Život

USPUTNE BABE

razmisljam RSS / 24.11.2018. u 21:49

               Naravno da je ona bila najpopularnija među nama dečurlijom. Držala je malu budicu na samom kraju korzoa, preko puta pošte i taman toliko skrajnuto da se moralo preći preko ulice ne bi li se do nje došlo. Tako su se grickalicama snabdevali oni srećnici koji su bili dovoljno odrasli da se svake večeri vrte u uvek istim krugovima od Minipove poslastičarnice na jednoj, do nje na drugoj strani najzelenije ulice moje varoši.
               Mi buranija smo je željno čekali da se nakani i prošeta našom ulicom. Zvali smo je baba špicara. Okrugla, stamena, nabundana, zabrađena, sa velikom pletenom korpom preko ruke, pojavljivala bi se lagano koračajući ciglom patosanim trotoarom u rana popodneva koja smo najčešće provodili na klupi u hladovini susedovog duda.
               A korpa joj je bila puna sitnih zadovoljstava: suncokret, špice, kikiriki i ooogromne bombone štolverke*-kocke besprekorno uvijene u beli papir, samo su čekali na nas. Uz njih su bili poslagani maleni fišeci ručno pravljeni od najrazličitije hartije i jedna omanja čaša koja je služila kao merica. I sve je stajalo pedeset para po meri. Koliko se sećam, u to vreme je toliko koštalo i pola kilograma hleba.
               Iskreno, ja se nisam radovala njenom dolasku, jer nikada nisam imala novac odvojen za tu priliku. Moji su bili pristalice štednje za velike stvari kao što su bicikl ili rolšue, tako da dugo nisam imala zvanični džeparac, a i smatrali su da nije higijenski kupovati ma šta na ulici. Osim toga, brat mi je bio alergičan na suncokret, sa veoma dramatičnim reakcijama, tako da je zabrana bila vrlo izričita i stroga.
               Međutim, obično bi se našla neka dobra duša da mi u šaku saspe malo špica, tako da nisam ostajala izopštena. Ali štolverke su mi ostale san - staviš jednu u usta i ona ti budu puna, prepuna, toliko da ne možeš ni da dišeš, a kamo li da govoriš; bombona se topi i lepi za zube i nepce i usne i tako je prelepog ukusa prženog šećera da želiš da je nikad ne nestane.

               *** *** ***

               Ona je bila sićušna, uvek u nekom bezobličnom mantilu sasvim neodređene boje, bez osmeha na licu zgužvanom od godina, tiha i nekako, bar se meni činilo, plašljiva poput miša. Nedavno sam pitala mamu kako se zvala ta stara gospođa ( jer, videlo se da potiče iz neke predratne gospodske priče koja se loše završila ), ali ona nije mogla da se seti. U kući smo je zahvaljujući bratovljevoj naglašnoj sposobnosti za vickastost zvali baba žuljara. Pojavljivala bi se po dogovoru noseći veliku torbu nalik onim nekadašnjim lekarskim, u kojoj se krio sav njen raznovrsni alat. Mama bi namakala noge u lavoru dok bi ona pažljivo slagala turpije i plovućce i makazice i svašta nešto u čiju se namenu nisam doznavala i onda bi počinjao pedikir. Radila je pažljivo, predano, lagano. Ne mogu da se setim da li je ikad išta pričala, da li sam sa njom ikad progovorila koju reč, osim pozdrava pri dolasku i odlasku. Jednostavno, gotovo da je bila nevidljiva.

               *** *** ***

               Zato je baba Bojana bila vrlo vidljiva, uprkos svojoj neznatnoj visini i još neznatnijoj širini. Bila je glasna, grlena, kočoperna i vrlo moderna za ondašnja bablja merila - nije se zabrađivala i čak je imala 'ladnu trajnu na kratkoj sedoj kosi. Nju sam zapamtila po prekomernoj upotrebi nežnosti.
               Sećam se kao danas: stojim na pragu dnevne sobe, ona nailazi iz trpezarije, ja je pozdravljam, ona insistira na zagrljaju, u to ime se saginjem, ona mi obavija ruke oko vrata skoro se obesivši o mene jer sam daleko viša od nje i onda krc! i ostajem blago nakrivljene glave i prilično bolne šije sledećih nekoliko dana. Ne treba ni da govorim da sam potom redovno pokušavala da izbegnem bliske susrete sa njom.

               *** *** ***


               Baba Simanu od prekoputa pamtim samo po njenim kozama koje su uredno brstile mladice drveća koje je zamenilo posečene dudove kada je veštačka svila iz naše svilare potisnula prirodnu, pa time i potrebu za hranom za svilene bube. Ona je pokušavala da ih spreči u tome, ali je retko uspevala jer, naravno, rogate beštijice su bile brže od nje.

               *** *** ***
               Posebna priča je bila svekrva mamine kume. Ni njoj se ne sećam imena. Znam samo da je, kada je obudovela i došla da živi kod sina čvrsto rešila da ni prstom ne mrdne ni po koju cenu, osim kad treba da prinese kašiku ustima. Ponašala se kao nekakvo kraljevsko visočanstvo - uvek prisutna, večito spremna da primedbuje i zahteva, ne previše zadovoljna tretmanom koji je dobijala i sasvim nedosetljiva da joj je i snaja živo biće, sinovljeva supruga, majka njenih unuka ( Ej, samo muške je rađala! ) i, u krajnjoj liniji, sapatnica po polu. Nikada nisam srela toliko samoživu osobu.

               *** *** ***

               Bila je tu i čitava plejada hercegovačkih i crnogorskih baba u crnom. Sve su ličile jedna na drugu onako lica uokvirenih korotnim maramama, u istovetim pletenim prslucima preko bolnih krsta, nagnute nad šporetima na kojima su okretale pržune pune mirišljave kafe ili šćućurene u nekom ćošku sa mlinom za kafu u rukama. Jednom kad bi obukle crninu za nekim članom svoje ili muževljeve familije obično je više nikada nisu skidale, jer su porodice bile brojne i samim tim smrt prilično česta pojava.

               *** *** ***

               A bake su samo dve. I ova priča nije o njima.

 


               ( *Beskrajno hvala MRNS što je nekad negde na ovim blogoprostorima pomenula kako se ta poslastica zove, tako da sam konačno mogla da povežem ime sa ukusom. )

 

iuR2TwW.jpg?1

 

Selo Dubovo

Autor: Goran Stamenković

 

 

Tagovi



Komentari (93)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 22:32 24.11.2018

O'š bombon :)

Ja sam te bombone zvala karamele. I obavezno ih kupovala za seosku slavu.
Pre par godina sam na nekoj manifestaciji u Novom Bečeju naletela na štand sa raznim slatkišima, svilenim bombonama, staklenim bombonama, susam u karameli, ma sto čuda. Dok sam sve probala, pozlilo mi od šećera.

A, babe. Raznih je bilo. Najviše me nervirala baba Sima. Ta je bacila oko na mog beogradskog dedu, a ja se nervirala. Još bila sva okrugla, od onih niskih žena sa izraženim stomakom i zadnjicom, baš mi nije išla uz mog vitkog dedu.
razmisljam razmisljam 23:14 24.11.2018

Re: O'š bombon :)

cassiopeia
Ja sam te bombone zvala karamele. I obavezno ih kupovala za seosku slavu.
Pre par godina sam na nekoj manifestaciji u Novom Bečeju naletela na štand sa raznim slatkišima, svilenim bombonama, staklenim bombonama, susam u karameli, ma sto čuda. Dok sam sve probala, pozlilo mi od šećera.


Па и јесу биле карамеле. Тако сам их и ја звала. Али нарочито велике и нарочито лепљиве и нарочито непревазиђеног укуса.

А ти шарени штандови са старинским слаткишима, лушама, ушећереним јабукама, плочицама од сусама и ораха увијеним у целофан и свим осталим чудесима су ми увек привлачили пажњу. Само што сам ја умела да се уздржавам, за разлику од тебе.

A, babe. Raznih je bilo. Najviše me nervirala baba Sima. Ta je bacila oko na mog beogradskog dedu, a ja se nervirala. Još bila sva okrugla, od onih niskih žena sa izraženim stomakom i zadnjicom, baš mi nije išla uz mog vitkog dedu.


Их, каква си! И ја сам округла баба. Је л' то значи да нисам заслужила свог витког деду?

И да, 'оћу бомбон.

Решила сам да на овом блогу направим фото-изложбу мог виртуелног другара Горана Стаменковића на тему баба.

*** *** ***

Теби једна мало неуобичајена:



cassiopeia cassiopeia 10:57 25.11.2018

Re: O'š bombon :)

Само што сам ја умела да се уздржавам, за разлику од тебе.


Eh, šta ću, takva bila, takva i ostala.

Их, каква си! И ја сам округла баба. Је л' то значи да нисам заслужила свог витког деду?


Ju, naopako, pa to je mislila ona mala Cass od pre, khm, khm, nema veze, ova sad ima vrrrrlo sličnu konstituciju baba Simi.

E, bombon, stiže sutra. Ne malo sutra, već sutra sa kompa.
afraid afraid 12:09 25.11.2018

Re: O'š bombon :)

cassiopeia
Ja sam te bombone zvala karamele. I obavezno ih kupovala za seosku slavu.
Pre par godina sam na nekoj manifestaciji u Novom Bečeju naletela na štand sa raznim slatkišima, svilenim bombonama, staklenim bombonama, susam u karameli, ma sto čuda. Dok sam sve probala, pozlilo mi od šećera.

A, babe. Raznih je bilo. Najviše me nervirala baba Sima. Ta je bacila oko na mog beogradskog dedu, a ja se nervirala. Još bila sva okrugla, od onih niskih žena sa izraženim stomakom i zadnjicom, baš mi nije išla uz mog vitkog dedu.

To je, ipak, tvoj deda trebalo da proceni.
afraid afraid 12:10 25.11.2018

Re: O'š bombon :)

cassiopeia
Само што сам ја умела да се уздржавам, за разлику од тебе.


Eh, šta ću, takva bila, takva i ostala.

Их, каква си! И ја сам округла баба. Је л' то значи да нисам заслужила свог витког деду?


Ju, naopako, pa to je mislila ona mala Cass od pre, khm, khm, nema veze, ova sad ima vrrrrlo sličnu konstituciju baba Simi.

E, bombon, stiže sutra. Ne malo sutra, već sutra sa kompa.

Ima li neka vitka za mene?
razmisljam razmisljam 16:34 25.11.2018

Re: O'š bombon :)

cassiopeia

Ju, naopako, pa to je mislila ona mala Cass od pre, khm, khm, nema veze, ova sad ima vrrrrlo sličnu konstituciju baba Simi.




E, bombon, stiže sutra. Ne malo sutra, već sutra sa kompa.


Јеее! Једва чекам.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 16:43 25.11.2018

Re: O'š bombon :)

afraid

Ima li neka vitka za mene?


Чарли, држи се ти лепо своје законите жене и не фантазирај. Сети се колико си поплашених качамака изјео, а сваки прављен по твом укусу и ћеифу и са пуно пажње и љубави.
Дакле, повуци питање и не експонирај се тамо где не би требало то да радиш.



Запод, Албанија
Аутор: Горан Стаменковић
mirelarado mirelarado 23:10 24.11.2018

Harms

Starice koje ispadaju

Jedna starica se usled svoje preterane radoznalosti nagnula kroz prozor, ispala i razmrskala se.


Kroz prozor se nagnula druga strica da bi videla onu koja se razmrskala, ali je usled svoje preterane radoznalosti takođe ispala kroz prozor, strmoglavila se i razmrskala.

Zatim je kroz prozor ispala treća starica, zatim četvrta, zatim peta.

Kada je ispala i šesta starica, meni je dosadilo da ih gledam, pa sam pošao na Maljcevsku pijacu gdje su, kažu, jednom slepcu poklonili pleteni šal.
(Danil Ivanovič Harms)


Znam da ti je namera bila podsećanje na babe koje su se vrzmale po obodima tvog detinjstva, a i kasnije, ali ja sam otrovana literaturom, čim se spomenu babe, pomislim na Danila Ivanoviča.
razmisljam razmisljam 23:39 24.11.2018

Re: Harms

mirelarado

Znam da ti je namera bila podsećanje na babe koje su se vrzmale po obodima tvog detinjstva, a i kasnije, ali ja sam otrovana literaturom, čim se spomenu babe, pomislim na Danila Ivanoviča.


Грешиш, Мирела, ооо, како грешиш!
Намера ми је била само да испричам једну од оних прича које могу асоцијацијама да повуку на разне стране.
Тако да ниси промашила тему ни мало, нити си својим отровом ишта покварила.
Напротив.
Хармс је увек добродошао, ма о којој теми или скретању с ње се радило.

А ово је савремена верзија баба Симане и њених коза.




Билећа

Аутор: Горан Стаменковић
mirelarado mirelarado 23:43 24.11.2018

Re: Harms

А ово је савремена верзија баба Симане и њених коза.


Твој виртуелни другар прави сјајне фотографије!


razmisljam razmisljam 23:59 24.11.2018

Re: Harms

mirelarado


Твој виртуелни другар прави сјајне фотографије!


Да. Он је планинар. Пентрачи се често заједно са мојим Р.-ом и залуђен је фотографисањем. Ако те занима, потражи га на Фејсбуку. Налог му је отворен, а албуми прекрасни.
Имам у плану један посебан фото-блог са његовим фоткама дрвећа. Само кад прикупим грађу. Треба доста времена да цуњам по гомилама фотографија док не нађем оно што ми треба. Али, биће...

Види ово:



Аутор: Горан Стаменковић
mirelarado mirelarado 00:05 25.11.2018

Re: Harms

Види ово:
'



Хит! А овај зид с кофом у којој су коке душу дао за Доксове ХазАрт радове.
razmisljam razmisljam 00:14 25.11.2018

Re: Harms

mirelarado

Хит! А овај зид с кофом у којој су коке душу дао за Доксове ХазАрт радове.


Пссст... Одвојила сам ја понешто његово и за ХазАрт блогове.
zilikaka zilikaka 23:14 24.11.2018

kad živiš u zgradi

I komšijske babe imaju drugu funkciju.

Kod nas je baba Zorka preuzela ulogu lokalnog hronologa.
Imala je za to odličnu poziciju - stan u prizemlju sa vratima okrenutim glavnom ulazu te nije moglo da se prođe bilo gde a da se ona omaši.
Pored toga špijunka na vratima je bila kao izmišljena za taj poso.
Ako bi kojim slučajem trebalo da se i čuje šta neko priča, baba Zorka se nije libila da otškrine vrata i proviri. Zato je nama, deci iz ulaza, bilo sasvim normalno da, čim se popnemo na onih desetak stepenica, pogledamo u pravcu njenih vrata i nazovemo dobar dan ili veče, kako već spada red.
Znali smo da je svakako tu.

Pored nje bila je i baba Ljubinka, na trećem ulazu, ista pozicija stana, ali ova baka i njen deda su nekako bili mnogo pitomiji. Ne znam ko i kako je to prvi poćeo, ali čitavom čoporu dece iz komšiluka su služili kao mesto gde ćeš svratiti po čašu vode kad ožedniš.
Njih smo birali da ne bismo išli kućama gde postoji opasnost da nas zadrže i ne puste ponovo napolje, a taman se zahuktalo sa igranjem.

Imali smo i babu kod koje smo kupovali "sune", slično kao i vi. Jedino što je ova naša to radila od kuće, iz dvorišta.
Al to je bilo u trećoj ulici, ne baš ni blizu, pa se kod nje odlazilo organizovano, po grupama. Onda nazad sve pljuckajući usput. Taman toliko je i bilo u fišeku, da potraje do kuće.
mirelarado mirelarado 23:28 24.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

Kod nas je baba Zorka preuzela ulogu lokalnog hronologa.
Imala je za to odličnu poziciju - stan u prizemlju sa vratima okrenutim glavnom ulazu te nije moglo da se prođe bilo gde a da se ona omaši.
Pored toga špijunka na vratima je bila kao izmišljena za taj poso.
Ako bi kojim slučajem trebalo da se i čuje šta neko priča, baba Zorka se nije libila da otškrine vrata i proviri. Zato je nama, deci iz ulaza, bilo sasvim normalno da, čim se popnemo na onih desetak stepenica, pogledamo u pravcu njenih vrata i nazovemo dobar dan ili veče, kako već spada red.
Znali smo da je svakako tu.


Kod nas u zgradi za video nadzor bila je zadužena izvesna Lekanka, znali smo je samo po tom prezimenu. I funkcionisala je pouzdanije od bilo kakve elektronike, uvek spremna da sutradan ujutro roditeljima u prolazu saopšti sve najgore o nama decama.
razmisljam razmisljam 23:50 24.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

zilikaka
I komšijske babe imaju drugu funkciju.


Ма, ми смо то имали у много огољенијем виду. Или се осматрало налакћен са прозора спаваћих соба које су гледале на улицу, удобно ослоњен о неко јастуче, или се сасвим отворено седело на клупама и посматрало. Не д'о драги Бог да им се не јавиш. А да су све знале, све виделе и свакакве аброве водиле - јесу.

Pored nje bila je i baba Ljubinka, na trećem ulazu, ista pozicija stana, ali ova baka i njen deda su nekako bili mnogo pitomiji. Ne znam ko i kako je to prvi poćeo, ali čitavom čoporu dece iz komšiluka su služili kao mesto gde ćeš svratiti po čašu vode kad ožedniš.
Njih smo birali da ne bismo išli kućama gde postoji opasnost da nas zadrže i ne puste ponovo napolje, a taman se zahuktalo sa igranjem.


Ми смо имали чесму у дворишту, па смо се тако сналазили. Нарочито када су мама и тата били на послу, а и иначе.

Imali smo i babu kod koje smo kupovali "sune",...


Виш, ми смо говорили суње ( од сунцокрет ).



Јабланица, Ровни

Аутор: Горан Стаменковић
blogovatelj blogovatelj 06:59 25.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

Pored toga špijunka na vratima je bila kao izmišljena za taj poso.


Tu ulogu u mom ulazu nije imala baba, nego Buba. Tako joj je ime bilo. Možda Ljubinka, ali niko nikad je nije drugačije zvao nego Buba. Ćale mog druga je jednom posle ponoći dolazio kući, čuo je kako šuška iza vrata, stao pred špijunku i rekao "jeste, Buba, pijan sam. Sutra mojoj Mici da prijaviš"
nikvet pn nikvet pn 10:42 25.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

blogovatelj
posle ponoći dolazio kući, čuo je kako šuška iza vrata, stao pred špijunku i


У истој прилици један весељак са другог спрата је у приземљу дежурној шпијунки окренуо гузицу и страшно прднуо, пола зграде разбудио.
razmisljam razmisljam 16:27 25.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

blogovatelj

Tu ulogu u mom ulazu nije imala baba, nego Buba. Tako joj je ime bilo. Možda Ljubinka, ali niko nikad je nije drugačije zvao nego Buba. Ćale mog druga je jednom posle ponoći dolazio kući, čuo je kako šuška iza vrata, stao pred špijunku i rekao "jeste, Buba, pijan sam. Sutra mojoj Mici da prijaviš"


Бабе или Бубе, своди се на исто, јер их је гањао исти неиздрж халапљивости за туђим животима. Мора да су њихови били крајње тужни и празни, чим их је таква занимација хранила.

А овај другарев ћале је испао цар.


razmisljam razmisljam 16:31 25.11.2018

Re: kad živiš u zgradi

nikvet pn


У истој прилици један весељак са другог спрата је у приземљу дежурној шпијунки окренуо гузицу и страшно прднуо, пола зграде разбудио.


Дакле, у борби против прекомерно радозналих, појединци се не устежу ни против гласних бојних отрова!




Аутор: Горан Стаменковић
mlekac mlekac 23:48 24.11.2018

Odakle početi?

Naš familijarni matrijarh je bila moja baka Soka. To što je imala samo četvoro sopstvenih unučića nije sprečavalo svu bližu i dalju rodminu i okolnu komšijsku decu da je prisvaja. Do te mere da su neki, tek kad su pregurali više od pola veka, konačno otkrili da im nije bila nikakav rod, nego da smo u rodu preko dede, njenog nikad prežaljenog Milana, koji nas je napustio još 1933. Al' Soka je, onako starinski, držala evidenciju cele familije i sačuvaj Bože da bi neko od njih iz odnekud došao u Beograd a da ne svrati na poklonjenje! Naravno, nuspojava je bila da sam, kad bih krenula ne ekskurziju u bilo koji deo bivše nam domovine bila jedini baksuz kog je sačekivala bulumenta nekih rođaka koje je Soka uredno obavestila o mom dolasku i onda se znalo - dok se drugi provode, ja sedim i odgovaram na nemoguća pitanja o bližoj i daljoj rodbini. Inače je bila mala pa okrugla, večito u crnini i večito sa istom frizurom. Nikad nije podizala glas ali je, kao svaka iskusna učiteljica u penziji, itekako dominirala i našom kućom i komšilukom.
S druge strane Nana, tatina mama, takođe penzionisana učiteljica, bila je neki drugi materijal. Uvek su je oslovljavali sa "Gospa". Čak i kad su drugarice bile neprikoslovene. Za razliku od Soke nikada nije nosila marame, često je putovala, nameštala je frizure, znala je sve izložbe i predstave koje su tog trenutka u gradu i imala je biblioteku zbog koje sam bila spremna da se zauvek preselim kod nje. Nekako, kad bi bile zajedno, puštala je Soki prednost (ipak je bila koju deceniju mlađa), ali, kad smo bili nasamo - ista ona tiha autoritativnost izbijala je i iz nje.
E, onda je dolazila Nena. Koja nije bila nikakav rod, ali, računala se u neki. Predratna kuvarica, uvek spremna da nam pravi najneverovatnije specijalitete, stanovala je dve ulice iznad nas na (kako mi je tada izgledalo) neverovano romantičnoj dorćolskoj mansardi. Nije imala nikoga osim jednog brata, ali je imala neverovatno strpljenje i beskrajne zalihe priča ako nam je dosadno.
Onda je tu bila i gospa Ana. Valjda udovica. Ili raspuštenica. Višestruka. Upadala je nenajavljena praćena oblakom mirisa od ljubičice donoseći sve moguće tračeve što iz komšiluka, što iz grada generalno, koje je Soka strpljivo slušala, još strpljivije trebila od kićenih dodataka i na kraju koristila da po ko zna koji put nokautira mog jadnog oca koji nikada nije uspeo da shvati kako njegova tašta, koja retko mrda iz kuće, uvek zna šta se događa u gradu.
razmisljam razmisljam 00:06 25.11.2018

Re: Odakle početi?

mlekac


Оооо, лонг тајм но си!

Па, добро се вратила и боље нас нашла и хвала за твоју личну бабљу причу и тако то.



Доња Локошница

Аутор: Горан Стаменковић
freehand freehand 00:05 25.11.2018

Babe rulez



razmisljam razmisljam 00:11 25.11.2018

Re: Babe rulez

freehand


'Ајде што игра, али што кува за војску!!!



Бељаница

Аутор: Горан Стаменковић
freehand freehand 00:13 25.11.2018

Re: Babe rulez

razmisljam
freehand


'Ајде што игра, али што кува за војску!!!



Бељаница

Аутор: Горан Стаменковић

I puši, aima i brkove. Stoposto i livor za pregačom


mirelarado mirelarado 00:49 25.11.2018

Re: Babe rulez

Kao i gđa Sara Padi Džons:

nsarski nsarski 00:55 25.11.2018

Re: Babe rulez

Hm, usputne Babe.
Na putu za moje podkosmajsko selo, usput prolazim kroz selo Babe.
Inače, moja sećanja na babe su uglavnom loša. Samo im je ona bradavica na nosu nedostajala da budu veštice, kao one iz ilustrovanih bajki.
razmisljam razmisljam 01:13 25.11.2018

Re: Babe rulez

nsarski
Hm, usputne Babe.
Na putu za moje podkosmajsko selo, usput prolazim kroz selo Babe.


Ето, онда си ти потпуно упознат са материјом.

Inače, moja sećanja na babe su uglavnom loša. Samo im je ona bradavica na nosu nedostajala da budu veštice, kao one iz ilustrovanih bajki.


И лоша сећања су сећања. Слободно их подели са нама. Неће се баце.



Гребенац

Аутор: Горан Стаменковић
nsarski nsarski 01:29 25.11.2018

Re: Babe rulez

И лоша сећања су сећања. Слободно их подели са нама. Неће се баце.


Ma, baš su ružna ta sećanja. A ima osetljivih duša koje će se uznemiriti.
freehand freehand 01:34 25.11.2018

Re: Babe rulez

nsarski
И лоша сећања су сећања. Слободно их подели са нама. Неће се баце.


Ma, baš su ružna ta sećanja. A ima osetljivih duša koje će se uznemiriti.

Nemoj to da mi radiš. Kad pročitam "babe" i "baš loša sećanja" odmah mi nekako kroz glavu prođe sinopsis - Brač '81, on mlad student druge godine, ostao bez kinte, ona sveža frau penzionerka sa koker španijelom; malo plaža, malo hotelska terasa u rane večeri sa Novim fosilima...
Pričaj, ne zajebavaj! Ko ne voli nek nečita.
nsarski nsarski 01:42 25.11.2018

Re: Babe rulez

Pričaj, ne zajebavaj! Ko ne voli nek nečita.

OK, tražili ste, čitajte.
Bila u ulici neka baba Desa koju smo zvali Desa Mačkara. Iz razumljivih razloga jer je živela sama u kući sa dvadesetak olinjalih mačaka i 5-6 sličnih kučića. Stalno nas je maltretirala što igramo lopte na ulici - onako seda i neuredna je vikala sa prozora, zvala policiju. Iz njene kuće je strašno smrdelo, a i ona nije bila mirišljava. I to je trajalo, pa oko dve godine. Jedino je za šugave mačke imala osećanja.
E, jednog dana je neko od klinaca našao neku mačku, popeo se na banderu direktno preko puta njene kuće, i obesio je na kanap na uličnu sijalicu. Desa Mačkara je kukala, vikala, ali mi nismo bili tu. Deca umeju da budu surova.

Neko vreme kasnije Desa je umrla. Nađena je mrtva i smrdljiva na podu, nekoliko dana kasnije. Mačke su već počele da je jedu.
Rekao sam da nije lepo.

blogovatelj blogovatelj 07:04 25.11.2018

Re: Babe rulez

E, jednog dana je neko od klinaca našao neku mačku, popeo se na banderu direktno preko puta njene kuće, i obesio je na kanap na uličnu sijalicu. Desa Mačkara je kukala, vikala, ali mi nismo bili tu. Deca umeju da budu surova.


Mom drugu komšija je probušio fudbalsku loptu koja mu je uletela kroz prozor u stan. Za osvetu, drug mu se isro na haubu od auta.
cassiopeia cassiopeia 11:04 25.11.2018

Re: Babe rulez

Stoposto i livor za pregačom


Čitam juče priču jedne novinarke na fb, pričala o svojim ženskim precima.
I tako opiše svoju čukun čukun babu koja je svom otmičaru, sinu nekog paše, prerezala grlo pre nego se okoristio, a kad je svog potonjeg muža obilazila na položaju (mesto radnje Crna Gora, učesnici Turci i ostala bratija) i nosila mu hranu da se okrepi, obavezno se hvatala puške, pa pravo po neprijatelju uz reči "Ako čovek odmara, ne mora puška da odmara"
freehand freehand 16:43 25.11.2018

Re: Babe rulez

nsarski
Pričaj, ne zajebavaj! Ko ne voli nek nečita.

OK, tražili ste, čitajte.
Bila u ulici neka baba Desa koju smo zvali Desa Mačkara. Iz razumljivih razloga jer je živela sama u kući sa dvadesetak olinjalih mačaka i 5-6 sličnih kučića. Stalno nas je maltretirala što igramo lopte na ulici - onako seda i neuredna je vikala sa prozora, zvala policiju. Iz njene kuće je strašno smrdelo, a i ona nije bila mirišljava. I to je trajalo, pa oko dve godine. Jedino je za šugave mačke imala osećanja.
E, jednog dana je neko od klinaca našao neku mačku, popeo se na banderu direktno preko puta njene kuće, i obesio je na kanap na uličnu sijalicu. Desa Mačkara je kukala, vikala, ali mi nismo bili tu. Deca umeju da budu surova.

Neko vreme kasnije Desa je umrla. Nađena je mrtva i smrdljiva na podu, nekoliko dana kasnije. Mačke su već počele da je jedu.
Rekao sam da nije lepo.


Jebo ti tu erot'ku, to je štivo za Docsumanna
Milan Novković Milan Novković 13:17 28.11.2018

Re: Babe rulez

razmisljam
freehand


'Ајде што игра, али што кува за војску!!!



Бељаница

Аутор: Горан Стаменковић

Simpa baka sa nabildovanim šakama

Podseti me da sam i ja umeo da pletem čarape sa 5 igala, iako blago kilav u završnici i sve su bile ekperimentalne čarape, jelte.

I optužujem guru-level babe za svoj neipresivan umetnički dojam zato što su se uzdržavale da ulože potrebno vreme u moj training - po njihovim mernim jedinicama ja sam pomalo postrance odrastao od 3. - 18. godine kad sam zbrisao u Bgd.

Ali su meni sve te bake (meni je i "baba" lepa reč, loše babe smo mi zvali "babetina" prema meni bile, tj ogromna većina, izuzetno dobre i nesebične.

Naučile su me i da zašivam đon od šlaufa (probušene unutrašnje traktorske gume, npr) na ispletene šlape, iako su mi tu davale posao na kratko i pod budnim okom pošto je šlauš bio in short supply pa su rizikovale štetu ako se otmem kontroli.

A u Karlovcu, kod strine, sam naučio da zašivam gornji deo cipela na srednji deo, pre nego što se u farbici doda đon.

Ovo mi je interesantno zašto što su gomile takvih sitnica (sa iglom i koncem sam i danas tata-mata) kasnije više pomogle onome što sam uspeo u životu nego, npr, predmeti tipa Električne Mašine i Postrojenja, Merenja, itd sa ETF-a (ja sam bio elektronika, ali smo imali svašta, i svašta od svašta me nije naučilo kreativnim obrascima kao ta neka gomila seljačkih ToDo stavki.

A kuvanje, video sam tebe o Šarskog nego sam tek malopre otresao ISO 27001 burazera sa nejakih pleća pa nisam komentarisao:

- Sve razumem šta pričate i imam slična iskustva. Mislim da sam već bio u Bgd i pitam majku kako joj meso ispadne onako dobro i nikako to da postignem, iako sam već počeo da se trudim. Tačnije, pitam je da li ga usoljava podosta unapred, i ona se osvrne oko sebe u strahu, da vidi da li je još neko čuo kako joj idiot-savant sin, al bez ovoga "savant", pita glupa pitanja - pa naravno, bio je odgovor.

- I imem sve ove decenije da se podsetim teme, ponekad, par faktora sam garant dobro "skinuo":

1. Usoljavanje unapred, bar pola sata, poželjno 45 minuta (konkretne cifre sam pokupio poslednjih gdina, ne onomad).

2. Slow cooking - ovde imam amaterski-brzopleto zapažanje: recimo oni seoski kuhinjski šporeti u koje ložiš drva-i-ili ugalj imaju prednost, iako mnogi ne bi rekli na prvi pogled - imaš instant, linearnu kontrolu nad teperaturom - pomeraš šerpe i lonce po plotni (ja sad pokušavam da se setim što više tadašnjih reči)

3. Jako sveži sastojci - pile iz dvorišta, mlado, odraslo na organic hrani, povrće iz zadnje bašte. Gledam po sebi, iako možda učim ove stvari mnogo sporije od proseka, oduvek sam znao da su sveži sastojci jako bitni, ali mi je predugo trebalo da ukapiram koliko bitni, i koliko je to mnogo bitnije nego što sam ja mislio - primer koji nam se igrom slučaja provlači ovih meseci: često kupimo filete brancina (sea bass). U Londonu u dobroj samoposluzi, i sveži, ali upakovani. Ako ga odmah spremimo, i proverimo da su bili sveži, potpuno je drugačija struktura mesa nego kad ga kupimo u Španiji na obali u samoposluzi, isto upakovanog, ali možda tog jutra ili prethodnog. Mislim, nije potpuno nego se primeti razlika, špansko sveže je uvek mekše i "prhkije" pošto je, iako je odstojalo nekoliko dana, i dalje svežije od londonskog svežeg koje se provlačilo kroz bog zna kakve supply chains.

?. Svinjska mast - nemam pojma, nego se sećam da su tada na selu samo nju koristine majke i bake, zejtin, iako sam sve zaboravio, samo za salatu, valjda, za to je išao hard-cash iz džepa, a za mast ne, a keš se trošio na slamčicu

Vidi simpa bakice sa dalekog istoka (imam i ja tone fotki sa bakicama iz Prigrevice i Like, ali to je bila stara tehnologija, kameno doba, i morao bih da tražim, ali ovaj blog je simpa inspiracija

razmisljam razmisljam 19:41 29.11.2018

Re: Babe rulez

Milan Novković

Simpa baka sa nabildovanim šakama


Да, шаке квргаве, што памте мнооого разног посла па су се прсти покривили и скврчили, зглобови отекли и зарибали... Али и даље се не дају - вредно раде, јер за друго и не знају.

Podseti me da sam i ja umeo da pletem čarape sa 5 igala, iako blago kilav u završnici i sve su bile ekperimentalne čarape, jelte.

I optužujem guru-level babe za svoj neipresivan umetnički dojam zato što su se uzdržavale da ulože potrebno vreme u moj training - po njihovim mernim jedinicama ja sam pomalo postrance odrastao od 3. - 18. godine kad sam zbrisao u Bgd.

...

Naučile su me i da zašivam đon od šlaufa...

...

A u Karlovcu, kod strine, sam naučio da zašivam gornji deo cipela na srednji deo, pre nego što se u farbici doda đon.


Благо теби, Миланче. Научио си гомилу корисних ствари само захваљујући доброј вољи тих guru-level babа. Дивно је што су те прихватиле за ученика и пренеле ти своја немала знања. Могао си и да их се не сматраш. Ипак су то старице са гомилом послова на грбачи и вероватно си им само још ти фалио, па су ти ипак посветиле време и стрпљење.

Ја сам имала проблем са учењем плетења и хеклања. Будући да сам левакиња ( Мој добри доктор Ристић, ортопед, би на то рекао: ,,Не, госпођо, нисте левакиња, већ леворука.'' ), нико није успео да ме уведе у тајне тих вештина, па сам морала да гледам, покушавам, грешим и исправљам сасвим сама. Али, успела сам и јако сам битна због тога.

Ali su meni sve te bake (meni je i "baba" lepa reč, loše babe smo mi zvali "babetina" prema meni bile, tj ogromna većina, izuzetno dobre i nesebične.

Ovo mi je interesantno zašto što su gomile takvih sitnica (sa iglom i koncem sam i danas tata-mata) kasnije više pomogle onome što sam uspeo u životu nego, npr, predmeti tipa Električne Mašine i Postrojenja, Merenja, itd sa ETF-a (ja sam bio elektronika, ali smo imali svašta, i svašta od svašta me nije naučilo kreativnim obrascima kao ta neka gomila seljačkih ToDo stavki.


Те, како ти кажеш,сељачке ToDo ставке су есенција довитљивости и преживљавања на селу. Тамо немаш продавнице у којима би се снабдео овим и оним што ти је неопходно, па се довијаш и сналазиш како знаш, а то је непроцењиво умеће. Штап и канап приступ су једино решење.
А онда ствари функционишу и приводе се намени таман како треба.

A kuvanje, video sam tebe o Šarskog nego sam tek malopre otresao ISO 27001 burazera sa nejakih pleća pa nisam komentarisao:

- Sve razumem šta pričate i imam slična iskustva. Mislim da sam već bio u Bgd i pitam majku kako joj meso ispadne onako dobro i nikako to da postignem, iako sam već počeo da se trudim. Tačnije, pitam je da li ga usoljava podosta unapred, i ona se osvrne oko sebe u strahu, da vidi da li je još neko čuo kako joj idiot-savant sin, al bez ovoga "savant", pita glupa pitanja - pa naravno, bio je odgovor.

- I imem sve ove decenije da se podsetim teme, ponekad, par faktora sam garant dobro "skinuo":

1. Usoljavanje unapred, bar pola sata, poželjno 45 minuta (konkretne cifre sam pokupio poslednjih gdina, ne onomad).

2. Slow cooking - ovde imam amaterski-brzopleto zapažanje: recimo oni seoski kuhinjski šporeti u koje ložiš drva-i-ili ugalj imaju prednost, iako mnogi ne bi rekli na prvi pogled - imaš instant, linearnu kontrolu nad teperaturom - pomeraš šerpe i lonce po plotni (ja sad pokušavam da se setim što više tadašnjih reči)

3. Jako sveži sastojci - pile iz dvorišta, mlado, odraslo na organic hrani, povrće iz zadnje bašte. Gledam po sebi, iako možda učim ove stvari mnogo sporije od proseka, oduvek sam znao da su sveži sastojci jako bitni, ali mi je predugo trebalo da ukapiram koliko bitni, i koliko je to mnogo bitnije nego što sam ja mislio - primer koji nam se igrom slučaja provlači ovih meseci: često kupimo filete brancina (sea bass). U Londonu u dobroj samoposluzi, i sveži, ali upakovani. Ako ga odmah spremimo, i proverimo da su bili sveži, potpuno je drugačija struktura mesa nego kad ga kupimo u Španiji na obali u samoposluzi, isto upakovanog, ali možda tog jutra ili prethodnog. Mislim, nije potpuno nego se primeti razlika, špansko sveže je uvek mekše i "prhkije" pošto je, iako je odstojalo nekoliko dana, i dalje svežije od londonskog svežeg koje se provlačilo kroz bog zna kakve supply chains.

?. Svinjska mast - nemam pojma, nego se sećam da su tada na selu samo nju koristine majke i bake, zejtin, iako sam sve zaboravio, samo za salatu, valjda, za to je išao hard-cash iz džepa, a za mast ne, a keš se trošio na slamčicu


Искуство, пре свега. И кување је вештина као и свака друга, која се учи посматрањем, покушавањем, домишљањем... ма, на све могуће начине.

Vidi simpa bakice sa dalekog istoka (imam i ja tone fotki sa bakicama iz Prigrevice i Like, ali to je bila stara tehnologija, kameno doba, i morao bih da tražim, ali ovaj blog je simpa inspiracija






Аутор: Горан Стаменковић
freehand freehand 00:35 25.11.2018

Imena

... su prvo što pomislim kad čujem baba.
Prebiram po familiji i čini mi se da negde moram da zapišem ta imena mojih baba, tetaka, strijna i ujni. Kao da smo (su) ih skupljali po tim imenima koja se čuju retko ili nikad.
Milanka i Mirosava, ajd pa ok. Ali Miladija? Rajna i Anika. Zlatija i Stamena, Desanka, Persa i Ružica.
A najomiljenija među njima tetka moje majke koja se zvala Aferija. I tu ni po jada, nego su je svi u kući, familiji i ulici zvali Sejče, od milošte. Nekoliko minuta samo sa njom i pored nje i niko više nije pitao zašto.
razmisljam razmisljam 00:53 25.11.2018

Re: Imena

freehand
... su prvo što pomislim kad čujem baba.
Prebiram po familija čini mi se da negde moram da zapišem ta imena mojih baba, tetaka, strijna i ujni. Kao da smo (su) ih skupljali po tim imenima koja se čuju retko ili nikad.
Milanka i Mirosava, ajd pa ok. Ali Miladija? Rajna i Anika. Zlatija i Stamnea, Desanka, Persa i Ružica.


Да, старинска имена из неког давног времена. Мало их је којим би данас назвао своје дете. Али, тако то бива...

A najomiljenija među njima tetka moje majke koja se zvala Aferija. I tu ni po jada, nego su je svi u kući, familiji i ulici zvali Sejče, od milošte. Nekoliko minuta samo sa njom i pored nje i niko više nije pitao zašto.


Ова твоја баба тетка је душу дала за мој прошли блог. Но, нека си је ти извукао из заборава и овим поводом. Име је име, а прича о бабама је прича о бабама.



Гостуша, Стара планина

Аутор: Горан Стаменковић


mirelarado mirelarado 16:50 25.11.2018

Re: Imena

A najomiljenija među njima tetka moje majke koja se zvala Aferija. I tu ni po jada, nego su je svi u kući, familiji i ulici zvali Sejče, od milošte. Nekoliko minuta samo sa njom i pored nje i niko više nije pitao zašto.


Tako su i moju baku po majci, Sofiju, svi zvali Ruža. Bila je neobično preduzimljiva i sposobna žena, ali i blagorodna, spremna da svakoga sasluša, posavetuje, pomogne, otuda i to drugo ime. Mirisala joj duša. :)
razmisljam razmisljam 16:54 25.11.2018

Re: Imena

mirelarado

Tako su i moju baku po majci, Sofiju, svi zvali Ruža. Bila je neobično preduzimljiva i sposobna žena, ali i blagorodna, spremna da svakoga sasluša, posavetuje, pomogne, otuda i to drugo ime. Mirisala joj duša. :)


И крштено име јој је приличило. Мудра жена била, очигледно.

Погледај ове руке:



Аутор: Горан Стаменковић
nask nask 01:24 25.11.2018

kad bi obukle crninu

razmisljam razmisljam 01:43 25.11.2018

Re: kad bi obukle crninu

nask


Да.



Аутор: Горан Стаменковић
nask nask 17:09 25.11.2018

Re: kad bi obukle crninu

Onu sam b.* slikao letos, planina Golija, Crna Gora. Ima osamdeset godina i tek je pre dve godine izvadila prvi put u životu ličnu kartu. Nije ni postojala. Rodila je sina neudata, ostala sa kopiletom** kod oca i majke i tako prestala da postoji za ostatak sveta.


*E, za nju nekako ne mogu da kažem baba

**Ružan izraz ali tako oni sami kažu, i dan-danas. Inače je njen sin neviđena duša od čoveka.

Evo gde žive

razmisljam razmisljam 18:44 25.11.2018

Re: kad bi obukle crninu

nask
Onu sam b.* slikao letos, planina Golija, Crna Gora. Ima osamdeset godina i tek je pre dve godine izvadila prvi put u životu ličnu kartu. Nije ni postojala. Rodila je sina neudata, ostala sa kopiletom** kod oca i majke i tako prestala da postoji za ostatak sveta.


*E, za nju nekako ne mogu da kažem baba

**Ružan izraz ali tako oni sami kažu, i dan-danas. Inače je njen sin neviđena duša od čoveka.


Једна од оних сурових прича о изопштавању другачијих. Не тако ретка како би се дало очекивати ако се рачуна на мрву емпатије и зеру разумевања.

Видиш, ни ја не волим да користим тај израз јер ми се ни мало не допада. Али, што кажеш - они га користе без икакве примисли.
Тако сам и била приморана да пишем о бабама, јер су под тим именом остале у мом сећању.
Али, зато сам се, када сам добила прво унуче, обадала из све снаге да му будем бака, а не баба. Прија је постала баба раније, тако да јој се то прилепило. А изгледа ми да није ни имала примедби.




Иѕмеђу Жабљака и Шавника

Аутор: Горан Стаменковић
kick68 kick68 02:30 25.11.2018

Ja

sam svecano napunila 50 i mislim da je krajnje vreme da odlucim u kakvu cu babu da izrastem:)
Ovakva i da hocu, ne mogu da budem:)
cassiopeia cassiopeia 11:05 25.11.2018

Re: Ja

sam svecano napunila 50


Da si srećna i uzbrdo brza!
riply riply 11:43 25.11.2018

Re: Ja

U meni raste ili ja rastem u ovu baba Desu Sarkog... higijena je jos primarna ali mogla bih tako da puknem, na tu stranu
afraid afraid 12:19 25.11.2018

Re: Ja

kick68
sam svecano napunila 50 i mislim da je krajnje vreme da odlucim u kakvu cu babu da izrastem:)
Ovakva i da hocu, ne mogu da budem:)

Prava prilika - nema šta.
mirelarado mirelarado 16:01 25.11.2018

Re: Ja

kick68
sam svecano napunila 50 i mislim da je krajnje vreme da odlucim u kakvu cu babu da izrastem:)
Ovakva i da hocu, ne mogu da budem:)


U gadnu babu ne verujem da ćeš izrasti, jer kako kažu, karakter se ne menja, s godinama samo postaje izražajniji.

Srećan rođa, Kick!


razmisljam razmisljam 16:22 25.11.2018

Re: Ja

kick68
sam svecano napunila 50 i mislim da je krajnje vreme da odlucim u kakvu cu babu da izrastem:)


Е, па нека ти је са срећом!

А ту одлуку донеси пажљиво и промишљено. Никако немој журити и залетати се. Од ње ти зависи читава будућност, а то је велики улог.

Ovakva i da hocu, ne mogu da budem:)


Каква?
Ако ово има неке везе са клипом који си окачила, нажалост, у нас је невидљив. Пише:

Видео је недоступан
Овај видео снимак обухвата садржај партнера WMG,
који га је блокирао у вашој земљи на основу ауторских права.


Дакле, мораћеш да се потрудиш да ми објасниш шта си мислила, али својим речима.

EDIT: Ууупссс! Заборавих фотку.



Аутор: Горан Стаменковић



razmisljam razmisljam 16:39 25.11.2018

Re: Ja

riply
U meni raste ili ja rastem u ovu baba Desu Sarkog... higijena je jos primarna ali mogla bih tako da puknem, na tu stranu


Их, Рипли, немој тако...
Чим ти примећујеш ту могућност, неће то да буде, а и не мора да значи. Наиме, блиско је памети да ћеш се потрудити да до тако нечег не дође, а то је већ пола посла у корист супротног ефекта.

Добродошла у моје блогодвориште.




Јошаничка бања
Аутор: Горан Стаменковић
kick68 kick68 18:57 25.11.2018

Re: Ja

Da si srećna

Puno ti hvala...

i uzbrdo brza!

zeljo pusta...:)
kick68 kick68 18:59 25.11.2018

Re: Ja

U gadnu babu ne verujem da ćeš izrasti, jer kako kažu, karater se ne menja, s godinama samo postaje izražajniji.

Srećan rođa, Kick!

Puno hvala, jubilej je bio nedavno, preziveh ga nekako:)
kick68 kick68 19:11 25.11.2018

Re: Ja

Е, па нека ти је са срећом!

А ту одлуку донеси пажљиво и промишљено. Никако немој журити и залетати се. Од ње ти зависи читава будућност, а то је велики улог.

Ovakva i da hocu, ne mogu da budem:)


Каква?
Ако ово има неке везе са клипом који си окачила, нажалост, у нас је невидљив.

Hvala, hvala..zavisi buducnost, ili ono sto je ostalo od nje:)
Ima veze sa klipom, to je onaj cuveni spot sa bakicom plesacicom, pokusacu opet:
myredneckself myredneckself 20:07 25.11.2018

Re: Ja

razmisljam
i ooogromne bombone štolverke*-kocke besprekorno uvijene u beli papir...

Beskrajno hvala MRNS što je nekad negde na ovim blogoprostorima pomenula kako se ta poslastica zove, tako da sam konačno mogla da povežem ime sa ukusom.


Molim, i drugi put.
Važno je da se štolverki sećamo po lepom, da ne pominjemo samo onu njihovu tvrdoću. Njih je ustvari trebalo znati jesti: prevrćeš ih malo po ustima, sisaš, pa kad od tvoje telesne toplote malo odmeknu možeš da ih razgrizeš, one se tope... a ti se momentalno zapitaš, kako je moguće da sam tako brzo stigla u raj?
Iako si napomenula da one dve babe nisu tema ovog posta, ja jednu od mojih moram da pomenem. (onu s mamine strane koju sam mnogo, mnogo volela i bila jako bliska s njom i kad sam porasla)
Kad sam bila mala, sećam se, baba me je često vodila u posetu kod njenih kumova, da malo posedimo u gostima, da vidimo šta oni rade i kako su.
Stanovali su prilično daleko od babine kuće, pa bismo nas dve kad dođemo do jednog parkića u centru tražile klupu u hladovini, da malo odmorimo i gledamo svet. Baba bi otvorila tašnu i nešto počela da traži, a ono šuška, šuška... Malo posle izvadila bi iz tašne dve štolverke, jednu njoj, i jednu meni, da se sladimo dok odmaramo. Uvek je u tašni imala nešto za nas decu.

Karamel ukus ostao je do danas moj omiljeni ukus.



Još nešto, pitala sam se, zašto baš štolverke? Pa, tadašnji seoski licider i poslastičar Zdravko i njegov otac su još pre wwII rata isprobavali sve recepte iz Nemačke i Mađarske. Tako su i karamele došle u naše krajeve iz stare nemačke fabrike čokolade i bombona Stollwerck, koju je davno osnovao Franz Stollwerck, konditor i industrijalac iz Kelna. (interesantno je da je on počeo sa nekim pastilama protiv kašlja, a onda mu je polako rasla imperija).




myredneckself myredneckself 20:12 25.11.2018

Re: Ja

P.S.
Lepe su fotografije tvog prijatelja Gorana, razmisljam.
zilikaka zilikaka 20:27 25.11.2018

Re: Ja

myredneckself
P.S.
Lepe su fotografije tvog prijatelja Gorana, razmisljam.

Jesu. Prelepe.
razmisljam razmisljam 22:17 25.11.2018

Re: Ja

kick68

Hvala, hvala..zavisi buducnost, ili ono sto je ostalo od nje:)


Немој да си тако малодушна гледе будућности. Она је неизвесна у сваком тренутку. Године нису никакав критеријум. Оно, јесте да се са постепеном промене боје крштенице из беле у жуту њена дужина објективно смањује, али то не значи да јој не треба приступити са дужном пажњом и примереним оптимизмом. У противном неће да ваља.

Ima veze sa klipom, to je onaj cuveni spot sa bakicom plesacicom, pokusacu opet:


Мрка капа. Поново ауторска права.
Али капирам о чему говориш. Мада, битно је да и даље играш, плешеш, поцупкујеш, танцујеш, макар сасвим, сасвим аматерски.



Аутор: Горан Стаменковић

razmisljam razmisljam 22:27 25.11.2018

Re: Ja

myredneckself

Molim, i drugi put.




Važno je da se štolverki sećamo po lepom, da ne pominjemo samo onu njihovu tvrdoću. Njih je ustvari trebalo znati jesti: prevrćeš ih malo po ustima, sisaš, pa kad od tvoje telesne toplote malo odmeknu možeš da ih razgrizeš, one se tope... a ti se momentalno zapitaš, kako je moguće da sam tako brzo stigla u raj?




Iako si napomenula da one dve babe nisu tema ovog posta, ja jednu od mojih moram da pomenem. (onu s mamine strane koju sam mnogo, mnogo volela i bila jako bliska s njom i kad sam porasla


Ма, тема је све што ти падне на памет кад га прочиташ. Зар и теби и Мирели морам то да објашњавам након толиких година проведених заједно на овом месту у ноћним и иним сменама?
Уосталом, ето, да ти срце буде на месту, тема су и штолверке, тако да ниси омашила.

Karamel ukus ostao je do danas moj omiljeni ukus.


Исто такође.

Još nešto, pitala sam se, zašto baš štolverke? Pa, tadašnji seoski licider i poslastičar Zdravko i njegov otac su još pre wwII rata isprobavali sve recepte iz Nemačke i Mađarske. Tako su i karamele došle u naše krajeve iz stare nemačke fabrike čokolade i bombona Stollwerck, koju je davno osnovao Franz Stollwerck, konditor i industrijalac iz Kelna. (interesantno je da je on počeo sa nekim pastilama protiv kašlja, a onda mu je polako rasla imperija).


Хвала за ову информацију. Ето, захваљујући теби, сада знам све о штолверкама ( али сам их и даље жељна ).

Сећаш ли се оваквих сцена пред ајнфортима у бакином селу?



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 22:45 25.11.2018

Re: Ja

zilikaka
myredneckself
P.S.
Lepe su fotografije tvog prijatelja Gorana, razmisljam.

Jesu. Prelepe.


Хвала обема. Гокси има око за детаљ, за тренутак... И воли то што фотка.



Аутор: Горан Стаменковић

Н.З. МРНС, пошто ти имаш налог на Фејсу, сврати на његов профил. Сви албуми су му јавни, а има и тематске ( Људи, Лептири, Змије, Заласци сунца, Цвеће... )

myredneckself myredneckself 23:46 25.11.2018

Re: Ja

razmisljam
myredneckself

Molim, i drugi put.




Važno je da se štolverki sećamo po lepom, da ne pominjemo samo onu njihovu tvrdoću. Njih je ustvari trebalo znati jesti: prevrćeš ih malo po ustima, sisaš, pa kad od tvoje telesne toplote malo odmeknu možeš da ih razgrizeš, one se tope... a ti se momentalno zapitaš, kako je moguće da sam tako brzo stigla u raj?




Iako si napomenula da one dve babe nisu tema ovog posta, ja jednu od mojih moram da pomenem. (onu s mamine strane koju sam mnogo, mnogo volela i bila jako bliska s njom i kad sam porasla


Ма, тема је све што ти падне на памет кад га прочиташ. Зар и теби и Мирели морам то да објашњавам након толиких година проведених заједно на овом месту у ноћним и иним сменама?
Уосталом, ето, да ти срце буде на месту, тема су и штолверке, тако да ниси омашила.

Karamel ukus ostao je do danas moj omiljeni ukus.


Исто такође.

Još nešto, pitala sam se, zašto baš štolverke? Pa, tadašnji seoski licider i poslastičar Zdravko i njegov otac su još pre wwII rata isprobavali sve recepte iz Nemačke i Mađarske. Tako su i karamele došle u naše krajeve iz stare nemačke fabrike čokolade i bombona Stollwerck, koju je davno osnovao Franz Stollwerck, konditor i industrijalac iz Kelna. (interesantno je da je on počeo sa nekim pastilama protiv kašlja, a onda mu je polako rasla imperija).


Хвала за ову информацију. Ето, захваљујући теби, сада знам све о штолверкама ( али сам их и даље жељна ).

Сећаш ли се оваквих сцена пред ајнфортима у бакином селу?



Аутор: Горан Стаменковић

Goran je uhvatio pravi i vrlo čest momenat pred vojvođanskim ajnfortima. Kad prolaziš pored ovih usputnih bakica obavezno te zaustave i pitaju, jel, čija s' ti dete? Ti objasniš od kojih si, a one prokomentarišu: "Ijuuu...kad si već tako narasla?!" :)
myredneckself myredneckself 11:28 26.11.2018

Re: Ja

razmisljam
Н.З. МРНС, пошто ти имаш налог на Фејсу, сврати на његов профил.


Hoću, pogledaću.
Черевићан Черевићан 20:26 25.11.2018

obodima detinjstva

а gotovo nevidljivе

Б абе су нам неминовност
А ли драга ........присећајна,
Б ез њих живот празан бива
Е ха наших одрастања трајна
razmisljam razmisljam 22:48 25.11.2018

Re: obodima detinjstva

Черевићан

Б абе су нам неминовност
А ли драга ...........прићајна,
Б ез њих живот празан бива
Е ха наших одрастања трајна


Без баба и бака детињства су тако тужно крња, гос-н Чер.
Хвала што сте то тако лепо удесили да се римује.



Аутор: Горан Стаменковић
nsarski nsarski 15:03 26.11.2018

Moram da kažem i lepe reči

za usputne babe.
Ove koje si ti postavila na slikama su uglavnom seoske babe, a ja sam skoro isključivo imao iskustva sa gradskim babama.
Za seoske, skoro sve, imam te lepe reči.
Jedna iz mog podkosmajskog sela, Leposava se zvala, a ja je zvao Lepa, je bila nepismena, ali je imala bistrinu za jednog akademika. Bez preterivanja, zaista sam je poštovao. Radila je u bašti i polju po ceo dan i pekla ubedljivo najbolji domaći hleb u tom delu kosmosa. I mleko i kajmak. Iz te dvorišne furune su izlazile pite, gibanice, hleb, sve prve klase.
Imala nekog sina, pijanicu, koji je bio bezvredan i koji je, po njenoj smrti, rasprodao sve po kući - krave, traktor, njive i najzad pijan umro.

Uopšte, te seoske babe su kuvale - ništa fensi - ali ona obična jela, baš, baš. Jedini je problam kad im tražiš recept za, recimo, podvarak. "To je, sinko, prosto. Staviš varjaču masti, kupus, dodaš luk, par zrna bibera, lorber, i eto." Nikakve informacije koliko se šta kuva, dinsta, koliki odnos sastojaka, koliko jaka vatra, ma ništa. Kolikogod sam pokušavao, nikad nisam uspeo takav podvarak da napravim. A njen, intravenozno da ga jedeš.

Eto, this one is for Lepa. Sitna zabrađena bakica, s jednim zubom u glavi.
razmisljam razmisljam 16:41 26.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

nsarski
za usputne babe.
Ove koje si ti postavila na slikama su uglavnom seoske babe, a ja sam skoro isključivo imao iskustva sa gradskim babama.
Za seoske, skoro sve, imam te lepe reči.


Да, на сликама су углавном сеоске бабе, јер је Гокси најчешће њих фоткао, а ја решила да кроз коментаре провучем искључиво његове уратке, јер мислим да су заслужили блогерску пажњу.

Но, сасвим је свеједно одакле су бабе. И са једнима и са другима искуства могу бити различита.
Мени је у реду што си испричао ону ружну причу. Нису све бабе дражесне, мудре и пуне доброхотности, што је врло пластично показао твој пример.

А ето, испричао си и контра пример.

С тим што бих додала да се често срећу људи попут те баба Лепе о којој причаш - незнатног образовања, а бистрине академика. Просто те оставе без речи својом мудрошћу и јасним разумевањем ствари.

Uopšte, te seoske babe su kuvale - ništa fensi - ali ona obična jela, baš, baš. Jedini je problam kad im tražiš recept za, recimo, podvarak. "To je, sinko, prosto. Staviš varjaču masti, kupus, dodaš luk, par zrna bibera, lorber, i eto." Nikakve informacije koliko se šta kuva, dinsta, koliki odnos sastojaka, koliko jaka vatra, ma ništa. Kolikogod sam pokušavao, nikad nisam uspeo takav podvarak da napravim. A njen, intravenozno da ga jedeš.


Ово ми је тако познато.
Моја бака је унуковој жени тако објаснила како прави штрудле. Госпођа узела тефтер и оловку спремна да записује, а моја Вукосава брашно на шаке, со на прстохват, шећер на онако... Остала ми снајка без рецепта.

Иначе, све више ми се чини да су та нефенси, једноставна јела од пар састојака ( паприкаши, подварци, пребранци... ) у суштини и најукуснија.
Обрати пажњу - баба откива косу к'о права.



Барајево, Глумчево брдо

Аутор: Горан Стаменковић


milisav68 milisav68 21:02 27.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

razmisljam

Uopšte, te seoske babe su kuvale - ništa fensi - ali ona obična jela, baš, baš. Jedini je problam kad im tražiš recept za, recimo, podvarak. "To je, sinko, prosto. Staviš varjaču masti, kupus, dodaš luk, par zrna bibera, lorber, i eto." Nikakve informacije koliko se šta kuva, dinsta, koliki odnos sastojaka, koliko jaka vatra, ma ništa. Kolikogod sam pokušavao, nikad nisam uspeo takav podvarak da napravim. A njen, intravenozno da ga jedeš.


Ово ми је тако познато.
Моја бака је унуковој жени тако објаснила како прави штрудле. Госпођа узела тефтер и оловку спремна да записује, а моја Вукосава брашно на шаке, со на прстохват, шећер на онако... Остала ми снајка без рецепта.

Ima tu dve stvari, jedna je žal za mlados, a druga su sami sastojci, koji nisu kao pre.

Bukvalno moraš da otmeš sastojke sa lica mesta - da bi probao recept.

Nije mi namera da umanjujem umeće naših baka, ali je definitivno mnogo hemije oko nas (i u nama).
Иначе, све више ми се чини да су та нефенси, једноставна јела од пар састојака ( паприкаши, подварци, пребранци... ) у суштини и најукуснија.

Skoro mi "prolete" na fejsu - "fensi popara" u nekom "fensi restoranu" - cena prava sitnica.
razmisljam razmisljam 23:56 27.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

milisav68

Ima tu dve stvari, jedna je žal za mlados, a druga su sami sastojci, koji nisu kao pre.

Bukvalno moraš da otmeš sastojke sa lica mesta - da bi probao recept.

Nije mi namera da umanjujem umeće naših baka, ali je definitivno mnogo hemije oko nas (i u nama).


Све си у праву, осим што си омашио тему.
Шарски и ја смо разменили искуства о одокативности бабских рецепата. Нема вага, нема шпорет са подешавањем температуре рерне и рингли, нема хималајске соли и гоџи бобица, нема ништа осим вештине и праксе. А то се не да пренети на 'артију.

А ово око хемије... Кад ми неко предложи да се здраво храним, добијем напад необуздане агресивности. Воће и поврће купујем на пијаци, остало у продавницама. Ово прво је третирано ко зна чиме, како и колико, ово друго на декларацијама има састав, али, колико му веровати у овој лудници од државе. Уосталом, ни ваздух који удишем није баш планински чист.
Органска производња? Куповина од сељака?
И ту има мешетарења, а и како доћи до свега тога, а да дара не буде скупља од мере?
Ма, не могу више! Ово је тема за посебну причу.

Skoro mi "prolete" na fejsu - "fensi popara" u nekom "fensi restoranu" - cena prava sitnica.


Ма, то је за оне који не знају куд ударају, јер имају вишка пара, а мањка идеја како их потрошити уз јаку жељу да по сваку цену буду у средишту збивања и ин.
Мани ме фенси ресторана и фенси попара.




Ђурђевића тара

Аутор: Горан Стаменковић
zilikaka zilikaka 00:08 28.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

Мани ме фенси ресторана и фенси попара.

E, istina. Prva asocijacija mi je ogroooman tanjr, a nanjemu ukupno 100 grama nečeg, llepo složeno, boje razne, i obavezno ona šara koju naprave od sosa. Jbt, pa to nije ni lebom da omažeš na kraju, nema dosta.
razmisljam razmisljam 00:21 28.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

zilikaka

E, istina. Prva asocijacija mi je ogroooman tanjr, a nanjemu ukupno 100 grama nečeg, llepo složeno, boje razne, i obavezno ona šara koju naprave od sosa. Jbt, pa to nije ni lebom da omažeš na kraju, nema dosta.


Па то.
Недавно сам негде прочитала ( можда чак и овде на Блогу, да ме убијеш немам представу где ) нешто што ми се јако допало и осликава то фенси стање ствари. Парафразирам:
- Нећу да плаћам да ми цртају по тањиру, него да једем к'о човек.
The heart of the metter.



Аутор: Горан Стаменковић
milisav68 milisav68 20:57 28.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

razmisljam
Све си у праву, осим што си омашио тему.
Шарски и ја смо разменили искуства о одокативности бабских рецепата. Нема вага, нема шпорет са подешавањем температуре рерне и рингли, нема хималајске соли и гоџи бобица, нема ништа осим вештине и праксе. А то се не да пренети на 'артију.

Razumem ja vas, ali razumite i vi mene.

To sa praksom, a naročito sa veštinom - ili jesi ili nisi...

Imam prijateljicu koja ne zna da skuva supu iz kesice.

Danas recimo, jedva da možeš da nađeš dobar kupus za kiseljenje.

razmisljam razmisljam 19:49 29.11.2018

Re: Morad ka kažem i lepe reči

milisav68

Razumem ja vas, ali razumite i vi mene.


Ма, све те разумем, али ваљда може да се унесе и мало ватре у дискусију.

To sa praksom, a naročito sa veštinom - ili jesi ili nisi...

Imam prijateljicu koja ne zna da skuva supu iz kesice.


Нисам баш убеђена. Мислим да твоја пријатељица једноставно није заинтересована, а уз то вероватно има неког ко кува уместо ње. У противном би постигла барем неки основни ниво пристојног готовљења хране. Још нисам срела никог ко кува, а да то не испадне, што би мој Р. рекао једибл. Друго су они који не желе у то да се упуштају. Они онда и не уму.

Danas recimo, jedva da možeš da nađeš dobar kupus za kiseljenje.


То да. Али опет, ко се потруди и зна шта хоће, набавиће футошки или мелез, или од оба, и онда је све под контролом.




Топојан, Албанија

Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 16:45 26.11.2018

Порука за Фрија

Видех да си ме поздравио код Филипа, па к'о велим, да ти захвалим и поздрав узвратим.
Намерно то нисам учинила тамо, да не кварим атмосферу конструктивне дискусије.



Скадарско језеро, ћафа Стегаш, Тарабош

Аутор: Горан Стаменковић
freehand freehand 18:42 26.11.2018

Re: Порука за Фрија

razmisljam
Видех да си ме поздравио код Филипа, па к'о велим, да ти захвалим и поздрав узвратим.
Намерно то нисам учинила тамо, да не кварим атмосферу конструктивне дискусије.



Скадарско језеро, ћафа Стегаш, Тарабош

Аутор: Горан Стаменковић

Znam ovu babu!
Ili neku sličnu... Čaroban predeo, kad nisi vojnik.
Jebiga, ja bio, i na Stegvašu i na Podstgevašu, i dole na Vladimiru i Sukobinu. Pa onda bojanom do Ade.
Btw, Taraboš je planina koja se pruža dalje u Albaniju.
P.S A možda se iz Albanije uliva u Crnu Goru, šta znam.
razmisljam razmisljam 19:33 26.11.2018

Re: Порука за Фрија

freehand

Znam ovu babu!
Ili neku sličnu... Čaroban predeo, kad nisi vojnik.
Jebiga, ja bio, i na Stegvašu i na Podstgevašu, i dole na Vladimiru i Sukobinu. Pa onda bojanom do Ade.
Btw, Taraboš je planina koja se pruža dalje u Albaniju.
P.S A možda se iz Albanije uliva u Crnu Goru, šta znam.


Испадох видовита!
Ето, подсетих те на војничке дане, а баш и нисам морала.

Мој Р. обожава Проклетије и бар једном годишње одлази тамо и оверава врх по врх, а некима се враћа и по неколико пута. Наговарам га да о томе напише блог, али се никако не да. Додуше, до грла је у послу и има мало слободног времена, које користи луфтирајући се по планинчинама уместо да ћаска са блогерима.
И разумем га. Увек се враћа препун прича и свеже енергије за даље радне победе.



Гребен Дунав

Аутор: Горан Стаменковић

Milan Novković Milan Novković 21:38 26.11.2018

Re: Порука за Фрија

razmisljam
... Мој Р. обожава Проклетије ...

Budi fina prema P-u i radi sve kako on kaže, i garant ćeš biti simpa bakica

Evo pozdravljaju vas jedna mnogo simpa i dobra bakica iz Like i njen glavni na štalu

razmisljam razmisljam 22:31 26.11.2018

Re: Порука за Фрија

Milan Novković

Budi fina prema P-u i radi sve kako on kaže, i garant ćeš biti simpa bakica


У питању је ћирилица, па је предметна особа мој Р. (R.). Тек веродостојности ради.
А онда, да, 'оћу, како да нећу. Уз реципроцитет. Иначе - мрка капа.
Знам, знам да се зевзечиш, али сам ипак морала да подвучем, да би ми срце било на месту.

( Уосталом, ко каже да већ нисам фина бакица? )

Evo pozdravljaju vas jedna mnogo simpa i dobra bakica iz Like i njen glavni na štalu


Фала на поздравима.



Аутор: Горан Стаменковић
afraid afraid 08:21 27.11.2018

Re: Порука за Фрија

Milan Novković
razmisljam
... Мој Р. обожава Проклетије ...

Budi fina prema P-u i radi sve kako on kaže, i garant ćeš biti simpa bakica

Evo pozdravljaju vas jedna mnogo simpa i dobra bakica iz Like i njen glavni na štalu


Da.
Jedna od moje dve bake se zvala Bojana.
Pripadajući joj deda se zvao Jovan.
Deda je bio skoro 2 metra, a baka za 'dve glave' niža.
Scene koje ne mogu nikada da zaboravim su --- kada baka Bojana grdi deda Jovana ... a on, jadan, onoliki ljudina, samo sagne glavu, gleda u nju - i ne trepće.
Naravno da on uopšte nije bio kriv, nego ga je ona kritikovala po difoltu.
Deda nije podnosio alkohol, pa ga nije pio.
No, kako to život u(ne)redi - jednom godišnje, ili ređe, mangupi ga 'navuku', pa se napije - a kako nije ni pijuckao u redovnom statusu, tako bi ga alkohol brzo savladavao.
Tada je bio kuražan - i nije se bojao bake.
Baka je tada bila ljuta - huktala hodajući uokolo i govorila sebi u bradu ... videćeš ti svoga Boga kada se otrezniš.
alselone alselone 08:58 27.11.2018

Re: Порука за Фрија

Milan Novković
Budi fina prema P-u i radi sve kako on kaže, i garant ćeš biti simpa bakica

Evo pozdravljaju vas jedna mnogo simpa i dobra bakica iz Like i njen glavni na štalu





87 godina razlike, ali se pesme nisu promenile.

razmisljam razmisljam 15:20 27.11.2018

Re: Порука за Фрија

afraid

Da.
Jedna od moje dve bake se zvala Bojana.
Pripadajući joj deda se zvao Jovan.
Deda je bio skoro 2 metra, a baka za 'dve glave' niža.
Scene koje ne mogu nikada da zaboravim su --- kada baka Bojana grdi deda Jovana ... a on, jadan, onoliki ljudina, samo sagne glavu, gleda u nju - i ne trepće.
Naravno da on uopšte nije bio kriv, nego ga je ona kritikovala po difoltu.
Deda nije podnosio alkohol, pa ga nije pio.
No, kako to život u(ne)redi - jednom godišnje, ili ređe, mangupi ga 'navuku', pa se napije - a kako nije ni pijuckao u redovnom statusu, tako bi ga alkohol brzo savladavao.
Tada je bio kuražan - i nije se bojao bake.
Baka je tada bila ljuta - huktala hodajući uokolo i govorila sebi u bradu ... videćeš ti svoga Boga kada se otrezniš.


Добра прича.



Кијевац, Бабушница

Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 15:22 27.11.2018

Re: Порука за Фрија

alselone

87 godina razlike, ali se pesme nisu promenile.


Таши, таши, танана?
Много лепа фотка, Алсе.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 16:51 26.11.2018

Хвала

оној доброј блогодуши ( сумњам да је то она са баком којој је душа мирисала ) што је уредно препоручила сваку Гоксијеву фотографију.




Лазница, Жагубица

Аутор: Горан Стаменковић
mirelarado mirelarado 17:31 26.11.2018

Re: Хвала

razmisljam
оној доброј блогодуши ( сумњам да је то она са баком којој је душа мирисала ) што је уредно препоручила сваку Гоксијеву фотографију.




Лазница, Жагубица

Аутор: Горан Стаменковић




I u svom pedagoškom radu, a i u životu uopšte, držim se načela da ono što je dobro i lepo treba pohvaliti bez ustezanja, a ono što je loše ignorisati sve dok ne prekorači određene granice.
razmisljam razmisljam 17:39 26.11.2018

Re: Хвала

mirelarado




I u svom pedagoškom radu, a i u životu uopšte, držim se načela da ono što je dobro i lepo treba pohvaliti bez ustezanja, a ono što je loše ignorisati sve dok ne prekorači određene granice.


Ала сам те прочитала!

Подржавам твој став и захвална сам што си га и овде применила.



Топојан, Албанија

Аутор: Горан Стаменковић
afraid afraid 17:29 26.11.2018

Bake.

Ja nikada niti jednu baku nisam nazvao baba.
razmisljam razmisljam 17:45 26.11.2018

Re: Bake.

afraid
Ja nikada niti jednu baku nisam nazvao baba.


Ни ја, заправо.
Објашњење зашто моја прича ипак говори о бабама прочитај у мом коментару на Насков пост.



Једна бака из Бугарске

Аутор: Горан Стаменковић
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:26 26.11.2018

...............


Mnogo ti dobar blog

Ja se zabavljam birajuči najbolju sliku, najsimpatičniju baku, sliku sa koje se najbolje čita sudbina.... i tako, najbolje po raznim kriterijumima.
Imam već neke favorite, ali čekam da ih okačiš još.
razmisljam razmisljam 00:35 27.11.2018

Re: ...............

hoochie coochie man

Mnogo ti dobar blog


Хвала, Хучи.
Тако је захваљујући Гоксијевим фотографијама.

Ja se zabavljam birajuči najbolju sliku, najsimpatičniju baku, sliku sa koje se najbolje čita sudbina.... i tako, najbolje po raznim kriterijumima.


Лепа занимација. Јер, свака од слика има неку своју причу, ако се мало боље загледаш. И баш свака је тако посебна...

Imam već neke favorite, ali čekam da ih okačiš još.


Баш ме занима који су.
А окачићу још, свакако, ако за то буде заинтересованих. Преостало ми је још двадесетак.





Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 00:01 28.11.2018

Радује ме

да Гоксијеве фотке добијају све више препорука и да Мирела није остала усамљени обожавалац.
Хвала свима.



Село Бублица

Аутор: Горан Стаменковић
sesili sesili 17:05 29.11.2018

Babe

Jedva da se ulogujem, zahvaljujući mojoj snajki! Žudim da se javim mnogima na ovom mestu, mada mi je tvoje blogodvorište jedno od omiljenijih. Ali babe... Zašto to podrazumeva nešto pogrdno? Jedan tvoj posetioc reče da nikada nije baku nazvao baba! A ja sam svu svoju unučad, a ponosno izjavljujem da ih imam petoro (od dvojice sinova) učila da me zovu baba. Sad, neko kaže baba Goga, neko baba Goca, kako je kojeg uzrasta. Moja mladja snajka do skora je imala babu, koja niako nije htela da bude ni baka ni baba, samo nana. Kada su se rodili praunuci, onda je ona bila baba-nana! Tako im je bilo zgodno. Ponosim se što sam baba i želim da to budem još dugo, da mi unučići porastu, da vidim kakvi su ljudi. Još mi je zagonetno zašto dede nisu nikada u ovakvim dilemama? Deda, deka, oni su uvek mladi i njhov status se ne pominje sa negativnom konotacijom. Možda zbog baba-Roge? Puno te podravljam, ovo sam napisala na brzinu da se ne blokira, a ćeraćemo se mi još oko tih baba! Sada znam da se ulogujem.
razmisljam razmisljam 20:30 29.11.2018

Re: Babe

sesili
Jedva da se ulogujem, zahvaljujući mojoj snajki! Žudim da se javim mnogima na ovom mestu, mada mi je tvoje blogodvorište jedno od omiljenijih.


Жива била твоја снајка!
Баш те дуго није било и није да ниси недостајала. Драго ми је што си успела да се вратиш.

Ali babe... Zašto to podrazumeva nešto pogrdno? Jedan tvoj posetioc reče da nikada nije baku nazvao baba! A ja sam svu svoju unučad, a ponosno izjavljujem da ih imam petoro (od dvojice sinova) učila da me zovu baba. Sad, neko kaže baba Goga, neko baba Goca, kako je kojeg uzrasta. Moja mladja snajka do skora je imala babu, koja niako nije htela da bude ni baka ni baba, samo nana. Kada su se rodili praunuci, onda je ona bila baba-nana! Tako im je bilo zgodno. Ponosim se što sam baba i želim da to budem još dugo, da mi unučići porastu, da vidim kakvi su ljudi.


Ма, Сесили, све је то, у крајњој линији, питање избора. Или, што је моја бака говорила: ,,Зови ме и лонцОм, само ме немој разбити.''

Но, ја сам навикла на баке. Бабе су ми, к'о што и име блога каже - успутне.
Осим тога, јежим се када налетим на наслов у вестима о баби од 55 година, у односу на младића од 37. Некако, чини ми се да све чешће налећем на употребу речи баба у пежоративном значењу, па одатле мој отпор.

А ти буди баба из све снаге и само напред. Уживај у својим пингвинима и нека су ти живи и здрави.

Još mi je zagonetno zašto dede nisu nikada u ovakvim dilemama? Deda, deka, oni su uvek mladi i njhov status se ne pominje sa negativnom konotacijom. Možda zbog baba-Roge?


Еее, да је само баба-Рога. Ту су ти и наџак-бабе и намћор-бабе и баба Јаге и бабетине и бабускаре и све су зле да грђе не могу бити.

Puno te podravljam, ovo sam napisala na brzinu da se ne blokira, a ćeraćemo se mi još oko tih baba!


Поздраве узвраћам, а на грубе претње ћу тек да размислим како ћу да одговорим.

Sada znam da se ulogujem.








Мали борак, Паљуви

Аутор: Горан Стаменковић
sesili sesili 09:43 30.11.2018

Re: Babe

Ja sam ti neka brza baba, pa zaboravih da pohvalim divne fotografije. Ono što ih dodatno krasi, retko koja ŽENA samo onako,ide...Svaka nešto radi, od pletenja do otkivanja kose. Ma, babe su zakn! Hvala ti na lepoj dobrodošlici.
razmisljam razmisljam 23:42 30.11.2018

Re: Babe

sesili
Ja sam ti neka brza baba, pa zaboravih da pohvalim divne fotografije. Ono što ih dodatno krasi, retko koja ŽENA samo onako,ide...Svaka nešto radi, od pletenja do otkivanja kose. Ma, babe su zakn!


Добро си ово приметила. А када се ,,само'' фотографишу, као да се скањерају, нећкају, готово да им је непријатно што, ето, стоје или седе тек тако.

И наравно, бабе су закон, не спорим. Напротив - подржавам.

Hvala ti na lepoj dobrodošlici.


Нема на чему. Баш сам се обрадовала када сам видела да си коначно решила проблем са логовањем.




Аутор:

Горан Стаменковић


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana