Izreka moje drugarice: " Pa sta mene briga za tudje pare ".
Da li je bas tako? Ljudi se precesto dodvaravaju ljudima koji imaju novca. Zasto? Kao da mocni ljudi u novcanom smislu sire oreol oko sebe. Kao da se oni na koje to utice podsvesno nadaju necemu. Zaposlenju, podrsci, ko zna cemu. Ima i onih koji su nekad imali novca, sad vise ne, ti onda sa prezirom gledaju postojece imucne osobe.
Pristajanje na uslove koji nisu idealni
Imam utisak da je ovo odlika onih koji su polako stekli velik novac a u detinjstvu ziveli daleko skromnije. Da li rasipaju novac? Ne. Skorasnje iskustvo sa jednom gospodjom koja zaista moze da priusti sebi sta god zeli.Organizacija prevoza na sastanak za moje pojmove je bila ispod nekih standarda koje smatram adekvatnim. Da li mislite da je njoj nesto smetalo? Nisam primetila. Izasla je iz kombija cila i puna zivota iako vec ima izvesne godinice i uzivljeno krenula ka dogovorenom mestu. Da li je u mogucnosti da otkaze organizovano i uzme najluksuzniji taksi, avion, sta god? Jeste. Ali nije je uopste zanimalo.
Bahacenje i naivnost
Primer bahacenja mi je bio dozivljaj u restoranu kad je neko nesto srusio, ali ne prosuo, nego, tipa ..pade jelovnik. Davno bilo. Covek koji je odjednom postao prilicno imucan, ali ne on nego njegovi roditelji zabranjuje svima da podignu jelovnik sa poda. To je posao kelnera sa zgadjenim licem na pomenuto zanimanje. Odrastao sa slugama? Tesko. Znam ko je.
Naivnost i brzo stecene pare. Dama koja je popila malo vise, opustilo se po beogradskim klubovima, placa taksi sa 500 evra i onda volsebno dobije neki cudan kusur, saznam posle da se svrckalo sa sveznjem novcanica tih apoena u nekom dzepu. Opusteno. Ima se, moze se.
Nadmenost i skorojevici
Ne bih na ovu temu...znamo je i previse. Ima ih i previse. Iskacu iz televizora i "Lui viton i ja" drugari ceo zivot.
Staro bogatstvo
London, setam ulicom u nekim prelepim cizmama koje su kostale 25£. Ali stvarno divne. Pastelne boje.Kontrast kisi i sivilu. Prilazi mi stariji gospodin i kaze sa akcentom a la britanska kraljica da su lepe cizme, neobicne boje. Pricamo malo, ja mu se zahvaljujem na komplimentu. Ima tu jos ljudi sa mnom. Odlazi gospodin ka velelnoj kuci na Celziju i ulazi unutra. Tada mi kazu da nisam videla da ima stap sa dijamantom, da su cipele i odelo rucno radjeni i verovatno iz neke od prastarih londonskih radnji. Ja sam uspela samo da vidim da je fin i lepo obucen i da voli moje cizme. Njegovo ponasanje u tih par minuta? Potpuno normalno, kao da sretnes komsiju iz ulaza u Maksiju.
"Propadanje" sa stilom
Cesto u Beogradu. Iznoseni dzemperi Pjer Karden, Barberi iz osamdesetih. Nalaze se po ormanima i ponekad pojave na svetlu dana. Kad ne mogu da vise sebi priuste neku tzv.damsku marku, nase gospodje sa poreklom na koje su ponosne, umeju da se obuku i u Vailikiju a da to i dalje izgleda lepo. Karmini vise nisu Lankom, parfem je zamenjen. Ali frizura koju sad same prave je podjednako dobra.
Nedodirljivi
E te ne poznajem nesto bas. Ime samo za sebe govori.