Umetnost| Život

A 2

mikele9 RSS / 15.04.2019. u 13:08

 

Kada sedne da radi, crta, slika, akvareliše, slušalice na uši, muzika, često, vrlo često Rok iz šezdesetih, Rolingsi, Bitlsi, Enimalsi, obožava Erikov glas, Hu, Trogs... s vremena na vreme Bluz, Džez, onda Mocart, Bah, Betoven, Čajkovski... realnost oko njega polako bledi, nestaje. Podsvest izranja iz svojih dubina. Prepliće se sa svešću. Pojavljuju se znane ili potpuno nepoznate stvari, simboli, šare, delovi mandala... Trgne se kao tek probuđen kada ga rukom dodirnu, ručak! Skoro nikad ne nastavlja započeto. Ostavlja za sutra, čeka svoje vreme, slobodu, neuznemiravanje. Nije lako. Četvoro ih je u stanu ateljeu. Ruča iako nije gladan. Zašto tako malo jedeš, ne volim što mršaviš. Kada su se uzeli, kuvali su i spremali jedno drugom svakojake preslačke. Prvi i jedini put u životu je dogurao do 103 kila! I ona se zaokruglila. Nije mu trebalo dugo da shvati koliko mu debljina i težina smeta, skinuo je lako kilograme i već dugo, dugo na visinu od 185cm ima oko 88, najviše 90 kg. Nemoj više molim te, izbora ti se lice, izgledaš starije. Dešavalo se, kada nekoliko dana bude sam, da se uopšte ne seti da nešto pojede. Ujutro uzme kašiku meda, sa cimetom ili kurkumom ili bananu, ređe jabuku, mrzi ga da je ljušti. Onda kafe, jednu za drugom, čaj od majčine dušice ili zeleni i to je to. Skine i po pet kilograma. Ostavila sam ti pun frižider a ti nisi ništa... od čega živiš, od vazduha?

 

Bio je skoro, početkom marta, u likovnoj koloniji na Zlatiboru. Uslovi, da li da govori, ipak, sam u apartmanu od oko 60m2, velika spavaća soba, braćni krevet, jastuci mekani, spavao je kao beba, dnavna soba, trosed, plazma TV, terasa, kuhinja, frižider... kupatilo kao iz snova. Ogromna sala restorana pretvorena u atelje. Kolonija međunarodna, umetnici iz Srbije, Rusije, Ukrajine, Turske, Nemačke, složni, jedinstveni, brzo se sprijateljili. Hrana! Bog te ne video! Pita ga konobar šta će za doručak, ređa jela, on bira kačamak i šolju jogurta. Donosi mu, njemu koji doručkuje kašiku meda, u zemljanom grnetu bar kilo kačamaka, ocenjuje da je brašno prima kvaliteta, iz potočare, odozgo jabuka kajmaka i četiri parčeta kozjeg sira! Kačamak, mrtav da ga jede! On pojede trećinu, ne može više, ostavite mi ovo za ručak, kaže konobaru. Skuvaćemo mi vama novi, svež, osmehuje se momak. Prvo veče kada su stigli, Bečke šnicle veličine slonovskog uveta sa pomfritom, salata kupus, paprike sa belim lukom, paradajz i krastavac. Ne samo on, niko nije uspeo da savlada bečku šniclu do kraja.

Sutradan, postavio prvu sliku, zlatni borovi i izašao napolje na terasu da se sunča. Majca kratkih rukava, farmerice, bordo starke, poneo kafu, zapalio, gleda preko puta dve breze na pozadini od borova, eto druge slike! Sutra opet u starkama, počeo drugu sliku, smračilo se, pogleda kroz prozor, sneg počeo da veje. Do sutra uveče navejao je oko 40cm! Jutro, dogovorio se sa kolegom, soba do sobe, ko se prvi probudi, budi onog drugog, idu na kafu, domaću, nekadašnju tursku, kad popiju, momak im donosi još po jednu. Ratluk u tacnici. Obavezno! Dok čekajući šetka po holu, vidna periferija, primiče se ogromnim staklenim vratima, napolju u dvorištu vile, kolega Rus, štafelaj pred njim, slika sve u šesnaest a sneg veje krupnim pahuljama, do kolena u snegu. Kucne o staklo, Rus mu mahne, pita ga kako je, smejući se, Rus mu odgovara, хорошо i nastavlja, s vremena na vreme otrese sneg sa kapuljače i rukava.
Koliko juče je po godinama bio negde u sredini, sada! Odlično zna kako izgleda. Turčin, kao da mu je deda, vajka se na starost, e beše naše, pita ga za godine, ispade da je stariji od njega šest godina! Ne veruje, kaže mu, takva mi je sorta i smeje se. Najstariji je. Digresija, u autobusu koji ih je vraćao u Beograd sa izložbe u Golubačkom gradu, jedna poznanica, čuje joj glas iza sebe, pa ti si najstariji! Opet đed stric Milić: Oj starosti, čovečija nakazo.
Zašto uopšte išta a ne ništa? Ta pitanja su već sadržavala prvi-poslednji praodgovor na sve zapitkivanje! G. Gras, Pseće godine.



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nicknaylor nicknaylor 13:14 15.04.2019

:)

fino i pitko
mikele9 mikele9 14:38 17.04.2019

Re: :)

fino i pitko

angie01 angie01 15:05 15.04.2019

,



On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night.
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself
'This could be heaven or this could be Hell'
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place (such a lovely place)
Such a lovely face.
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year (any time of year) you can find it here
Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat
Some dance to remember, some dance to forget
So I called up the Captain,
'Please bring me my wine'
He said, 'we haven't had that spirit here since nineteen sixty-nine'
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say"
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place (such a lovely place)
Such a lovely face.
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise (what a nice surprise), bring your alibis
Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said, 'we are all just prisoners here, of our own device'
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back to the place I was before
'Relax' said the night man,
'We are programmed to receive.
You can check out any time you like,
But you can never leave!'
mikele9 mikele9 12:43 16.04.2019

Re: ,

Thank you Angie
Pajsad ovo! Krenem oko 11 sati da razdrmam noge po Savskom keju, dopešačim do mog omiljenog splava.kafića BARKA, rešim da odmorim i popijem produženi bez mleka, kad! Dočekuju me Eagles i Hotel California! Milion će godina kako tvrdim da SLUČAJ ne postoji, veličanstveni Kosmos! Negde pročitah: Ne postoji slučajnost nego sinhronicitet.
angie01 angie01 13:54 16.04.2019

Re: ,

Pajsad ovo!




Akasa je uredila!
mikele9 mikele9 21:56 16.04.2019

Re: ,



Akasa je uredila!

Ja Kosmos, ti Akaša, ja opet, Lao Ceov TAO
Черевићан Черевићан 20:53 15.04.2019

A2

podsvest izranja iz svojih dubina*

поменути формат ...пуно нуди
мош ужитак ал може и страва*,
да потсетим ( и ако је знано)
цртеж мањи мотив изоштрава
mikele9 mikele9 14:42 17.04.2019

Re: A2

поменути формат ...пуно нуди
мош ужитак ал може и страва*,
да потсетим ( и ако је знано)
цртеж мањи мотив изоштрава

Izoštrava dragi G. Čer, izoštrava do britkosti!
amika amika 21:04 15.04.2019

Портрет уметника у старости



Сећам се тог састанка са много присутних када сам покушавао да разјасним шта то мене мучи кад нисам весео и опуштен као они и схватио: па ја сам овде најстарији!

„Никад не мислим о Прошлости
али Прошлост каткад
мисли о мени
и нежно седа
на моје лице“.

Леонард Коен
mikele9 mikele9 14:45 17.04.2019

Re: Портрет уметника у старости

Сећам се тог састанка са много присутних када сам покушавао да разјасним шта то мене мучи кад нисам весео и опуштен као они и схватио: па ја сам овде најстарији!

„Никад не мислим о Прошлости
али Прошлост каткад
мисли о мени
и нежно седа
на моје лице“.

Леонард Коен

Pokušavam da to što sam najstariji ne utiče na moje ponašanje ali mi ne uspeva uvek!
Inače ja za razliku od Koena, često mislim na prošlost, ne opterećujem se previše ali mislim.
angie01 angie01 21:43 15.04.2019

kakva tragedija,

iskljucila sam prenos, ne mogu vise da gledam,...nije mi jasno, kako nemaju neke helikoptere, avione, da savladju vatru,...ono, neverovatno mi je kako su dozvolili da se toliko razbukti vatra da unisti onakvo nenadoknadivo kulturno bogatstvo.

mirelarado mirelarado 21:50 15.04.2019

Re: kakva tragedija,

angie01
iskljucila sam prenos, ne mogu vise da gledam,...nije mi jasno, kako nemaju neke helikoptere, avione, da savladju vatru,...ono, neverovatno mi je kako su dozvolili da se toliko razbukti vatra da unisti onakvo nenadoknadivo kulturno bogatstvo.



Kažu da bi izručivanje ogromnih vodenih bombi s velike visine moglo da napravi još veću štetu i da sruši celu građevinu. Ne znam da li je tačno...
dragosevacsutra dragosevacsutra 21:50 15.04.2019

Re: kakva tragedija,

nije mi jasno, kako nemaju neke helikoptere, avione, da savladju vatru




tramp na blogu, jebote.
angie01 angie01 22:12 15.04.2019

Re: kakva tragedija,

Ne znam da li je tačno...


nista se ne razumem,...ali mi prvo nije jasno, da nemaju neku protivpozarnu zastitu, obucene cuvare koji na svaki prvi signal reaguju, onda, koliko im je trebalo da vatrogasci krenu sa spasavanjem i sve na prenosu deluje neubedljivo, nedovoljno, vatra sve veca i prosto guta gradjevinu, ono, dan je, nije negde na nedostupnom i dalekom mestu,...ne znam, dusa me boli, stvarno strasno.


mirelarado mirelarado 22:34 15.04.2019

Re: kakva tragedija,

Mikele, izvini što trolujemo, vest o požaru u Bogorodičinoj crkvi u Parizu zbilja nas je šokirala.

angie01 angie01 22:51 15.04.2019

Re: kakva tragedija,

pozar je pod kontrolom, nadam se da ce uskoro biti ugasen potpuno,...rekonstruisace, samo da je sto vise sacuvano.

Setih se Sopocana, one neverovatne freske su se odrzale vise od dva veka u manastiru bez krova, koji su Osmanlije skinule.

apostata apostata 00:23 16.04.2019

Re: kakva tragedija,



... at Notre Dame de Paris.
mikele9 mikele9 19:21 16.04.2019

Re: kakva tragedija,

Mikele, izvini što trolujemo, vest o požaru u Bogorodičinoj crkvi u Parizu zbilja nas je šokirala.

Ne brini Mirela, ne smatram to trolom, ja još ne mogu da poverujem iako sam video snimke uživo!
Evo jedne zanimljivosti. Imam molitvenik iz 1893 godine, uporedo latinski i francuski:
Ave Maria gratia plena: Dominus tecum. Francuzi Bogorodicu oslovljavaju sa Vi:
Je vous salue Marie, pleine de grace: Le Seigneur est avec vous.
mirelarado mirelarado 23:00 16.04.2019

Re: kakva tragedija,

Ne brini Mirela, ne smatram to trolom, ja još ne mogu da poverujem iako sam video snimke uživo!


U tvom lepom tekstu govoriš o jedinstvenom i neponovljivom procesu stvaranja umetničkog dela, i sama pomisao da je dovoljna nečija nepažnja, ili namera, da delo zauvek nestane, izaziva jezu.
mikele9 mikele9 14:49 17.04.2019

Re: kakva tragedija,

U tvom lepom tekstu govoriš o jedinstvenom i neponovljivom procesu stvaranja umetničkog dela, i sama pomisao da je dovoljna nečija nepažnja, ili namera, da delo zauvek nestane, izaziva jezu.

Jezu, dakako! Koliko je u daljoj i bližoj prošlosti uništeno umetničkih i kulturnih dobara, broja im se ne zna! Sada mi pred unutarnje oči dođe slika kako talibani uništavaju Budine statue i hramove. Dođe ti da zakukaš i zaplačeš nad ljudskom bestijalnošću.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana