шпорету" ми се управо "укувава" један блог о томе...

О том потом, када се овај закључа.
tasadebeli tasadebeli 09:29 27.11.2018

Re: Тастер

Milan Novković

Predlažem da kupimo kolekciju Filipu, kod njega je to suviše prosto, ili si etičan ili nisi, pa tako dobar ili loš, i rokaj, ko u vicu o golom Muji u zoru, po snegu, kod Donjeg Vakufa, a prethodno veče otišao na orgije u Gornji Vakuf gde su ugasili svetlo i rekli "skinimo se i krenimo", pa se on skinuo i krenuo






Одличан виц!

Био сам у једној средњој стручној школи разредни једном одељењу састављеном од оних не баш много бистрих, што би се рекло ауутсајдера у самом старту живота. Нешто као Dirty Dozen, само их је било три пута више у одељењу. Ту се уписивао само онај ко није могао нигде другде да се упише у средњу школу.

И жали ми се професор физичког:"Онај твој Милутиновић није трчао 800 метара када сам мерио време свима осталима и ја му рекао да оде у двориште школе, на стазу, да истрчи и да дође да ми каже време да и њему упишем резултат тек да могу да му закључим оцену, док ови остали играју у сали баскет. И оде он, нема га, нема га... Читав час, 45 минута. Ја одем да видим шта се дешава, кад он тамо још увек трчи у круг по стази. Питам га шта то ради, је л' нормалан, он ми каже: Па рекли сте да истрчим..."

А била нека врућина, Милане, пред крај школске године у јуну, упекло сунце. Он мученик трчао 45 минута по тој врућини, добро је да није колабирао...

(Милутиновић је, иначе, тренирао рагби у рагби клубу Жарково. Отуд ваљда та издржљивост...)


- Ako za recimo 20 godina androidi pređu neku granicu, dobiju svest, kao u Blade Runneru, o lepom, moralnomm ... i ako insistiramo da imamo pravo da ih isključimo zauvek zašto ne bi mogli isključiti manje inteligentne ljude, ubiti ih, one koji su imali moždani udar, itd.




То питање и мене мучи... А зашто би AI имао иста права као и људско биће када пређе ту границу? Или обрнуто, зашто би се неком људском бићу право на живот изједначавало са правом на "живот" неког AI?

Докле бисмо смели да идемо у томе?

AI је ипак створио само човек пре свега својим мисаоним и когнитивним апаратом.

А у стварању новог човека учешће другог човека је тек само на нивоу пуког инструмента. И свакако при томе примарна алатка није људски мисаони и когнитивни апарат.

(Што више посматрам ту децу, нарочито ону тек новорођену, све сам убеђенији да се родитељи често самозаваравају како су они ту нешто о томе одлучивали.

А моја сестра одавно тврди да су сва ова деца која се данас рађају, после 2000, звездана деца. Нисам је никада питао шта јој то значи, само климам главом потврђујући то што она каже... )





(Убиће ме твоја Дана ако види да сам качио овај клип овде, немој да ме тужиш код ње... )



Биће да ту ја стајем са тим јер


Organizaciona fenomenologija je čudo, ako nisi religiozan i ne veruješ u više sile pogledaj samo od čega smo sastavljeni, ajd možda i jeste to rocket-science ali je na kraju kobinacija uvezanih i dramatično prostijih "sitnica"



ово горе цитирано, поготово замашћено, не могу и не смем да тврдим за себе.

Пази, не тврдим ни да јесам религиозан. Али не смем да тврдим ни да нисам. Једноставно, не знам... А и не покушавам да утврдим јер мислим да и није до мене да то самом себи утврдим, притврдим, потврдим и тврдим.

Видео си шта сам качио на оном мом посту о Полу Вирилиоу?


"KIBERNETSKI EUGENIZAM KULTURA U BERMUDSKOM TROUGLU I NESTANAK ČOVEKA" - (ЛИНК)



Švedski fotograf Lennart Nilsson je uložio 12 godina života u fotkanje embriona, sitnijih delova tela, i ostavio malu umetničku odu fenomenu života. Vidi mozak embriona u počeku, ko da sipaš brašno u džak, pola s jedne strane, pola s druge, praviš hemisfere



Ма све то стоји...

Него сам ја уверен да код Човека постоји некакакв "системски софтвер", подлога, који омогућава то "досипавање брашна" током читавог живота, рачунајући и емброналну фазу.

То, уосталом тврди и Чомски за Језик (као општељудску способност).

Отуд и то вишевековно трагање за универзалном граматиком људских језика (као посебних, на нивоу појединачних, језика појединих језичких заједница, као и оних индивидуалних, наших појединачних употреба тог алата који нам је дат.

(Твоја употреба српског није иста као и моја употреба српског језика, а опет наше две употребе срп. јез. нису никако исте као и употреба српског језика код, нпр, Шарског, и тако редом... За све говорнике српског језика. А опет употреба срп. јез. свих његових говорника није иста са сваком појединачном употребом посебних језика које имају друге језичке заједнице.)

И негде на том путу, од индивидуалне, појединачне употребе језика, преко оног посебног језичког плана (српски, енглески, бушмански,...), па до Језика као општељудске способности и лежи делимично одговор на ту вишевековну потрагу за универзалном граматиком, за тим "софтвером" са којим се рађамо, а који нам и јесте основно оружје у сазнавању, промишљању и представљању света око себе.

(Зато и верујем да се кроз проучавање Језика као општељудске способности, пре свега кроз неуролингвистику и психолингвистику, најпре може доћи до некаквих одговора на то питање "софтвера" са којим се рађамо.)

А кажу да је питање људске свести кључно питање науке 21. века (као што је кључно питање науке, рецимо, у 18. веку било кретање и слично.)

Неке одговоре на том путу смо већ пронашли, неке ћемо тек пронаћи, а неке никада нећемо пронаћи. Јер нам је то недоступно. Што, наравно, не значи да треба да престанемо да тражимо.

И због тога се тај наш "софтвер" са којим се рађамо ипак много много разликује од софтвера за неку AI чији је творац ипак само човек.


Чомски некад и сад...












And the major question is what is the puppeteer doing, Милане?

Зар не?

А Човек, чини ми се, као puppeteer за AI ипак није томе дорастао. Питање је да ли ће икада и дорасти... Не верујем у то толико као ти.




П.С. -


- Sećanja su zapis između učiju i malo šire. Mi svoja sećanja menjamo donekle kako živimo život i dobijamo nova sećanja. Ponekad promenimo samo "boje" nekih delova, ponekad težinske faktore, ponekad izmislimo sitnicu, poekad zaboravimo fakat, a ponekad promenimo fakat. Pričam o nenamernm promenama, istinoljubivim ljudima.



На "шпорету" ми се управо "укувава" један блог о томе...

О том потом, када се овај пост закључа. Неће дотле то "искипети", биће таман како треба...
nsarski nsarski 23:26 22.11.2018

Da li naslov "Vrata"

označava jedninu ili množinu tog obejkta?
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 23:33 22.11.2018

Iza vrata

I lepo joj unapred sve kaze, sta je iiza vrata ---->


You know that it would be untrue
You know that I would be a liar

I "ona" ih ipak


otvori
tasadebeli tasadebeli 23:48 22.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski
označava jedninu ili množinu tog obejkta?



jednarecfonmoi


Iza vrata

I lepo joj unapred sve kaze, sta je iiza vrata ---->


You know that it would be untrue
You know that I would be a liar

I "ona" ih ipak


otvori



Кажу оне упућене свезналице да та именица, барем у српском језику, спада међу оне малобројне именице које се по свом облику појављују само и искључиво као плуралија тантум.
nsarski nsarski 23:55 22.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Кажу да та именица, барем у српском језику, спада међу оне малобројне именице које се по свом облику појављују само и искључиво као плуралија тантум.

Znam, zato i pitam. Šta ta reč ovde označava?
tasadebeli tasadebeli 23:57 22.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski
Кажу да та именица, барем у српском језику, спада међу оне малобројне именице које се по свом облику појављују само и искључиво као плуралија тантум.

Znam, zato i pitam. Šta ta reč ovde označava?



Пролаз(е) у нешто друго, другачије,...


EDIT: Како год ти то пожелиш. Једнина, множина, оба заједно, све то заједно одједном или свако од тога појединачно по мало и наизменично,... То је искључиво на теби да одлучиш. За себе, наравно. Не и за друге.
nsarski nsarski 00:10 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

tasadebeli
nsarski
Кажу да та именица, барем у српском језику, спада међу оне малобројне именице које се по свом облику појављују само и искључиво као плуралија тантум.

Znam, zato i pitam. Šta ta reč ovde označava?



Пролаз(е) у нешто друго, другачије,...

U jeziku, postoji odlična knjiga Rolanda Barta (Roland Barthes), "Sade, Fourier, Loyola" koja analizira jezik ta tri "mislioca" i zaključuje da za svaki zanos (seksualni, utopistički, religiozni), ili izlazak iz običnog u nešto drugo, mora da se razvije specifičan način komunikacije (jezik, ako želiš) koji je neophodan da se ta posebna percepcija opiše.

Kaže Blejk: If the doors of perception were cleansed every thing would appear to man as it is: Infinite. For man has closed himself up, till he sees all things thro' narrow chinks of his cavern. (Otuda naslov Hakslijeve knjige i, kasnije, ime muzičke grupe).

Budući da percepcija ima više dimenzija, pretpostavljam da "Vrata" opisuju množinu. Ali, to je već druga priča.
tasadebeli tasadebeli 00:29 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski
tasadebeli
nsarski
Кажу да та именица, барем у српском језику, спада међу оне малобројне именице које се по свом облику појављују само и искључиво као плуралија тантум.

Znam, zato i pitam. Šta ta reč ovde označava?



Пролаз(е) у нешто друго, другачије,...

U jeziku, postoji odlična knjiga Rolanda Barta (Roland Barthes), "Sade, Fourier, Loyola" koja analizira jezik ta tri "mislioca" i zaključuje da za svaki zanos (seksualni, utopistički, religiozni), ili izlazak iz običnog u nešto drugo, mora da se razvije specifičan način komunikacije (jezik, ako želiš) koji je neophodan da se ta posebna percepcija opiše.

Kaže Blejk: If the doors of perception were cleansed every thing would appear to man as it is: Infinite. For man has closed himself up, till he sees all things thro' narrow chinks of his cavern. (Otuda naslov Hakslijeve knjige i, kasnije, ime muzičke grupe).

Budući da percepcija ima više dimenzija, pretpostavljam da "Vrata" opisuju množinu. Ali, to je već druga priča.



Тзв. метајезик?

Да, слажем се...

Како оно иде?

Да би се доказало нешто што би важило за неки систем, мора се изаћи из тог система у неки шири систем јер је доказивост синтактички, семантички и алгоритамски немогућа искључиво у оквиру истог система?

Aksiom 1
(Dihotomija) Osobina je pozitivna ako i samo ako je njena negacija negativna.

Aksiom 2
(Zaključak) Osobina je pozitivna ako nužno sadrži pozitivnu osobinu.

Teorema 1
Pozitivna osobina je logično konzistentna (to jest, moguće je da za nju postoji neki primer).

Definicija
Nešto je nalik Bogu ako i samo ako poseduje sve pozitivne osobine.

Aksiom 3
Biti nalik Bogu je pozitivna osobina.

Aksiom 4
Biti pozitivna osobina je nužno.

Definicija
Osobina P je suština od x ako i samo ako x sadrži P a P je nužno minimalno.

Teorema 2
Ako je x nalik Bogu, onda je biti nalik Bogu suština x.

Definicija
NE(x): x nužno postoji ako ima suštinsku osobinu.

Aksiom 5
Biti NE znači biti nalik Bogu.

Teorema 3
Nužno postoji neko x takvo da je x nalik Bogu.

nsarski nsarski 00:51 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Тзв. метајезик?

Da, nešto tako.

Ako si imao nekada prilike da se igraš sa stereogramima, onda ćeš razumeti da ja o tim vratima percepcije mislim nekako na taj način. Potreban je drugi fokus.

Evo ti, na primer, slučajnim izborom stavljen, jedan stereogram sa ajkulom koja je glavom okrenuta ka levoj strani slike i zauzima oko 80% celog okvira.



Ili ovaj na kome se vidi "bujna ženska", seksi model, s podignutim rukama.
tasadebeli tasadebeli 08:41 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski

Ako si imao nekada prilike da se igraš sa stereogramima, onda ćeš razumeti da ja o tim vratima percepcije mislim nekako na taj način. Potreban je drugi fokus.






Да, рецимо некакво измештање из уобичајене тачке из које посматрамо Време, Простор, свет око себе, друге људе,...






П.С. - А на социјалном плану, у међуљудским односима и односима групација (било ког профила) у том неком људском друштву, или и шире гледано, глобално, тај поступак може не само да буде интересантан да се учествује у њему, него мислим да често може и да помери ствари са некакве мртве тачке на којој се појединац или читаво друштво својом вољом или вољом неких других закуцало и остало на томе дужи временски период. (Види Миланов блог.)






docsumann docsumann 09:21 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"


mirelarado mirelarado 09:22 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Listen, real poetry doesn't say anything; it just ticks off the possibilities. Opens all doors. You can walk through any one that suits you. Jim Morrison
tasadebeli tasadebeli 09:31 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

docsumann






Не бих се ја ограничавао само на Psychedelic Poetics. Из мог угла гледано, сва поезија још од освита Времена (Језика?) је психоделична.

Bi ću prava, dvorit ću pred vilom,
To goditi, celog moga veka
Ne bil' meni udesila Vila
Tajne trosiljkasta devesilja.



(Ма шта год здраворазумски простонародни Вук Караџић и високоучени и помало охоли на своју ученост Јован Скерлић и њихови следбеници из екипе ред по ред, стих по стих мислили о овоме. )
docsumann docsumann 10:13 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Не бих се ја ограничавао само на Psychedelic Poetics. Из мог угла гледано, сва поезија још од освита Времена (Језика?) је психоделична.


moglo bi se reći da ima taj efekat, jer je poezija oduvijek bila zapitana i za sam proces mišljenja/maštanja. a ta autorefleksivnost može da izazove fraktalni odziv (efekat odraza ogledalo u ogledalu) koji je estetski jedan od osnovnih principa psihodelične vizuelizacije.

ovu pjesmu, fraktalne strukture, napisao sam prije otprilike 25 godina, ne znajući tada ništa konkretno o fraktalima (možda tek neka informacija pokupljena u prolazu).
danas kad je čitam, vidim da je mogla biti i vještije uobličena, al' mislim je sa sadržajne strane interesantna za ovaj blog, jer ima puno vrata, umreženih fraktalnim hodnivcima bez kraja...



BORAVAK U NULI

provirio sam kroz glavnu ključaonicu :

unutra je vladao potpuni mrak
u kom se jedva nazirala
još uvijek topla tama tek pogašenih svjetala

neposredno ispod nje
u uglu ekrana
prostirao se odličan pogled na
sve one telefonske razgovore

po sredini se pružao prav i prilično dug hodnik
a sa obje strane hodnika
u pravilnim razmacima
ponavljala su se vrata slična ulaznim

iza svakih od tih vrata započinjao je
prav i prilično dug hodnik
a sa obje strane hodnika
u pravilnim razmacima
ponavljala su se vrata slična ulaznim
iza kojih je započinjao
prav i prilično dug hodnik...

provirio sam kroz jednu od ključaonica

unutra je vladao potpuni mrak
u kom se jedva nazirala
još uvijek topla tama tek pogašenih svjetala...
gavros gavros 20:57 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski
Тзв. метајезик?

Evo ti, na primer, slučajnim izborom stavljen, jedan stereogram sa ajkulom koja je glavom okrenuta ka levoj strani slike i zauzima oko 80% celog okvira.

Ili ovaj na kome se vidi "bujna ženska", seksi model, s podignutim rukama.


Ovo mi je skroz zanimljivo ali dugo gledam u obje slike i ne vidim ni ajkulu ni model. Da li se to zaista vidi?
nsarski nsarski 21:44 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Ovo mi je skroz zanimljivo ali dugo gledam u obje slike i ne vidim ni ajkulu ni model. Da li se to zaista vidi?


Da, i to veoma jasno i upadljivo! Objekat je u tri dimenzije.

Gledaj sliku sa rastojanja od oko 30-40cm i NE FOKUSIRAJ pogled na ravan slike, već na neku tačku daleko, daleko iza slike i videćeš. Treba malo vežbe, ali bićeš oduševljen.

P.S. Onaj link te upućuje na stranu gde se vidi model (nisam ga iskopirao jer je u drgom formatu). Za neograničen broj drugih primera kucaj "stereogram" u google images.
afraid afraid 22:23 23.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

nsarski
Тзв. метајезик?

Da, nešto tako.

Ako si imao nekada prilike da se igraš sa stereogramima, onda ćeš razumeti da ja o tim vratima percepcije mislim nekako na taj način. Potreban je drugi fokus.

Evo ti, na primer, slučajnim izborom stavljen, jedan stereogram sa ajkulom koja je glavom okrenuta ka levoj strani slike i zauzima oko 80% celog okvira.



Ili ovaj na kome se vidi "bujna ženska", seksi model, s podignutim rukama.

Za ajkulu mi je bilo potrebno oko 15 sekundi - bez napora, samo sam 'blejao' u 'sliku'.
Pardon, prevario sam se - oko 40 sekundi.
docsumann docsumann 20:41 24.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

uh, najzad, progledao ...

treba vremena (bar meni) da se nađe pravi fokus, ustvari da se defokusira.
zurio i zurio, i kad je već krenulo da mi se mudti pred oččima izdvoji se ajkula.

stvarno zanimljivo

EDIT: poslije prvog uspjeha, za žeMsku mi je trebalo svega 5-6 sekundi.

moja tehnika je malo drugačija od one koju je sarski predložio i s kojom sam izgubio poprilično vremena bez uspjeha .
priđem prilično blizu ekrana, na 10-15 cm, i onda sačekam da mi se pogled takoreći zamuti, par sekudni kasnije 3D lik se iskritališe

kao potvrdu, prilažem opis scene - dobrograđena cica drži ruke iza glave (kao fudbaler kad se sprema da izvede aut)
nsarski nsarski 23:05 24.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

priđem prilično blizu ekrana, na 10-15 cm, i onda sačekam da mi se pogled takoreći zamuti, par sekudni kasnije 3D lik se iskritališe


I onda ti je sa svakom novom slikom lakše.

Jednom je nsarski, kad je bio mlad teorijski fizičar, u svoje Libro zapisao: da bi video jedno, moraš gledati u nešto drugo.
I to mi je u više navrata pomoglo.

Ah, svaki ti je vrag u moje Libro zapisan. (Andrić)
zilikaka zilikaka 23:33 24.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Jednom je nsarski, kad je bio mlad teorijski fizičar, u svoje Libro zapisao: da bi video jedno, moraš gledati u nešto drugo.
I to mi je u više navrata pomoglo.


Meni su uglavnom ideje za rešavanje nekog problema koji me rpitiska dolazie ili bukvalno u snu ili u nekim potpuno bezveznim situacijama, kad sam radila nešto skroz drugo.
Očigledno se pozadinski proces sve vreme odvijao ali nije mogao da se iskristališe dok ga volja ne ostavi na miru.
docsumann docsumann 23:40 24.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Meni su uglavnom ideje za rešavanje nekog problema koji me rpitiska dolazie ili bukvalno u snu ili u nekim potpuno bezveznim situacijama, kad sam radila nešto skroz drugo.


isto i kod mene, koleginice.

mislim da sam to negdje već spominjao na blogu, ako o nekom težem problemu dovoljno dugo razmišljam, i ne uspjevam da ga za dana riješim, siguran sam da ću ga riješti ili pri tonjrenju u san ili pri buđenju.
ako ga i tad ne riješim, onda sam siguran da nemam dovoljno tehničkog (stručnog) znanja da ga riješim.

dokazano u praksi
nsarski nsarski 23:52 24.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

Meni su uglavnom ideje za rešavanje nekog problema koji me rpitiska dolazie ili bukvalno u snu ili u nekim potpuno bezveznim situacijama, kad sam radila nešto skroz drugo.


isto i kod mene, koleginice.


Poznat je to fenomen. Mnogi naučnici pričaju kako im je došla ideja za rešenje problema u potpuno neočekivanim situacijama.
Najpopularniji primer te vrste je W.R. Hamilton koji je otkrio kvaternione.
Naime, kompleksni brojevi se predstavljaju kao tačka u ravni, pa ga je mučilo pitanje kakvi to brojevi treba da budu predstavljeni i 3d prostoru. Posle mnogo truda, množeći objekte sa tri komponente, ukapirao je da takav broj mora da ima 4 komponente - otud kvaternion.
Do tog rešenja je došao dok je prelazio preko mosta u Dablinu, tako da i danas tamo postoji plaketa posvećena tom događaju.
Evo je slika plakete (malo je poveća da bi mogla da se pročita, ali potrebno je samo gledati u natpis ).

zilikaka zilikaka 00:05 25.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

onda sam siguran da nemam dovoljno tehničkog (stručnog) znanja da ga riješim.

Jeste isto po pitanju tehničkih problema ali važi i za sve druge.
Uglavnom mi se izlaz "otvorio" i aktiviralo lateralno razmišljanje dok radim nešto sasvim banalno i imam utisak da ne razmišljam niočemu.
A ispadne da mmi je tačno smirivanje trebalo
afraid afraid 08:38 25.11.2018

Re: Da li naslov "Vrata"

docsumann
Meni su uglavnom ideje za rešavanje nekog problema koji me rpitiska dolazie ili bukvalno u snu ili u nekim potpuno bezveznim situacijama, kad sam radila nešto skroz drugo.


isto i kod mene, koleginice.

...

Pa dobro, ipak ste zilikaka i ti mašinci.
docsumann docsumann 10:03 23.11.2018

cijenim...

da vrata percepcije i njihovo otvaranje pretpostavljaju iskorak iz (our)selvs-a.
kad se vrata otvore, ono napolje i ono unutra postaju jedno. nema više granice između njih.

već duže vrijeme se kanim da napišem jedan tekst o Samu Harisu i njegovim pogledima na svijest, slobodnu volju...
mislim da je Heris u pravu kad kaže da mi (naše svjesno JA) samo imamo privid da smo mi ti koji donosimo odluke, (aktivno) mislimo, maštamo...
kao što nismo birali ni svoje roditelje, ni kombinaciju gena koju smo dobili, pol, veličinu, boju kože, tako i čitav taj mentalni proces dobijamo odnekle drugo.
Sem je materijalistički filozof i on ne uvodi nikakve nepotrebne mistifikacije u igru. za njega je izvor naših misli, neočekivanih ideja, poriva, proces u našoj neuralnoj mreži, a u koji mi nemamo uvid.

dodao bih da se naša svijest, vremenom i odrastanjem, srodila s našom neuralnom aktivnošću, do te mjere da smo positovjećeni sa njom, pa nam naše misli ne izgledaju neočekivane, obrazac ponašanja nam je poznat, želje bliske...

ali odakle i kako nam dolaze misli, želje, snovi mi pojma nemamo. čak i ako pokušamo da mislimo kako to mislimo ostajemo ulovljeni u istoj kvaci.

na pamet mi pada analogija crne rupe i firewall-a koji oko nje nastaje. furewall je sfera samo nešto većeg prečnika od same crne rupe. to je ona površina (omotač) oko crne rupe na kojoj usisane čestice poprimaju toliku brzinu, da se uslijed međusobnog trenja zagriju na milijarde milijarda stepeni i praktično dezintegrišu na najelementarnije činioce. ni jedan objekat ne može da pređe taj fire wall i čitav upadne u crnu rupu. što bi se reklo - ne ostanu ni dugmići.

e, zamislimo našu svijest kao firewall, čiji je pravi uzrok nastanka ustvari ta masivna crna rupa unutar njega. mi smo svjesni svih tih objekata i čestica koji ulaze u naš horizont (površinu, sferu) ali ne možemo da proniknemo u ono iza, što zapravo pokreće svo to kretanje, i ujedno nas formira.

psihodelici (oni pravi ) čine da taj firewall bar na trenutak nestane i omogući nam uvid neograničen nama samima.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:13 23.11.2018

Re: cijenim, zapremina tijela ipak noja do

Meni ovaj song bio žešći mind n soul opener kada sam bio mlad soldat -

afraid afraid 13:40 23.11.2018

Re: cijenim...

docsumann

...

ali odakle i kako nam dolaze misli, želje, snovi mi pojma nemamo. čak i ako pokušamo da mislimo kako to mislimo ostajemo ulovljeni u istoj kvaci.
...

Ako je tako kako ti kažeš da taj neki kaže - ja, ipak, mislim da imamo pojma.

Mislim da dolaze iz nesvesti, a da modulaciju vrši 'srce'.

Srce pravi kvalitativnu razliku - i tako se (i) razlikuju dobri ljudi i loši ljudi.
docsumann docsumann 15:45 23.11.2018

Re: cijenim...

Mislim da dolaze iz nesvesti, a da modulaciju vrši 'srce'.


nesvjesno je način da imenujemo to o čemu pojma nemamo, i odakle dolaze naše misli.
tako da manje-više, pričamo isto.

ovo o srcu se baš i ne slažem, i ono je predeterminisano.
mi volimo da mislimo da su odluke koje donosimo naše, da su naše namjere volja i htjenje.

a šta ako su dobri i loši ljudi unaprijed predodređeni svojim genetskim sklopom, odnosno svojoj neuralnom mrežom.
psihopate, recimo, teško da mogu biti krive što su rođeni kao psihopate .

čak i onaj naš svjesni dio koji se trudi (ili pak ne trudfi) da budemo bolji/gori ljudi je nešto što nastaje negdje tamo pozadi i na koji mi ustvari ne utičemo, ili nam se tek čini da utičemo.

naše svjesno JA je tek PR-a integralnog JA, čije granice i obima nismo ni svjesni.

afraid afraid 16:54 23.11.2018

Re: cijenim...

docsumann
Mislim da dolaze iz nesvesti, a da modulaciju vrši 'srce'.


nesvjesno je način da imenujemo to o čemu pojma nemamo, i odakle dolaze naše misli.
tako da manje-više, pričamo isto.

ovo o srcu se baš i ne slažem, i ono je predeterminisano.
mi volimo da mislimo da su odluke koje donosimo naše, da su naše namjere volja i htjenje.

a šta ako su dobri i loši ljudi unaprijed predodređeni svojim genetskim sklopom, odnosno svojoj neuralnom mrežom.
psihopate, recimo, teško da mogu biti krive što su rođeni kao psihopate .

čak i onaj naš svjesni dio koji se trudi (ili pak ne trudfi) da budemo bolji/gori ljudi je nešto što nastaje negdje tamo pozadi i na koji mi ustvari ne utičemo, ili nam se tek čini da utičemo.

naše svjesno JA je tek PR-a integralnog JA, čije granice i obima nismo ni svjesni.


Da.
Imas dosta u ovome što si rekao.
Naravno, ja odavno mislim da su ljudi, gotovo u potpunosti, reaktivna bića - i da, samo reaguju na spoljašnje podražaje, odnosno, da su ljudske akcije u stvari reakcije.
Mislim , razumeš šta sam hteo da kažem ...
Milane, pojasni!
docsumann docsumann 17:04 23.11.2018

Re: cijenim...

Naravno, ja odavno mislim da su ljudi, gotovo u potpunosti, reaktivna bića - i da, samo reaguju na spoljašnje podražaje, odnosno, da su ljudske akcije u stvari reakcije.


Alva Noe smatra da je svijest produkt interakcija naših mentalnih (neuroloških ) aktivnosti i našeg okruženja, ali u smislu da je i to okruženje sastavni dio svijesti...bez spoljnjeg nema ni unutrašnjeg, a opet unutrašnje definiše spoljnje.
sve to zajedno čini našu svjesnost.




definitivno bi blog s Herisovim idejam bio intrigantan.

po meni je on najzanimljiviji (materijalistički) teoretičar svijesti, ostavljajući sve ono što ne znamo otvorenim za konačnu interpretaciju.

jedino mi je njegov determinizam naivan. kao da mu s te strane fali malo znanja fizike ili filozofije fizike.

al o tom neki drugi put




Milan Novković Milan Novković 17:09 23.11.2018

Re: cijenim...

afraid
...Milane, pojasni!

Prosto ko pasulj, fotka svve kaže


zemljanin zemljanin 18:10 23.11.2018

Re: cijenim...

Naravno, ja odavno mislim da su ljudi, gotovo u potpunosti, reaktivna bića - i da, samo reaguju na spoljašnje podražaje, odnosno, da su ljudske akcije u stvari reakcije.

mehanicki pristup - koren bihevijorizma i AI modela

a šta ako su dobri i loši ljudi unaprijed predodređeni svojim genetskim sklopom, odnosno svojoj neuralnom mrežom.
psihopate, recimo, teško da mogu biti krive što su rođeni kao psihopate .

dobro i lose nije genetski predodredjeno ... cak i kada bi bilo, naravno da ti ljudi nisu krivi ali njihovo ponasanje/delovanje ima posledice ... generalno realnost sa priznavanjem da je slobodna volja - iluzija, nije specijalno drugacija od trenutno vazeceg shvatanja ...

osoba A je ucinila ovo ili ono i to je fakticko stanje ... osobom A je upravljalo svesno ili nesvesno, sto je u krajnjem rezultatu nebitno ... danas je to bitno samo jer velicamo uticaj svesnog ...
docsumann docsumann 20:50 23.11.2018

Re: cijenim...

osoba A je ucinila ovo ili ono i to je fakticko stanje ... osobom A je upravljalo svesno ili nesvesno, sto je u krajnjem rezultatu nebitno ... danas je to bitno samo jer velicamo uticaj svesnog ...


dileme koje se tu otvaraju su etičke.

koliko je pravdeno osuditi nekoga ko zapravo ne utiče na svoje postupke?

a opet nešto se s tom osobom mora učiniti, inače ode društvo u propast.

sam Sem Heris često tu situaciju ilustruje slučajem Čarls Vitmena, čovjeka koji je iz čista mira, u po bijela dana 1966, hladnokrvno pobio više ljudi, gađajući ih iz puške sa vrha tornja Univerziteta u Teksasu, prije nego što je i samog sebe ubio.
u oproštajnom pismu, Č.V. je naveo da ne može da objasni zločinačke porive koji ga sve jače opsjedaju, i predlaže ljekarima da urade autopsiju njegovog mozga.
autopsija je urađena i ljekari su u njegovom mozgu otkrili veliki tumor koji je vršio pritisak na sam mozak i tako uticao na njegovo nenormalno ponašanje.



zemljanin zemljanin 21:04 23.11.2018

Re: cijenim...

dileme koje se tu otvaraju su etičke.

dileme postoje kada govorimo o determinizmu ... iluzija slobodne volje ne iskljucuje odgovornost ... naravno i u ovoj oblasti kao i svim drugim, postoje razliciti pristupi i resenja ... od kastastroficara koji secu vene na samu pomisao da se validni dokazi prezentuju i prihvate u drustvu (uslov je 100%), da ne pominjem religije ... do onih koji smatraju da je to jedini pravi put ka humanizmu i da sustinski nista ne menja, samo ukida iluziju ...
docsumann docsumann 21:24 23.11.2018

Re: cijenim...

dileme postoje kada govorimo o determinizmu


što se determinizma tiče, tu postoje (bar) dva nivoa problema.

prvi je da mi (naša svijest) ne odlučujemo zapravo ništa. sve se odvija u našim neuronima, i mi smo tu da samo sprovedemo rezultat kalukacija koje su obavljene nezavisno od nas u našoj glavi.

drugi nivo je dublji, i mislim da ga Heris nepotrbno uvodi... i pri tome griješi.

čini mi se da on gaji neki prevaziđeni mehanicistički determinizam, u fizici napušten još prije 100 i kusur godina.
najpurošćenije, on smatra da u svakom trenutku određena konstelacioja neuronske aktiviranosti u našem mozgu daje jednoznačan rezultat našeg mentalnog djelovanja.
da ne prepričavam sad misaoni eksperiment koji on poteže kao argument, otrpilike - ako u određenom trenutku svaki neurona u mozgu ima određeno stanje onda je i naša rezuiltujuća mentalna reakcija strogo i precizno određena.

problem je što mi ne znamo kako tačno aktivnost neurona dovodi do naše mentalne reakcije, da li predhodna stanja pobuđenosti takođe imaju uticaj (dinamički odziv), da li okolina mozga posredno utiče na taj "rezultat", da li nakvantnom nivou ta stanja i nisu toliko određena, itd itd

a opet možda postoji neki determinizam još dublji od ovog koje Heris uvodi.
možda je stvarno sve ne određeno, već i odigrano, i u zajedničkom opsjenarskom plesu svijesti i iluzije vremena mi doživljavamo život kao neprestanu neodređenost i neizvjesnost...
zemljanin zemljanin 21:34 23.11.2018

Re: cijenim...

ima onaj test sa simpanzama ... zuta lampa levo, plava lampa desno ... zuta lampa garantovano donosi hranu ... poenta je da moras da je gledas ... ako pogleda u plavu a zuta zasvetli - nema hrane ... i simpanze imaju uspesnost od ~99% ali nikad 100% ... jednostavno princip neodredjenosti je ugradjen u nas model ... taj momenat je izbrusen evoluciono i uspesan je dovoljno da i danas opstaje ... i to tera simpanzu da povremeno zverne u plavu lampicu
docsumann docsumann 21:41 23.11.2018

Re: cijenim...


meni su fasinantniji oni testovi ( s ljudi) na koje se Heris poziva.

imao sam svojevremeno i blog na tu temu - LINK

gdje su putem kojekavih sokoćala uspjeli da ragistruju pojavu odluke u našem mozgu (žuto ili plavo) prije nego što smo je mi sami svjesni.
zemljanin zemljanin 21:58 23.11.2018

Re: cijenim...

meni su fasinantniji oni testovi ( s ljudi) na koje se Heris poziva.

jos su fascinantnija ispitivanja sa ljudima kojima su hirurskim putem presecene veze izmedju leve i desne hemisfere ... ali to sutra ...

uspeo sam da unesem u sebe tepsiju gibanice (ne pite vec savijaca) par sarmi (domacinskih) brdo lucenih paprika i to ljutih i jos ponesto, da ne zaboravim ajvar + torta, sutlijas itd. i sad zevam ko riba ... sva krv otisla u stomak ... idem u horizontalu
zemljanin zemljanin 10:17 23.11.2018

dualnost

istorijski, u periodu lovacko-sakupljackog drustva, nije postojala potreba za vratima ... deljenje i kolektivizam uz zajednicku posvecenost deci i zajednici - negiraju bilo kakvu zatvorenost i otudjenost ... kada se neko dosetio poljoprivrede i stocarstva - eto vratiju ... zatvori, izoluj, sakrij ... nekako me uvek asocira na deda Baju i njegov trezor ... vrhunska mantra zapadnih civilizacija - ja i moje

tako da, simbolicki i psiholoski, vrata imaju dualnost funkcije a jedina konstanta je stok, ram u kojem se nalaze ... mada su sarke tu zakon

PS. evo nas ponovo medju srbljem i zatvarmo vrata - zima bato
mirelarado mirelarado 10:36 23.11.2018

Re: dualnost

PS. evo nas ponovo medju srbljem i zatvarmo vrata - zima bato



Osim što je zima, kako li vam izgleda, posle dužeg vremena? To bi bio pogled spolja, iz druge perspektive.
zemljanin zemljanin 10:41 23.11.2018

Re: dualnost

mirelarado
PS. evo nas ponovo medju srbljem i zatvarmo vrata - zima bato



Osim što je zima, kako li vam izgleda, posle dužeg vremena? To bi bio pogled spolja, iz druge perspektive.

ma na zimu smo se adaptirali u Rus, mada smo drhtali prvih dana, ogromna promena ... a za Srb, otom-potom, juce smo stigli

mirelarado mirelarado 10:51 23.11.2018

Re: dualnost

zemljanin
mirelarado
PS. evo nas ponovo medju srbljem i zatvarmo vrata - zima bato



Osim što je zima, kako li vam izgleda, posle dužeg vremena? To bi bio pogled spolja, iz druge perspektive.

ma na zimu smo se adaptirali u Rus, mada smo drhtali prvih dana, ogromna promena ... a za Srb, otom-potom, juce smo stigli



Nadam se da će vam boravak ovde biti prijatan, ili barem podnošljiv.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:32 23.11.2018

Re: dualnost

zemljanin

ma na zimu smo se adaptirali u Rus, mada smo drhtali prvih dana, ogromna promena ... a za Srb, otom-potom, juce smo stigli


Хоћете до НС да вас проводам - обилазак фрушкогорских манастира, Сремски Карловци дегустација вина, вечера&overnight НС.
myredneckself myredneckself 12:53 23.11.2018

Vrata

Како год, врата у нешто другачије и ново свакако јесу били...


Osim funkcionalnosti, evidentiranja i kontrole ulazaka, izlazaka, prolazaka...bez vrata ne mogu da zamislim ni prelazak u druge dimenzije.
Sličnu ulogu imaju i prozori i kapije.
Zato valjda i nije nekakvo iznenađenje kad Bil Gejts svom kompjuterskom operativnom sistemu nadene ime Windows, kroz koji danas gleda puno sveta.


zemljanin zemljanin 13:53 23.11.2018

Re: dualnost

Srđan Fuchs
zemljanin

ma na zimu smo se adaptirali u Rus, mada smo drhtali prvih dana, ogromna promena ... a za Srb, otom-potom, juce smo stigli


Хоћете до НС да вас проводам - обилазак фрушкогорских манастира, Сремски Карловци дегустација вина, вечера&overnight НС.

hvala na ponudi, trenutno mi je previse bilo kakvih obilazaka ... zena me spovela kroz sve moguce varijante tokom ovih 15ak dana u Rus ... i crko gladan, sve neke ribe na zilion nacina a meso nidje

jos da prezivim tastu narednih nekoliko dana i posle krkanluk i zivot BRE ... pa nazad kuci i mom toplom okeancicu

napatih se da slusam Pelagiju

nask nask 11:50 24.11.2018

Re: dualnost

i crko gladan, sve neke ribe na zilion nacina a meso nidje


Lepo sam te ja upozorio pre neku nedelju. Znači ništa se nije promenilo na tom polju u posledenjih 25 godina.
zemljanin zemljanin 09:10 25.11.2018

Re: dualnost

nask
i crko gladan, sve neke ribe na zilion nacina a meso nidje


Lepo sam te ja upozorio pre neku nedelju. Znači ništa se nije promenilo na tom polju u posledenjih 25 godina.

i bio si u pravu ... naravno, nisam *crko gladan* ali mi takva ishrana ne prija em sam veliki gurman ... al nadoknadjujem sada samo tako
zemljanin zemljanin 16:28 26.11.2018

Re: dualnost

mirelarado
PS. evo nas ponovo medju srbljem i zatvarmo vrata - zima bato



Osim što je zima, kako li vam izgleda, posle dužeg vremena? To bi bio pogled spolja, iz druge perspektive.

na prvu loptu

- nevidjeno bombardovanje informacijama i vestima ... ne stignes da shvatis tekucu a vec ide nova ... stvarno ludlo sa kojeg sam se definitvno skinuo pa mi je to WOW ...

- nevidjena kolicina kucica i macica aka kucni ljubimci ... svi imaju barem po jedan primerak ... to me zacudilo ... i naravno miris na koji su se vlasnici adaptirali meni je, recimo neobican

- ljudi su zombirani, posao-kuca-spavanje-i tracarenje u intermecima ... vise manje kao sto je bilo i pre 2000te ali je sada jace izrazeno, vise nivoa zutila u ljudima ...

- BG - neprepoznatljiv, delom pozitivno, delom negativno ... lici na bilo koji drugi milionski grad ...

...

dobra klopa
mirelarado mirelarado 16:42 26.11.2018

Re: dualnost

- ljudi su zombirani, posao-kuca-spavanje-i tracarenje u intermecima ... vise manje kao sto je bilo i pre 2000te ali je sada jace izrazeno, vise nivoa zutila u ljudima ...



Pa, da. Težak je život u ovoj razbojničkoj varijanti surovog kapitalizma. Onu mrvu slobodnog vremena tek jedan neznatan broj traći na praćenje lavine dnevnopolitičkog bulšita, što ima i dobre i loše strane: ne valja što bulšit lakše prolazi, dobro je što je manje slepih i odanih poklonika režima i Umišljenog Mesije.
docsumann docsumann 15:50 23.11.2018

njaooo

što ste se razgnjecali tim srceparajućim melodijama

nask me podsjeti na objetljnicu nastajanja jedne od nauticajnih hip-hop grupa u novijoj povijesti.

u to ime...

Черевићан Черевићан 14:24 24.11.2018

in vivo

врата у нешто

гдегод крено препрече се врата
психе људске и'л физичке врсте,
те да сходно датом провиђењу
можда прођеш можда не пропусте
mirelarado mirelarado 12:00 27.11.2018

Затворена врата

Јуче нас је напустио један од последњих великана филмске уметности. Живот Бернарда Бертолучија био је посвећен филму, радио је до последњег дана. Аутор је култних филмова, какви су Двадесети век, Последњи танго у Паризу, Последњи кинески цар... Могло би се рећи да се његовом смрћу завршава једна велика филмска епоха.

Једном је рекао: "Оставио сам да крај филма буде недоречен, зато што је и живот такав."

vcucko vcucko 09:35 28.11.2018

Re: Затворена врата

mirelarado


Једном је рекао: "Оставио сам да крај филма буде недоречен, зато што је и живот такав."


Ceo film "Novecento" je višesatni izraz genija. Ali kraj!

Kad se De Niro i Depardje, onako matori, gurkaju i međusobno sapliću po istoj stazi iz detinjstva... koliko to traje, minut? Sublimat ljudske vrste i života uopšte. Večna borba, onaj koji ima i onaj koji nema, sit gladnom ne veruje, scena zaslužuje poseban naslov.

Ili kad komunista islednik prsne sa Pu-Yi-jem, tad-i-tad si bio tu-i-tu, nemoguće je da si znao za japanske eksperimente na živim ljudima u Harbinu, pa kako to, kao car nisi mogao da budeš kriv ni za šta, sad si odjednom kriv za sve, kakav si to čovek?!

Čist genije. Ono što je Maradona rekao Božja ruka
tasadebeli tasadebeli 09:44 28.11.2018

Re: Затворена врата

vcucko
mirelarado


Једном је рекао: "Оставио сам да крај филма буде недоречен, зато што је и живот такав."


Ceo film "Novecento" je višesatni izraz genija. Ali kraj!

Kad se De Niro i Depardje, onako matori, gurkaju i međusobno sapliću po istoj stazi iz detinjstva... koliko to traje, minut? Sublimat ljudske vrste i života uopšte. Večna borba, onaj koji ima i onaj koji nema, sit gladnom ne veruje, scena zaslužuje poseban naslov.

Ili kad komunista islednik prsne sa Pu-Yi-jem, tad-i-tad si bio tu-i-tu, nemoguće je da si znao za japanske eksperimente na živim ljudima u Harbinu, pa kako to, kao car nisi mogao da budeš kriv ni za šta, sad si odjednom kriv za sve, kakav si to čovek?!

Čist genije. Ono što je Maradona rekao Božja ruka







Il giorno della liberazione







Било некад, друже...

Данас је то све нешто обрнуто. Горе је постало доле, доле је постало горе, лево је отишло у десно, десно је отишло у лево (успон популистичке деснице у старој курви, Јевропи који подржава Трампова Америка )...


Ако не верујеш мени, питај ове наше блоговске левичаре пластиканере који би још увек да се играју четника и партизана из Булајићевог филма "Неретва".

što bi rekao Zoran Kostić Cane svojevremeno izlazeći sa tonske probe u baštu SKC-a: "Šta je bilo, majmuni, još uvek ste na istoj grani?" ЛИНК



Шта ћеш, такав су задатак добили ти левичари пластиканери од свог газде.

Јебига, то ти се званично зове "Денис одрживога развоја".







Јебеш ти то када ти "Слободу" доносе таква Револуција и такви Револуционари...







П.С. -












Ај живели, друже!

Сутра је Дан Републике, дан којег се све свиње у Србији ужасавају.

Вероватно због овог Републике.
mirelarado mirelarado 11:28 28.11.2018

Re: Затворена врата

Данас је то све нешто обрнуто. Горе је постало доле, доле је постало горе, лево је отишло у десно, десно је отишло у лево (успон популистичке деснице у старој курви, Јевропи који подржава Трампова Америка )...


Свет је дефинитивно отишао у... Хондурас. Погледајте како је "me too" хистерија загорчала Бертолучијеве последње дане. Шта рећи.
nsarski nsarski 12:01 28.11.2018

Re: Затворена врата

Свет је дефинитивно отишао у... Хондурас. Погледајте како је "me too" хистерија загорчала Бертолучијеве последње дане. Шта рећи.


U Švedskoj, škole uvode predmet "me too" za tinejdžere.
Swedish school puts #metoo on the curriculum

A school in Sweden has put the #metoo movement on the curriculum, with all 15-year-olds given a two-hour lesson on the global campaign against sexual harassment.

She said that boys and girls were split for part of the lesson, with male teachers working with the boys and female teachers with the girls.

“We have male teachers working with those who identify as men so that they don’t feel that they’re just being blamed, and realise that we should instead talk about how to have a more equal society,” she said.

“It can easily happen that the boys feel ‘everyone is blaming us’, when it is in fact more about the structure of society.”

Budućnost je toliko svetla da ćemo svi morati da nosimo tamne naočare.

A možda su ovo vrata u vrli novi svet?
mirelarado mirelarado 12:22 28.11.2018

Re: Затворена врата

nsarski
A možda su ovo vrata u vrli novi svet?


Izgleda da jesu. Još će doći i na ideju da se škole razdvoje na muške i ženske, kao pre 200 godina, zbog boljitka "strukture društva".


vcucko
Kad se De Niro i Depardje, onako matori, gurkaju i međusobno sapliću po istoj stazi iz detinjstva... koliko to traje, minut? Sublimat ljudske vrste i života uopšte. Večna borba, onaj koji ima i onaj koji nema, sit gladnom ne veruje, scena zaslužuje poseban naslov.



tasadebeli tasadebeli 12:27 28.11.2018

Re: Затворена врата

mirelarado

nsarski

A možda su ovo vrata u vrli novi svet?



Izgleda da jesu. Još će doći i na ideju da se škole razdvoje na muške i ženske, kao pre 200 godina, zbog boljitka "sdtrukture društva".



Јој!

Не поменух ја за џабе Хакслија још у уводу...





Очекујем да се из структура цивилног друштва јаве и они који се брину и о заштити путера.

Сетих се сада и ја те накнадне расправе после 35 година од настанка филма... О сцени "силовања" у "Тангу".


Зона сумрака. С оне стране ума.
vcucko vcucko 13:09 28.11.2018

Re: Затворена врата

tasadebeli


Сутра је Дан Републике, дан којег се све свиње у Србији ужасавају.

Вероватно због овог Републике.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana