Naš domaćin, B92, nije našao za shodno ni da spomene da je ovaj izuzetni koncert uopšte održan, RTS je izbacio fotografije, a jedini kakav-takav-nikakav prikaz sam pronašao na N1.
A na N1: "Dim i pivska isparenja Hale sportova na Novom Beogradu, u nedelju uveče tačno u pola deset, kao laserski zrak probio je "prljavi" alt Bet Hart, izazvavši krike odobravanja više od dve hiljade egzaltiranih fanova."
Neko ko nije bio na koncertu iz prve rečenice tog ne"dela" na N1 mogao bi da zaključi da je koncert održan u nekoj zadimljenoj birtiji, punoj pijanih dripaca koji bauljaju okolo i povraćaju, što nije ni blizu istini. Ono, jeste tamo zapaljena koja cigareta (vutru nisam osetio, ali se ne bih šokirao, a na kilometar prepoznajem miris) i sigurno jeste popijeno i poneko pivo, ali šokiran sam ovakvim stereotipima i sumnjam da je autor teksta bio na koncertu, a ako je i bio, bio je k'o po kazni. A samo fali da se doda i neki špric i ...
Kako sam višedecenijski konzument ovakvih ili sličnih manifestacija, znam kakav profil publike mogu da očekujem i naravno da je na ovom koncertu većina publike bila srednjih godina, ali sam prijatno iznenađen da sam video dosta devojaka od dvadeset do trideset godina (a neke od njih su i pijuckale pivo, ali psssst!)
Publiku su pre zvezde večeri zagrevali Pera Džo Miladinović sa svojim usnim harmonikama, Nenad Zlatanović (Texas Flood), akustična gitara i glas i Katarina Pejak, diplomac sa Berklija, klavijature i glas. Više puta su nastupali zajedno, znaju se dobro, čulo se, videlo se, osetilo se.
Zlatanovića, alias Mr. Swaggera, prvi put sam čuo pre desetak godina (mislim 2010?) kad je Texas Flood u BG Areni svirao kao predgrupa ZZ Topu i tad su, što bi se prostim rečnikom reklo, razbili, ali baš, ali o tome ćemo možda drugi put.
Miladinović - Zlatanović - Pejak su pola sata zagrevali publiku, a onda je posle preduge pauze počela čarolija!
Nisam upamtio set listu, ali počeli su sa
Njen izlazak na binu, stav, hod, držanje, to zanosno ljuljanje kukovima u maloj, crnoj haljini koja pokazuje koliko i statistika. Žena sve zna, sve takvim glasom može, čim izađe na binu pokazuje čija je scena i ko je tu gazda, ali nije ovo pisanije o muškim hormonima, ni o, ne daj bože o matrijarhatu, nego o ženi koja se na svakom svojem koncertu ispoveda, njena lista zavisnosti je preduga, ali ona se s njima bori, javno, ogoljeno, do daske, a pored ostalog pevaaaaaa...
Beth iz mlađih dana
Am I The One
I Don't Need A Doctor
Beth je i autor pesama (osim par standarda) i inače ove godine obeležava četvrt veka na sceni, ali kako čuje aplauz, razvuče osmeh od uva do uva i kao prosto nije sigurna da ona to sve zaslužuje, deluje tako prirodno kao da je prvi put na sceni i to je za publiku razoružavajuće.
Ovo je snimak od sinoć, u originalu je Amy Irving (Ko je smestio zeki Rodžeru)
Za kraj, pesma koju inače redovno sviraju za kraj, a sinoć nije, pa eto, ako vam ne smeta. Etta James je ovo pevala najbolje na svetu, ali jbg...