"U parku " Manjež" biće velelepan spomenik Stefanu Nemanji! Monumentalan, 10 metara visok!"
"Na Savskom trgu biće spomenik Stefanu Nemanji,veličanstven, vidljiv i sa Slavije! Monumentalan, 15 metara visok!"
"Pred ulazom u nekadašnju Glavnu železničku stanicu biće spomenik Stefanu Nemanji! Monumentalan, 28 metara visok!"
Sve citirano su vesti koje su preneli mnogi naši mediji. Prvu u 2015., drugu početkom 2018., treću upravo, u 2019. Izvor je svaki put bio isti čovek, samo u različitim statusima, nekad kao gradski menadžer, nekad kao zamenik gradonačelnika. I u svakoj od pomenutih prilika se zahvalio.Takođe istom čoveku, takođe u različitim statusima, prvo premijera, potom predsednika republike.
Ne znam kako Vi ali ja sam impresioniran i brzinom kojom "Nemanja" menja mesta i "stopom rasta" njegovih dimenzija.
Istina, Nemanje još, ni posle nekoliko godina"priče" nema, i za sad se novac troši samo na nagradne konkurse. Ipak poslednja navedena visina, tih 28 metara me podsetila da je džinovski Aleksandar Makedonski u Skopju, istina bez postamenta visokog 10 metara,isto toliko visok. A neće, verujem, ni Nemanju ostaviti bez postamenta, a kako god bilo, biće svakako veći od osmospratnice.A podsetila me i na razgovor sa makedonskim prijateljima prilikom moje poslednje posete Skoplju i na njihov žal zbog silnih miliona evra koje je doskorašnji "poglavica", sad begunac pod poternicom, Gruevski, potrošio na "monumente" umesto na, za život građana Makedonije, daleko važnije stvari.
Ima stvari u kojima bi valjalo da kopiramo Makedonce. Ali priča sa "monumentima" sigurno nije jedna od tih.