Umetnost

Tupa Vukotić

mikele9 RSS / 05.02.2019. u 14:17
Bez dozvole preuzeo sa sajta Ars Montenegro, objavljeno na F.B.

Vukota Tupa Vukotić (Cetinje 1932 – Podgorica 2002) bard crnogorske arhitekture koji u stvaralačkoj viziji i radu prevazilazi puku arhitekturu, i u izvijesnom smislu predstavlja crnogorskog Gaudija. …

Vukota-Tupa VUKOTIĆ je rođen na Cetinju 1932. godine đe je završio osnovnu školu i gimnaziju. Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu upisuje 1951. godine sa cijelom plejadom kasnije uspješnih arhitekata i umjetnika, kao što su bili Leonid Trofimovič Šejka, Predrag Ristić, Siniša Vuković, Mihailo Mika Čanak, Milorad Mišo Vukotić, Milutin Trpković, Miša Mitić, Leon Lenarčić I dr. Svi su nekako u isto vrijeme školske 1956/1957. godine i diplomirali, osim Šejke koji je diplomirao 1960. godine i život posvetio umjetnosti. Tupa je bio u ateljeu profesora Stanka Kliske i tadašnjih asistenata, a kasnije legendarnih profesora Mihaila Pantovića i Uroša Martinovića.
Tupa jebio jedan od članova čuvene grupe “Mediala”. Nastanak “Mediale” 1953. godine u Domu omladine, koji se tada nalazio na Obilićevom vencu u Beogradu, na izložbi o Le Korbizjeu - Leonida Šejke i Siniše Vukovića - studenata arhitekture došli su Dado Đurić i Uroš Tošković, i to se može smatrati prvim kontaktom članova buduće grupe Mediala jer oni, tu, na samoj izložbi odmah nalaze zajednički afinitete da ostvare nešto što će u njihovom stvaralaštvu sjediniti vrijeme i čovjeka, kao i prošlost i budućnost.
Grupu su činili velikani : Olja Ivanjicki, Leonid Šejka, Miodrag DADO Đurić ,Miro Glavurtić, Vukota Tupa Vukotić, Vladan Radovanović, Uroš Tošković, Milovan Vidak, Svetozar Samurović, Kosta Bradić, Milić Stanković (Milić od Mačve), Siniša Vuković, Vladimir Veličković I Ljuba Popović. Svim članovima Medijale bila je zajednička jedna jedina ideja: beskrajna ljubav prema umjetnosti i beskrajno vjerovanje u njene sveukupne moći. 
Nakon stečene diplome 1957. godine Vukota Tupa Vukotić se vraća u Podgoricu (tadašnji Titograd) gdje se zapošljava u Opštinskom odjeljenju za komunalne poslove, u operative opštegrađevinskog preduzeća "Titograd" i kao predavač na Arhitektonskom odsjeku Srednje tehničke škole u Titogradu.
Njegova djela "Labud-plaža na Morači" i "Kapela Čepurci na groblju u Podgorici" oba iz 1960. godine, kao i Spomeniku poginulim Kučima na Orljevu iz 1961. godine, će ga "preporučiti" da 1962. godine bude izabran za asistenta na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Univerziteta u Beogradu, kod čuvenog profesora Bogdana Bogdanovića, gdje će ostati do 1964.
Zašto se Bogdanović odlučio baš za Vukotu Tupu Vukotića na raspisanom konkursu za mjesto asistenta, kada se zna koliko je izuzetnih arhitekata konkurisalo na to mjesto, govori o izuzetnom zalaganju I posebnošću.
Pored Bogdanovića, čiji je bio asistent, glavni pokrovitelj i zaštitinik Vukote Tupe Vukotića na Fakultetu, i to u raznim situacijama, bio je Uroš Martinović, pedagog, veliki arhitekta i veliki prijatelj mnogim studentima. Takođe i veliki uticaj profesora Đurđa Boškovića ostavio je traga na njegovo stvaralaštvo.
Velika nostalgija i životne okolnosti natjerale su Vukotu Tupu Vukotića da napušti rad na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i da se 1964. godine definitivno vrati u Crnu Goru.
Iste godine se zapošljava u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje, gdje će raditi u kontinuitetu do odlaska u penziju 1997. godine. Nakon stečene penzije nastavlja svakodnevno da dolazi u Zavod, neumorno radeći na poslovima, kako je govorio "za sebe, za svoju dušu". U tom period je okončan višegodišnji rad na svojeručnoj izradi "Trodimenzionalne morfologije Crne Gore". 
Vukota Tupa Vukotić je 2002. Godine završio izradu Trodimenzionalnog atlasa Crne Gore, projekta prvog ove vrste kod nas. Radio ga je sa velikim žarom i entuzijazmom, koji može samo veliki umjetnik da ima, umjetnik koji posjeduje univerzalnost.
Koristeći metodu integralnog planerskog postupka, u radu na projektima obnove i revitalizacije Starog grada Ulcinja, revitalizacije istorijskog jezgra Cetinja, kao I revitalizacije Rijeke Crnojevića, dalo mu je ideju da isti postupak primijeni kod izrade Trodimenzionalnog morfološkog atlasa Crne Gore. 
Kako je i sam objašnjavao, postupak rada na njemu je stekao na sljedeći način:
"Preko prevrnutih profila vučem linije sa mrežama koje se nalaze na tim kotama od 25.000 i obaram profile. Kada se ti profili obore po redu ispadne Lovćen ili Durmitor, dosta blizak onome kakav je taj masiv. Normalno, tu ima i nekih malih deformacija. Tako sam i nacrtao sve naše veće gradove: Podgoricu, Bar, Ulcinj, Cetinje, Kotor, Herceg Novi. 
Ponekad mi nedostaju neke fotografije jer je teško naći lijepu, preglednu fotografiju sa one strane sa koje ja to posmatram. Karte su uvijek napravljene jug-sjever, a ja gledam malo naopačke sa istoka, istok-zapad, jer se Crna Gora tako najljepše otvara.
Pokušavao sam da gledam sa mora, ali onda taj metod ne može da pruži nekakav pravi efekat. 
Rad na Atlasu je nastavio i po penzionisanju. Dolazio je u Zavod svako jutro redovno, u kancelarijukoja se nalazila na prvom spratu starog RZUP-ovskog zdanja, kao da je u obavezi. Od Zavoda, u koji je nastavio da dolazi skoro svakodnevno, i radi "za svoju dušu", kako je volio da kaže, odvojile su ga kratka bolest - i smrt.
Cetinje, Ulcinj, Mojkovac, Jaz, Stara Varoš, Drač, Gorica, Skadarsko jezero (…) čini se niko nije umio tako da "naslika", da crtežom opiše postojeće stanje "dušu i tijelo" tih prostora, da predloži korake u uređenju I unapređenju onoga što je trebalo unaprijediti, a da se pri tome ne zaboravi važnost očuvanja svega onoga što čini jedinstvenu ljepotu tih prostora, svojstvenih samo ovom dijelu zemaljske kugle, kako je znao da podsjeti svoje saradnike.
Stvaralački opus arhitekte Vukote Tupe Vukotića je svijet usamljenog I autohtonog graditelja, koji nikoga nije htio da oponaša, a njega prosto niko nije ni mogao da oponaša!



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 14:26 05.02.2019

fala mikele

...
riply riply 14:52 05.02.2019

Re: fala mikele

nsarski nsarski 14:57 05.02.2019

Re: fala mikele

docsumann
...

Još jednom...
mikele9 mikele9 12:00 06.02.2019

Re: fala mikele

Nema na čemu, morao sam! Tupa je za sve nas u tadašnjem Titogradu bio ponos i dika!
softelectronics_e softelectronics_e 14:57 05.02.2019

Usput ...

Mikele,
da li si poznavao Mija Mijuškovića?
Jedne godine sam splavario Tarom sa njim - i nakupili smo bar tonu kamenja za izložbu koju je pripremao ... "Kanjon Tare kanjonu Kolorada".
G.Cross G.Cross 21:18 05.02.2019

Re: Usput ...

softelectronics_e
Mikele,
da li si poznavao Mija Mijuškovića?
Jedne godine sam splavario Tarom sa njim - i nakupili smo bar tonu kamenja za izložbu koju je pripremao ... "Kanjon Tare kanjonu Kolorada".


Znam pitanje je za Mikelea ali...

Ja sam ga poznavao, u stvari moj otac.
Secam se kao dete isli smo feribotom Bar-Bari i ja sam bio opcinjen njegovim jezikom i njegovim pricama.

Koliko se secam pricali smo ti i ja o tome jednom ovde.

mikele9 mikele9 11:58 06.02.2019

Re: Usput ...

Mikele,
da li si poznavao Mija Mijuškovića?

Ne mogu reći da sam ga poznavao ali se dobro sećam kad me je otac poveo u meteorološku stanicu kod Nikšića i tu smo ga našli, Moj otac ga je poznavao pa su dugo razgovarali a ja sam s divljenjem posmatrao i razgledao razno korenje, panjeve... koje je Mijo kasnije samo malo dorađivao i izlagao kao skulpture. Bio je izuzetno zanimljiv čovek.
softelectronics_e softelectronics_e 13:37 06.02.2019

Re: Usput ...

G.Cross
softelectronics_e
Mikele,
da li si poznavao Mija Mijuškovića?
Jedne godine sam splavario Tarom sa njim - i nakupili smo bar tonu kamenja za izložbu koju je pripremao ... "Kanjon Tare kanjonu Kolorada".


Znam pitanje je za Mikelea ali...

Ja sam ga poznavao, u stvari moj otac.
Secam se kao dete isli smo feribotom Bar-Bari i ja sam bio opcinjen njegovim jezikom i njegovim pricama.

Koliko se secam pricali smo ti i ja o tome jednom ovde.


Ne znam zašto sam ga se setio.
Черевићан Черевићан 17:10 05.02.2019

уникатни,

koji nikoga nije htio da oponaša, a njega je to bilo malo teže

пажљиво је да'с сетисте Тупе
уметност га вабну.... циљевима,
малко више би....... од архитекте
заслужи.. шта би.. вредностима,

г mikele
anonymous anonymous 23:14 05.02.2019

"Ponekad mi nedostaju neke fotografije " .


romi.daba romi.daba 14:13 06.02.2019

Re: "Ponekad mi nedostaju neke fotografije " .

Uvek su me kopkala neka pitanja kao ova:

Zašto srpski (jugoslovenski) urednici ne stavljaju fotografije da bi ilustrovali temu?

Zašto ispod fotografije ne postoji opis te ilustracije?

Zašto srpski urednici skoro nikad ne stavljaju geografsku kartu da bi objasnili čitaocu o kom mestu se radi, naročito kad su u pitanju sela? Recimo u vreme Balkanskih ratova 1991-1995, u beogradskim novinama retoko kad je bila pokazana mapa bojnog terena. (Ali recimo kad je u pitanju Jelena Karleouša urednici redovno daju detaljne ilustracije tog subjekta.)

Dakle iako sve kopiramo sa zapada, neke stvari nam ipak ne ulazu u glavu, ili je to samo poslovična (crnogorska) lenjost u pitanju?
mirelarado mirelarado 23:56 05.02.2019

:(

Sve je manje takvih osobenih i svestranih ličnosti.

Hvala, Mikele.
cassiopeia cassiopeia 09:44 06.02.2019

...



Hvala ti na prenetom tekstu!
vera.nolan2 vera.nolan2 08:52 07.02.2019

Memento



U jednom divnom povodu pre nekoliko godina, iščitala sam sve što sam našla o Vukoti Tupi Vukotiću, i bila fascinirana tom razbarušenom gromadom od čoveka.
Osim naučnog i stručnog doprinosa, njegova biografija obiluje i neverovatnim avangardnim, performans pikanterijama svojstvenih samo "urođeno kreativnim i spontanim bez granice" duhovima.

Kada iščitate sva sećanja bude vam jasno zašto je Bogdan Bogdanović uzeo baš njega za asistenta, zašto je, zatečen u tom i takvom prostoru i vremenu začetaka naše znamenite slikarske avangarde bio u samom inicijalnom jezgru među duhovima za koje sredina i nije imala previše sluha, a njihove delatnosti tumačila kao "vanrazumske aktivnosti" koje su bile "raznorodni umetnički svetovi i dragocene posledice slobodnog duha" ...

A kakvo je zadovoljstvo bilo tek čitati i sećanja onog čarobnog Peđe Ristića koji npr, na upitnu konstataciju "da je Mediala živa i ima svoje zaveštanje za buduće generacije" odgovara:
"Jeste. Ali znate, ima i u Mediali da se malo preteruje. Mi koji smo bili u Mediali to i ne shvatamo tako ozbiljno, pogotovo moj pobratim Vukota Vukotić – Tupa, koji je nažalost umro, a tvrdio je, izrečeno u oštrom cetinjskom dijalektu da „nije ni bilo nikakve Mediale, to je izmislio oni Glavurtić. Ono MED i ALA, to ačenje nema smisla, to ima uglavu samo Glavurtić!“.

Ti Vukotići su zaista posebno nadarenog genetskog potencijala ...
mikele9 mikele9 15:01 07.02.2019

Re: Memento

Ti Vukotići su zaista posebno nadarenog genetskog potencijala ...

Potpisujem!!!
docsumann docsumann 15:19 07.02.2019

Dado i Tupa



Dadova slika koju je još kao mlad, neafirmisan slikar poklonio Tupi, svom bratu od tetke
anfieldroad anfieldroad 14:30 08.02.2019

Re: Dado i Tupa

Dadova slika




Tumačenje nadrealizma je obično nadrealno i samo. Tako ovde Sv. Asklepije na konju kolege Đorđa zamahuje lekovitim kopljem ka usahloj majci, prema sridi alke, dok sin gladno čeka da iz blještavo svetle dojke poteče mleko života. Ludo zar ne...?



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana