Od bezbojne redukcije rashlađenog i zamućenog egzistencijalnog mehura oko nas, deranjem, takoreći, tupim alatima realizma, svaki drugi put nas vodi u antirealizam podivljale budućnosti.
Gde vode oni putevi između neka ostane za tiho plakanje svakom od nas u samoći.
I na početku svakog tog drugog puta, svako malo, svako od nas poželi da napravi prvi korak, ali samo na kratko, antirealizam skladne prošlosti nudi sigurnost, i mi smo postali plašljivi da bi se od nje odlučno odvojili.
Evropa - pre neki dan se u blogo-prolazu dotakosmo blogo-drugar i ja Evrope, ali više kao noumenona, ideje kojoj u stvarnosti ne odgovara ništa, ili odgovara previše nekih drugih nejasnih entiteta, preletesmo preko kontekst-principa u prazničnoj žurbi.
I ja navijam za Evropu, šta god ona bila, ili za zapad, šta god on bio, pre nego što svim srcem počnem da navijam za svet.
Ali, ni zrnce sumnje mi ne staje na put potsećanja da je ta ista Evropa, Zapad, naterala grčke žene da se prostituišu da bi zaradile za ručak sebi ili familiji, a da bi, uglavnom, spasila Goldman Sachs, da je taj isti svet rodio 50 miliona ljudi na food stamps u US, subvencionisanoj, do besplatnoj ishrani, da je 15 miliona US dece na ivici gladi.
I ne moram sam da se podsećam - u Londonu jedna od 50 i nešto osoba nema krov nad glavom, a današnja BBC vest kaže: gladna deca jedu iz kanti za otpatke, direktor škole u Morecambeu, Lancashire, kaže da 10% dece dolazi iz porodica koje se hrane i delom iz dobrovoljnih priloga, deci su kutije sa hranom za ručak prazne, i ne mogu da se skoncentrišu ni na šta drugo osim kanti za otpatke, i kaže diša da ima imena iza cifara, poludele cifre nije izmišljene. Članovi parlamenta predlažu vladi da uvede ministra za glad.
Unicef kaže da u Britaniji 19% dece ispod 15 godina (skoro svako peto dete) dolazi iz porodica koje se muče ne samo da sastave kraj s krajem, nego se muče da kupe hranu.
Dalje, zaboravimo četvrti talas feminizma, gde više u naletu strasti i kreativne energije ni ta „sorta" feministkinja u deliću sekunde ne može da se seti da li im nešto visi i mlati između nogu ili ne, ne smemo zaboraviti da su samo pre par godina, dok im je dosadni jači pol ubijao nevine civile po Bliskom Istoku, mnoge zapadne dame histerično rešavale probleme Trampovih komentara iz svlačionice od pre nekoliko decenija, „mačo" krvoloci nisu bili toliko interesantni.
Po ko zna koji put, nikad dosadan, podsećanje na zagubljenu umetnost solidarnosti nas blago spušta na zemlju realizma koji je nešto manje oderan tip tupim noževima mora besmislenih tema u koje svaki dan uranjamo, kao korisni idioti kojima teme služe da im skrenu pažnju sa bitnog, spušta nas na istinski obojeni realizam, i onda samo da bi tamo, odjednom, našli i novo-humorističku stranu bizarnog zapadnog svet ponekad - na dnevni red pregovora US sa Kinom su US stavili i Made in China 2025, traže od Kine da uspore sa inicijativom, napretkom u visokim tehnologijama, po izbijanju na vrh 5G bitke, ubrzanom istraživanju svemira sa samo njihovom svemirskom stanicom koja uskoro treba da bude lansirana, spuštanjem na mesec, svetskom rekordu u održavanju nuklearne fuzije u eksperimentalni reaktorima, čas prvom čas drugom ili trećem mestu u najbržim super kompjuterima na svetu, jurenju ka vrhu sa Rusima u razvoju putničkih aviona (neke sankcije od pre godinu i nešto su „dizajnirane" da uspore ove projekte), konsolidovanju vrha u vojnim tehnologijama, win-win druženju sa svetom i evro-azijskoj integraciji.
U tom pomahnitalom udaranju na sve strane od US (Trump) izjave da ga „zabole" za Evropu (nisam siguran koji je glagol upotrebio) je jedino smešnija UK Brexit parodija, gde je vlada kao kokoška bez glave pod palcem neo-liberalnog i nadnacionalnog pritiska duradi nešto dovela zbunjenog Japanca da kaže kako bi, eto, bilo cool da UK ostane u EU, a sve dok polako i po zabačenijim pabovima kapiraju da će UK biti samo bolje kako to gramzivo salonsko čudovište neizabranih non-entiteta po EU rupama napuste. Plus-minus sitna tranziciona dinamika, naravno, koju bih ja pre merio u mesecima nego godinama.
Elem, nadam se da se budalama što vode zapadi svet slošilo, i da im je sve gore, i da će odlaskom u istoriju dozvoliti da nastavimo s navijanjem tamo gde smo ko zna kad stali (ja sam, btw, pro-Europe i glasao sam protiv Brexita).
Poneka komična sitnica na stranu, ali ako mi je nešto ulepšalo više od trenutka, tj bar nekoliko dana, to je Boltonov „provod" u Turskoj. Za one koji nisu upoznati on je klinički slučaj psihopate i sadiste, sitan (opraštajte, i meni najdraži oko mene, žene, deca, su sitni, ali to je drugi kontekst), sa US neocons iza leđa navikao da maltretira razne, i Erdogan, za dve glave viši, je odbio da ga vidi i poslao ga u PM, skoro pa bukvalno.
Samo malo su se ućutali ti Trampovi neprijatelji, ja nagađam da je njegova „ekipa" pripretila neocons istinom o 9/11.
Ajd, daće info-bog, nešto od zapadne močvare se možda ipak isuši, a ja mislim da za 20 godina, najkasnije, više neće biti ratova u svetu, a onda će i otimačini polako da presuši gorivo, iako nikad potpuno, nažalost.
Imagine that!