Ima jedna dobra poslovica u našem narodu, koja oslikava u neku ruku i naše društvo, pogotovo u poslednjih par godina unazad, a to je baš ova „Dva loša, ubiše Miloša."
Kada sam bila mala, majka nam je uvek govorila da se čuvamo povodljivih i porocima vođenih ljudi jer su oni rak rana svakog društva, kolektiva i porodice.
Ne znam ni sama kako, ali sam počela da se udaljavam od pomenutih, pak dođe trenutak kada te život stavi sa njima u neku vrstu koša i valjda zato što ne razmišljam na taj način, smrznem se.
Međutim svaka osoba odreaguje na taj način, smrzne se i počne mučno da se preispituje gde je zgrešila, pa je naišla na takvu vrstu ličnosti.
Druga stvar koju sam naučila od majke je „stavi vodu u usta", malo je neobična, ali kada vidiš da ogovaraju ili na bilo koji način ruše ugled nekoga bez ikakvog razloga, sem čiste zlobe, zavisti ili sitnih interesa, skloni se, ne učestvuj u urušavanju tuđe sreće, govorila je da se to nekako uvek vrati onima koji to rade, pa ne mora i tebi.
Sad, da krenemo od onoga prvog. Kakav karakter treba biti osoba, ili osobe koje sebi za pravo daju sve ovo?
Što se mene lično tiče to su ljigavci, ali nisu samo oni predmet price, već i gde nestadoše pošteni i časni ljudi? Zašto se povlače pred najezdom mediokriteta koji poput skakavaca iz Starog zaveta sve pred sobom pustoše i ostavljau smrad i trulež?
Pravo pitanje je ustvari to, gde nestadoše vredni i pošteni ljudi?
Kada se sitna duša udruži sa plasiranom laži, tada ona prima u društvo drugu pomenutu kategoriju, ja takve ljude zovem "radio Mileve, " homosapiense koji emituju trač talase, i na takav način uključujući zlobu u pomenutu prvu i drugu kategoriju, nastaje treća.
E ta treća katagorija je "pokriveno mleko mačke ne ližu". Ta treća otkrivena kategorija je za mene najteža. Ona je spoj svega gore pomenutog i emituje se nažalost svakodnevno, i ništa nije pokriveno, već je deci sve na izvolte.
U ovoj "priči" imamo puno "Miloša", i mnogo više od "Dva loša", ali ja bih volela da vidim i sve one koji nisu ni loši ni "Mileve", već čestite ljude, koji ne dozvoljavaju da porocima vođeni ljudi kreiraju svakodnevnicu svakoga od nas.
A sazna se sve, jer sunce prstom ne možeš sakriti niti lažima uništavati druge, a nadati se dobrom.
Budimo ljudi, to je najmanje što možemo svakoga dana i časa do kraja života. Samo toliko.