Prošle godine mi je zvonio telefon, negde oko 23 h uveče. Čim je tako kasno zvonio znala sam da nešto nije u redu.
Komšinica me je pozvala sva van sebe jer joj ćerka nije imala dovoljan broj bodova za upis u školu, pa me je molila da idem sa njom i da lažiram da je romske nacionalnosti, jer je dete upalo u tešku vrstu depresije i koje kakve sve gluposti je napričalo majci i ocu.
Osam godina unazad joj govorim da decu skloni od TV –a, turskih i indijskih serija, „Malih nevesta“ i pratećih sadržaja, a ona mi samo maše glavom da sam prestroga. Povrh svega deci je večito govorila da se ne „ciganišu“, oko igračaka, telefona i raznih stvari oko kojih se sestre i braća prepiru.
Elem, ja nisam htela to da uradim i nikada neću uraditi tako nešto, jer sreću nekoga ko nema ništa ne želim da uništim, tako što ću lažirati nečiju nacionalnu pripadnost.
Od tada moja komšinica ne priča sa mnom, a devojčica je upisala privatnu srednju školu.
Sada da razjasnim malo afirmativne mere, jer se uskoro bliže upisi, na fakultete i srednje škole, pa na društvenim mrežama počinje opšta pobuna, vezana za gore pomenute.
S obzirom na činjenicu, da zaista romska nacionalna manjina nema istu polazu tačku, kao drugi, čast izuzecima, mislim da treba da budemo iskreni i prema sebi i prema drugima, nekome su one spasenje i izlaz iz bede, put ka boljem sutra.
Kada dodju prijemni ispiti i svi se završe i sve kvote se popune i svi se upišu i sve, apsolutno sve bude gotovo, tek tada na osnovu mera koje su Vlada Srbije i Ministarstvo prosvete propisali, upisuju se deca romske nacionalnosti, u odnosu na kvotu koja je zakonom regulisana. Ta kvota je smanjena pre par godina, jer su se lažirale nacionalne pripadnosti.
Meni samo nije jasno kako su imali srca, da urade tako nešto i da to malo šanse koja je data nekome bez savesti oduzmu.
Elem, to dete nikome ne zauzima mesto već dobija šansu, koju nikada ne bi imalo, da se neko nije potrudio i omogućio mu put ka boljem sutra.
2014. ili 2015. sam održala koncert „Kalemegdanski sutoni“, i došla su i deca iz jednog neformalnog BG naselja. Najviše je bilo devojčica i poneki dečak.
Bili su fenomenalni. Posle nastupa smo popričali, i sudbinu jedne od njih ću vam sada ispričati.
Ona je upisana preko afirmativnih mera u pekarsku školu. Majka je jedva uspela da je sačuva da je ne udaju, a ona je svaki dan radila treću smenu, izdržavala je sa majkom 5 braće i sestara, i završila treći, a kasnije i vanredno četvrti stepen.
Inače je prelepa, ali kada je htela da upiše višu školu udali su je.
Koliko znam ne živi u Srbiji, ali joj je data šansa, da može da stane na svoje noge.
Sada tu imamo drugi problem. Kada se deci da šansa, a oni požele više, jer znaju da je to put ka uspehu, ukoliko nemaju podršku roditelja, krila im se seku maltene na početku.
Neko će reći, završila je makar srednju školu, ali za nju je to bilo samo početak, a htela je više.
Evo sada pitanja za celokupnu javnost, kada je potrebno da se laže da ste Romi u cilju nekih koristi onda je u redu, a kada je potrebno pomoći nekom pripadniku romske nacionalnosti, onda je sramota.
Ko je onda licemeran i zašto nije prihvatljivo da svako od nas bude to što jeste, i da svi zajedno živimo u miru i slozi?
U USA postoji mentorstvo i koliko god ja bila protiv nekih njihovih stavova, moram priznati da imaju dobar način razmiščjanja, a je to dobro. Deca koja su odlični đaci pomažu deci koja imaju slabiji uspeh, isto tako i društveno koristni rad koji imaju je fenomenalan i daje odlične rezultate.
Stopa rasizma i netrpeljivosti se smanjila godinama, mada se i dalje bore tamo kao lavovi, ipak postali vidljivi u medijima, i imali su Baraka Obamu za predsednika. Taj dan sam prvi put u svom životu odgledala polaganje zakletve i plakala, nadajući se da će jednoga dana i neki Rom ili Romkinja uspeti uprkos svemu da dođu do tačke prepoznatljivosti i poštovanja u društvu.
Afirmativne mere su samo početak, ali dobar početak, i ja bih zaista želela da ovo naše breme bude što lakše.
Nadam se da kada dođu prijemni ispiti, neće nastati haos na društvenim mrežama, da ćemo biti manje licemerni, više otvoreniji, i da će jednog dana dupli standardi nestati, jer u svima nama teče krv crvene boje, i kuca isto srce,
Naš pokojni Patrijarh je govorio „Budimo ljudi“, a to je ustvari jedino ispravno. Plemenito srce može svu zlobu ovoga sveta pobediti.