Život

ZAKLJUČAK

razmisljam RSS / 11.12.2018. u 19:36

               Hana uvek zastane u hodniku ispred apoteke. Tu, skrajnuto u ćošak, živi svoj nežni život ogromno stablo hibiskusa. Ne zna da li ga još neko primećuje i nema ni najblažu predstavu da li je to biljci uopšte bitno da bi raskošno cvetala, ali ne može da odoli da mu bar na trenutak ne posveti malo pažnje i svoje duboko poštovanje što uopšte opstaje u za njega sasvim neprikladnim uslovima, daleko od svežeg vazduha i širine osunčanog neba.
               Zatim ulazi. U apoteci je gužva. Otegao se red nevoljnika sa hrpama recepata u rukama. Pretoplo je za ljude u zimskim kaputima i jaknama, zagušljivo na onaj poseban način kada se pomešaju mirisi vlažnih isparenja iz odeće, sredstava za dezinfekciju i otužnih mirisa medikamenata i njoj odjednom od svega toga pripada muka. Stoga se spušta na stolicu sasvim zgodno postavljenu pokraj vrata, tako da šturo strujanje vazduha pri svakom ulasku u prostoriju i izlasku iz nje obezbeđuje makar malo svežine, rešena da sačeka da se gužva raščisti pa da podigne svoje sledovanje lekova.
               Farmaceuti iza pulta su ekspeditivni i red se brzo kreće, mada se ne smanjuje, jer svako malo pristižu novi ljudi. Međutim, primećuje da se na jednom šalteru mladi čovek zadržao neuobičajeno dugo. Apotekarka mu donosi nove i nove kutije i slaže ih u veliku plastičnu kesu. To traje neko vreme i Hana sad već sasvim usredsređeno počinje da prati šta se zbiva.
               Mladić neprestano govori. Hvata delove njegove priče o tome kako nema logike da se isti lekovi jednom mogu podići na četiri nedelje, a jednom na pet. Obrazlaže to nekakvom svojom matematikom koja zvuči sasvim razumno uz opasku da je svestan da tu ništa ne može da promeni, jer nije do njega.
               U nekom trenutku treba da plati participaciju, ali tada, ponešto zbunjen, kaže:


               - Moram da pitam mamu da li mogu ovo da platim. Dala mi je pare i rekla da mogu, ali sad više nisam siguran. - Za trenutak zaćuti, osvrćući se oko sebe. - Mogu li da odem da proverim? - pita.


               - A gde ti je mama? - raspituje se apotekarka.


               - Tu je. Sedi ispred i čeka me. - odgovara mladi čovek. - Je l' mogu da odem da je pitam?


               - Idi slobodno - odgovara mu apotekarka.

 

              Hana primećuje da je vrlo ljubazna i strpljiva i zaključuje da poznaje momka i da sa njim komunicira krajnje opušteno i dobronamerno, bez ikakvog prizvuka paternalizma ili nervoze. To joj se dopada. 


               Mladić žurno odlazi i uskoro se vraća vidno ozaren.


               - Rekla je da mogu. - kaže sa vidnim olаkšanjem i nastavlja:


               - Tako je to kad nisam poslovno sposoban. Za sve moram da pitam mamu. I ništa nije moje, ništa ne može da se vodi na moje ime, ne mogu da imam svoj stan, svoj auto... ništa. Niti mogu da zaradim svoj novac nego moram ovako. I lekari su to rekli. Kazali su da sam kao dete od dve i po godine.


               Zatim daje apotekarki novac. I dok se Hani u grlu skuplja knedla, žena iza pulta kuca račun na kasi, ubacuje ga u kesu i pruža je momku. On je prihvata, zahvaljuje, pozdravlja se, kreće ka izlazu i nakon par koraka zastaje i kaže:


               - Pa da, ja i jesam kao dete od dve i po godine.

 



Komentari (153)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aureus aureus 15:32 15.12.2018

Re: Lepa priča.

freehand
aureus

Добро, кад будем имао времена, потражићу.

A što bi? Šta ćže to promeniti u tvom doživljaju onoga što čitaš ovde a što je napisao tajneko pod izvesnim nick-om?
Šta je otkrće o Babi Evdokiji promenilo u onome što je pisala?

Ne mnogo. Možda čak ništa.
Zato vjerovatno i nisam tražio.
razmisljam razmisljam 17:52 15.12.2018

Re: Lepa priča.

aureus

Kraljevska kobra ne živi u Egiptu već u Indiji i jugoistočnoj Aziji.

Vjerovatno je to bila obična egipatska kobra ili kakva vipera.


Да ли ћеш ми веровати да ми је та чињеница чучала негде у углу свести, али, пошто си рекао без читања, препустила сам се првом импулсу, лупила и остала жива. Ништа страшно.

Eh, čuj je...mislio sam napisati nešto o kraljevskoj kobri koju si pomenula, ali sad se troumim...






Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 17:54 15.12.2018

Re: Lepa priča.

aureus

Usput čitam o tome kako da kožne cipele učinim otpornijim na snijeg. Pisalo je "waterproof leather", ali šipak.


И? Јеси ли нашао решење које ради посао. Ако јеси, подели га овде, не било ти заповеђено.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 17:58 15.12.2018

Re: Lepa priča.

aureus

Kod Razmišljalice nikad nismo pričali o politici.
Već o raznim drugim stvarima.


И тако треба и да остане.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 18:00 15.12.2018

Re: Lepa priča.

alselone


NIkako, nikako, ovo je lepo vospitano kučište.


Ух! Паде ми камен са срца.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 18:07 15.12.2018

Re: Lepa priča.

apacherosepeacock

Jedna moja sestra od tetke se plasi panicno pasa. Ajd pasa nego i steneta
Ali njena cera ko da sam je ja rodila, jednom smo bile u nekom cirkusu u Bg u poseti, imali su impozantnu raznoliku zbirku divljih zivuljki i pitaj me ko je jedini plus malo dete usao u prostoriju gde su u nekom bazenu drzali krokodila..

Da, imali su i tigricu sa tigricima starim nedelju dana. (ne znam gde mi je ta fotografija beba tigrica koji spavaju ko sardine poredjani)


Да, има разних страхова, ма колико нама имунима деловали ирационално.

Само, ја се змија не плашим. Једноставно су ми изразито непријатне. У зооврту сам мазила мале леопардиће и лију и свашта нешто, али сам у змијарник ушла један једини пут и то да бих едуковала подмладак. Мислим да ме је то коштало неколико седих власи у коси. Тако да - тада и невер мор.



Аутор: Горан Стаменковић
aureus aureus 19:36 15.12.2018

Re: Lepa priča.

razmisljam
aureus

Kraljevska kobra ne živi u Egiptu već u Indiji i jugoistočnoj Aziji.

Vjerovatno je to bila obična egipatska kobra ili kakva vipera.


Да ли ћеш ми веровати да ми је та чињеница чучала негде у углу свести, али, пошто си рекао без читања, препустила сам се првом импулсу, лупила и остала жива. Ништа страшно.

Eh, čuj je...mislio sam napisati nešto o kraljevskoj kobri koju si pomenula, ali sad se troumim...



Добро, овај...Краљевска кобра је једна од најфасцинантнијих змија. У питању је највећа отривница на свијету (највећи примјерци могу да досегну 5-5,5 метара), као што рекох живи у Индији и југоисточном дијелу Азије.
Чиме се храни? Змијама. Већима змија једе нешто друго, е краљица једе друге змије - то јој је главни јеловник.

И онда имаш ову ситуацију. Људи и њихова храна привлаче мишеве, мишеви привлаче змије, а змије привлаче краљевске кобре. И тако се каткад сви они нађу заједно у селу и настане цика и вика. А кобра само дошла да нешто поједе...срећом, брзо плива (да, може и да плива) па, ако јој људи не науде, она се измијуга и оде.

Иначе, мислим да се само зове "кобра" а да чини род за себе. Није потпуно имуна на сопствени отров, па се дешава да мужјак убије женку након парења. Овдје је занимљиво да се борба између мужјака води "по правилима" и без уједа.

Ко има времена нек погледа документарац из средине деведесетих "The King and I" који је радио Ром Витакер, и који је тада подобијао силне награде. Траје 50 и нешто минута, одличан је: по први пут је неко радио-везом пратио краљевске кобре и снимао их у њиховој свакодневици. Осим што је добро снимљен, документарац је приказао неке ствари које се до тада нису знале о краљевским кобрама.

Спец. Како професионалци хватају овако крупне отровнице? Један јој држи реп, а кобра се не окреће уколико испред себе има другу особу јер мора да пази на главу (ето колико је у суштини изложена ризицима). Та друга особа постави црну врећу и змија сама уђе у њу јер мисли да је у питању рупа у којој ће бити сигурна. Сиротица. Израде је мангупи на фору.
aureus aureus 19:42 15.12.2018

Re: Lepa priča.

razmisljam
aureus

Kod Razmišljalice nikad nismo pričali o politici.
Već o raznim drugim stvarima.


И тако треба и да остане.

Наравно.
Код Распричалице се долази да би се причало, шта знам, о змијама, о лептирима, о испрженом сиру, а не о некој политици.
razmisljam razmisljam 20:30 15.12.2018

Re: Lepa priča.

aureus

Наравно.
Код Распричалице се долази да би се причало, шта знам, о змијама, о лептирима, о испрженом сиру, а не о некој политици.


Игзекли.

О ( тамо ) некој политици се и онако може причати по многим блогодвориштима, па нека онда моје остане поштеђено ње колико год је то могуће.

Код Распричалице


Еее, ово ми се допада, је л' знаш?



Аутор: Горан Стаменковић
softelectronics_e softelectronics_e 09:21 16.12.2018

Re: Lepa priča.

apacherosepeacock
aureus
apacherosepeacock
Kao srednjoškolac sam imao kućnog ljubimca na vikendici, a to je bio pevac. Skakao je isključivo na guzate komšinice.

Moj dedica (mamin otac) je imao jednog harambasu petla ljubimca koji je terorisao svakog osim dede ko god zadje u to dvoriste gde je bila pernata zivina/ i naravno niko nije smeo ni da pomisli da sprema supu od tog petla jerbo bi s dedicom imao posla sto nije bilo preporucljivo uopste.

Можда је пјесма Ђорђа Балашевића у којој каже "им'о сам страшног петла" стварно...о пијетлу?
- О петлу.
- о њему, да.


Balasevic je aludirao na nestA drugo ja pricam o pernatom zivincetu a mislim da i blogi isto.

Ti Aureuse sad ko Cari na twitu, bre..

Ko je Cari?
zilikaka zilikaka 09:27 16.12.2018

Re: Lepa priča.

Ko je Cari?

Isto ko u kartama.
cassiopeia cassiopeia 11:37 12.12.2018

...

Još sinoć sam pročitala šta si napisala.

Teška tema i svaki put se rastužim jer smo miljama daleko od rešenja koja funkcionišu u uređenim društvima.

Taman napravimo korak napred ka humanijim rešenjima, ali se nađe neko bez duše i sve vrati sto koraka unazad.

Vice je uradio odličan dokumentarac Pravo na život o problemu osoba sa teškoćama u sistemu socijalne zaštite koji ih lišava prava život dostojan čoveka. Njihova muka je naša sramota.

PRAVO NA ŽIVOT
razmisljam razmisljam 15:53 12.12.2018

Re: ...

cassiopeia
Još sinoć sam pročitala šta si napisala.

Teška tema i svaki put se rastužim jer smo miljama daleko od rešenja koja funkcionišu u uređenim društvima.

Taman napravimo korak napred ka humanijim rešenjima, ali se nađe neko bez duše i sve vrati sto koraka unazad.

Vice je uradio odličan dokumentarac Pravo na život o problemu osoba sa teškoćama u sistemu socijalne zaštite koji ih lišava prava život dostojan čoveka. Njihova muka je naša sramota.

PRAVO NA ŽIVOT


Знаш, Кас, остала сам без речи након гледања документарца.

Тужно је да се нема пара за један овакав пројекат, који се очигледно показао делотворним, а овамо, по причи градских челника, каса прелива.

Још је тужније да на једно пристојно писмо не стигне ама баш никакав одговор.

А најтужније од свега што се особе које су и иначе маргинализоване у нашем друштву враћају и психички и физички уназад, у нежељено и у погрешно...

Мислим, ето, као причам нешто, а у ствари сам повређена и бесна и немоћна...



Аутор: Горан Стаменковић
cassiopeia cassiopeia 18:44 12.12.2018

Re: ...

Мислим, ето, као причам нешто, а у ствари сам повређена и бесна и немоћна...


Potpuno te razumem. Gledala sam pre nekoliko dana i još sam pod utiskom.
razmisljam razmisljam 21:43 12.12.2018

Re: ...

cassiopeia

Potpuno te razumem. Gledala sam pre nekoliko dana i još sam pod utiskom.


Ух!



Аутор: Горан Стаменковић
zilikaka zilikaka 22:18 12.12.2018

Re: ...

Тужно је да се нема пара за један овакав пројекат, који се очигледно показао делотворним, а овамо, по причи градских челника, каса прелива.

Још је тужније да на једно пристојно писмо не стигне ама баш никакав одговор.

А најтужније од свега што се особе које су и иначе маргинализоване у нашем друштву враћају и психички и физички уназад, у нежељено и у погрешно...

Мислим, ето, као причам нешто, а у ствари сам повређена и бесна и немоћна...

Uh, isto.
Kako kao društvo padamo na sitnim parama.
Nije ih sramota, za pare od one nakazne jelke mogli su da finansiraju bar još jednu godinu ovog projekta. Recimo.
Jbt, da je nekoj budali kao što sam i sama da se dočepa uvida u finansije, da vidiš što bi se našlo para...
cassiopeia cassiopeia 09:29 13.12.2018

Re: ...

Nije ih sramota, za pare od one nakazne jelke mogli su da finansiraju bar još jednu godinu ovog projekta. Recimo.


Ma svakodnevno me muka spopadne kad prolazim pored onih groznih instalacija po gradu. Jbl ih novogodišnja rasveta. I još kad pomislim da će to sranje stajati do maja. Ma
razmisljam razmisljam 15:55 13.12.2018

Re: ...

zilikaka

Uh, isto.
Kako kao društvo padamo na sitnim parama.
Nije ih sramota, za pare od one nakazne jelke mogli su da finansiraju bar još jednu godinu ovog projekta. Recimo.
Jbt, da je nekoj budali kao što sam i sama da se dočepa uvida u finansije, da vidiš što bi se našlo para...


И непрестано један корак напред, два корака назад.
Фрустрирајуће је то слепило власти за најосетљивије групе у друштву.
Декларативно је све под конац, али у самој изведби и суштини смо далеко од сваког иоле пристојног решења.

( Ових дана је неко на неком блогу поводом нечега / ја сад к'о министар Стефановић / предложио да се скупи довољан број потписа па да се предлог/захтев/молба преда Скупштини. Само сам се насмејала. Чак нисам имала ни воље ни снаге да објашњавам колико је такав став наиван. )



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 16:17 13.12.2018

Re: ...

cassiopeia

Ma svakodnevno me muka spopadne kad prolazim pored onih groznih instalacija po gradu. Jbl ih novogodišnja rasveta. I još kad pomislim da će to sranje stajati do maja. Ma


Знаш, бојим се да ће те потрести када ти саопштим да њих свечано заболе што је теби мука и што си бесна, па ти то нећу ни рећи.

Мислим, хајде да муку преокренем у шалу. Тек толико да баш не експлодирамо од количине идиотлука који нас окружују и којима нас затрпавају.
А осећам да смо на ивици експлозије.



Аутор: Горан Стаменковић
Черевићан Черевићан 15:28 12.12.2018

redom nevoljnika

- Idi slobodno

осетљив сам Сремац
речи пажње такнуше,
из мојега срца
гле лептири прхнуше
razmisljam razmisljam 15:57 12.12.2018

Re: redom nevoljnika

Черевићан

осетљив сам Сремац
речи пажње такнуше,
из мојега срца
лептири прхнуше




Није тешко бити осетљив на доброту и пристојно понашање, на професионализам и културу, гос-н Чер, чак и када нисте Сремац.
Бар ја тако мислим.

Благодарим на тако лепо римованом такнућу.



Аутор: Горан Стаменковић
myredneckself myredneckself 02:07 13.12.2018

Re: redom nevoljnika


Samo da ti mahnem.
Eto, nema traga ni da sam svraćala, bar neke mrvice da ostavim za sobom, pesmu da ti nađem i pustim. Danas stvarno ne mogu više, umorna sam, a oči mi se same sklapaju. Ma vidiš li ti, razmisljam, da ni ta treća smena više nije orna i čila, kao nekad što je bila. (paz' samo kako bacam rime, o ljudi moji)

Imam ipak jednog baterflajčića, ne mogu baš tako praznih ruku da dođem i odem.


razmisljam razmisljam 16:11 13.12.2018

Re: redom nevoljnika

myredneckself

Samo da ti mahnem.
Eto, nema traga ni da sam svraćala, bar neke mrvice da ostavim za sobom, pesmu da ti nađem i pustim. Danas stvarno ne mogu više, umorna sam, a oči mi se same sklapaju. Ma vidiš li ti, razmisljam, da ni ta treća smena više nije orna i čila, kao nekad što je bila. (paz' samo kako bacam rime, o ljudi moji)


Лепо је знати да неко уморан, самосклапајућих очију ипак смогне снаге да у глуво доба ноћи остави пар мрвица присуства за собом.
Хвала на уложеном труду МРНС.

А да је трећа смена посустала, стоји и римовано и неримовано. Да те не подсећам да смо већ годинама на бранику хороскопских сова. Не може ни то вечно трајати, а млађих снага ни од корова.

Imam ipak jednog baterflajčića, ne mogu baš tako praznih ruku da dođem i odem.


Захваљујем.



Аутор: Горан Стаменковић
kleinemutter kleinemutter 15:16 13.12.2018

uh

Hvala ti na ovoj priči.
Hvala ti što pomažeš nevidljivima da budu vidljivi , obespravljenima ( a to oni jesu) da se potreba za njihovim pravima javno iskaže.

TEMA ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI JE PREKO POTREBNA DA SE RASPRAVI.
Ovde, u Skupštini u Sekretarijatima, bilo gde.

O njoj se malo zna ili ništa a mnogima je zlo nanešeno slučajno, namerno, nenamerno.

To šta se čini sa ovakvim ljudima u Srbiji je bedno.

Hvala ti na svemu.

Dokumantarac me je razbio.

Priča da se sekretarka za socijalu nije nikad javila sa odgovorom me je razljutila.

Zašto je ona sekretarka i dalje? Šta će nemoćnima takva sekretarka a nama takva Uprava grada kad ovo čine najnemoćnijima?

IMA SE PARA ZA RASVETU SVE DO AVALE A ZA DECU I ODRASLE ZAVISNE OD TUĐE POMOĆI NEMA SE NI DINARA!
razmisljam razmisljam 17:24 13.12.2018

Re: uh

kleinemutter
Hvala ti na ovoj priči.
Hvala ti što pomažeš nevidljivima da budu vidljivi , obespravljenima ( a to oni jesu) da se potreba za njihovim pravima javno iskaže.


Не претеруј и не терај ме да црвеним од нелагоде.

Не радим ја ништа велико и епохално. Само, ето, кад већ имам прилику, испричам по неку причу која ме се дотакла. Нисам је ни бирала, нити трагала за њом. Само сам имала срећу ( или несрећу, зависи како гледаш на ствари ) да натрчим на њу.

Ако то некако некоме буде од помоћи, тим боље. Мада нам досадашње искуство говори да је слаба вајда од свих прича на социјалне теме и теме невидљивих за околину.

TEMA ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI JE PREKO POTREBNA DA SE RASPRAVI.
Ovde, u Skupštini u Sekretarijatima, bilo gde.

O njoj se malo zna ili ništa a mnogima je zlo nanešeno slučajno, namerno, nenamerno.

To šta se čini sa ovakvim ljudima u Srbiji je bedno.


О овоме стварно баш ништа не знам. Ако имаш више информација, могла би да напишеш коју реч о томе. Била бих ти захвална.

Dokumantarac me je razbio.

Priča da se sekretarka za socijalu nije nikad javila sa odgovorom me je razljutila.

Zašto je ona sekretarka i dalje? Šta će nemoćnima takva sekretarka a nama takva Uprava grada kad ovo čine najnemoćnijima?

IMA SE PARA ZA RASVETU SVE DO AVALE A ZA DECU I ODRASLE ZAVISNE OD TUĐE POMOĆI NEMA SE NI DINARA!


И ти се чудиш и питаш, а сама знаш кроз какве све врсте игнорисања, некооперативности, ниподаштавања и ароганције си пролазила борећи се за свако своје право које постоји на папиру, а у пракси се не примењује.

( Дон Кихот нема појма колико му је било лако да се бори са ветрењачама у односу на ово што се годинама код нас дешава. )



Аутор: Горан Стаменковић
freehand freehand 21:45 13.12.2018

Ja sam

... ulazeći u stan uvek znao da zastanem pre nego što bih kročio u dubinu predsoblja.
Tu, u uglu potpuno mračnom zaklonjenom mlečnim ornamentom stakla trpezarijskh vrata od svetla sa balkona i vazda zatvorenim vratima kobajagi tajanstvenih dečijih i spavaćih soba stajao je kaktus.
Od onih vsokih, stabla okruglog kao veliki krastavac i što rastu u nebesa vijugajući uz plafon kad više ne mogu prema nebu, a sa bodljama dugačkim i pogano šiljatim, što se zabodu tiho, jako i duboko a da ih dugo ne budeš svestan u sopstvenom mesu.
Taj mi je kaktus pubertet učinio bolnijim od svega što normalan pubertetlija prođe, a metodom zub-zazub i kidanjem bodlji i njihovim zabadanjem u meso te biljke počela je intifada.
Završena je kad je majka odlučila da poluosušenu biljku pokloni pre nego što načisto strune.
softelectronics_e softelectronics_e 21:50 13.12.2018

Re: Ja sam

freehand
... ulazeći u stan uvek znao da zastanem pre nego što bih kročiuo u dubinu predsoblja.
Tu, u uglu potpuno mračnom zaklonjenom mlečnim ornamentom staklia trpezarijskh vrata od svetla sa balkona i vazda zatvorenim vratima kobajagi tajanstvenih dečijh i spavaćih soba stajao je kaktus. Od onih vsokih, stabla okruglog kao veliki krastavac i što rastu u nebesa a sa bodljama dugačkim i pogano šiljatim, što se zabvodu tiho, jako i duboko a da ih dugo ne budeš svestan u sopstvenom mesu.
Taj mi je kaktus pubertet učinio bolnijim od svega što normalan pubertetlija prođe, a metodom zub-zazub i kidanjem bodlji i njihovim zabadanjem u meso te biljke počela je intifada.
Završena je kad je majka odlučila da poluosušenu biljku pokloni pre nego što načisto strune.

Da.
Imam veliko dvorište sa popričično stabala, ruža, cveća i koječega.
I ne znam kako su se mežu cvećem zapatile nek, nazovi, palme --- sada još male, liče na žbun.
Ima ih 3 ili 4, žbun im je trenutno oko metar u prečniku.
No, vrh svakoga dugog lista im završava sa bodljom poput igle.
Masu puta sam ih makazama skraćivao, no, na sledećim 'listovima' opet izbiju.
Sagnem se, npr, da razvučem negde crevo za vodu - i nema šanse da me ne ubodu.
razmisljam razmisljam 23:33 13.12.2018

Re: Ja sam

freehand
... ulazeći u stan uvek znao da zastanem pre nego što bih kročio u dubinu predsoblja.
Tu, u uglu potpuno mračnom zaklonjenom mlečnim ornamentom stakla trpezarijskh vrata od svetla sa balkona i vazda zatvorenim vratima kobajagi tajanstvenih dečijih i spavaćih soba stajao je kaktus.
Od onih vsokih, stabla okruglog kao veliki krastavac i što rastu u nebesa vijugajući uz plafon kad više neogu prema nebu, a sa bodljama dugačkim i pogano šiljatim, što se zabvodu tiho, jako i duboko a da ih dugo ne budeš svestan u sopstvenom mesu.
Taj mi je kaktus pubertet učinio bolnijim od svega što normalan pubertetlija prođe, a metodom zub-zazub i kidanjem bodlji i njihovim zabadanjem u meso te biljke počela je intifada.
Završena je kad je majka odlučila da poluosušenu biljku pokloni pre nego što načisto strune.






Умеју ти кактуси да буду баш незгодна сорта.
Ја се тога не сећам, јер сам била сувише мала, али ми је мама причала да сам се неком пригодом саплела и атерирала на кактус познат као свекрвин језик да простиш, на позадину. Рече да је муке имала да ми исту ослободи бодљи које су се заломиле и остале у кожи.
Е, тада је читаву своју збирку кактуса разделила и никада их више није гајила док се није домогла терасе са жардињерама на горњем ободу ограде. Проценила је да ту могу да расту не излажући никога опасности да се убоде, и то само по ћошкићима уза зид.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 23:36 13.12.2018

Re: Ja sam

softelectronics_e

Da.
Imam veliko dvorište sa popričično stabala, ruža, cveća i koječega.
I ne znam kako su se mežu cvećem zapatile nek, nazovi, palme --- sada još male, liče na žbun.
Ima ih 3 ili 4, žbun im je trenutno oko metar u prečniku.
No, vrh svakoga dugog lista im završava sa bodljom poput igle.
Masu puta sam ih makazama skraćivao, no, na sledećim 'listovima' opet izbiju.
Sagnem se, npr, da razvučem negde crevo za vodu - i nema šanse da me ne ubodu.




Па и биљке морају на неки начин да се одбране од узнемиравајућих фактора, зар не?



Аутор: Горан Стаменковић
myredneckself myredneckself 23:57 13.12.2018

Re: Ja sam

softelectronics_e
Imam veliko dvorište sa popričično stabala, ruža, cveća i koječega.
I ne znam kako su se mežu cvećem zapatile nek, nazovi, palme

Ko god pravi 'vaki lapsus, u dupe ga bocne kaktus.
myredneckself myredneckself 00:10 14.12.2018

Re: Ja sam

razmisljam
се тога не сећам, јер сам била сувише мала, али ми је мама причала да сам се неком пригодом саплела и атерирала на кактус познат као свекрвин језик да простиш, на позадину.


Uh, uh, to je ovaj zločesti:




razmisljam razmisljam 00:10 14.12.2018

Re: Ja sam

myredneckself

Ko god pravi 'vaki lapsus, u dupe ga bocne kaktus.




Иди МРНС у першун! Загрцнух се од смеха.



Аутор: Горан Стаменковић
razmisljam razmisljam 00:27 14.12.2018

Re: Ja sam

myredneckself

Uh, uh, to je ovaj zločesti:


Тај!



Аутор: Горан Стаменковић
myredneckself myredneckself 00:36 14.12.2018

Re: Ja sam

razmisljam
myredneckself

Ko god pravi 'vaki lapsus, u dupe ga bocne kaktus.




Иди МРНС у першун! Загрцнух се од смеха.



Аутор: Горан Стаменковић



Moram da dodam još po neku bodlju za softelectronics_e-a.
razmisljam razmisljam 00:50 14.12.2018

Re: Ja sam

myredneckself



Moram da dodam još po neku bodlju za softelectronics_e-a.


Ала си злочеста.



Аутор: Горан Стаменковић
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:12 14.12.2018

Re: Ja sam

Uh, uh, to je ovaj zločesti:


Nije, te sto imaju vidljive i velike bodlje lako mozes da izbegnes, oni kaktusi sa sitnim kao paucina bodljicama kojih je na milion svuda po stablu ti su zajebani jer ne moras ni da dodirnes stablo a da ti se na ruci zabode vise desetina sitnih bodljica koje ni ne vidis da (iz)vadis..


razmisljam razmisljam 20:36 14.12.2018

Re: Ja sam

apacherosepeacock

Nije, te sto imaju vidljive i velike bodlje lako mozes da izbegnes, oni kaktusi sa sitnim kao paucina bodljicama kojih je na milion svuda po stablu ti su zajebani jer ne moras ni da dodirnes stablo a da ti se na ruci zabode vise desetina sitnih bodljica koje ni ne vidis da (iz)vadis..


Али, како да их избегнеш кад седнеш на њих?

Но, у праву си за ове ситне. Још кад имају и кукице попут удичица на врховима... чист хорор. Знам из искуства.



Аутор: Горан Стаменковић
zilikaka zilikaka 21:39 14.12.2018

Re: Ja sam

Jednom, nekad pre, pri polasku kući s letovanja, zateknem na stanici lokalnog busa uredno spakovanu malu agavu, sa sve korenom i zemljom. Očigledno neko spakovao da ponese pa odustao.
Meni bilo žao da je ostavim tako, i uspem da je zdravu i čitavu dovučem kući, sve kroz silne javne prevoze.
Pokazalo se to kao vrlo otporna biljka. Leti zasađena u dvorištu, kad krenu mrazevi dobije saksiju i ulazi unutra. I tako godinama.
Očigledno da joj ni selidba nije smetala, to raslo ko blesavo. I zauzimalo sve veći prostor. Počelo da smeta.

Onda smo mislili da joj doakamo potkresivanjem donjih listova, al ona nadoknađivala to brzo novim listovima, pa za koju nedelju bude ista ko pre...
Poslednjih nekoliko godina postala opasna. To ako ne paziš pa očešeš u prolazu, tačno prodere kožu na nogama.

E, kad nam dosadilo da nas ranjavi po kući, samo smo jedne zime "zaboravili" da je presadimo i unesemo. Čak je i sneg dočekala, dobila fleke po listovima al živela, sve dok je nije dohvatio baš ozbiljan mraz.

I tako smo se spasli napasti...
sesili sesili 09:27 14.12.2018

Tužno, lepo, jezivo...

To su moja tri utiska o tvojoj priči. Imam u širo j porodici "dečaka" od 42 godine. U svemu je kao dete od desetak godina. Tužno. Kada god ga vidim, pomislim da već uveliko treba da ima svoju decu i plačem. Divna je bila žena iz apoteke, samo takvih je sve manje, može se reći da su vrlo retke.
Leptirići - u stomaku, u prirodi, uvek lepi, svaki poseban. Baš je sjajan slikar, koji sve to "uhvati".
KO je prvi pomenuo zmije??? Sad, ne kažem da one nisu lepe, eto moj Paraćinac ih čak opisa kao savršene. Ali, što ti kažeš, daleko im lepa kuća. Ne bih se ja plašila toliko da mogu na vreme da ih vidim i sklonim im se sa puta. Ali, kada iznenade u prirodi cvrc, nije sve jedno.
Vašno je da sam opet uživala i uz tvoju priču i uz komentare. Kažem ti - toliko mi je blog nedostajao! Ne znam da postavljam fotke, inače bih ti prosledila leptire koje slika mooja najbolja drugarica u Deliblatskoj peščari.
razmisljam razmisljam 20:30 14.12.2018

Re: Tužno, lepo, jezivo...

sesili
To su moja tri utiska o tvojoj priči. Imam u širo j porodici "dečaka" od 42 godine. U svemu je kao dete od desetak godina. Tužno. Kada god ga vidim, pomislim da već uveliko treba da ima svoju decu i plačem.


Не знам шта да ти кажем. Немам лична искуства те врсте, али могу да замислим колико је тешко. Или бар мислим да могу. Јер, лако је рећи, замишљати, али бити у кожи оних чији је то живот је сасвим друга прича.

Divna je bila žena iz apoteke, samo takvih je sve manje, može se reći da su vrlo retke.


Моје искуство ми говори другачије. Остајем при тврдњи да их има прилично, али су невидљиви у општој какофонији свакодневних галамџија и сировина.

KO je prvi pomenuo zmije??? Sad, ne kažem da one nisu lepe, eto moj Paraćinac ih čak opisa kao savršene. Ali, što ti kažeš, daleko im lepa kuća. Ne bih se ja plašila toliko da mogu na vreme da ih vidim i sklonim im se sa puta. Ali, kada iznenade u prirodi cvrc, nije sve jedno.


Ко? Па онај Ауреус који једва дочека да почне да тролује.

Vašno je da sam opet uživala i uz tvoju priču i uz komentare. Kažem ti - toliko mi je blog nedostajao!


Ето. Баш ми је драго чути.

Ne znam da postavljam fotke, inače bih ti prosledila leptire koje slika mooja najbolja drugarica u Deliblatskoj peščari.


Ако твоја најбоља другарица има те фотке негде на мрежи, замоли снајку која ти је помогла око повратка на Блог да постави линк, па да уживамо заједно.

Иначе, заслужила си чисту петицу за коментар, јер си се осврнула на све теме из текста и из дискусије. Свака част!



Аутор: Горан Стаменковић
aureus aureus 20:36 14.12.2018

Re: Tužno, lepo, jezivo...

razmisljam

KO je prvi pomenuo zmije??? Sad, ne kažem da one nisu lepe, eto moj Paraćinac ih čak opisa kao savršene. Ali, što ti kažeš, daleko im lepa kuća. Ne bih se ja plašila toliko da mogu na vreme da ih vidim i sklonim im se sa puta. Ali, kada iznenade u prirodi cvrc, nije sve jedno.


Ко? Па онај Ауреус који једва дочека да почне да тролује.

Јесам ли? Ух, ко ће се сад сјетити, блог већ има сто коментара, требало би све поново прочитати, можда нисам ја.
razmisljam razmisljam 21:30 14.12.2018

Re: Tužno, lepo, jezivo...

aureus

Јесам ли? Ух, ко ће се сад сјетити, блог већ има сто коментара, требало би све поново прочитати, можда нисам ја.


Хау јес ноу. Можеш ти да се чиниш невештим колико год ти душа иште, али ја сам старо злопамтило, тако да остајем при тврдњи ( коју - Пази сад! - могу и да поткрепим ) да си ти тај.



Аутор: Горан Стаменковић
zilikaka zilikaka 19:00 15.12.2018

Drugari

Ne znam kako kod vas, al mi smo naj..., da prostite.
Ovaj pada, ne prestaje, a lopata ne pomaže. Po slobodnoj proceni, ima ga i 40 cenata.
Jedino da se zavučeš unutra i praviš se mrtav.
Do daljeg.
mirelarado mirelarado 20:13 15.12.2018

Re: Drugari

Jedino da se zavučeš unutra i praviš se mrtav.


То се и ради. Забавни трилер у руци, звуци из жарке Африке у позадини:


razmisljam razmisljam 20:19 15.12.2018

Re: Drugari

zilikaka
Ne znam kako kod vas, al mi smo naj..., da prostite.
Ovaj pada, ne prestaje, a lopata ne pomaže. Po slobodnoj proceni, ima ga i 40 cenata.
Jedino da se zavučeš unutra i praviš se mrtav.
Do daljeg.


'Ајд' сад... Је л' ти топло у кући? Је л' имаш струје, воде, нет конекцију, 'леба и уз леба...?

Снегу је сад време, само што су нас климатске промене поприлично размазиле. А лопата никад није бог зна како делова док снијежи. Ње се озбиљно до'ватиш тек кад стане, а дотле само у сврху тјеловежбе.

Осим тога, гледај на овај кијамет као на освету злосрећне агаве, барем у твом случају.



Аутор: Горан Стаменковић
cassiopeia cassiopeia 20:31 15.12.2018

Re: Drugari

zilikaka
Ne znam kako kod vas, al mi smo naj..., da prostite.
Ovaj pada, ne prestaje, a lopata ne pomaže. Po slobodnoj proceni, ima ga i 40 cenata.
Jedino da se zavučeš unutra i praviš se mrtav.
Do daljeg.


Pazi, kad sam danas mislila na tebe videvši prognozu za Vojvodinu.
Sve je dobro dok onaj ne dođe da vas spasava.
razmisljam razmisljam 20:36 15.12.2018

Re: Drugari

mirelarado

То се и ради. Забавни трилер у руци, звуци из жарке Африке у позадини:


Јееесте... ( речено у маниру мис Приси ). Него она драми без потребе од дуга времена.

( Или се, као неки, бавиш надасве надахнутим разговором о гмазовима. )

Иначе, твој лептир више не бега од када си га последњи пут привела. То тек да знаш.

Лептир на чичку, а без чичкове вунице:



Аутор: Горан Стаменковић


mirelarado mirelarado 20:48 15.12.2018

Re: Drugari

Иначе, твој лептир више не бега од када си га последњи пут привела. То тек да знаш.


Да будем искрена, кривицу за оно пређашње "бегање" сносим искључиво ја. Увек се смотам кад треба да окачим неку фотку из властите колекције...
cassiopeia cassiopeia 20:56 15.12.2018

Re: Drugari

cassiopeia
zilikaka
Ne znam kako kod vas, al mi smo naj..., da prostite.
Ovaj pada, ne prestaje, a lopata ne pomaže. Po slobodnoj proceni, ima ga i 40 cenata.
Jedino da se zavučeš unutra i praviš se mrtav.
Do daljeg.


Pazi, kad sam danas mislila na tebe videvši prognozu za Vojvodinu.
Sve je dobro dok onaj ne dođe da vas spasava.


Ja pišem komentar i u tom trenutku puče drvo ispod terase.
Savilo se pod teretom snega.
zilikaka zilikaka 21:13 15.12.2018

Re: Drugari

Pazi, kad sam danas mislila na tebe videvši prognozu za Vojvodinu.
Sve je dobro dok onaj ne dođe da vas spasava.


Nezgodno što je vikend. Inače bi možda već postrojavali i vežbali sitnu školsku decu da budu predmet spašavanja.
freehand freehand 21:29 15.12.2018

Re: Drugari

zilikaka
Pazi, kad sam danas mislila na tebe videvši prognozu za Vojvodinu.
Sve je dobro dok onaj ne dođe da vas spasava.


Nezgodno što je vikend. Inače bi možda već postrojavali i vežbali sitnu školsku decu da budu predmet spašavanja.

Bogami, zajebano. Evo kod nas pada granje i drveće na sve strane, sneg težak a lepljiv, gomile se i sa krovova survavaju.
No nebitno, u šetnji nas je bilo, po Vučićevoj računici, jedno sto kilometara.
zilikaka zilikaka 22:03 15.12.2018

Re: Drugari

No nebitno, u šetnji nas je bilo, po Vučićevoj računici, jedno sto kilometara.

Ćuti, ne govori.
Već vidim botove koji objavljuju kako vam je trebalo dati po lopatu, da očistite tih sto kilometara ulice, a ne da besnite i rušite budućnost Srbije.
bocvena bocvena 09:09 18.12.2018

Re: Drugari

ja sam budućnost srbije!

(samo da mahnem i pustim muziku.)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana