Budućnost| Društvo| Kultura| Lingvistika| Obrazovanje

Језико моје српско!

tasadebeli RSS / 16.06.2019. u 16:14

vuk.jpg

Сећам се да, када сам студирао на Филолошком факултету у Београду половином осамдесетих прошлога века, српски језик као предмет и испит није био обавезан за студенте страних језика са катедри за англистику, германистику, славистику, романистику,...

И још тада сам се питао како ће те моје тадашње колегинице и колеге да се баве својим будућим занатом, превођењем са тих страних језика или предавањем страних језика у школама ако не познају добро свој сопствени матерњи језик. Односно ако се познавање српског језика, његове граматике, правописа, историје, културе којој је тај њихов матерњи језик основно оруђе, код њих сведе искључиво само на онај средњошколски ниво што им је био и последњи додир са било каквим институционалним изучавањем сопственог језика.

И претпостављао сам тада да ће успешна или мање успешна професионална будућност свакога од њих као преводиоца или професора страних језика зависити искључиво од њихове воље и жеље да се сами, на своју руку, усавршавају даље што се тиче сопственог матерњег српског језика да би били што успешнији у својим занатима којима ће се бавити после дипломирања неког страног језика на Филолошком факултету у Београду.

Колико је свако од њих био уопште и вољан да се даље самостално упушта у проширивање знања и усавршавање по питању сопственог језика да би на њега преводили са страних језика које су завршили на факултету, најбоље смо могли да видимо у деценијама које су потом уследиле у којима смо се сусретали са њиховим преводима на српски језик у којима се, иако су они високообразовани појединци баш за ту област, врло често огледало катастрофално непознавање сопственог матерњег језика. Уз часне изузетке, наравно.

То је свеопшту просечну слику стања српске језичке културе, која ни пре тога није била на високом нивоу, у наредних пар деценија учинило још гором.

И сећам се такође још једне иницијативе из доба када сам студирао.

Иницијатива је кренула са Филолошког факултета и са Института за језик при САНУ и њоме је тражено да се настава српског језика на средњошколском нивоу подели у два сегмента, да књижевност на једној страни и граматика, правопис и језичка култура на другој страни, буду посебни предмети које би, ако се то сматра неопходним, предавали и различити професори.

Јасно вам је из онога што сте потом видели у школовању своје деце и својих унука да од те иницијативе није никада било ништа и да се и данас, ево скоро четири деценије касније, у гимназијама и средњим школама по Србији све то ради обједињено као један предмет, са истим професором који, колико ми мојих три деценије искуства по школама у Србији дозвољава да кажем, скоро у сваком појединачном случају дају предност једној или другој области, много чешће књижевности него језику.

А то је можда такође и један од узрока врло ниске језичке културе наших дипломираних стручњака у разним областима јер из тога произлази да су они, због тога што се у већини случајева у средњој школи радила искључиво и само књижевност, свој последњи додир са граматиком, правописом и језичком културом сопственог матерњег језика имали још у основној школи и на томе се читава та ствар са суштинским подизањем нивоа језичке културе сваког појединца код њих и завршила.

Илустративни пример (један од многих): Рецимо, не могу да схватим да, када у академском раду будућег доктора економије видим да он присвојне придеве изведене од властитих именица на -ски, -шки и -чки пише с великим почетним словом ( „... Немачка економија..." и слично) и када му ја кажем да се то учи још код учитељице, у млађим разредима основне школе, будући доктор економије одговори:"Ма нисам ти ја никада волео то... Та граматика и те ствари..."


32592889_1644247185673284_3515493425413619712_o.jpg

 

 


"Predlog da se srpski jezik uvede na sve fakultete

Odbor za standardizaciju srpskog jezika, koji godinama upozorava na zapuštenost i ugroženost srpskog jezika i ćirilice, već neko vreme predlaže uvođenje srpskog jezika na sve fakultete.

Predsednik Odbora Sreto Tanasić skreće pažnju da naši visokoobrazovani ljudi nemaju dovoljno znanja iz srpskog jezika i o njemu, a treba da tokom celog radnog veka obavljaju poslove na tome jeziku.

"Kada odu iz srednje škole, u kojoj srpski jezik nije dovoljno zastupljen, oni se više ne susreću sa učenjem srpskog jezika i o srpskom jeziku. Zato vrlo loše pišu dokumente iz domena svoga poslovanja i ne znaju da je u Srbiji službeno pismo ćirilica", rekao je Tanasić Tanjugu.

On dalje primećuje da se "svi trudimo na besprekorno vladamo engleskim jezikom, kao da ćemo prevoditi za engleski dvor, voditi moćne svetske kompanije, a niko se ne pita zašto je potrebno poznavati i srpski standardni jezik i njime se služiti u svim vidovima javnog života".

Sa njim se slaže i šef Katedre za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu prof. dr Veljko Brborić koji, govoreći o statusu srpskog jezika u sistemu školstva, konstatovao da je uvođenjem novih predmeta i skraćenjem radne nedelje, jezik dosta stradao i da danas u tom pogledu mi zaostajemo u odnosu na druga razvijenija kulturna društva.

 

 

Jakovljevi%C4%87-3.jpg 

 


"Znanja osnovaca i srednjoškolaca često na lošem nivou"

Jezička znanja svršenih osnovaca i srednjoškolaca često su na prilično lošem nivou, a onda dolaze na fakultete gde je obavezno da uče jedan ili dva strana jezika, ali ne i svoj maternji, primećuje šef Katedre za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu prof. dr Veljko Brborić.

On je primetio da u zemljama koje drže do svog nacionalnog jezika, poput Francuske, Turske ili Rusije, nastavni program u školama predviđa po 10 časova nedeljno, dok se u Srbiji od prvog do petog razreda osnovne škole maternji jezik izučava pet časova nedeljno, a u šestom, sedmom i osmom po četiri časa nedeljno.

U gimnazijama opšteg tipa srpski jezik se izučava četiri časa nedeljno, nešto je bolja situacija u gimnazijama društveno-jezičkog smera i nešto lošija u gimnazijama prirodno-matematičkog smera, dok u četorogodišnjiim stručnim školama imamo tri časa sedmično.

Ako se uzme u obzir da srpski jezik pokriva nastavu gramatike, jezika, književnosti i nastavu kulture izražavanja, tri ili četiri časa sedmično, prema rečima Brborića, nije dovoljno što se odrazilo na ukupnu kompetenciju svršenih osnovaca i srednjoškolaca i često su njihova jezička znanja na prilično lošem nivou.


"Potrebno povećati broj časova"

On kaže da bi bilo idealno povećati broj časova, ali to bi značilo smenjenje časova iz nekih drugih predmeta, pa predlaže kao početno rešenje zbornih predmeta koji bi mogli imati primamljive nazive kao šo su jezik i komunikacija, jezička kultura...

Kada je reč o statusu srpskog jezika na visokoškolskim ustanovama Brborić ukazuje da budući profesori nekog stranog jezika, studiraju taj jezik, a nemaju nijedan čas srpskog jezika, a češto dođu sa prethodnim lošim znanjem srpskog jezika iz srednje škole.

Posebno skreće pažnju na potrebu da se poprave pedagoški fakulteti jer upravo učitelji imaju važno ulogu za sticanje prvih gramatičkih i pravopisnih znanja, ali i da nastavnici, recimo geografije ili hemije, moraju biti dobro jezički osposobljeni.

"Danas imamo situaciju da neko nema dobro znanje srpskog jezika kada završi osnovnu skolu, upiše neku od stručnih škola gde status srpskog jezika nije dobar, zatim neki od tih fakulteta i postane profesor nekog drugog predmeta" primećuje Brborić.

On se pita kakav onda efekat imaju ta tri-četiri časa srpskog jezika nedeljno u odnosu na sve ostale predmete čiji nastavnici nemaju jezičku kompetenciju.

 

Uloga medija u negovanju jezičke kulture

Nedopustivo je, naglašava, i da pravnik bude nepismen, da on završi ozbiljan fakultet, a da nema nijedan čas srpskog jezika.

"Pogledajte univerzitete, nezamislivo je da neko danas bude student, a da nema jedan ili dva strana jezika, ali ne mora imati srpski jezik. To je svojevrsni nonsens i on se teško može objasniti", rekao je šef Katedre za srpski jezik.

Brborić se osvrnuo i na ulogu medija u negovanju jezičke kulture i smatra da bi sa tog stanovišta najbolje bilo da ne postoji jedan broj medija.

"Mediji treba da postoje, ali mi nije jasno zašto misle da o nacionalnom jeziku i matičnom pismu ćirilici ne treba brinuti. Oni koji vode emisije na televiziji moraju imati minimum jezičke kompetencije, moraju da budu elementarno pismeni", naglašava Brborić i dodaje da u Francuskoj postoje škole jezičke kulture za javne ličnosti koje moraju pokazati da vladaju svojim jezikom.

On ističe da nikome ne pada na pamet da nešto brani poput latinice, ali moramo znati šta je jezički standard, dobro razdvojiti javnu i službenu upotrebu jezika.

"Dijalekat, razgovorni stil, ostaće u emisijama različitog sadržaja. Recimo serija 'Selo gori, a baba se češlja' ima tu dijalekatsku patinu i cela nacija je to gledala i pohvalno govorila o njoj, literatura će biti i na dijalektu, ali standardni jezik je kao standard u saobraćaju. Ako želite učestvovati u saobraćaju, morate poštovati propise, ako želite uredno komunicirati morate poštovati gramatičku i pravopisnu normu srpskog jezika", zaključio je Brborić.


(ЛИНКЛИНКЛИНК)


Cirilica-u-Srbiji---karikat.jpg

 

 

"Učenje srpskog jezika nije diktat filologije, već potreba da se rekonstruiše društvo"

To nije diktat filologije, već potreba da rekonstruišemo temelje društva, rekao je Aleksandar Jerkov o ideji da se srpski jezik uvede na svim fakultetima.

Profesor Filološkog fakulteta dr Aleksandar Jerkov istakao je za TV Prva da se gramatičke greške i neispravnosti mogu pronaći u sudskim presudama, pravnim spisima, disertacijama, projektnoj dokumentaciji, pa čak i u udžbenicima i knjigama koje ne prolaze dovoljan nivo jezičke sofisticiranosti.

"Ideja je da se ponudi što više različitih kurseva. Ja bih vrlo rado predavao književnost na medicini ili mašinstvu. Uveren sam da su obrazovaniji ljudi bolji građani, da su bolji građani čine prijatnije društvo, a da će prijatnije društvo biti mnogo bolje od ovog u kome se sada nalazimo. Nisam čovek iluzije da mislim ukoliko budu čitali velika dela da će postati bolji ljudi, ali sam siguran da će biti u prilici da to postanu", naglasio je Jerkov." 

(ЛИНКЛИНКЛИНК)

 

 

bojan-karikature-1.jpg

 

images?q=tbn:ANd9GcR5Ov3DCbWCzg3EJX82sKJjIL_2mMqNc1uMmXakCQB-9m5weIVf

 

Sizif_1.jpg 

 

images?q=tbn:ANd9GcTWPpcO8aS3x2q27CTvjDVkCcY4C_qVn2uTmgQ6IhURC3SN-GsW

 

 

 



Komentari (249)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Novković Milan Novković 13:07 17.06.2019

Re: 1

maksa83
Sam jezik i jezičari su specifični, po prirodi stvari, i mogu lako da nas razumeju, ako nas se sete, kad kao top-znalci između sebe pričaju o (meta) jeziku.

... Tako sam se prošli put upustio u raspravu sa Brajovićem i Tasom oko toga da li postoje manje ili više kompleksni (govorni) jezici i oni su me ubeđivali da je "sve to isto pošto će dete da nauči da priča i papuanski i francuski i srpski". Mene to nije ubedilo da tu razliku u kompleksnosti (a to je nešto o čemu ti i ja ponešto znamo) možemo galantno da pomnožimo sa nulom. Manje jednostavnih pravila se lakše uči od više kompleksnih pravila, koja god da je oblas' u pitanju.

Inače, kad pustiš profi lingvistu da pravi programski jezik dobiješ ... Perl. Meni je ta stvar (kao i Larry Wall uostalom) fascinantna na više nivoa, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Inače, gledajući sad šta se sa njim (Larry Wallom) dešava saznao sam da je on - Nazaren. Verovatno znaš - njih još ima po Vojvodini. Zanimljiva sorta - nemaju fizičku crkvu (pošto je Isus rekao da ne veruješ nekome ko ti pokaže na zgradu i kaže da on tu živi) i na sahranama ne plaču nego pevaju.

Backward-chaining odgovaranje:

1. Ja prosto religiozno verujem u cross-disciplinarnost. Obrasci jedne discipline mogu da nam promaknu u "našoj" disciplini ako nismo upoznati sa nešto detalja i primera iz te sporedne discipline, a mogu da budu neverovatno potentni.

Ja se uvek setim davnih godina kad su ANN istraživači (Artificial Neural Nets) otkrili povratnu spregu - nije to bio trenutak u vremenu nego "cloud" (popularna srpska reč ovih dana) kad je kritična masa bar glaznih istraživača počela da priča o tome.

A u elektronici to ... azbuka.

To je meni i ultimativni proto-kreativni obrazac, i crkva je u Santa Feu - Santa Fe Institute.

Kad to reče, Murray Gell-Mann je umro pre manje od mesec dana, 24 maja ove godine - "izmislio" kvark, ako može da se priča o nobelovcima koji su nagradu dobili na više ili manje pameti ovaj je dobio desetku po tom merilu.

Iako sam preporučivao knjigu često, sad staru dve i po (naučio od Tase na ovom blogu da se ne piše ipo, osećam da moram da dokažem da sam pažljivo pročitao blog, kao geek, a mogao bi i ti da se potrudiš (Alse oće da se bije, njega je nezahvalno savetovati) ... ček, pardom, the knjiga: The quark and the jaguar : adventures in the simple and the complex

2. Ti u simultanci protiv protiv Brajovića i Tase (tu je uvek i Mirela negde u pozadini, ona još najviše muti vodu, nemoj da budeš naivan

Kupio si ja prvu profi knjigu na njihovu temu - Creating Language - Integrating Evolution, Acquisition, and Processing svi kažu seminalno delo, meni liči na takvo iako sam ovde mnogo veći amater nego na meni popularnije amaterske teme, nego me interesovalo kako će AI od nule da "uspostavi" jezik, ili iz nekog prostog seed početnog položaja tipa prostor, vreme, klasična mehanika, uzročno-posledičnost i minimalna ontologija uopšte.

Evo već iz uvoda da ti iskopiram malo (malo više, u stvari, pošto znam da voliš dugačke komentare :

"... Come to think of it, what’s the right way to properly describe the properties of languages? How does knowledge of language get into the heads of language learners? When young children begin to acquire a language, is what they know qualitatively different from what an adult knows? And if it is different, how do they make the transition from child knowledge to adult knowledge? If languages have rules, where are those rules in the mind? What are we doing when we are speaking and understanding language, and what relationship does that have to our knowledge? And so on. Contemporary research on language is largely concerned with general questions such as these, and the more specific questions that follow from them as they become more precisely framed. Much of the scientific discourse about the nature of language, the present book included, must be understood against the backdrop of the answers that have been offered by Noam Chomsky over the past fifty years, essentially since the publication of his Aspects of the Theory of Syntax (Chomsky, 1965). At the nexus of Chomsky’s thesis is this (Chomsky, 1968, 79):

We must postulate an innate structure [in the human mind] that is rich enough to account for the disparity between experience and knowledge, one that can account for the construction of the empirically justified generative grammars within the given limitations of time and access to data … this postulated innate mental structure must not be so rich and restrictive as to exclude certain known languages … [t]he factual situation is obscure enough to leave room for much difference of opinion over the true nature of this innate mental structure that makes acquisition of language possible.

“Much difference of opinion” is an understatement. There have been many proposals and counterproposals about what this “innate structure” is, and even denials that there is any such structure in the mind that is specifically devoted to language. I won’t try to rehearse any of them here. But quite generally, it appears that the more specific a proposal is about what this structure consists of, the more difficult it is to understand how it might have evolved as a property of the human mind. (This may be the reason that Chomsky’s thinking on the question has evolved to the point that he has proposed that the only property that characterizes the human capacity for language is recursion (Hauser, Chomsky, & Fitch, 2002).) It is this kind of difficulty that makes the challenge of answering the sorts of questions raised above so much fun, and so engaging.

Moreover, Chomsky talks of “generative grammar,” the mental representation of language in the mind. I have no problem with this—I was trained as a linguist at MIT in the 1960s, I think that there is something in my (human) mind that embodies my knowledge of language, and I’m happy to call it a “generative grammar,” since it enables me to deal with an arbitrary number of novel sentences (such as the ones in this Foreword) in English. But what is this something, and how does it embody my knowledge of language? It is a mystery. Many would say that my linguist’s description of this knowledge does not correspond in any architectural way to the thing that embodies the knowledge. But why does the thing behave as though it has, or sort of has, such a description (a phenomenon that I call “squinting at Dali’s Lincoln” in chapter 1 of Culicover [2013])?

Let me give just one concrete example of a linguistic property that raises all kinds of challenging questions about what it is we know and how we know it (and believe me, there are thousands). In English it is generally possible to question an argument by placing an interrogative expression that corresponds to it at the beginning of the sentence (What kind of filling do you suppose Otto is going to put on that sandwich; I suppose Otto is going to put Bergkäse on his sandwich). It is unacceptable to do that when the argument in question is inside of a relative clause (*What kind of filling did you meet a person who is going to put on that sandwich?; I met a person who is going to put Bergkäse on his sandwich). But, curiously, in Japanese the interrogative expression does not appear at the beginning of the clause, but remains in place in the relative clause, and the result is acceptable.

Why is this? Could it be that humans have evolved an “innate structure” for language that specifically excludes the English-type questions? On the one hand we are tempted to say “yes” because it is hard to see how such knowledge could be acquired through experience. On the other hand, we are tempted to say “no,” because it is a puzzle how having such knowledge would enhance survival of an individual who had it. (Not that we really know that much about the role of knowledge in evolution.) But what is the alternative?

It seems that we are faced with a paradox in this and a multitude of similar and not so similar cases. Speakers behave as if they know things that they couldn’t have learned because of lack of evidence. But are we being too glib in our understanding of the words “know,” “learn,” and “evidence”? What exactly do I “know” when I say that the sentence with the asterisk sounds bad? Is it possible that there is a way to explain my judgment without assuming that I “know” that this is a problematic sentence or that I have “learned” that it is? Is the fact that I never experience a particular type of construction “evidence” that it is problematic? What about all of the things that I have never heard that are not problematic (like the sentences in this Foreword, for example)?

The answer to these questions, of course, is “maybe—let’s think about it...

alselone alselone 13:15 17.06.2019

Re: 1

Alse oće da se bije, njega je nezahvalno savetovati

maksa83 maksa83 13:15 17.06.2019

Re: 1

alselone
Alse oće da se bije, njega je nezahvalno savetovati

Pijani oktopod hoće da se bije

Najbolji mim koji je Internet ikad stvorio.

tasadebeli tasadebeli 13:54 17.06.2019

Re: 1

shone
Ja bi uveo srpski jezik i u postdiplomske studije.


Treba prvo stići do poslediplomskih studija.




И ти си мислио тек тако, на фору, да ми узмеш 20 марке на опкладу?

Срам те, бре, било!
maksa83 maksa83 14:51 17.06.2019

Re: 1

Evo već iz uvoda da ti iskopiram malo (malo više, u stvari, pošto znam da voliš dugačke komentare :

Pazi kad sam pročitao i dobro je, zamalo da me navučeš ali sam stavio sebi moratorijum na kupovinu knjiga dok malo ne skinem sa steka nepročitanog.

U to ime i na tu temu, reč dana - Tsundoku - 積ん読.
Milan Novković Milan Novković 12:48 18.06.2019

Re: 1

maksa83
Evo već iz uvoda da ti iskopiram malo (malo više, u stvari, pošto znam da voliš dugačke komentare :

Pazi kad sam pročitao i dobro je, zamalo da me navučeš ali sam stavio sebi moratorijum na kupovinu knjiga dok malo ne skinem sa steka nepročitanog.

U to ime i na tu temu, reč dana - Tsundoku - 積ん読.

Tako i ja ... periodično, i perioda ne zavisi od pročitanog zaostatka, pošto to još nikad nisam uspeo

Kad si potegao Japance evo sin i ja došli sinoć da pobodemo srpske zastave po Iberijskom poluostrvu i sećam se kako nam je ovde prošle godine bila komšinica, Japanka, sa mlađom ćerkom od koje je otac Novozelanđanin napravio mešanca pa mi je njeno ponašanje kao srpsko, mislim, mogla je i u Prigrevici da odraste.

Al majka, faca, baš cool, umetnica iz Tokija, ko Dragoljub samo devojčica, donela knjigu, pročitala, i baci je u đubre - nama bilo neprijatno da je pitamo da pojasni da je ne bi doveli u neprijatnu situaciju ...

... u kojoj je do sada nismo nikad videli osim jednom, išli mi u Japan i jednog dana će ona da nam pokaže Tokijo, sve bilo cool dok posle ručka u nekom restorančiću ja nisam pokušao zbunjenom kelneru da dam bakšiš - tu se na trenutak i ona zbunila, skoro da sam joj video paniku u oku, ali brzo je sve izgladila objašnjavajući Japancima da sam ja iz Prigrevice (i moja žena je znala za pravilo nedavanja bakšiša, nego sam ja bio brz ko zmija

Elem, sad kad se se donekle primio i na ove knjige vidi bar članak, knjigu ćeš kupiti sutra kad te pristigne neizdrž, o Deridi, jbg, i nice prilog blogu - da vidiš kako nam je jezik doneo i Sartrovo ništavilo, tj nekad je svet bio bogat na sve strane, a onda je došao jezik ...

Derrida On Language

Btw, ovaj časopis je super cool, isto možeš da se pretplatiš na elektronsku verziju

nepopustljiv nepopustljiv 13:57 18.06.2019

Re: 1

maksa83
Да и не помињем ове аутистичне компјутерске гикове (професија која је нагло постала изузетно популарна међ' млађахном Србадијом) који за себе мисле да су посисали сву памет овог света, али зато не умеју да саставе ни просту реченицу*, о простопроширеној** и сложеној реченици код њих нема ни говора, и најчешће мумлају нешто себи у браду ако уопште и отворе уста.

To je uvrežen stereotip, ali naravno nema veze sa životom. Taj svet zapravo buja od narativa, priča, konferencija, blogova, članaka, neki od njih su čista primenjena umetnost.

Pretpostavljam da je koren stereotipa ubeđenje da su to neki introvertni ljudi koji se bave "nulama i jedincama", ali ništa nije dalje od istine. Sav softver je narativ - funkcionalna proza - priča koja usput i radi nešto (manje ili više) korisno. Sposobnost da se jasno izraziš tako da osim računara to lako razume i živ čovek je ključna, pogotovo kad je stvar na većoj skali. Ovo će ti potvrditi manje više svako ko je to radio.

Сагласан !
nepopustljiv nepopustljiv 14:08 18.06.2019

Re: 1

maksa83
Да ли је могуће да нисам имао ни мрвицу среће да у свом животу налетим на неког другачијег компјутераша од онога што описах?

Moguće da si žrtva statistike, pošto (sad čupam brojeve iz dalekog sećanja) kažu da introvertni čine 10% opšte populacije, a 40% kompjuterske. Drugi momenat je što ih ti srećeš "slučajno" a ja ih u potrazi za relevantnim veštinama tražim aktivno, i moj problem nije što su mutavi i ne umeju da pričaju i pišu nego naprotiv - toga ima previše i vrlo je teško izabrati na šta ćeš da potrošiš vreme, čak i kad vrlo suziš broj tema.

Ja ne mogu više time da se bavim.
Jedno vreme sam još želeo - no, dosta je bilo.
Tako da - izvini.
nsarski nsarski 11:29 19.06.2019

Re: 1

Elem, sad kad se se donekle primio i na ove knjige vidi bar članak, knjigu ćeš kupiti sutra kad te pristigne neizdrž, o Deridi, jbg, i nice prilog blogu - da vidiš kako nam je jezik doneo i Sartrovo ništavilo, tj nekad je svet bio bogat na sve strane, a onda je došao jezik ...

Derrida On Language


Derida?! Derida, čoveče! E, sada si me duboko razočarao, i kao lingvista i kao mislilac, moram da priznam. Trebaće mi neko vreme da se oporavim. A možda ću i da se šlogiram.
Milan Novković Milan Novković 12:07 19.06.2019

Re: 1

nsarski
Elem, sad kad se se donekle primio i na ove knjige vidi bar članak, knjigu ćeš kupiti sutra kad te pristigne neizdrž, o Deridi, jbg, i nice prilog blogu - da vidiš kako nam je jezik doneo i Sartrovo ništavilo, tj nekad je svet bio bogat na sve strane, a onda je došao jezik ...

Derrida On Language


Derida?! Derida, čoveče! E, sada si me duboko razočarao, i kao lingvista i kao mislilac, moram da priznam. Trebaće mi neko vreme da se oporavim. A možda ću i da se šlogiram.

Imam odlično opravdanje, bolje od Malog Perice

Naime, ja samo onomad prestao da čitam dotičnog gospodina.

Al onda me zbunila jedna UK profesorica filozofije člankom u Philosophy Now, nego ne mogu sad da pretražujem te stare članke, iako su elektronski, pošto sam do guše na Iberijskom poluostrvu u in-vivo degustacionim eksperimentima sa tapasima i šunkama Iberikama ...

... a i pazim da mi majstori nešto ne zeznu oko nove high tech sKeptičke jame (copyright jedna divna žena što je pazila na moju gospođu dok je bila klinka

Ajd kad je jezički blog - od nje nam je još ostao i Kruškogorski Biser
nsarski nsarski 14:50 19.06.2019

Re: 1

Naime, ja samo onomad prestao da čitam dotičnog gospodina.

Korak u dobrom pravcu. Podržavam!
pape92 pape92 00:11 20.06.2019

Re: 1

Naime, ja samo onomad prestao da čitam dotičnog gospodina.



Derida nije uspeo da odbrani svoje ideje, upadajući u skoro farsične situacije u kojima se ispostavilo da njegova opšta teorija odnosno tvrdnje koje se odnose na svaki narativ, ne važe u bar jednom posebnom slučaju - u njegovim vlastitim narativima, tj. delima. Ovo samo kao šlag na torti. Cela ta “dekonstrukcija” je pokušaj da se stvari prikažu skrivenijeg značenja nego što zapravo jesu, što nije loša definicija mistifikacije.
Milan Novković Milan Novković 08:13 20.06.2019

Re: 1

pape92
Naime, ja samo onomad prestao da čitam dotičnog gospodina.



Derida nije uspeo da odbrani svoje ideje, upadajući u skoro farsične situacije u kojima se ispostavilo da njegova opšta teorija odnosno tvrdnje koje se odnose na svaki narativ, ne važe u bar jednom posebnom slučaju - u njegovim vlastitim narativima, tj. delima. Ovo samo kao šlag na torti. Cela ta “dekonstrukcija” je pokušaj da se stvari prikažu skrivenijeg značenja nego što zapravo jesu, što nije loša definicija mistifikacije.

Ja sam prestao da ga čitam zato što mi je, kao amateru, bio pretežak pa mi je trebalo previše vremena, pa sam naišao i na Francuze neamatere koji isto kažu da je preteško-nerazumljiv.

Mnoge "dekonstrukcije" su stvarno to što kažeš, "imputacije" (da iskoristim jednu reč, kad smo već kod jezika i protokola ali je istovremeno dekonstrukcija i jedan od najšire upotrebljivanih kreativnih, ili istraživačkih ovom prilikom, obraza u raznim oblastima. Primer: fizičari pokušavaju da dekonstruišu vreme da bi mu spoznali dublju prirodu, pa prostor da bi mu spoznali dublju strukturu, itd.

Pokušati zameniti jednu dobru teoriju, ili sistem ovde, opštijom ja jako težak i noble task.

A pokušati to dovesti do opštosti, ili "background independence" (opet pojam koji sam ja čuo u fizici) je vanredno težak posao, pretežak do nemoguć u izuzento mnogo situacija unutar čak ne jednog života ili generacije, nego mnogo njih.

U jendom Tasinom linku, na koji smo otišli zbog generativnih gramatika, Amer iz 19. veka daje primer kako iz jedne kulture može u neku drugu da ode dvoje ljudi, jezici su različiti i ne razumeju se, a i jedan je gluvonem.

U toj novoj kulturi izabereš jednog gluvonemog i jednog jezičara čak, i primetiš da gluvonemi mnogo brže propričaju, čak i ako im je skup simbola u početku pomeren.

Čak i da im skup simbola nema "ništa" zajedničko (ništa je tricky, Sartr kaže da je jezik doneo ništavilo među ljude ("objašnjava" u Biću i Ništavilu), i sjebo (pardon my French) nam bogatstvo egizistencije.

Opet, naravno, zavisi od konteksta i evo beogradskog primera, primerčića, u stvari, pošto ste vi tamo preblizu lepim planinanma - jezik nam je, kao jedan od glavnih igrača, doneo i naduvan sistem vrednosti i pomerenu svest po kome je bolji kick sedeti u kafiću, na 10m od kola koja izduvavaju izduvne gasove i prave buku, i brstiti politiku, nego sa istim tim pajtosima izaći u planinu.

Ili sedenje samo kod kuće, npr, i blogovanje kao bolji kick nego sa istim blogerima izaći u kafanu.

A to oko "ništa zajedničko" sugeriše da bi i dve bebe, ako ih niko ne bi učio jeziku, između sebe propričale i glasnim simbolima, ne samo gestikulacijom.

A vidi i primer iz potpuno drugog kvadranta - mi kad smo u društvu jezikom komunicimao malo ispod 40%, ostalo gestikulacijom, nijansama u boji glasa, itd.

To, na prvi pogled, izgleda i dosta neartikulabilno i kilav način za razmenu informacija, ali nije tako, u ovom malopre "itd" imamo i jako potentnu upotrebu simbola koji su daleko iznad prostih, pa i jako kompleksnih jezičkih.

Primer, zamisli ti i tvoj kum sedite u kafani i ide neki jazz, poseban, i jedan od vas dvojici, ili obojica, samo uz uzdah i specifičan izraz na licu kažete "Eh ...".

To može da bude prosta razmena, a može da bude takva da skoro pa da nema "praktičnih" granica u količini informacija koje ste razumeli.

Simboli koje ste upotrebili mogu i normalno je da su prosti ljudima sa strane koji ne znaju mnogo o džezu, ali kod vas dvojice mogu da nose ogromno, nama nevidljivo punjenje koje je destilat stotina i hiljada sati slušanja, čitanja i diskusija.

Malo uža, a podjednako nejasna "forma" genrativnosti vam je pomogla da jezik za vaše uže društvo podignete na mnogo potentniju ravan kad je priča o džezu u pitanju.

Pa se Derida i jezičari, filozofi i slična mafija, a onda i mi geeks iz prozaičnije-inženjerskih poriva, svi pitamo da li se jezik može pomeriti, što brutalnim intervencijama, što momeranjem bebećeg konteksta, tako da bude potentniji (kome ovo bode može može samo da se seti da u ITju imamo jedinice i nule u početku).

I da je takav bio pre N godina Feynman bi u nekom društvu glasno razmišljao onomad i pravio fazone u tom jeziku i neko od istih tih velikana za njegova vremena i posle bi do danas već otkrio novi sloj prirode vremena i strukture prostora bez dodatnog ulaganja resursa, ti i kum bi nas neznalce dalje pogurali u smeru džeza u jednoj kafanskoj sesiji, a da dostignemo vaš nivo možda bi nam trebalo mnogo manje resursa, ako ne slušanja a ono čitanja.

Sve u svemu, ideale na stranu, nije bitno da li ćemo poneki i kad dostići, bitno nam je da se ka njima, gde nam je do toga, uspešnije krećemo. Ja u novom svetlu mislim da je Derida bio sličnog mišljenja.

I u članku koji sam ovde priložio urednik dobrog časopisa iz filozofije kaže da su mu i filozovi svašta pogrešnog prilepili, a ja bih smeo i da se kladim da je bilo i zavisti, nisu Srbi izmislili tu vulnerable narcisoidnost gde lepimo loše etikete drugima da bi same sebe ( ) uzdigli, a ionako bolje od sebe umemo da mrzimo ko Nemce

nsarski nsarski 08:14 20.06.2019

Re: 1

Cela ta “dekonstrukcija” je pokušaj da se stvari prikažu skrivenijeg značenja nego što zapravo jesu, što nije loša definicija mistifikacije.


Drugim rečima, jedan grandiozni bulšit. A kad je o njegovim sledbenicima i obožavaocima reč, stvari su još gore. Jedno veliko ništa, uvijeno u pompeznu retoriku.
Milan Novković Milan Novković 09:01 20.06.2019

Re: 1

nsarski
Cela ta “dekonstrukcija” je pokušaj da se stvari prikažu skrivenijeg značenja nego što zapravo jesu, što nije loša definicija mistifikacije.


Drugim rečima, jedan grandiozni bulšit. A kad je o njegovim sledbenicima i obožavaocima reč, stvari su još gore. Jedno veliko ništa, uvijeno u pompeznu retoriku.

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju, i ok, Tasa je bio kolovođa

Al pošto smo bili na različitim frekvencijama i PLLs zaboagovale (Phase Locked Loop, koristimo u elektronici da sinhronizujemo frekvenciju sa referentnom) ja sam obećao "alternativni" blog na tu temu, i napisaću ga jednog dana.

Teaser, komada dva:

1. Iz književnosti prvo, zbog vaše profesionalne "deformacije" - zamisli da je Tolstoj ceo Rat i Mir napisao povrh ljutog rada na filozofiji istorije, a koja mu je bliža BSu nego nekom kvalitetu.

2. Dali u Figerasu, verovatno si video, moju tezu podržava pre mene na vanredno efektan način - uzme ružan kamen, veličine šake, i počne da lije preko njega rastopljeno zlato, koje onda teče, u tamo nekim potočićima, po tamo nekim kanjončićima, i "kaže" nam - "Pa dobro bre, drugarice i drugovi, el moram ovo da radim, umesto da ko čovek lijem prstenje i kajle, da bi se vi zapitali ...".

Bonus: Murray Gell Mann uzme "ružan kamen" kao podlogu niz koju teku univerumi nekog multiverza, da bi im spoznao "klasičnu, naduniverzumsku mehaniku".

Dobro, de, mi ne kažemo da je ružan kamen, veličine šake, BS, a opet, ... što da ne?!
nsarski nsarski 09:40 20.06.2019

Re: 1

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju


Budi tolerantan (manje strog) koliko želiš pa kvalifikuj ovaj tekst:

The move from a structuralist account in which capital is understood to structure social relations in relatively homologous ways to a view of hegemony in which power relations are subject to repetition, convergence, and rearticulation brought the question of temporality into the thinking of structure, and marked a shift from a form of Althusserian theory that takes structural totalities as theoretical objects to one in which the insights into the contingent possibility of structure inaugurate a renewed conception of hegemony as bound up with the contingent sites and strategies of the rearticulation of power.

Ecetera, ecetera, ecetera, kako bi rekako King of Siam.

Milan Novković Milan Novković 09:53 20.06.2019

Re: 1

nsarski
Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju


Budi tolerantan (manje strog) koliko želiš pa kvalifikuj ovaj tekst:

The move from a structuralist account in which capital is understood to structure social relations in relatively homologous ways to a view of hegemony in which power relations are subject to repetition, convergence, and rearticulation brought the question of temporality into the thinking of structure, and marked a shift from a form of Althusserian theory that takes structural totalities as theoretical objects to one in which the insights into the contingent possibility of structure inaugurate a renewed conception of hegemony as bound up with the contingent sites and strategies of the rearticulation of power.

Ecetera, ecetera, ecetera, kako bi rekako King of Siam.


Good point, naravno ali ovo je jedan primer, i ima ih mnogo.

Mogla je to i jednostavnije da objasni.

Al zamisli šaljivu stranu sveta, da 4. wave feministkinje vide da je žena na prvom mestu, na ovu temu (takmičenju u nejasnom pisanju), jako brzo bi ti, uopšte ne radeći na dokazu, dokazale da je zaključak ovog naduvanog paragrafa korektan
nsarski nsarski 10:26 20.06.2019

Re: 1

Al zamisli šaljivu stranu sveta, da 4. wave feministkinje vide da je žena na prvom mestu, na ovu temu (takmičenju u nejasnom pisanju), jako brzo bi ti, uopšte ne radeći na dokazu, dokazale da je zaključak ovog naduvanog paragrafa korektan


Zaključak korektan? Ja nemam pojma ni šta je tvrdnja.
Ali, ako ćemo o 4. wave feministkinjama koje sve znaju, evo predavanja na kome sam pokušavao da odgonetnem o čemu se zapravo radi. Da "dekonstruišem", da tako kažem, smisao postojanja. I nisam ukapirao baš ništa.

pape92 pape92 11:19 20.06.2019

Re: 1

Sartr kaže da je jezik doneo ništavilo među ljude


Za Sartra i njegove misli o rečima i ništavilu.
Pred kraj života Sartr se odrekao književnosti, rugajući joj se, nipodaštavajući je. Tom njegovom stavu prethodili su njegovi bolni razlazi sa ljudima ne manje pameti od njega, pre svega razlaz sa Alberom Kamijem (koga smatram jednim od najvećih pisaca), i Marselom Prustom (koji je moj idol, naravno da je ovo u zagradama nevažno u pogledu procene Sartrovog stava). Sa Kamijem je rastanak bio posebno bolan, jer su bili prijatelji. No nisu se razišli zbog Sartrovog stava prema kjiževnosti koji je ispovrteo mnogo kasnije, nego zbog ideoloških razlika (stava prema komunizmu). Sartr je ostao dosledan svom nipodaštavanju književnosti, i odbio je Nobelovu nagradu za književnost koju su hteli da mu podmetnu.
Uz više detalja o celom ovom “slučaju”, može se shvatiti da je pred kraj života, inače genijalni Sartr, jednostavno postao žrtva sopstvene zagriženosti, ega ako ćemo. Ili je, paralela sa na primer Teslom, jednostavno malenkost skrenuo.
Tako da citirajmo autoritete, ali imajmo u vidu čitav kontekst.
Milan Novković Milan Novković 11:30 20.06.2019

Re: 1

Tvrdnja - nekad je društvene odnose moderirao kapital, danas sila.

Added bonus u kapitalu - još si mogao da imaš neke nedostižne ideale ka kojima živiš, pa klinci iza tebe, u sili ne, ona je suviše "kratkoročna".

Moram da priznam da se nisam baš podrudio da i sam 100% ukapiram, al ako sam je i pogrešno ukapirao u ovo gore porpilično i sam verujem.

Bonus na ovu temu: čitam pre neki dan analizu delova logike iza prvog iračkog rata - kaže analitičar da je za pljačkanje postojala i miroljubivija opcija, ali je US oligarhija, iako oni nemaju jasne državne granice, nad-nacionalna je možda bolji pojam, zaključila da se profit tako neće dovoljno brzo praviti

A ovaj drugi članak, ok, samo je abstract i ja nisam, baš, društvenjak, ali što da ne, meni ideja da joj je pristup i fenomenološki golica maštu u poslu formalizovanja neo-institiucionalizma, a ne znamo sasvim ni koliko prefix "neo" odlazi samo na promene vezane za pol, a koliko i ostale, tj teško je značajno menjati kompleksne sistema tako što definišeš ogromno-većinski deo nepromenljivim.
Milan Novković Milan Novković 11:51 20.06.2019

Re: 1

pape92
Sartr kaže da je jezik doneo ništavilo među ljude


Za Sartra i njegove misli o rečima i ništavilu.
Pred kraj života Sartr se odrekao književnosti, rugajući joj se, nipodaštavajući je. Tom njegovom stavu prethodili su njegovi bolni razlazi sa ljudima ne manje pameti od njega, pre svega razlaz sa Alberom Kamijem (koga smatram jednim od najvećih pisaca), i Marselom Prustom (koji je moj idol, naravno da je ovo u zagradama nevažno u pogledu procene Sartrovog stava). Sa Kamijem je rastanak bio posebno bolan, jer su bili prijatelji. No nisu se razišli zbog Sartrovog stava prema kjiževnosti koji je ispovrteo mnogo kasnije, nego zbog ideoloških razlika (stava prema komunizmu). Sartr je ostao dosledan svom nipodaštavanju književnosti, i odbio je Nobelovu nagradu za književnost koju su hteli da mu podmetnu.
Uz više detalja o celom ovom “slučaju”, može se shvatiti da je pred kraj života, inače genijalni Sartr, jednostavno postao žrtva sopstvene zagriženosti, ega ako ćemo. Ili je, paralela sa na primer Teslom, jednostavno malenkost skrenuo.
Tako da citirajmo autoritete, ali imajmo u vidu čitav kontekst.

Naravno, a i to oko autoriteta, vidi prošireni kontekst pod reflektorom tipa: ljudska jednačina.

Ja sam čitao da su im odnosi otišli dođavola uglavnom zbog Kamijeve ljubomore zbog Sartrovog talenta za razmišljanje - kriminalno je to što sam zaboravio da li je autor sugerisao da je i Sartr bio ljubomoran zbog Kamijevog talenta za pisanje.

Bez obzira koliko genijalni, proizvoljni egzemplari ljudskog roda bez trunke razmišljanja umeju da retrofituju ideologiju samo da bi opravdali niže strasti (jbg, pogledaj samo šta su spremni da urade za naklonost osobe poželjnog pola).

A jednom kad zauzmemo jarac-na-brvnu busiju onda nam čuvena osobina "doslednost" prečesto udara u glavu.

Ipak, nije lošo ovo Sartrovo što sam naveo, ali u kontekstu tamo nekom, ovde, priznajem, poprilično rogobatno zvuči.

Kako ono kaže poslovica - uvek nam trava zelenija kod komšije, zato ga i mrzimo ko Nemca i želimo da mu crkne krava
pape92 pape92 13:04 20.06.2019

Re: 1

U svakom slučaju, nije u opštem slučaju dobro po rezultat razmišljanja imati stavove koji prejudiciraju taj rezultat, no to još i u redu, ako su stavovi formirani na osnovu znanja/promišljanja na temu delimično poznatu odranije, pa samo uklapaš nove informacije ili argumente koji možda bacaju novo svetlo, ali nije dobro ako stavovi uopšte nemaju veze sa promišljanjem, nego sa (uzmimo najčešće) koristoljubljem, ljubomorom i inatom (srpski: ego).
tasadebeli tasadebeli 15:40 20.06.2019

Re: 1

Milan Novković

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju, i ok, Tasa je bio kolovođa








http://www.blablameter.com/




nsarski nsarski 15:57 20.06.2019

Re: 1

tasadebeli
Milan Novković

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju, i ok, Tasa je bio kolovođa








http://www.blablameter.com/






Eno sada sam onaj gore citirani tekst ubacio u bulšit metar i on mi je odgovorio sledeće:

Your text: 615 characters, 95 words
Bullshit Index :?
Sorry, this text is not suitable for an analysis - probably too short!
(Minimum: 20 words within at least 3 sentences).

Znači, instrument se pokvario.
Milan Novković Milan Novković 15:59 20.06.2019

Re: 1


tasadebeli
Milan Novković

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju, i ok, Tasa je bio kolovođa








http://www.blablameter.com/





Probo

Nije uopšte presrećan ni sa Dekartom (izvinjavam se zbog neočekivanog udarca ispod pojasa), ali ova gospođa sa Berklija što je Šarski "napao" se softveru još manje sviđa

Morao sam da dodam po sitnu rečenicu na početku i kraju:

"Further Reflections on the Conversations of Our Time.

The move from a structuralist account in which capital is understood to structure social relations in relatively homologous ways to a view of hegemony in which power relations are subject to repetition, convergence, and rearticulation brought the question of temporality into the thinking of structure, and marked a shift from a form of Althusserian theory that takes structural totalities as theoretical objects to one in which the insights into the contingent possibility of structure inaugurate a renewed conception of hegemony as bound up with the contingent sites and strategies of the rearticulation of power.

By Judith Butler, professor of rhetoric and comparative literature at the University of California at Berkeley.
"

I kaže elektronski profa:

Your text: 785 characters, 119 words
Bullshit Index :0.53
Something's fishy. Obviously you want to sell something, or you're trying to impress somebody. Are you sure that you have a real message, and if so: who would understand it?


Milan Novković Milan Novković 16:01 20.06.2019

Re: 1

nsarski
tasadebeli
Milan Novković

Sećam se ja Tasine i tvoje strogoće kad je BS u pitanju, i ok, Tasa je bio kolovođa








http://www.blablameter.com/






Eno sada sam onaj gore citirani tekst ubacio u bulšit metar i on mi je odgovorio sledeće:

Your text: 615 characters, 95 words
Bullshit Index :?
Sorry, this text is not suitable for an analysis - probably too short!
(Minimum: 20 words within at least 3 sentences).

Znači, instrument se pokvario.

Trebaju min 3 rečenice.
Probao i ja.

Ne bih ja ulagao na berzi po savetima ovog profe, i Dekart mu je isto jako sumnjiv

Možda mrzi Francuze
nsarski nsarski 16:17 20.06.2019

Re: 1

By Judith Butler, professor of rhetoric and comparative literature at the University of California at Berkeley."


Ah, gđa Batler! Academic superstar. Đe me nađe!



Ima li štogod o Avital Ronell?



Tu academic star su suspendovali prošle akademske godine na NYU, ali će ove godine (2019) ipak predavati. Evo, direktno iz Haaretz-a , gde je brani lumen kao što je Slavoj, i, naravno, g-đa Batler. Razlog suspenzije? Seksualno napadanje studenta. (Avital je, btw, lezbejka). Ukratko, jedna skandalozna afera čija dekonstrukcija je očevidna. Nju, naravno, brani znameniti Derida, njen zaštitnik, čijeg je 16- godišnjeg sina ona zavela kad joj je bilo 27 godina. O tim detaljima pogledati What the Avital Ronell Affair Says about The State of the Profession.
Imam ja i oštrije primere, ali ovo će ti dati makar najpovršnije informacije o state of profession.
tasadebeli tasadebeli 19:44 20.06.2019

Re: 1

Milan Novković, nsarski



Проб'о и ја, исти резултат добио.

Ништа...

Преостаје нам само да се ослонимо на сопствени, рођењем нам дати и животом разгранавани, BS метар.

(Милане, мрка капа од ове твоје теКнике народу! )
maksa83 maksa83 20:16 20.06.2019

Re: 1

A jednom kad zauzmemo jarac-na-brvnu busiju onda nam čuvena osobina "doslednost" prečesto udara u glavu.

Kad to reče, ste znali da je Pitagora (da, taj cenakvardratjednakoanakvadratplusbenakvatdrat Pitagora) bio, pa, prilično zadrt i lud tip. On naime vrlo tvrdo nije verovao u postojanje iracionalnih brojeva, bio je duboko ubeđen da postoje samo racionalni, tj. da se svaki broj može dobiti kao neštokroznešto, i da je navodno jednog svog učenika koji je dokazao da je koren iz dva iracionalan broj - bacio sa broda i ovaj se siroma udavio. Tako kažu.
alselone alselone 20:28 20.06.2019

Re: 1

Kad to reče, ste znali da je Pitagora (da, taj cenakvardratjednakoanakvadratplusbenakvatdrat Pitagora) bio, pa, prilično zadrt i lud tip. On naime vrlo tvrdo nije verovao u postojanje iracionalnih brojeva, bio je duboko ubeđen da postoje samo racionalni, tj. da se svaki broj može dobiti kao neštokroznešto, i da je navodno jednog svog učenika koji je dokazao da je koren iz dva iracionalan broj - bacio sa broda i ovaj se siroma udavio. Tako kažu.


Bilo je danas na TIL o njemu kako je vodio kult i kako između ostalog nije dozvoljavao da se jede pasulj.
Milan Novković Milan Novković 21:11 20.06.2019

Re: 1

nsarski
By Judith Butler, professor of rhetoric and comparative literature at the University of California at Berkeley."


Ah, gđa Batler! Academic superstar. Đe me nađe!
...

I meni je smešno, iako me ne ljuti kao tebe (osim ako mi se pogrešno učinilo da te ljuti)

Pa onda, ja sam poprilično fleksibilan po pitanju cele "kreativne" oblasti, imam "generativan" pristup, a Tasa i ti, ako se ne varam, kanoničan (ja se jako često, unutar ograničenih mogućnosti, igram s rečima, nego ovom prilikom to moram eksplititno da kažem, takav kontekst

Ima li štogod o Avital Ronell?

Meni su obe gospođe relativno nova imena, a za Ms Ronell sam prvo primetio da je sada deceniju dve starija nego što izgleda na ovoj fotki koju si ti priložio, i da je ovom poslednjom NYU prilikom u pitanju tirjanisani bata, a ne seka.



Milan Novković Milan Novković 21:18 20.06.2019

Re: 1

tasadebeli
...Преостаје нам само да се ослонимо на сопствени, рођењем нам дати и животом разгранавани, BS метар...

Uh, nemoj taj, pa pogledaj kako smo po svetu probrali politički crème de la crème.
(Милане, мрка капа од ове твоје теКнике народу! )

Kako koje, ima puno igrački.

A ima ih ... nelagodno da ti bude kad vidiš šta umeju.
Milan Novković Milan Novković 21:37 20.06.2019

Re: 1

pape92
U svakom slučaju, nije u opštem slučaju dobro po rezultat razmišljanja imati stavove koji prejudiciraju taj rezultat, no to još i u redu, ako su stavovi formirani na osnovu znanja/promišljanja na temu delimično poznatu odranije, pa samo uklapaš nove informacije ili argumente koji možda bacaju novo svetlo, ali nije dobro ako stavovi uopšte nemaju veze sa promišljanjem, nego sa (uzmimo najčešće) koristoljubljem, ljubomorom i inatom (srpski: ego).

Da.

Samo ja mislim da je neverovatno koliko tog falširanja ima.

Brže mi da kopiram:

"... Confirmation bias is the tendency to search for, interpret, favor, and recall information in a way that confirms one's preexisting beliefs or hypotheses.[1] It is a type of cognitive bias and a systematic error of inductive reasoning. People display this bias when they gather or remember information selectively, or when they interpret it in a biased way. The effect is stronger for desired outcomes, emotionally charged issues, and for deeply entrenched-beliefs..."

Ovo je sa Wikipedije a ja bih to samo malo dopunio i sa "da komšiji crkne krava" kreativnim obrascem.

I meni je prvi primer uvek isti. U UK ima lik A. N. Wilson

Ček, izgleda da su izbacili iz Wiki teksta - jednom mu je ekipa, pošto on visi u British Library i istražuje za knjigu koju piše, podmetnula lažne reference, ali na kompleksan, elaborate način, baš se potrudili, da ne bi otkrio - i iz čiste zlobe

Ja imam najviše njegovih nepročitanih knjiga u kući, bar 5, al on je prolific lik je faca, često kontroverzan, poslednja knjiga posebno, o Darvinu za kojeg tvrdi da je pokrao dosta ideja, najviše od svog dede
nsarski nsarski 22:39 20.06.2019

Re: 1

da je ovom poslednjom NYU prilikom u pitanju tirjanisani bata, a ne seka.


Da, naravno, ona voli seke, ali ni batama ne oprašta. Evo je sa Ms. Butler.



Mali bata, N. Reitman (rođen cca 1984.), je radio kod nje tezu o "Covert maternal tropologies and disruptions effected by femininity in theories of subjectivity". Mislim, baš ne znam šta da mislim ni gde da gledam kad tako nešto pročitam.
U početku mu je pisala series of emails and referred to him as “my most adored one,” “Sweet cuddly Baby,” “cock-er spaniel,” and “my astounding and beautiful Nimrod.” Posle je prešla na sadizam. Mada joj ovo sa cock-er spaniel nije loša fora, džojsovska. Onda je koker španijel Nimrod tužio.

Uzgred, evo jednog pisma koji je drugi lik, njen nesuđeni doktorant, (inače diplomirani psihoanalitičar - I kid you not!) poslao, kada je posle godinu dana pokušaja najzad odustao da radi tezu kod nje.

From my interactions with you and observing you 
in various settings, you give the impression that you suffer from a well-known mental illness referred to as malignant narcissism in a borderline structure … There are clear clinical descriptions of sadistic object relations. You may get some sense of why your criticisms of students are so often felt to be destructive and disillusioning: you appear to be unable to control your sadism.

Drugarica je zaista lik za divljenje. Ili, kako je kvalifikuje Slavuj: “stellar scholar” renowned for her “brilliant scholarship and spirit of intellectual generosity.”
nepopustljiv nepopustljiv 12:41 21.06.2019

Re: 1

maksa83
A jednom kad zauzmemo jarac-na-brvnu busiju onda nam čuvena osobina "doslednost" prečesto udara u glavu.

Kad to reče, ste znali da je Pitagora (da, taj cenakvardratjednakoanakvadratplusbenakvatdrat Pitagora) bio, pa, prilično zadrt i lud tip. On naime vrlo tvrdo nije verovao u postojanje iracionalnih brojeva, bio je duboko ubeđen da postoje samo racionalni, tj. da se svaki broj može dobiti kao neštokroznešto, i da je navodno jednog svog učenika koji je dokazao da je koren iz dva iracionalan broj - bacio sa broda i ovaj se siroma udavio. Tako kažu.

Moj čovek!
Ni ja ne verujem.
Samo što trenutno ne mogu da dokažem ... osim da ustvrdim --- da će jednom, u dalekoj budućnosti, neki čovek uspeti da svaki broj prikaže kao koeficijent odgovarajućih brojeva.
To što smo mi danas ograničeni dostignutim - ne znači da u budućnosti neće biti prevaziđeno.
Ne možda - nego, biće sigurno.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 12:50 17.06.2019

...

došla do: "svoj sopstveni"
pa još i "maternji"

e, moj taso.
tasadebeli tasadebeli 13:25 17.06.2019

Re: ...

snezana mihajlovic
došla do: "svoj sopstveni"
pa još i "maternji"

e, moj taso.



Не разумем, моја Снежо.

Шта сам то погрешно рекао са "svoj sopstveni" и "maternji"?

Је л' то нека материјална грешка или сам опет повредио нечија људска права?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:30 17.06.2019

Re: ...

ahahahahahah!

pa bre, ti umeš i da se zezaš.

redundant /he/ is.
tasadebeli tasadebeli 13:52 17.06.2019

Re: ...

snezana mihajlovic
ahahahahahah!

pa bre, ti umeš i da se zezaš.

redundant /he/ is.



Ја јесам ружан, али сам зато заузврат глуп.

И даље не разумем шта си хтела да кажеш својим коментарима.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:59 17.06.2019

Re: ...

utoliko gore.
ali, naći će se već neka dobra duša da ti objasni sintagmu: svoj sopstveni,
pa svoj maternji, pa sopstveni maternji i na kraju kombo od svoj sopstveni maternji -
ja nemam vremena, pravim neke testove i poklone.
deset_slukom deset_slukom 14:24 17.06.2019

Re: ...

свој сопствени матерњи језик


Zaista, ima neke analogije sa "negde cirka oko stotinak".
tasadebeli tasadebeli 17:37 17.06.2019

Re: ...

snezana mihajlovic
utoliko gore.
ali, naći će se već neka dobra duša da ti objasni sintagmu: svoj sopstveni,
pa svoj maternji, pa sopstveni maternji i na kraju kombo od svoj sopstveni maternji -
ja nemam vremena, pravim neke testove i poklone.



Џабе.

Мораће онда макар та добра душа да се бави индивидуализацијом наставе и прилагођавањем градива у мом случају јер и даље не разумем зашто би било коме сметао тај "kombo od svoj sopstveni maternji" када је у питању српски језик осим уколико тај неко у својој злонамери не жели да дискредитује онога са чијим се мишљењима о својој сопственој нацији и језику и култури не слаже (нити са њим комуницира нити се јавља на његовим постовима већ дуже од две године јер, бого мој, некако нисмо на истој политичкој страни у Србији по том питању нације, језика и културе, а и више пута смо констатовали да се не слажемо ни о правцима и стратегијама реформе српског образовања наметнуте нам после 5. октобра 2000. из иностранства преко Тинде Ковач Церовић и њене психо-педагошке секте у Министарству просвете Србије), па се онда изненада појави баш на овом посту са "e, moj taso." тражећи длаку у јајету на било чему, а при томе се не осврћући ниједном на главну тему уводног текста која, узгред, и није у мојим реченицама већ у цитираним текстовима са сајтова РТС и Б92.

Нема везе. Хвала ти у сваком случају на учешћу и на доприносу дискусији.


П.С. - Зар ви на тим својим секташким Psycho Killer сеансама при Министарству просвете не промовишете беше му некакву асертивну комуникацију?





G.Cross G.Cross 19:33 17.06.2019

Re: ...

Khm.
nepopustljiv nepopustljiv 21:20 17.06.2019

Re: ...

tasadebeli
snezana mihajlovic
utoliko gore.
ali, naći će se već neka dobra duša da ti objasni sintagmu: svoj sopstveni,
pa svoj maternji, pa sopstveni maternji i na kraju kombo od svoj sopstveni maternji -
ja nemam vremena, pravim neke testove i poklone.



Џабе.

Мораће онда макар та добра душа да се бави индивидуализацијом наставе и прилагођавањем градива у мом случају јер и даље не разумем зашто би било коме сметао тај "kombo od svoj sopstveni maternji" када је у питању срспки језик осим уколико тај неко у својој злонамери не жели да дискредитује онога са чијим се мишљењима о својој сопственој нацији и језику и култури не слаже (нити са њим комуницира нити се јавља на његовим постовима већ дуже од две године јер, бого мој, некако нисмо на истој политичкој страни у Србији по том питању нације, језика и културе, а и више пута смо констатовали да се не слажемо ни о правцима и стратегијама реформе српског образовања наметнуте нам после 5. октобра 2000. из иностранства преко Тинде Ковач Церовић и њене психо-педагошке секте у Министарству просвете Србије), па се онда изненада појави баш на овом посту са "e, moj taso." тражећи длаку у јајету на било чему, а при томе се не осврћући ниједном на главну тему уводног текста која, узгред, и није у мојим реченицама већ у цитираним текстовима са сајтова РТС и Б92.

Нема везе. Хвала ти у сваком случају на учешћу и на доприносу дискусији.


П.С. - Зар ви на тим својим секташким Psycho Killer сеансама при Министарству просвете не промовишете беше му некакву асертивну комуникацију?






A zašto se ti njoj zahvaljuješ, kada si (sam ... ovo 'sam' u zagradi, da izbegnemo redudansu) zaključio da se javila samo zbog toga da te diskredituje?
U čemu je to fazon!?
U okretanju drugog obraza ili šta?!
tasadebeli tasadebeli 22:47 17.06.2019

Re: ...

deset_slukom
свој сопствени матерњи језик


Zaista, ima neke analogije sa "negde cirka oko stotinak".



У инфинитиву вечности?

Каже један од мојих омиљених филмских цитата (Мирела ће одмах знати одакле је):

"Када сам се родио, био сам тринаесто дете у оца и мајке, па ми је отац дао име Дефинитиво."
tasadebeli tasadebeli 22:52 17.06.2019

Re: ...

G.Cross
Khm.



Кхм, кхм.




tasadebeli tasadebeli 22:58 17.06.2019

Re: ...

nepopustljiv

A zašto se ti njoj zahvaljuješ, kada si (sam ... ovo 'sam' u zagradi, da izbegnemo redudansu) zaključio da se javila samo zbog toga da te diskredituje?
U čemu je to fazon!?
U okretanju drugog obraza ili šta?!



Можда зато што сам лепо васпитан?







deset_slukom deset_slukom 01:29 18.06.2019

Re: ...

tasadebeli

У инфинитиву вечности?


Nije mi bila namera da zakeram zbog tvoje sitne stilske bangavosti, već da nekako bezbolno privedem kraju taj razgovor gluvih telefona.
tasadebeli tasadebeli 05:57 18.06.2019

Re: ...

deset_slukom
tasadebeli

У инфинитиву вечности?


Nije mi bila namera da zakeram

tvoje sitne stilske bangavosti, već da nekako bezbolno privedem kraju taj razgovor gluvih telefona.

deset_slukom
tasadebeli

У инфинитиву вечности?


Nije mi bila namera da zakeram zbog tvoje sitne stilske bangavosti, već da nekako bezbolno privedem kraju taj razgovor gluvih telefona.



Мало те зеким.

Опуштено, бре, можеш и ти мене слободно.

Допуштено је све на мојим блоговима осим злонамере.

П.С. - Данас почиње Светска лига на Ташу. Изгорех од нестрпљења... Кажу да ће по први пут да користе ВАР систем у ватерполу.
tasadebeli tasadebeli 05:57 18.06.2019

Re: ...

deset_slukom
tasadebeli

У инфинитиву вечности?


Nije mi bila namera da zakeram zbog tvoje sitne stilske bangavosti, već da nekako bezbolno privedem kraju taj razgovor gluvih telefona.



Мало те зеким.

Опуштено, бре, можеш и ти мене слободно.

Допуштено је све на мојим блоговима осим злонамере.

П.С. - Данас почиње Светска лига на Ташу. Изгорех од нестрпљења... Наши од 21 против Аустралије. Кажу да ће по први пут да користе ВАР систем у ватерполу.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:02 18.06.2019

Re: ...

Nije mi bila namera da zakeram zbog tvoje sitne stilske bangavosti, već da nekako bezbolno privedem kraju taj razgovor gluvih telefona.

i
A zašto se ti njoj zahvaljuješ


zato što je pasivno agresivan.
:)

i još pita zašto sam se javila - pa zato što je u pitanju svoj sopstveni maternji jezik - ili sam promašila temu.

priznajem, imam tikove kod fejk wondering-a, štono reče jedna pametna žena. imam ih i kod pasivno agresivnih (stil ću zaobići ovom prilikom) mi-vi-ti-atanja i ondaK se javim.

inače, drago mi je što pratiš da li sam i koliko prisutna na blogu.
nema se vremena od silnih terapija, posla i izlaženja iz invalidskih kolica, ali bacim ponekad pogled, nekad napišem i post. saću još jedan o: kako nakon paralize preplivati 1.5km po treningu. možda nekom pomogne. :)

e, moj taso,
baš žalosno.
(mi iz ministarstva i psycho killer sekti netjemo više dolaziti na ovom mestu)
vcucko vcucko 09:43 18.06.2019

Re: ...

tasadebeli


П.С. - Данас почиње Светска лига на Ташу. Изгорех од нестрпљења... Кажу да ће по први пут да користе ВАР систем у ватерполу.


Kad spomenu VAR, vide li juče što smo dobri u fuzbalu, ali dubinski. Kroz sve selekcije. Spasao nas golman još jedne petarde.

U četvrtak igramo sa Nemačkom, koja je sinoć razvalila Dansku. Što je najcrnje, tu ćemo nešto da se rastrčimo i da puknemo, što bi rekli naši stručnjaci, prihvatljivo. Pa ćemo opet da pričamo kako smo dobri ali eto...
I onda nas čeka danska laka konjica, na tu utakmicu ne smem ni da pomislim, kad se rastrče pored ovih naših sporaća. Srećom pa ću da se grčim po Greciji.

Tu je osnova svega, spori smo, spori i opet spori. Možemo eventualno neku Litvaniju da dobijemo i to je plafon, kraj. Sporo, presporo, najsporije, Srbi!
tasadebeli tasadebeli 15:01 18.06.2019

Re: ...

snezana mihajlovic


zato što je pasivno agresivan.



Одувек сам се питао шта то тачно значи "pasivno agresivan.".

Можеш ли да ми кажеш шта то тачно подразумева?

(Овако, из језичког угла гледано, мени тај језички израз изгледа као неки неуспели оксиморон у покушају.)

inače, drago mi je što pratiš da li sam i koliko prisutna na blogu.


Ма не пратим, него се изненадих када те овде видех. Дуго те није било на Блогу Б92, па сам се баш запитао чиме сам заслужио ту велику част.

nema se vremena od silnih terapija, posla i izlaženja iz invalidskih kolica,


То се на Блогу не види.

А рачунам, када се не види (док се не каже) не може се ни узети било коме било шта за грех што је евентуално речено без знања о томе како је саговорнику у датом моменту.

saću još jedan o: kako nakon paralize preplivati 1.5km po treningu. možda nekom pomogne. :)


Знам једну блогерку која је својевремено пливање користила као терапију после прележане болести, али она одавно не долази овде и не смем без њене дозволе да помињем њено име.

Али зато поуздано знам да пливање није само добра терапија за таква стања, него је уопштенио гледано и најбоља и најкориснија физичка активност коју сваки човек, у било којим годинама и примерено тим својим годинама, себи може да приушти јер пливање заиста ангажује све мишиће, а при томе ничему не наноси штету (као што је то, на пример, случај са коленима код трчања и слично).

e, moj taso,
baš žalosno.
(mi iz ministarstva i psycho killer sekti netjemo više dolaziti na ovom mestu)



ОК.

Хвала богу, свакоме од нас је дата слободна воља да о томе сам одлучује барем када су овакве ствари као што је учешће на нечијем блогу (и уопште, учешће на друштвеним мрежама) у питању.

Хоћу да кажем да барем у томе свако од нас може да донесе одлуку сам за себе и да при томе не сноси никакве последице, што јесте једна од ретких еманација слободне воље било ког човека данас, па зато и не желим на било који начин да утичем на ту прилику, једну од ретких коју свако од бнас има у овом добу у којем живимо, да по својој слободној вољи донесеш одлуку какву год сматраш за неопходном.

Могу само да те подржим у томе ма каква год била твоја одлука по том питању долажења или недолажења на ово место.
tasadebeli tasadebeli 15:17 18.06.2019

Re: ...

vcucko
tasadebeli


П.С. - Данас почиње Светска лига на Ташу. Изгорех од нестрпљења... Кажу да ће по први пут да користе ВАР систем у ватерполу.


Kad spomenu VAR, vide li juče što smo dobri u fuzbalu, ali dubinski. Kroz sve selekcije. Spasao nas golman još jedne petarde.

U četvrtak igramo sa Nemačkom, koja je sinoć razvalila Dansku. Što je najcrnje, tu ćemo nešto da se rastrčimo i da puknemo, što bi rekli naši stručnjaci, prihvatljivo. Pa ćemo opet da pričamo kako smo dobri ali eto...
I onda nas čeka danska laka konjica, na tu utakmicu ne smem ni da pomislim, kad se rastrče pored ovih naših sporaća. Srećom pa ću da se grčim po Greciji.

Tu je osnova svega, spori smo, spori i opet spori. Možemo eventualno neku Litvaniju da dobijemo i to je plafon, kraj. Sporo, presporo, najsporije, Srbi!



Замисли, нисам гледао!

Потпуно изгубио из вида то Европско првенство у фудбалу У-21.

Тужно, а?

Па и да ми не буде жао онда што ту срамоту нисам видео.

(Какву то поломљену ногу неког Аустријанца помињу ови из Журнала? Ко је од ових наших спораћа још преко свега испао и толико говедо?)
vcucko vcucko 23:47 18.06.2019

Re: ...

tasadebeli

(Какву то поломљену ногу неког Аустријанца помињу ови из Журнала? Ко је од ових наших спораћа још преко свега испао и толико говедо?

Onaj Vukašin, Zelanđanin.
Da je bar hteo pa ispao đubre. Nego to sporo pa okasnilo sa klizećim i tako to.
Bruka...
tasadebeli tasadebeli 21:55 20.06.2019

Re: ...

vcucko
tasadebeli

(Какву то поломљену ногу неког Аустријанца помињу ови из Журнала? Ко је од ових наших спораћа још преко свега испао и толико говедо?

Onaj Vukašin, Zelanđanin.
Da je bar hteo pa ispao đubre. Nego to sporo pa okasnilo sa klizećim i tako to.
Bruka...



Гледао вечерас мало фузбал у паузама између четвртина у ватерполу. И када се завршио ватерполо, пребацио на фузбал.

Немци се играју са нама на трави к'о ми са Казацима у базену.

Престао да гледам фузбал на 4:0 за Швабе када сам чуо Ацу Стојановића који каже да смо ми први шут ка голу Немаца упутили у 50. (!) минуту.

Суперкалифраџилистично!

И још видим да нам Ранко Стојић, потрчко Фаљија Рамаданија У Сорабији, у тв студију у полувремену објашњава узроке пропасти српског фудбала.

Фале још само Терзић и Кокеза, па да у тв студију одрже заседање друштва љубитеља италијанске опере, огранак у Србији.

То к'о када доведеш у тв студио неког из естаблишмента СФРЈ, неког од оних што су били војно и политичко руководство СФРЈ када је Матори отег'о папке, да ти објашњава зашто је та земља пропала.


П.С. - Да ли си можда негде чуо зашто су за викенд промењени термини ватерпола на Ташу?

Мени на карти пише да је текма за 3. место од 19:15, финале од 21, а од коментатора вечерас током преноса чујем да је за бронзу текма гицнута на 15, а за прво место на 16:45.

Знаш ли можда зашто?

Да би што више публике на трибинама зијанило на овом несносном сунцу између две олује са грмљавином?

Па да Вучић има мање пензионера на државном расходу?

Уздам се што у то поподневно време сунце већ увелико запада 'вамо иза Светог Марка. Али ћу обавезно понети шеширић.

Неће се мене Вучић тек тако лако ослободити.




49 41 49 41 14:31 17.06.2019

Mother, First, k.p. languages ...

davno gledao, sta su "sundjeri".

Bebu od tri meseca u kolevci, uci u eksperimentu 3 jezika; istovremeno.
Bebac gleda, pamti i prica.

Svojevremeno, me Manager "proverava-zajebava", kako se na engleskom kaze ko govori vise jezika, 3,2 i jedan.

multi languages, try languages, by languages, za jedan kazem mu da ne znam ili sam zablokirao.

Kako ne znas covece, american, american...

Kasnije, ja njemu da vratim da mi kaze u cemu je razlika law, unlaw; misleci na dva slova
razlike. (po zakonu, nezakonito).

Pokazuje mi prstom na ogromnu sliku u foajeu, corporate Boss.
Naravno, pokazuje prstom ispod front deska, kamere love sve.

ephemeris ephemeris 15:02 17.06.2019

Sitcom "Yes, Minister"


Raspodela resora u novom kabinetu. Buduci ministar razmislja koji ce ga portfelj zadesiti, a supruga Annie mu sekundira. Zvoni telefon...

Minister: Hello, yes? Speaking. Oh, it's you, Michael. No, I haven't had a call, have you had a call? Bill's had a call? What's he got? Europe? (to Annie) Bill's got Europe.

Annie : Lucky Europe. I didn't know Bill could speak French.

Minister : He can hardly speak English.
pape92 pape92 17:29 17.06.2019

Reci ne praporcima

Najveći problem je bio i ostao u tome što deca, posledično i odrasli, premalo čitaju. Situacija danas izgleda gora nego ikada, pre zbog toga što na mesta novinara i prevodilaca dolaze osobe sumnjivog znanja, preko veze, nego zbog toga što je pismenost prosečnog građanina danas na nižem nivou nego ranije. Hoću da kažem da nikada nije ni bila za pohvalu. U stara, donekle bolja vremena, nepotizma je bilo manje pa tako i brljotina kako po štampi (televiziju i portale da ne pominjem), tako i po prevedenim knjigama. Kad kažem manje, zapravo mislim da ih gotovo nije ni bilo.
Deca (pak) premalo čitaju jer je potrebno da se navuku na čitanje, za šta je oduvek bio potreban trud i strpljenje, čak i lukavstvo, pre svega roditelja, a potom i učitelja, i, da ih ne zaboravimo, bibliotekara. Danas se žalimo da je pažnja dece rasuta po igricima, dopisivanjima, itd, još uvek i televizijom, zaboravljajući da je nekada ona bila “rasuta” na igranje, bili to klikeri, automobilčići, lastiš ili šta god nam već padne na pamet iz kataloga nostalgije. Na stranu pitanje da li je takva zanimacija bila zdravija od današnjih, poenta je u tome da je dete oduvek bilo teško zainteresovati za knjigu. Sumnjam da se stastika iz sedamdesetih ili osamdesetih po pitanju toga koliko deca čitaju značajno razlikuje od današnje. Odnosno, imam takav utisak prisećajući se svojih drugova i drugarica (pih, danas ovo zvuči kao sprdnja sa socijalizmom): lakše sam napravio bend nego ih nalazio da popričamo o pročitanoj knjizi.

Nisam siguran da sam u pravu, stručna ocena će biti relevantnija od moje. Verujem da je čitanje knjiga dovoljno za pismenost na zavidnom nivou, u najmanju ruku za pismenost na pristojnom nivou. Ne i za profesionalni nivo (u smislu objavljivanja), ali tome služe lektori.

Da ne bude zabune: bilo bi besmisleno, a pre svega pogrešno, tvrditi da je učenje gramatike nevažno. Gramatika je, danas to shvatam kada uzmem da se prisetim koječeg, pre svega lepa. Oduvek sam se divio matematici, no tek pod stare dane i gramatici. Usuđujem se da kažem, ipak je njeno formalno znanje od manjeg značaja u odnosu na proces usvajanja jezika kroz čitanje. Ako ni zbog čega, ovaj zaključak izvodim iz činjenice da sam ogroman broj tih lekcija zaboravio, a pišem nikad bolje (smajli). Doduše, bio sam dobar đak, i sa odlikama savladao osnovnoškolsku i srednjoškolsku gramatiku i pravopis, sećao se svojih odgovora danas ili ne - verovatno se mnogo toga usadilo.

U zaključku, terajući vodu na svoju vodenicu: potrudite se oko dece u ranom uzrastu, uvedite ih u svet knjiga, jedna od nagrada biće pismenost, a o drugima i da ne govorimo.

A kao antrfile da završim u žovijalnom tonu, kad smo kod knjiga ako niste čuli za knjigu The Three-Body Problem, kažu da je odlična. (®️Maksa)
zemljanin zemljanin 17:40 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

pape92

jadragoljub jadragoljub 19:45 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Sumnjam da se stastika iz sedamdesetih ili osamdesetih po pitanju toga koliko deca čitaju značajno razlikuje od današnje. Odnosno, imam takav utisak prisećajući se svojih drugova i drugarica (pih, danas ovo zvuči kao sprdnja sa socijalizmom): lakše sam napravio bend nego ih nalazio da popričamo o pročitanoj knjizi.

skroz tačno, sećam se da se i tada pričalo ko i sad da se malo čita, a kupovale se knjig onoliko, ko za regal ko za čitanje. pa ljudi su zarađivali za život prodajom istih na ulicama, zaboravio sam kako su se zvali .
pa opet nivo -broj onih koji su čitali nije bio zadovoljavajući tad. sad nemam pojma.
problem o kome se priča je nastao zbog toga što je ono što bi se nazvalo običan svakodnevni govor postavio kao standar i potiso standardni jezik na marginu. novine textovi televizije radija su jednostavno zajebaali da upotrebljavaju standardni srpski i uveli ulični kao standard.
oni koji ništa nisu čitali 70ih i 80ih su govorili kolko tolko pravilno jer im je u uvo ulazio standardnijezik sa medija i reše problem.
ja danas il sinoć slušao voditeljku koja je svaki put kad je prevodila ime pesme-muzike promašivala akcentovanje, ko da je moja južnjakinja jebote ćirilo sasve metodijem. nije bio južnjački akcenat već ebemliga dal uopšte postiji negde u srbiji taj.
jebi ga ja sam nepismen al znam da se umesto u bi(t)ci kaže u borbi jer je u bitki rogobatno iako pravilno, da se ne maže meci već metkovi, mislim to se nauči napamet u oznovnoj čkolji i više ne razmišlja sem kad oćeš da nešto naglasiš kao recimo gledam neku emisiju kako napraviti hranu od kopita severnoafeičkog kondora, magarećeg roga i žabljih potkovica. e sag mu je voditelj, glumac po profesiji, jebo nanu naninu sa svojom kašikicom.
pored takvih pismenih ja sam bre Teofilo Gotje srpskog jezika.
pape92 pape92 19:53 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

oni koji ništa nisu čitali 70ih i 80ih su govorili kolko tolko pravilno jer im je u uvo ulazio standardnijezik sa medija i reše problem.


Točno. (®️Oliver Mlakar).
tasadebeli tasadebeli 20:08 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

pape92



Слажем се са читавим коментаром, Папе. (Да га не цитирам сада у целини целости.)

Две причице из личног искуства да потврдим да се слажем са тобом.

Сећам се, када сам радио у ОШ "Владислав Рибникар" 1992-1996, испод Славије, у улазу у Академију 28, постојала је једна мала видеотека јер смо, сећаш се тога и сам, тих година сви вртели пиратске копије филмова у кућној доколици чекајући да се хаос у нашим животима изазван споља некако реши сам од себе.

И сећам се да је у тој малој видеотеци тада постојала једна полица са касетама од пода до плафона на којој је лепо писало "Школска лектира". И Ана Карењина и Рат и мир и Не окрећи се, сине и Том Сојер... Ма све што је у основношколским и средњошколским програмима било за домаћу лектиру.

Друга причица је из моје фамилије... Моја сестра и зет, обоје дипломирали на Машинцу, жале ми се како мој сестрић и сестричина одбијају да читају у основној и средњој школи. Питам сестру и зета када су деца последњи пут њих видела да читају неку књигу, а не само новине или да буље у тв. Ћуте и сестра и зет.

Сестричина касније, по матурирању у Тринаестој гимназији, изјави да би хтела да упише јапански на Филолошком. Питам је како она замишља да студира на Филолошком када у гимназији није била у стању нити је имала стрпљења да прочита Ану Карењину. (Знам, учествовао ја у целокупном школовању сестричине и сестрића...) Сестричина се наљутила тада на мене.

Али је уписала Филолошки, завршила јапански, а ни до данас није прочитала Ану Карењину, само гледала разне верзије филмова.

Моја вишедеценијска мука је у томе да прво објашњавам свим родитељима са чијом децом радим у школи и ван школе ово што ти кажеш:

Deca (pak) premalo čitaju jer potrebno da se navuku na čitanje,


Друга врста проблема је да им поред толиких одвлачилаца пажње (извини, али мислим да сличице и пратеће им сензације које се смењују великом брзином на разноразним сокоћалима испред дечјих очију ипак имају много већу привлачну моћ од кликерања које је превише споро за укус ове наше дечурлије*) ипак покушам да књигу учиним занимљивом. Вредном да јој посвете своје време.

*- Понеки пут клинцима на часу објашњавам да њихов наставник (којег они воле да се разумемо, знаш да у узрасту 5, 6. разред све то, па и љубав према предмету и часовима тог предмета, још увек функционише утемељено на емоцијама; тек у каснијем узрасту се укључују и остали чиниоци у том процесу...) није интернет који ће да мења активности на свака два минута јер они имају неиздрж и ништа што траје дуже од тог исечка времена не могу да прате.

У домаћој лектири за 6. разред сада је Толкинов Хобит. Не могу да га читају. Предложим им да гледамо филм. Три дела у три недеље... Као неки школски биоскоп. Спреман сам да останем и после часова због тога.

Не могу. Држи им пажњу краће време и ту се завршава њихово интересовање. (Један мали ме је питао:"А кад ће овде рекламе?" )

Мој последњи доживљај са том гомилом бучних и веселих паметних главица био је филм Аги и Ема рађен по књизи Игора Коларова.

Иако су филм гледали с великом пажњом** (не баш сви, додуше, али већина) књигу су ипак одбили да читају.

Дакле, није у питању ни тематска "застарелост" лектира (мада се у школским програмима налазе углавном оне кроз које се сазнаје понешто о универзалним вредностима без обзира на време настанка књиге).

Мислим ипак да је читава ствар у перцепцији штампане речи, перцепцији коју је ипак, хтели ми то да признамо или не, унеколико променио убрзани развој технологије и, кроз тај развој технологије, и страховито убрзани и количински увећани проток информација и сензација што често ни ми матори не умемо да контролишемо, а камоли ти клинци којима је, за разлику од нас када смо били њихових година, ипак све то доступно "на један клик".


** - Замало да се расплачем пред клинцима у учионици на једној сцени филма "Аги и Ема"... Заглавила ми се кнедла у грлу, клинци ме питају шта ми је, а ја не могу да им одговорим...

Наиме, када мали усамљени Аги због тога што родитељи презазузети сопственим животима уопште не обраћају на њега, почне да разбија све по кући не би ли га мама и тата коначно приметили (Агијеви родитељи се при томе питају шта му је), у одељењу је настало свеопште одушевљење Агијевим понашањем:"Тооо!!! И ја бих то исто урадио!!!"

Ту тек схватиш колико око нас има клинаца и клинцеза које родитеље обуку, нахране, купе им компјутер и тв за дечју собу, па их онда убаце у ту собу и затворе врата да им рођена деца не би превише сметала.

А ми онда причамо о томе како је потребно да родитељи у деци пробуде ту љубав према књизи, да им пробуде радозналост и открију уживање у сопственом сазнавању света, а не преко неких виртуелних посредника.

А учитељи? "Мало руках, малена и снага." Поготово у медијском окружењу у каквом живи читав свет (није Србија никакав изузетак у тој глобалној мрежи неукуса, плитких сензација, површинског схватања света и себе у том свету) у којем се подсмевање образовању и преносиоцима некаквих знања узима као здраво за готово у тој данашњој масовној култури сервираној по медијима.

Тешко је то, Папе, много тешко... Нисам малодушан и никада не губим наду (рекох већ Шонету, реинкарнација професора Зубе Бојића), пре сам као питбул у тим напорима с моје стране и уједаћу док не паднем мртав, али... И сам видим као стоје ствари и покушавам да нађем неко решење за то. И тако деценијама...


EDIT: Пардон на чаршафу. Тема је озбиљна, врло озбиљна.

И није за твитерашки ниво коментарисања.

Ради се о нашој деци и нашим наследницима на овој планети. Да не кажем, о будућности Човека.
zemljanin zemljanin 20:27 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

cinjenica je da je citanje prevazidjeno ... isto kao i filatelija, numizmatika i sve ono sto se radilo pre X godina ... i niko vise ne slika Mona Lize, jbg. ... a knjga je samo forma kao i film, tv ili slicne multimedijalne zezalice ... mesto joj je u istoriji a zaljubljenika ce uvek biti ... svet ide napred i sto pre se to prihvati pre se nadju i resenja ...

a realno, ja ovde samo teoretisem jer sve ovo jeste problem vas koji tu i zivite i vi ste i odgovorni i prozvani da te probleme resavate na nacin koji vama odgovara ... vi cete ubirati plodove ili trpeti posledice ... srpski koristim evo ovde, sa prijateljima iz ex-Yu, cesto sa zenom, redje sa decom a za par generacija ce to biti samo fusnota u porodicnoj istoriji, tako da mlatim praznu slamu, povremeno me uhvati
nepopustljiv nepopustljiv 20:43 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

zemljanin
cinjenica je da je citanje prevazidjeno ... isto kao i filatelija, numizmatika i sve ono sto se radilo pre X godina ... i niko vise ne slika Mona Lize, jbg. ... a knjga je samo forma kao i film, tv ili slicne multimedijalne zezalice ... mesto joj je u istoriji a zaljubljenika ce uvek biti ... svet ide napred i sto pre se to prihvati pre se nadju i resenja ...

a realno, ja ovde samo teoretisem jer sve ovo jeste problem vas koji tu i zivite i vi ste i odgovorni i prozvani da te probleme resavate na nacin koji vama odgovara ... vi cete ubirati plodove ili trpeti posledice ... srpski koristim evo ovde, sa prijateljima iz ex-Yu, cesto sa zenom, redje sa decom a za par generacija ce to biti samo fusnota u porodicnoj istoriji, tako da mlatim praznu slamu, povremeno me uhvati

Bez obzira što retko koristiš srpski, bilo bi korektno da koristiš sva slova.
Bez imalo zezanja, ovo kažem pri punoj svesti.
A ti kako hoćeš!
tasadebeli tasadebeli 21:03 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

zemljanin

cinjenica je da je citanje prevazidjeno ...



Мислим, Земо, да читање није превазиђено. (Погледај оне клипове са Дејвидом Кристалом и Меквортером горе.)

Него је неко, врло успешно и не знам зашто, убедио ове нараштаје што долазе за нама да је књига као једна од форми за читање превазиђена.

За ова чула пренадражена огромном количином информација и утисака по којима плутамо као по неком безмерно великом океану, књига је исувише спора, линеарна, не може се читати 10. па скочити на 57. страну, па на 23. страну,... Него се мора ићи редом.


Немој да те заваравају ови технолошки шарени мађионичарски балони и трикови. (ЛИНК)








a realno ja ovde teoretisem jer sve ovo jeste problem vas koji tu i zivite i vi ste i odgovorni i prozvani da te probleme resavate na nacin koji vama odgovara ... vi cete ubirati plodove ili trpeti posledice ... srpski koristim ovde, sa prijateljima iz ex-Yu, cesto sa zenom, redje sa decom a za par generacija ce to biti samo fusnota u porodicnoj istoriji, tako da mlatim praznu slamu, povremeno me uhvati



Мислим да ни у тој твојој средини у којој сада живиш, иако се у њој живот не одвија на српском језику, ситуација није много боља.

Немам ништа против да завараваш самог себе таквим слатким мислима, али мислим да је то код тебе ипак самозаваравање.

Проблем је глобалне природе. Зар ниси видео оно горе што је Макса окачио?


Inače, malo je gore od toga, i globalno je - IQ rates are dropping in many developed countries.



И тај проблем је уочен још пре 30-40 година. (ЛИНК)







Да бисмо данас дошли до овога:









Све има свој рок трајања, зар не? Па чак и самозаваравање...
pape92 pape92 23:02 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima


(Sećam se, naravno, vremena vidioteka. Digresija: danas je neuporedivo lakše doći do na primer Fulerovih filmova, ali vrednost toga da ih iskopaš u nekoj opskurnoj piratskoj videteci je neprocenjiva).

Što se tiče teme, ono što je, po meni, više znak vremena nego što su to strahovite promene u načinu na koji dolazmo do informacija i na koji, bitnije, informacije dolaze do nas, je način na koji se pismenost, šire govoreći ono što se kolokvijalno zove “načitanost”, vrednuje. Odnosno, takoreći je prestala da se vrednuje. Kod nas (u Vučićevoj Srbiji) je situacija poprimila groteskne razmere, ali u pitanju je svetski trend. Moguće da je taj trend posledica informatičkog ubrzanja, ali uzroci su verovatno kompleksniji.
tasadebeli tasadebeli 23:23 17.06.2019

Re: Reci ne praporcima

pape92

(Sećam se, naravno, vremena vidioteka. Digresija: danas je neuporedivo lakše doći do na primer Fulerovih filmova, ali vrednost toga da ih iskopaš u nekoj opskurnoj piratskoj videteci je neprocenjiva).

Što se tiče teme, ono što je, po meni, više znak vremena nego što su to strahovite promene u načinu na koji dolazmo do informacija i na koji, bitnije, informacije dolaze do nas, je način na koji se pismenost, šire govoreći ono što se kolokvijalno zove “načitanost”, vrednuje. Odnosno, takoreći je prestala da se vrednuje. Kod nas (u Vučićevoj Srbiji) je situacija poprimila groteskne razmere, ali u pitanju je svetski trend. Moguće da je taj trend posledica informatičkog ubrzanja, ali uzroci su verovatno kompleksniji.




Да, слажем се да то није нешто што имамо само у Србији.

И исто тако мислим и да је та "информатичка револуција" само тек један од више делова те слагалице.

Али од нечега се мора почети...
pape92 pape92 00:00 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Čitanje nikada neće biti prevaziđeno. Ono će, možda, biti napušteno ali za čitanje ne postoji ništa što bi ga zamenilo, a ispunjavalo istu funkciju. Reči su, a ne slike, ono što nas čini izuzetnim. Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči. Ovo je za potrebe ove prepiske simplifikacija, ali u načelu tačna. Ne govorim o osećanjima, prožimanjima, utiscima, to možemo osim rečima, često istinitije izraziti ili primiti muzikom, a naravno i slikom itd. Daškom vetra, najzad. No nije tek tako reč percipirana kao okosnica ne samo ljudskog, nego svega.
Reči naravno postoje i u filmovima, igricama, vestima, reklamama, reči svakako neće biti izbačene, ali ako knjige zaista budu “prevaziđene”, reči će izgubiti svoje najjače uporište, u kome po mom ubeđenju počiva civilizacija kakvu danas imamo. Budemo li se rešili priča, nekada predanja i razgovora, a od izuma pisma pakovanih u knjige i tim činom uznapredovalih do neslućenih visina, ostaćemo bez uvida u promišljenost. Ubrzo, to će nas kao ljude izmeniti do neprepoznatljivosti. Nije važno da svi čitaju, na sličan na način na koji nije važno da svi pišu. Ali je presudno da neki čitaju, i da neki pišu. To nema svoju zamenu, jer shvatanje stvari (ne svih, ali mnogih koja su ključna) dolazi preko reči.
Ukratko, budemo li se lišili knjiga, čeka nas svet različit od ovog, na gori način.
maksa83 maksa83 00:08 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči.

Sapir-Whorf su moji omiljeni Četnici vs Partizani.
zemljanin zemljanin 00:24 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Проблем је глобалне природе. Зар ниси видео оно горе што је Макса окачио?

Inače, malo je gore od toga, i globalno je - IQ rates are dropping in many developed countries.

И тај проблем је уочен још пре 30-40 година. (ЛИНК)


to cu prvo dobro da pregledam pre izjasnjavanja
pape92 pape92 00:29 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči.


Sapir-Whorf su moji omiljeni Četnici vs Partizani.


Ovde je opasnost od prepucavanja SW hipotezaša kontra “onih drugih” verujem efemerna.
No, kad si već pomenuo Četnike i Partizane, odmah da ti kažem...
Milan Novković Milan Novković 00:43 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

maksa83
Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči.

Sapir-Whorf su moji omiljeni Četnici vs Partizani.

Nema tu nekih Partizana i Četnika, iako je Papeu, ljutom romantičaru, dozvoljeno da ovako misli

A možda mu ovaj string nije imutable, pa "... ne možemo da iskažemo kroz reči ..." može da bude i "... nije moguće iskazati kroz reči ..." iako se onda postavlja pitanje ko je to "mislilac" čije se misli iskazuju.

Kaže Isaiah Berlin, možda najveći istoričar ideja 20. veka, da kako prođeš kroz N generacija, gde je N veliki broj, pa se, on uzima primer vremena Ilijade, nađeš u "misaonom" okruženju koje u dubini duše nikako ne možeš da popkapiraš, gde je ultimativno kapiranje da po ključnim ravnima i osećaš kao tad tamo ti ljudi - on je uzimao etiku u primerima, ali to važi za svašta.

Moraš da odrastaš u nekoj sredini, i Sapir-Whorf su sića od komponente, moraš da živiš tamošnje ljude i priče, jer ma koliko da je mozak plastičan nije mu baš svaki režanj u svakom trenutku sve plastičniji, naprotiv, silni režnjevi se okamenjuju u nekoj formi kako nam život teče.

Delovi našeg bića postaju organizacioni fenomen (ovo mu dođe više kao tautologija nego "misao" i ne mogu više potpuno da se dekonstruišu, pa tako nema više reči, rečenica, priča ... iako, možda, nekog sagovornika možemo, možda, da privučemo na maljave grudi do neke upotrebljive blizine.

Ipak, to da nešto nije dekonstruktabilno ne znači da sa dekonstrukcijom ne može da se počne pa donekle dobaci, i kad je meni Derida postao nemoguć i dosadan kukavičluk su mi posle ublažili neki Francuzi od reputacije čije sam misli pročitao gde kažu da je i njima takav.

Veru u fenomen blizak ovim ovde temama mi je povratila jedna profesorica filozofije iz Britanije koja pojašnjava Deridu i brani ga, kaže ta njegova tuga pregolema je oko ove Papeove (evo ga opet, ne mogu na čoveka malim slovom pa to ti je i tvoje teme, cmizdri za moćnijim jezikom uz čiju pomoć bi u dekonstrukciji dalje dobacio.

Ako se Pape bude i dalje koprcao možemo da potegnemo podle poteze - damo mu radne zadatke da opiše neke stvari, npr svest, budnost bez misli u veličanstvenom okruženju, npr gledaš sa vrha planine dole na oblake, pa da opiše osećaj, ako misli da može, tako da ga mi, pošteni čitači, osetimo identično tako i bez odlaska na planinu, ... može i nešto brezobrazno da opisuje, ako mu posle Slovenije nije više doplaninčina
maksa83 maksa83 00:44 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Ovde je opasnost od prepucavanja SW hipotezaša kontra “onih drugih” verujem efemerna.

U ovim uslovima i sastavu verovatno - da, efemerna.

Moguća je doduše jedna prikrivena instanca te rasprave (Za I Protiv Vuka), ali ja oko toga imam tvrdo mišljenje (koje je najčešće manjinsko i skroz moguće pogrešno, ali ne mogu da ga se otresem, saživeo sam se sa njim kao sa nekom nepopravljivom telesnom manom).
maksa83 maksa83 00:49 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Veru u fenomen blizak ovim ovde temama mi je povratila jedna profesorica filozofije iz Britanije koja pojašnjava Deridu i brani ga, kaže ta njegova tuga pregolema je oko ove Papeove (evo ga opet, ne mogu na čoveka malim slovom pa to ti je i tvoje teme, cmizdri za moćnijim jezikom uz čiju pomoć bi u dekonstrukciji dalje dobacio.

Eeee, eto, znaći trebalo je Derida da naući nemaćki. Možda ne bi dobacio preko horizonta, ali bi dobacio dalje nego s francuski.
pape92 pape92 01:08 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

Zaštitio sam bokove fortifikacijom sačinjenom od reči “simplifikacija” i “gubitak promišljenosti”. (Kada sam govorio o suštinskoj važnosti reči kao alata). Ne bi gubitak reči, u kompleksnom smislu reči “reči”, značio gubitak svih alatki za “prožimanja”, kako sam se izrazio, pomenuvši muziku i dašak vetra. Naprotiv (kao što sam takođe napisao), reči su često višak. Neka oči govore, kaže stara izreka. Da ne puštam “Vltavu” u sitne sate. Ili jodlovanje, ako ti je do prožimanja sa Alpima :)

EDIT Malo sam proširio prvobitni tekst, da bude jasniji na uštrb jezgrovitosti. Htedoh sa malo reči, ali ne vredi.
nepopustljiv nepopustljiv 05:13 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

pape92
Čitanje nikada neće biti prevaziđeno. Ono će, možda, biti napušteno ali za čitanje ne postoji ništa što bi ga zamenilo, a ispunjavalo istu funkciju. Reči su, a ne slike, ono što nas čini izuzetnim. Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči. Ovo je za potrebe ove prepiske simplifikacija, ali u načelu tačna. Ne govorim o osećanjima, prožimanjima, utiscima, to možemo osim rečima, često istinitije izraziti ili primiti muzikom, a naravno i slikom itd. Daškom vetra, najzad. No nije tek tako reč percipirana kao okosnica ne samo ljudskog, nego svega.
Reči naravno postoje i u filmovima, igricama, vestima, reklamama, reči svakako neće biti izbačene, ali ako knjige zaista budu “prevaziđene”, reči će izgubiti svoje najjače uporište, u kome po mom ubeđenju počiva civilizacija kakvu danas imamo. Budemo li se rešili priča, nekada predanja i razgovora, a od izuma pisma pakovanih u knjige i tim činom uznapredovalih do neslućenih visina, ostaćemo bez uvida u promišljenost. Ubrzo, to će nas kao ljude izmeniti do neprepoznatljivosti. Nije važno da svi čitaju, na sličan na način na koji nije važno da svi pišu. Ali je presudno da neki čitaju, i da neki pišu. To nema svoju zamenu, jer shvatanje stvari (ne svih, ali mnogih koja su ključna) dolazi preko reči.
Ukratko, budemo li se lišili knjiga, čeka nas svet različit od ovog, na gori način.

Reč je bitna, ali ne toliko.
tasadebeli tasadebeli 06:09 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

pape92

Čitanje nikada neće biti prevaziđeno. Ono će, možda, biti napušteno ali za čitanje ne postoji ništa što bi ga zamenilo, a ispunjavalo istu funkciju. Reči su, a ne slike, ono što nas čini izuzetnim.



Неће и то нас чини изузетним. (По трећи пут упућујем на Дејвида Кристала од пре 6 година у Београду и Меквортера итд. окачене на претходној страни.)

Него је једино питање шта то читамо и како га читамо. О томе је реч овде.

То ШТА и КАКО је кључно.

За све остало што си написао


П.С. -
Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči. Ovo je za potrebe ove prepiske simplifikacija, ali u načelu tačna. Ne govorim o osećanjima, prožimanjima, utiscima, to možemo osim rečima, često istinitije izraziti ili primiti muzikom, a naravno i slikom itd. Daškom vetra, najzad.



Сетих се овде Хомера Симпсона којем, када је гладан, кроз главу прође сличица хамбургера.

Али зато када тај хамбургер угледа на столу у кухињи у којој нема никога у том тренутку, обавезно помисли:"Mmmmm! Unguarded breakfast!"

Дакле, за сложеније психичке процесе су нам ипак речи неопходне.


tasadebeli tasadebeli 06:12 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

maksa83
Ono što ne možemo da iskažemo kroz reči, ne možemo ni da mislimo, i obrnuto, možemo da mislimo samo ono što smo u stanju da iskažemo kroz reči.

Sapir-Whorf su moji omiljeni Četnici vs Partizani.



Знам.


Hvala!

puno na tekstu, moraću da odvojim ozbiljno vreme da ga pročitam i ispratim sve linkove, pošto je meni kao laiku Sapir–Whorf hipoteza najzanimljivija lingvistička zvrčka od svih zvrčki kognitivnih nauka. Kao laiku mi intuitivno "zvoni istinito" (ha, ha), al' opet neka nemala količina očigledno pametnih ljudi je osporava, pa se pojave neki koji osporavaju osporavače i ne zvuče glupo pritom, cela stvar kao da ide ciklično.

Svakako mislim da je utvrđivanje te veze jezik - mozak (ono što se u njemu dešava ispod haube) jedan od ključnih momenata za dosezanje (ako ikad) veštačke inteligencije.

tasadebeli tasadebeli 06:16 18.06.2019

Re: Reci ne praporcima

zemljanin
Проблем је глобалне природе. Зар ниси видео оно горе што је Макса окачио?

Inače, malo je gore od toga, i globalno je - IQ rates are dropping in many developed countries.

И тај проблем је уочен још пре 30-40 година. (ЛИНК)


to cu prvo dobro da pregledam pre izjasnjavanja



Прочитај. Вреди издвојеног времена.


П.С. - Морам овде да додам да ми је заиста жао што људи не отварају колипове и линкове... Ниси ти, Земо, једини... Многи то не чине. А ипак се може иза линкова пронаћи штошта занимљиво.
tasadebeli tasadebeli 19:10 17.06.2019

Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?



Izgleda da nije dovoljno što si rešio da učestvuješ samo na svom blogu.



Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?

(Оно са туђим блоговима већ решено, градиво утврђено и систематизовано.)

Можда би ипак најбоље за опстанак Блога Б 92 било да ја уопште не качим ни своје блогове, тј. да ме нестане одавде у потпуности?



Ма важно је да нас двојица нисмо узимали државу у поступак, она није узимала нас у поступак, него сви заједно лепо живимо у симбиози као три штеточине.









jadragoljub jadragoljub 19:47 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?

pa kad si sposoban da istroluješ svoj blog, šati kaem ?
shone shone 20:02 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?
(Оно са туђим блоговима већ решено, градиво утврђено и систематизовано.)
Можда би ипак најбоље за опстанак Блога Б 92 било да ја уопште не качим ни своје блогове, тј. да ме нестане одавде у потпуности?


Taske ne kloni. Sa tobom je sve u redu.

Malo si prekvalifikovan a to se u Srbiji teško prašta.



shone shone 20:04 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

pa kad si sposoban da istroluješ svoj blog, šati kaem ?


Kaei PEEEEEEEKMEZ......
tasadebeli tasadebeli 20:11 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

jadragoljub
Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?

pa kad si sposoban da istroluješ svoj blog, šati kaem ?



Како сам, кеве ти, ја овде истроловао свој блог?

За Ћирила и Методија ти признајем да си био у праву.

А зашто мислиш да сам то урадио и овде?

Дај, просветли ме већ једном, па да то више не радим.

Само немој да ми кажеш да не одговарам људима на њихове коментаре на које вреди или се мора одговорити и немој да ми кажеш да не би требало да пишем уопште више коментаре чак ни на својим постовима.
jadragoljub jadragoljub 20:20 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

За Ћирила и Методија ти признајем да си био у праву.

А зашто мислиш да сам то урадио и овде?

pa i ja sam mislio na kirila i metoda, ne na ovj blog.
ovde si i čitljiv i interesantan jer ne spamuješ tubetima i linkovima.
ovo liči na blog koji može da se čita. čak sam pročitao i te tvoje čaršafe. pričao si gore o deci koja nemaju pažnju duže od 2-3 minuta, pa nemamo ni mi mator više pažnju koja zahteva čitanje čaršafa.
nsarski nsarski 20:29 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Taske ne kloni. Sa tobom je sve u redu.


U međuvremenu, negde u Bristolu.

shone shone 20:34 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Negde u Bristolu.


Ovo je opet neka kvantna zahebancija.
tasadebeli tasadebeli 21:09 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

shone
Negde u Bristolu.


Ovo je opet neka kvantna zahebancija.



Не зезај, Шоне!

Лонг тајм ноу си, Шарски!

Добро дошао!




zilikaka zilikaka 21:11 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?

(Оно са туђим блоговима већ решено, градиво утврђено и систематизовано.)

Можда би ипак најбоље за опстанак Блога Б 92 било да ја уопште не качим ни своје блогове, тј. да ме нестане одавде у потпуности?


Ne bi.
Ma koliko se slagali ili ne po pitanju iznetih predloga, tema je konstruktivna i povod je da prekršim odluku i pokušam da (joj) dam svoj skromni doprinos.

Jezik se uči komunikacijom.

Jeste važno da se u osnovnoj i srednjoj školi savladaju gramatika i pravopis svog jezika, ali je jednako važno da i tokom školovanja i kasnije kasnije budemo okruženi pravilnim jezikom.
Upravo nešto slično su primetili Pape i Dragoljub, poredeći govor na televiziji sedamdesetih i osamdesetih godina, kada je obavezan član TV i radio ekipe bio i lektor.

Nikakav efekat nećemo dobiti od proučavanja gramatičkih pravila ako smo okruženi pogrešnim primenama, a jesmo.
Mnogo više bi se postiglo uvođenjem "poreza na nepismenost" svim registovanim medijima. Što značajniji, većeg tiraža i gledanosti, to veći porez.
Onda nek oni odaberu da li im se više isplati da zaposle lektore ili da plaćaju danak zbog širenja nepismenosnosti.

Ovo što se tiče privatnih medija svih vrsta.
Državna televizija, koju svi plaćamo, bi morala da ima obavezu da govori i piše apsolutno pravilnim srpskim jezikom, uključujući akcentovanje. Znači, tamo da lektori preuzmu kormilo i počnu da školuju polupismene voditelje i spikere, jer su oni trenutno odličan rasadnik nepismenosti. Takođe, treba dobro pročešljati sve one autore titlova svih vrsta, na kojima se tek može svašta naći.
Verujem da bi odlučna akcija i stroga primena ovo doprinela pismenosti populacije mnogo više od svih mogućih dodatnih časova.

Što se tiče izražavanja, tu je stvar malo komplikovanija.
Kod kuće imam primer srednjoškolca koji poznaje gramatiku i pravopis, i neće napraviti kardinalne (pa čak ni one koje se smatraju finesama) greške, ali koji i dalje ne ume da se dobro i tečno izražava, bilo pisanim bilo usmenim putem.
Mislim da je tu kriv sistem školovanja.
Niko ih na to nije terao pa nisu navežbali.

Ako se u našim školama istorija propituje kroz testove na kojima treba odabrati ponuđene odgovore, dete nema potrebu da samo osmisli rečenicu kojom će izraziti ono što je potrebno. Istoriju sam navela kao tipičan primer apsurdnosti, ali propitivanje kroz testove je uobičajeno za većinu predmeta.
Naravno da dete prosečnog interesovanja i talenta za govorništvo i pisanje ovakvim načinom ostaje uskraćeno za važan deo obrazovanja i uvek će mu biti problem da se verbalno izrazi u formi dužoj i složenijoj od prostog nabrajanja podataka.

Verujem da ovo drugo nije problem specifičan za nas nego da je jednostavno problem vremena u kojem živimo, jer su i ti A,B,C testovi došli od drugih.
Upravo zato i rešenje nije jednostavno, jer kako očekivati da profesor insistira na veštom i lepom verbalnom izražavanju ako je i sam školovan u A,B,C sistemu.

Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu".
nepopustljiv nepopustljiv 21:15 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

zilikaka
Стварно изгледа, брате, да по мишљењу неких ја не би требало да учествујем чак ни на својим блоговима зарад свеопште добробити Блога Б92?

(Оно са туђим блоговима већ решено, градиво утврђено и систематизовано.)

Можда би ипак најбоље за опстанак Блога Б 92 било да ја уопште не качим ни своје блогове, тј. да ме нестане одавде у потпуности?


Ne bi.
Ma koliko se slagali ili ne po pitanju iznetih predloga, tema je konstruktivna i povod je da prekršim odluku i pokušam da (joj) dam svoj skromni doprinos.

Jezik se uči komunikacijom.

Jeste važno da se u osnovnoj i srednjoj školi savladaju gramatika i pravopis svog jezika, ali je jednako važno da i tokom školovanja i kasnije kasnije budemo okruženi pravilnim jezikom.
Upravo nešto slično su primetili Pape i Dragoljub, poredeći govor na televiziji sedamdesetih i osamdesetih godina, kada je obavezan član TV i radio ekipe bio i lektor.

Nikakav efekat nećemo dobiti od proučavanja gramatičkih pravila ako smo okruženi pogrešnim primenama, a jesmo.
Mnogo više bi se postiglo uvođenjem "poreza na nepismenost" svim registovanim medijima. Što značajniji, većeg tiraža i gledanosti, to veći porez.
Onda nek oni odaberu da li im se više isplati da zaposle lektore ili da plaćaju danak zbog širenja nepismenosnosti.

Ovo što se tiče privatnih medija svih vrsta.
Državna televizija, koju svi plaćamo, bi morala da ima obavezu da govori i piše apsolutno pravilnim srpskim jezikom, uključujući akcentovanje. Znači, tamo da lektori preuzmu kormilo i počnu da školuju polupismene voditelje i spikere, jer su oni trenutno odličan rasadnik nepismenosti. Takođe, treba dobro pročešljati sve one autore titlova svih vrsta, na kojima se tek može svašta naći.
Verujem da bi odlučna akcija i stroga primena ovo doprinela pismenosti populacije mnogo više od svih mogućih dodatnih časova.

Što se tiče izražavanja, tu je stvar malo komplikovanija.
Kod kuće imam primer srednjoškolca koji poznaje gramatiku i pravopis, i neće napraviti kardinalne (pa čak ni one koje se smatraju finesama) greške, ali koji i dalje ne ume da se dobro i tečno izražava, bilo pisanim bilo usmenim putem.
Mislim da je tu kriv sistem školovanja.
Niko ih na to nije terao pa nisu navežbali.

Ako se u našim školama istorija propituje kroz testove na kojima treba odabrati ponuđene odgovore, dete nema potrebu da samo osmisli rečenicu kojom će izraziti ono što je potrebno. Istoriju sam navela kao tipičan primer apsurdnosti, ali propitivanje kroz testove je uobičajeno za većinu predmeta.
Naravno da dete prosečnog interesovanja i talenta za govorništvo i pisanje ovakvim načinom ostaje uskraćeno za važan deo obrazovanja i uvek će mu biti problem da se verbalno izrazi u formi dužoj i složenijoj od prostog nabrajanja podataka.

Verujem da ovo drugo nije problem specifičan za nas nego da je jednostavno problem vremena u kojem živimo, jer su i ti A,B,C testovi došli od drugih.
Upravo zato i rešenje nije jednostavno, jer kako očekivati da profesor insistira na veštom i lepom verbalnom izražavanju ako je i sam školovan u A,B,C sistemu.

Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu".

Čitajući tvoj komentar, dobio sam dojam da bi ti bila poprilično dobar kandidat za nekoga komandanta - vojnoga.
Sve odrešito i po pravilu.
shone shone 21:18 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu"


Upravo pokušavam da zamislim u tom svetu kako se mladić udvara devojci - recimo.
nepopustljiv nepopustljiv 21:22 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

shone
Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu"


Upravo pokušavam da zamislim u tom svetu kako se mladić udvara devojci - recimo.

Kao i sada što se mladi udvaraju, poput ... brate, ovo, ono, vrh, misiiiim!
I sve se savršeno razumeju.
tasadebeli tasadebeli 21:23 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

jadragoljub
За Ћирила и Методија ти признајем да си био у праву.

А зашто мислиш да сам то урадио и овде?

pa i ja sam mislio na kirila i metoda, ne na ovj blog.
ovde si i čitljiv i interesantan jer ne spamuješ tubetima i linkovima.
ovo liči na blog koji može da se čita. čak sam pročitao i te tvoje čaršafe. pričao si gore o deci koja nemaju pažnju duže od 2-3 minuta, pa nemamo ni mi mator više pažnju koja zahteva čitanje čaršafa.



А, па добро, то си ми већ рекао тамо код Ћирила и Методија, запамтио сам, па сам сада мислио да говориш о овоме овде.

Хвала на похвалама.

Јесте, Драгољубе, слажем се. Ни ми матори не можемо више да држимо пажњу дуже од 2-3 минута.

(Замисли како то тек изгледа за време петоминутног одмора између часова у школској зборници међу хистеричним просветним радницима који ионако функционишу к'о они Павловљеви кучићи на звоно... Брате рођени, када морам током тог одмора да уђем у зборницу и да узмем дневник за следећи час, осећам се к'о баба Деса на ајахуаски.)


Што се мене тиче, то јесте болест овог цивилизацијског круга на планети Земљи којем и ми припадамо.

И ја не знам лек за ту болест осим оних инвазивних метода попут ампутације свих тих геџета, сокоћала и осталих чуда технолошког иновирања са људског бића и одласка у неку вукојебину у којој нема сигнала са било каквих релеја не би ли то људско биће добило времена да мало промисли и о себи, свом животу, другим људима, стварном свету око себе...
zilikaka zilikaka 21:29 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

nepopustljiv
shone
Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu"


Upravo pokušavam da zamislim u tom svetu kako se mladić udvara devojci - recimo.

Kao i sada što se mladi udvaraju, poput ... brate, ovo, ono, vrh, misiiiim!
I sve se savršeno razumeju.

ČArli me je preduhitrio.
Jednostavno, oni će komunicirati na način koji je oboma blizak. Teže je zamisliti nekog rečitog junošu koji pokušava rečitošću da zaseni devojku koja blene u njega i ne pokušava da razume šta joj ovaj govori.
NA kraju mu još ne gine etiketa smarača.
zilikaka zilikaka 21:32 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

Čitajući tvoj komentar, dobio sam dojam da bi ti bila poprilično dobar kandidat za nekoga komandanta - vojnoga.
Sve odrešito i po pravilu.

Dobro, to je tvoj komentar mene kao ličnosti al možda bi bilo interesantnije da si pokušao da prokomentarišeš sadržaj mog komentara.
tasadebeli tasadebeli 22:08 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

zilikaka

Ne bi.
Ma koliko se slagali ili ne po pitanju iznetih predloga, tema je konstruktivna i povod je da prekršim odluku i pokušam da (joj) dam svoj skromni doprinos.



Добро дошла и хвала!


Upravo nešto slično su primetili Pape i Dragoljub, poredeći govor na televiziji sedamdesetih i osamdesetih godina, kada je obavezan član TV i radio ekipe bio i lektor.



На жалост, данас само оне велике издавачке куће имају лекторе. Ови мали издавачи најчешће нису спремни да издвајају средства за то.

И ја се сећам како сам као средњошколац одлазио на тзв. праксу у лекторско-коректорска одељења Политике и Борбе и колико су ти људи тада озбиљно схватали свој посао.

А сви видимо какво је стање данас...

Данас је мој другар шеф коректорског одељења Блица и знам колико је он озбиљан и професионалан у том послу. Али када данас видим неке грешке у Политици, помислим како би некада, док сам ја тамо ишао на праксу, летеле главе због тога.

Исто важи и за тв. Па чувени Здравковић ( "Умро је друг Тито." ) је из источне Србије. А знаш како се тамо говори.

Али зато је ту била једна Драга Јонаш која га је издриловала до тога да он буде тај који ће саопштити нацији ту најважнију вест у послератној Југи.

Моју ташту, Београђанку, шездесетих нису примили на радио и телевизију јер је имала превише звучно С. (Мерили јој оним справама које сам ја после користио у лабораторији за експерименталну фонетику на Филолошком.) Рекли јој, не може. Кварила би опрему.

А данас се пред нама на тв шепуре они са говорним манама.


Ako se u našim školama istorija propituje kroz testove na kojima treba odabrati ponuđene odgovore, dete nema potrebu da samo osmisli rečenicu kojom će izraziti ono što je potrebno. Istoriju sam navela kao tipičan primer apsurdnosti, ali propitivanje kroz testove je uobičajeno za većinu predmeta.
Naravno da dete prosečnog interesovanja i talenta za govorništvo i pisanje ovakvim načinom ostaje uskraćeno za važan deo obrazovanja i uvek će mu biti problem da se verbalno izrazi u formi dužoj i složenijoj od prostog nabrajanja podataka.

Verujem da ovo drugo nije problem specifičan za nas nego da je jednostavno problem vremena u kojem živimo, jer su i ti A,B,C testovi došli od drugih.
Upravo zato i rešenje nije jednostavno, jer kako očekivati da profesor insistira na veštom i lepom verbalnom izražavanju ako je i sam školovan u A,B,C sistemu.



Помињао сам то пар пута на Блогу, можда се сећаш?

У некој емисији на Другом програмну Радио Београда пре 6-7 година са сличном темом као што је има и овај мој пост, гостовала између осталих једна госпођа, професор универзитета и члан националног просветног савета. У том тренутку њена ћерка је такође професор универзитета, а унук студент. И сећам се дела њене приче из те емисије:

"Видите, ја када сам полагала испите, као одговор на питање писала сам есеј. Моја ћерка када је полагала испите, одговарала је на питања попуњавајући празна места у датим реченицама. А данас мој унук заокружује један од три понуђена одговора."


Jezik se uči komunikacijom.



Тачно!

И при томе не треба заборавити да је прва и основна функција језика споразумевање, па тек онда преношење знања и уметничко стварање.

Оно чега се ја бојим јесте да ћемо једнога дана доћи до овога што ти кажеш


Možda je to jednostavno danak vremenu u kojem živimo, te će nekim budućim generacijama jezik služiti isključivo za elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu".



што ће ипак, барем што се мене тиче, довести до





(Подсети ме пре пар дана на ову књигу једна наша блогодругарица. )


заправо до умирања оне креативне компоненте у сваком људском језику јер је свако од нас, чим почне да говори или пише, свакако језички стваралац са сваким својим говорним, језичким чином.

(Писци су уметници, то је нешто друго...)

А ако се та језичка продукција сведе на

elementarnu komunikaciju na nivou pravilnog sporazumevanja, a sve više od toga će biti povereno onima koji su posebno osposobljeni za tu "veštinu".



самим тим ће се и број будућих ствралачких језичких чинова свести само на ту малу "повлашћену" скупину људи, па ће самим тим и језици одумирати као такви све док се не унифицира један свеопшти Jезик на нивоу елементарног споразумевања.


Подсетићу те да један природни људски језик, било који од ових 6-7 000 за које знамо, званично буде проглашен мртвим онда када умре и његов последњи говорник.

А ако ће оно што остане иза свега бити само елементарна комуникација, као између машина данас, колико ћемо онда ми бити људска бића?

Хоћу рећи да се бојим да ћемо пристајањем на ту елементарну комуникацију код огромне већине људи изгубити оно најважније, језичку креативност, и да ћемо тако онда сами пристати на "убијање" Језика као општељудске способности, те да ћемо бити немоћни да тај процес зауставимо исто онако као што смо данас немоћни да сачувамо од умирања природне људске језике са малим бројем говорника.
jadragoljub jadragoljub 22:17 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

И ја не знам лек за ту болест осим оних инвазивних метода попут ампутације свих тих геџета, сокоћала и осталих чуда технолошког иновирања са људског бића и одласка у неку вукојебину у којој нема сигнала са било каквих релеја не би ли то људско биће добило времена да мало промисли и о себи, свом животу, другим људима, стварном свету око себе...

ovo je tipučno zaključivanje nekog ko je izgubio korak sa vremenom.

malopre na fejzu je tip okačio spot sa nekim ostrvom i selom koje je potpunosrednjevekovno, ono balustrade ga okružuju, kamene kuće bar 300 g. stare, dvorac na vrhu, kasna gotika i sve tako nikakve moderne arhitekture, ma ni kasnije od doba kad je napravljen taj dvorac-tvrđava, mislim frenčmenskim, i pitao da li bi mogli da živite, neko x vreme bet interneta i telefona?
daklem
prvo nije pažljivo pogledao film i nije video da ja na jednom krovu neka vrlo jaka antena, ne po veličini već po izgledu odaje ogromnu snagu primanja i slanja. daklem ljudi tu nisu uskraćeni za tekovine civilizacije, kola im ne trebaju jer je ostrvo veličine sv. stefana..
drugo ja sam komentarisao da se selim tamo čim dobijem prvu pemziju a odgovorna pitanje je ne, život na tako piktoresnom mestu nije nužno uslovljen i povratkom u srednji vek.
mrzi me dalje, ko shvati razumeće šta sam kao pisac teo da rečem.
maksa83 maksa83 22:25 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

ovo je tipučno zaključivanje nekog ko je izgubio korak sa vremenom.

Ja se, šokantno, ovaj put potpuno slažem sa Tasom. Bekstvo u off the grid ludizam je jedino što može spasti duh i dušu. Kao oni u Farenhajtu 451 što izbegnu u enklave i uče knjige napamet. (Tasa sad verovatno čkilji da li ga nešto zajebavam, ali ne zezam se, mrtav sam ozbiljan).

No to nije izgledno za 99.9999999% trenutno okačenih.

Za početak bi bilo dobro svi da se skinu sa Fejsbuka.
zilikaka zilikaka 22:35 17.06.2019

Re: Риба најбоље гризе док пада киша, зар не?

ако ће оно што остане иза свега бити само елементарна комуникација, као између машина данас, колико ћемо онда ми бити људска бића?

Bićemo. Ono što ne umemo da izrazimo jezikom, dopunićemo pomoćnim sredstvima. Recimo, emotikoni su odličan primer takve dopune.
Vratićemo se korak nazad u civilizaciji al možda je i to neminovnost. Ako i kad okruženje bude ponovo zahtevalo složenije verbalno izražavanje, ljudi će ga savladati, ali na način primeren zahtevima.
Možda je i to jedna od faza razvoja jezila kao ljudske tvorevine.
Za sad mislim da se jedino uticajem države, kroz medije, može pomoći pravinijoj formi onog što imamo, da bar takvu formu ostavimo mlađima u amanet, a naredne generacije će videti šta im je činiti sa nasleđenim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana