U svom zivotu cesto sam mastao o nekakvim blesavim situacijama i jos kao dete voleo da brljam po tavanima, skrinjama trazeci nekakve skrivene uspomene. To se uglavnom zavrsavalo nalazenjem nekakvih porodicnih sitnica od vrednosti, pozutelih fotografija, pisama, tabakera, znacaka.
I taman kada sam vec kao matora konjina pomislio da je to bio samo decacki san, desilo se nesto.
- Cao Spiro, mama ovde.
- Cao kevo, jel se spremas? Proverila si avionske karte?
- Ma jesam nego imam jedno iznenadjenje za tebe!?
- Ajde bas da cujem.
- Znas, tetka Gaga mi je dala nesto za vas da vam ponesem. To ce vam biti poklon od nje za useljenje. Znam da ces da se odusevis!
- Pa ajde, govori, bas da vidim koliko poznajes svoga sina jedinca i sta njega cini srecnim =))
- Secas se da sam ti pricala da je nasa baka Milanka pre dede bila udata za Duska. Dusko je bio iz jako ugledne porodice Maskareli.
- Znam tu pricu. Video sam kao dete i neke fenomenalne fotografije iz tog perioda (govorimo o 1939 - 1940).
- Oni su se mnogo voleli. To je bila velika ljubav. A onda je Dusko poginuo, tako sto ga je pogodio zalutali metak 1944. Pijani Rusi su pucali slaveci pobedu. Dusko se tada nalazio na Dunavu, na brodu.
- I te price se secam.
- Ok, onda se secas i onih prelepih fotigrafija na kojima baka (tada devojka) pozira.
- Naravno. Imamo u planini u gajbi neke slike na kojima je Milanka na skijama i jos neke iz tog perioda pre drugog svetskog rata. Bas se vidi na licu da je neobicno srecna. Prosto je sijala.
- A sta bi ti rekao ako bih ti ja sada rekla da ti donosim taj fotoaparat sa kojim je to uslikano!
- ???!!!
- Jel si tu?
- Kevo, sta pise na aparatu?
- Pa pise ... cekaj da uzmem naocare ... Zeeiiss Iron?
- Cakaj, da nije Zeiss Ikon?
- Jeste, taj.
- Hoces da kazes da sve one slike koje sam kao dete vrteo po rukama i zamisljao situacije u kojima su nastale su slikane uglavnom sa tim aparatom.
- Da.
- Posalji mi odmah sliku na Vajber.
- Vazi. Vidimo se u sredu.
- Ok. Cekam te na aerodromu.
E, tu vec moja masta ponovo pocinje da radi kao onda kada sam bio klinac od 10tak godina. Vracaju se slike iz detinjstva, bakina kuca u centru grada, neki dragi ljudi ...
Sto je najgore, poceo sam da se tripujem da se u aparatu mozda nalazi nerazvijeni film (a moj dobar drugar Antoan voli te Rolleiflex zajebancije. Znaci imam i logistiku ==))) Znam da treba biti oprezan. Ulje koje je isparilo iz unutrasnjeg mehanizma, film koji se mozda raspao i td. Ali pustite me da mastam do sutra uvece =)
Drugari, pricamo o ovome: