Obaveštenja

Kupanje od Istre do Dubrovnika...

Filip Mladenović RSS / 01.09.2019. u 01:32

Pa da li je...
Pa da li je...
to moguće!?
to moguće!?
Najnovije statistike dolazaka i noćenja turista iz Srbije u Hrvatskoj demantuju sve tabloidne i pinkoidne mrziteljske priloge i navode. Naime, broj dolazaka i noćenja srpskih turista od 2014. godine iz godine u godinu kontinuirano raste, sudeći po podacima Državnog zavoda za statistiku. Tako je broj turističkih dolazaka iz Srbije prošle, 2018. godine, bio 46,8 % veći, a broj noćenja 41,8 % veći nego 2014. godine.

I uporedni podaci za prvih 6 meseci ove godine pokazuju da se u odnosu na prošlu godinu nastavlja trend povećanih dolazaka i noćenja srpskih turista u Hrvatskoj. Uprkos sramotnom napadu na vaterpoliste Crvene zvezde na splitskoj Rivi u februaru, te huliganskom ataku na sezonske radnike u Supetru na Braču u junu, srpski turisti letuju sve više na hrvatskom primorju! Takodje, i broj dolazaka turista iz BiH kontinuirano raste.

I po učestalim srpskim registarskim oznakama, koje su se u julu i u avgustu mogle videti od Istre do Dubrovnika, za očekivati je da će se i u dva udarna letnja meseca beležiti znatan porast turista iz Srbije.
Istovremeno, i podaci o doseljavanju državljana Srbije u Hrvatsku imaju uzlazni trend, pa se tokom 2018. u Hrvatskoj nastanilo njih 2161, što je više nego što ih se ukupno doselilo u 4 prethodne godine.
U godini turističke stagnacije, pa i pada kad je reč o pojedinim zemljama, broj dolazaka turista iz Srbije u Hrvatsku ove godine bi mogao dostići brojku od 150 000.

Dakle, uprkos frustriranom nacionalizmu i uzajamnom pomaganju dva preživela i demagoška režima, beogradskog i zagrebačkog, u neobjavljenom verbalnom ratu i jalovom nametanju prošlosti, gradjanstvo Srbije odlazi na letovanja u Hrvatsku sve masovnije i sve duže!

Umesto zaključka navodim poučne reči hrvatskog istoričara Hrvoja Klasića i hrvatskog sportskog novinara Bernarda Jurišića:

"Voleo bih da se hrvatski i srpski političari, ekonomisti, menadžeri, utrkuju ko će više povećati industrijsku proizvodnju, ko će pokupiti više novca iz evropskih fondova ili povećati zaposlenost, s obzirom na to da i Srbi i Hrvati imamo elite koje nemaju jasnu viziju razvoja, strategije i jedino po čemu se razlikuju, ne samo Hrvati i Srbi nego i Hrvati između sebe, jeste - prošlost.
To je prošlost Drugog svetskog i Domovinskog rata, pri čemu je ovo sa Drugim svetskim ratom stvarno nakaradno, jer imamo u javnom prostoru ljude koji veličaju poredak i neke ličnosti koje je sav demokratski svet proglasio zločinačkim. Oni slave saradnike Hitlera i Musolinija, a neki kod nas se uporno trude iz svih žila taj sistem prikazati kao hrvatski i nametnuti ga kao protivtežu partizanskom ili komunističkom, antifašističkom pokretu, i time napraviti medveđu uslugu ne sebi, nego celom hrvatskom društvu."

Hrvoje Klasić

"Jedni paradiraju u crnim uniformama koje su osramotile njihov narod. Drugi postavljaju tenk ispred stadiona u čast svojih poraženih i poniženih očeva. Neiživljeni balavci kojima mame još uvijek spremaju sobu prijete nekim novim ratovima. Umjesto da se srame povijesnih poraza svojih predaka, oni ih pokušavaju pretvoriti u heroje.
A jedan život imate. Samo jedan život. Tako malen, kratak život. Da putujete, smijete se, roštiljate s prijateljima, da gledate utakmice ili filmove, da pijete, jedete, jebete. Da volite, da pomognete, da otkrijete neku novu zemlju, nekog novog prijatelja, neku novu uvalu. Da probate neko novo vino, da se zaljubite, da ronite, da letite, da bacite udicu, da uspavljujete svoje dijete. Da spasite nečiji život umjesto da ga uzmete.
Život je tako lijep. I tako kratak. I od svega lijepoga što svaki dan možete od njega uzeti, vi birate mrziti? Stvarno? A dok mrzite, život vam leti ispred nosa. Vrata se zatvaraju. Prilike prolaze. Svaki dan u kojem mrzite je jedan dan manje u kojem ste mogli živjeti.
Dogovorite se, brate mili, svi vi koji se mrzite i živite u prošlosti. Skupite se na jednu livadu i mrzite se do besvijesti. Igrajte se vojničina i junačina, lomite jedni drugima lubanje i udove, mašite krpetinama i glumite frajere.
A nas debile kojima niste zanimljivi i koji ne želimo više ratovati ostavite da otvorimo bocu vina. Da naložimo gradele. Da putujemo, da se družimo, da živimo i da se smijemo. U ovo malo vremena koje imamo. I koje će proletjeti prije nego što mislimo.
Jebite se vi i vaši tenkovi.

Vi i vaši ratovi."

Bernard Jurišić

 

Atačmenti



Komentari (412)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

apacherosepeacock apacherosepeacock 11:38 02.09.2019

Re: ,

u pidžami i s onim sandalama plastikanerima za plažu na nogama




mirelarado mirelarado 12:10 02.09.2019

Re: ,

Meni se od prvog vagona čini da ti imaš neki problem s onima kojima se Filipova poenta čini bezveznom. :)


ovo kao deca kada raspravljaju u fazonu, tuk na luk,...


Što se sasvim lepo uklapa u blogovske rasprave i zađevice.

nisam primetila da je neko uopste komentarisao Fulipovu poentu, nego se odmah skocilo,...sto uopste pise o letovanju u Hrvatskoj i to bez negativnog prizvuka, sa raznim, kmh,... kreativnim obrazlozenjima, kao npr, to sto sarski kaci table sa zabranama, (koje se, skoro identicne koriste svuda, gde postoji trud da se turizam uredi i zadovolje neki uobicajeni standardi), dajuci objasnjenja, kako je to suludo i ugrozavajuce,:)))... i slicno, vec sam pomenula ranije, da se ne ponavljam, a i jasno je, ovo je uobicajeno demagosko zahebavanje, koje je postalo prihvatljivo i nacin komunikacije u kojoj se grupno uziva- narocito sto je samo jedan s druge strane,....na to sam reagovala.


Ja sam reagovala upravo na Filipov tekst: pusti, bre, ljude da idu na turistička putovanja gde im se ćefne, nemoj iz toga na silu izvlačiti ni leve ni desne političke zaključke.

ljudi imaju razlicita iskustva, recimo-isti privatan smestaj godinama, mala, manje posecena mesta, poznanici im rezervisu kod rodjaka sa sve domacom klopom,...jednom smo bas racunali troskove, nije se nesto razlikovalo u tako slicnoj kategoriji,...hotele nisam uporedjivala,....za bilo koju destinaciju mogu u svakom trenutku da nadjem toliko razlicitih ponuda.


Svako od nas zna za neke različite primere, nego je u Hrvatskoj generalno život skuplji, otprilike za onoliko koliko su im i primanja veća nego ovde. Ove moje dugogodišnje "Rovinjke" baš su mi se žalile da su ove godine cene upadljivo poskočile, od 2,70 evra za espreso do 30 evra za riblji obrok po osobi.

eto, ja nisam bila,od onda...


I to nije uopšte bitno, kao što nije bitno što sam ja, sticajem okolnosti, bila.
mirelarado mirelarado 12:24 02.09.2019

Re: ,

Izbegavam centar i to sistematski ali me put nuždom nanese preko Cvetnog trga pre neko veče. Ono izgleda sve monstruoznije, avetinjski, neželjeno, nevoljeno, abortirano sa sve onim praznim kioscima koji ne služe ničemu sem da liče na ulaz u liftove za podzemni krematorijum. Mnogo je bre jadno sve to.


Identičan utisak ostavlja i "uređenje" nekadašnje Mitićeve rupe na Slaviji.

Pre neko veče svečano otvoriše (čitaj vatromet ko da je otpočeo atomski napad) i Trg Republike, sa sve onim džomba kockama preko kojih prolaze (na svu sreću) vraćeni tolejbusi i ostali saobraćaj. Idealno za satiranje amortizera u vozilima i izbacivanje kamenja iz bubrega... Cirkus urbicida se nastavlja, pregaoci su neumorni.
freehand freehand 13:10 02.09.2019

Re: ,

Daj mami!
Ups - izvini!

Važi, ovo za mamu. I njoj ću da se izvinim što je nisam slušao kad mi je objašnjavala zašto se treba kloniti primitivaca.
freehand freehand 13:11 02.09.2019

Re: ,

tasadebeli
Јбт, куда све одведе и сам помен имена Станета Доланца!

Од пребијених Кинеза на Дунав станици где и иначе врло ретко пребијају људе разних раса, боје коже, националности, вероисповести и броја ципела онако рендомли, из досаде, до измалтретираних пица на некада Тргу Маркса и Енгелса, а данас Николе Пашића, затим силованих вождовачких коленица с пасуљем и обљубљених врачарских гимназијских доколеница у купусу, па преко дорћолских гироса и дубровачке карађорђеве (антивинер антистамбол шницл), све до споменика Кнезу Михајлу (Обреновићу) чија је реинкарнација у поновном рађању кроз преламање у духу Винстона Черчила на овој планети био у ствари Јосип Броз уз малецки промашај (задрхтала рука) да то ипак буде Копинич, Мустафа Голубић или Стево Крајачић!

Да човек не поверује!

Лакмус, јбт!

Spoon Lady

Čoveče, ti si Lav Grigorije lično.
tasadebeli tasadebeli 13:18 02.09.2019

Re: ,

freehand
tasadebeli
Јбт, куда све одведе и сам помен имена Станета Доланца!

Од пребијених Кинеза на Дунав станици где и иначе врло ретко пребијају људе разних раса, боје коже, националности, вероисповести и броја ципела онако рендомли, из досаде, до измалтретираних пица на некада Тргу Маркса и Енгелса, а данас Николе Пашића, затим силованих вождовачких коленица с пасуљем и обљубљених врачарских гимназијских доколеница у купусу, па преко дорћолских гироса и дубровачке карађорђеве (антивинер антистамбол шницл), све до споменика Кнезу Михајлу (Обреновићу) чија је реинкарнација у поновном рађању кроз преламање у духу Винстона Черчила на овој планети био у ствари Јосип Броз уз малецки промашај (задрхтала рука) да то ипак буде Копинич, Мустафа Голубић или Стево Крајачић!

Да човек не поверује!

Лакмус, јбт!

Spoon Lady

Čoveče, ti si Lav Grigorije lično.



The Third, Hampsterheart.

Himself.








П.С. - Данас је први дан нове школске године... Готов распуст...



Уписано око 70 000 првака основаца што је за 5 000 више него прошле године.



Али још увек за 15 000 мање него 2000. године. Пред септембарске изборе и 5. октобар.











Јбг...

Идемо даље!




freehand freehand 13:59 02.09.2019

Re: ,


Јбг...

Идемо даље!

Prijavio Filipa moderaciji što ti blogom troluje komentare!
angie01 angie01 14:24 02.09.2019

Re: ,

Ja sam reagovala upravo na Filipov tekst: pusti, bre, ljude da idu na turistička putovanja gde im se ćefne, nemoj iz toga na silu izvlačiti ni leve ni desne političke zaključke


zakljucak je izvlacen upravo zbog toga sto vas ima puno sa obe strane, kojima je to bljak- cisto da se vidi, da raste,...doduse sporo, procenat onih kojima je dosta tog sranja,...samo zbog toga,...sto se vidi i u poentiranju s onim citiranim pasusom na kraju.

tako da je meni upravo deplasirana ovolika halabuka, sa izmisljanjem kojekavih neprimerenih razloga koji bi trebalo da ospore ovaj tekst, stavise, samo podvlace da je poenta nikada aktuelnija,...nazalost.


I to nije uopšte bitno, kao što nije bitno što sam ja,


cemu sad ovo definisanje,...kako si ti napomenula da si bila-prva-,...tako sam se ja nadovezala da nisam, bez bilo kakve druge namere,...tako da je ovo komentarisanje na ovaj nacin, suvisno.

i ovde cu te pozdraviti, s obzirom da bi mi bilo smaranje da nastavim nesto sto nije normalna razmena misljenja, a pri tome smo vec rekle sta je ko mislio i zeleo,...sto naravno tebe ne sprecava da nastavis po zelji.

pozz
nepopustljiv nepopustljiv 14:34 02.09.2019

Re: ,

freehand
Daj mami!
Ups - izvini!

Važi, ovo za mamu. I njoj ću da se izvinim što je nisam slušao kad mi je objašnjavala zašto se treba kloniti primitivaca.

Lepo ti je govorila - a ti ispao primitivac.
mirelarado mirelarado 15:53 02.09.2019

Re: ,

angie
i ovde cu te pozdraviti


Srdačno otpozdravljam.
tasadebeli tasadebeli 19:26 02.09.2019

Re: ,

freehand

Јбг...

Идемо даље!

Prijavio Filipa moderaciji što ti blogom troluje komentare!




Џабе!

Видиш да је гос'н Филип миљеник модерације.

Приватизовао Блог Б92 начисто, кад отвориш, само његови текстови, штанцује их на свака три дана.

(О Филиповим темама не бих... Сем да су актуАлне и намењене подизању тиража.)

Мене су због тога прошлог лета бановали (питај Корисничко име 1, он је у то упућен), али Филипу модерација неће ништа.

Сви смо ми једнаки, само су неки једнакији од других!




njonjo njonjo 20:04 02.09.2019

Re: ,

freehand
Možemo sad da se manemo kvalifikacija, vratimo činjenicama pa ti meni navedeš broj i imena maltretrianih srpskih turista u Hrvatskoj (ako već nema postradalih a neki bi baš dobrodošao za tu priču)? Meni izgleda da je to statistički minorna cifra, potpuno uporediva sa bilo kojom drugom turističkom destinacijom ako se izuzme specifičnost odnosa i međusobne predistorije.


Opet ću se ja malo ubaciti.
Prošlo ljeto za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva kod mene su jednu sedmicu ljetovale dvije obitelji iz Banja Luke. Zajedno su u svom apartmanu pratili utakmicu Rusija-Hrvatska i oba gola Rusije izazvala su erupciju oduševljenja (dobro se čulo). Toliko o strahu.
Iskreno nije mi bilo baš ugodno ali hebi ga ne može jare i pare. Ćuti i trpi.
freehand freehand 22:14 02.09.2019

Re: ,

Мене су због тога прошлог лета бановали

Zbog čega su te banovali?
freehand freehand 22:20 02.09.2019

Re: ,

njonjo
freehand
Možemo sad da se manemo kvalifikacija, vratimo činjenicama pa ti meni navedeš broj i imena maltretrianih srpskih turista u Hrvatskoj (ako već nema postradalih a neki bi baš dobrodošao za tu priču)? Meni izgleda da je to statistički minorna cifra, potpuno uporediva sa bilo kojom drugom turističkom destinacijom ako se izuzme specifičnost odnosa i međusobne predistorije.


Opet ću se ja malo ubaciti.
Prošlo ljeto za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva kod mene su jednu sedmicu ljetovale dvije obitelji iz Banja Luke. Zajedno su u svom apartmanu pratili utakmicu Rusija-Hrvatska i oba gola Rusije izazvala su erupciju oduševljenja (dobro se čulo). Toliko o strahu.
Iskreno nije mi bilo baš ugodno ali hebi ga ne može jare i pare. Ćuti i trpi.

Sport i navijanje u poslednjih četrdesetak godina generalno su izvori zla, i ne samo na ovom prostoru. I aApsolutno mi je nerazumljivo da sport i navijanje mogu biti razlog mržnje i agresije.
tasadebeli tasadebeli 05:55 03.09.2019

Re: ,

freehand
Мене су због тога прошлог лета бановали

Zbog čega su te banovali?



Због приватизовања Блога Б92.
nepopustljiv nepopustljiv 09:06 03.09.2019

Re: ,

mirelarado
angie
i ovde cu te pozdraviti


Srdačno otpozdravljam.

Zašto ti njoj otpozdravljaš srdačno, kada ona tebe škartira nimalo srdačno?!

To mi, generalno, nikada nije bilo jasno?!
nepopustljiv nepopustljiv 09:08 03.09.2019

Re: ,

tasadebeli
freehand
Мене су због тога прошлог лета бановали

Zbog čega su te banovali?



Због приватизовања Блога Б92.

Šta to znači?
predatortz predatortz 09:08 03.09.2019

Re: ,

Zašto ti njoj otpozdravljaš srdačno, kada ona tebe škartira nimalo srdačno?!

To mi, generalno, nikada nije bilo jasno?!


Takvo stanje duha, dragi moj Čarli, u narodu je poznato kao gospođa, a naša Mirela to jeste.
nepopustljiv nepopustljiv 09:17 03.09.2019

Re: ,

predatortz
Zašto ti njoj otpozdravljaš srdačno, kada ona tebe škartira nimalo srdačno?!

To mi, generalno, nikada nije bilo jasno?!


Takvo stanje duha, dragi moj Čarli, u narodu je poznato kao gospođa, a naša Mirela to jeste.

Za mene to nije gospodstvo.

Gospodstvo je uzvraćanje istom merom, uz neznatno pojačanje.
Prema srdačnim ljudima još srdačnije, prema gnjidama kako i dolikuje ... i još malo više, ukoliko je moguće.
Što se tiče potpunih gnjida - njih, uglavnom, najviše pogađa ignorisanje.
freehand freehand 09:19 03.09.2019

Re: ,

kako i dolikuju ..

Misliš kako i dolikuje?
nepopustljiv nepopustljiv 09:20 03.09.2019

Re: ,

freehand
kako i dolikuju ..

Misliš kako i dolikuje?

Da.
Popravio.
freehand freehand 09:25 03.09.2019

Re: ,

nepopustljiv
freehand
kako i dolikuju ..

Misliš kako i dolikuje?

Da.
Popravio.

mirelarado mirelarado 13:35 03.09.2019

Re: ,

nepopustljiv
mirelarado
angie
i ovde cu te pozdraviti


Srdačno otpozdravljam.

Zašto ti njoj otpozdravljaš srdačno, kada ona tebe škartira nimalo srdačno?!

To mi, generalno, nikada nije bilo jasno?!


Možda ti to vidiš kao škartiranje, ja to doživljavam kao završetak razgovora o toj temi. Svaka od nas je iznela svoje mišljenje, složile smo se da se ne slažemo i mirna bačka. Drajv za prepucavanje, teranje maka na konac, vraćanja milog za drago, izgubila sam u doba prolaska puberteta. Prežvakavanje tipa ko je kome ovde kad i šta rekao em smara čitalaštvo, em produbljuje sukobe i prelazi u lične sukobe, vređanja, a to ničemu (dobrom) ne služi.

P.S. Predo, hvala na komplimentu.
freehand freehand 13:57 03.09.2019

Re: ,


Možda ti to vidiš kao škartiranje, ja to doživljavam kao završetak razgovora o toj temi. Svaka od nas je iznela svoje mišljenje, složile smo se da se ne slažemo i mirna bačka. Drajv za prepucavanje, teranje maka na konac, vraćanja milog za drago, izgubila sam u doba prolaska puberteta. Prežvakavanje tipa ko je kome ovde kad i šta rekao em smara čitalaštvo, em produbljuje sukobe i prelazi u lične sukobe, vređanja, a to ničemu (dobrom) ne služi.

Ovo je za VIP.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:17 04.09.2019

Re: ,

Moja baba '92. kada se pojavila pica u Jugoslavij


Odakle ti ovaj podatak? Ja se sećam još tamo sedamdesetih godina da si mogao da kupiš polugotovu picu u nekoj kutijil, u samoposluzi. Pa to rkneš u rernu. Bila je dosta odvratna, ali smo je povreno klopali, posle keva skinula recept, i pravila to u domaćoj radinosti.

Nego, i moja ćerkoslava voli picu, ali samo sa sirom, vrlo probirljivo dete, inače. I sad, kad je krenula u prvi razred, saznamo da jedan dan u školskoj kuhinji prave picu. I klinka se oduševi, i izdejstvuje da joj platimo taj topli obrok (inače nosi hranu od kuće, kao i većina dece, mada hrana u kantini uopšte nije loša). E, tu picu je tamo probala jednom i samo jednom, i sa time smo završili. Kaže, ne sviđa joj se, nije kao što mama pravi. Pa smo to odjavili, a danas je lepo nosila parče pice od sinoć, i onda je to tamo poturila da joj podgreju na mikrovalnoj rerni u kantini. Svi su je malo čudno gledali, naročito kuvarice koje su verovatno bile i uvređene, ali ova to nije zarezivala ni trunku, nego je u slast pojela svoju picu od kuće.

alselone alselone 07:19 04.09.2019

Re: ,

Odakle ti ovaj podatak?


Lupio sam brate. Vidim da je mnoge isprovocirao ovaj datum, ali stvarno ne znam kada je pica došla u YU, tj. nisam znao, sada znam.
mariopan mariopan 12:52 05.09.2019

Re: ,

alselone
Ne slažem se.
Klopa i piće, ako su čemu, odgovaraju podneblju u kome su nastali.

To je tačno ali primeti da sam rekao "na primorju" a ne generalno u Grčkoj jer sam mislio na to da se na primorju u turističkim centrima obično služi ili škart klopa ili preskupa a često i jedno i drugo. Jer su turisti za šišanje a sledeće godine će doći novi bez obzira kako se ponašao i šta služio. Pojesti dobro na moru znači cunjati i tražiti gde idu domoroci.



Upravo tako, gledaj gde idu domorodci. Ako je restoran pun budi siguran da se tu dobro jede i da su cene normalne jer ne bi bilo ni domorodaca da plaćaju neke nenormalne cene ili da hrana nije sveža i najbolja u tom kraju.

Još ako moraš malo da sačekaš da se oslobodi sto, jer je toliko puno da nema mesta, plus ako progovoriš engleski ili neki drugi stranski jezik pod hitno će ti nađu mesto (za Grčku pišem).

Moji imaju običaj da svi krenu da pricaju engleski dok cekamo da nam se oslobodi sto...i dobijemo sto pod hitno. Mali trik ali pomaže.
mariopan mariopan 13:00 05.09.2019

Re: ,

angie01
Cvetnog trga pre neko veče. Ono izgleda sve monstruoznije, avetinjski, neželjeno, nevoljeno, abortirano sa sve onim praznim kioscima koji ne služe ničemu sem da liče na ulaz u liftove za podzemni krematorijum. Mnogo je bre jadno sve to.




ovi sada- mrze Beograd,...nije samo da ne znaju kako- kao da se svete...

...gadno je samo, sto kada odu- trebaca mnogo vremena i para da se sve to popravi,...

Da, upravo to, mrze Beograd.
Uništiće sve što budu mogli, unakaziće ga, pretvoriće ga u severnokorejski uzor trga još samo fali mega giga bista Vođe koji je sve to omogućio.
mariopan mariopan 13:06 05.09.2019

Re: ,

freehand

Možda ti to vidiš kao škartiranje, ja to doživljavam kao završetak razgovora o toj temi. Svaka od nas je iznela svoje mišljenje, složile smo se da se ne slažemo i mirna bačka. Drajv za prepucavanje, teranje maka na konac, vraćanja milog za drago, izgubila sam u doba prolaska puberteta. Prežvakavanje tipa ko je kome ovde kad i šta rekao em smara čitalaštvo, em produbljuje sukobe i prelazi u lične sukobe, vređanja, a to ničemu (dobrom) ne služi.

Ovo je za VIP.


Dobro, zar Mirela već nema VIP?
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:11 01.09.2019

A nemački predsednik!

Predsednik Nemačke zamolio Poljsku za oproštaj!

Predsednik Nemačke Frank Valter Štajnmajer obećao je u Vjelunju da Nemačka neće zaboraviti na odgovornost koju joj nameće istorija.

Valter Štajnmajer je u prvom gradiću u Poljskoj, koji je njegova zemlja pod vladom fašista bombardovala još pre objave Drugog svetskog rata, zamolio za oproštaj za ratne strahote na poljskom jeziku.

"Cinizam nemačkog agresora bio je bezgraničan, posledice strašne ali bez obzira na to nema mnogo Nemaca koji znaju za događaje u Vjelunju i došlo je vreme da se to promeni. Vjelunj mora da ostane u našim mislima i srcima. Prošlost ne može da se zaboravi. Ona ne prolazi. Želimo to da pamtimo i prihvatamo tu odgovornost koju nam nameće naša istorija", kazao je danas u zoru na svečanom obeležavanju godišnjice bombardovanja tog grada predsednik Nemačke Valter Štajnmajer.

E, kada slične reči izgovori hrvatski predsednik pred kamenim cvetom u Jasenovcu, a srpski predsednik pred vodotornjom u Vukovaru, možemo se nadati još većem broju turista iz Hrvatske i Srbije!

tasadebeli tasadebeli 12:14 01.09.2019

Re: A nemački predsednik!

Filip Mladenović
Predsednik Nemačke zamolio Poljsku za oproštaj!

Predsednik Nemačke Frank Valter Štajnmajer obećao je u Vjelunju da Nemačka neće zaboraviti na odgovornost koju joj nameće istorija.

Valter Štajnmajer je u prvom gradiću u Poljskoj, koji je njegova zemlja pod vladom fašista bombardovala još pre objave Drugog svetskog rata, zamolio za oproštaj za ratne strahote na poljskom jeziku.

"Cinizam nemačkog agresora bio je bezgraničan, posledice strašne ali bez obzira na to nema mnogo Nemaca koji znaju za događaje u Vjelunju i došlo je vreme da se to promeni. Vjelunj mora da ostane u našim mislima i srcima. Prošlost ne može da se zaboravi. Ona ne prolazi. Želimo to da pamtimo i prihvatamo tu odgovornost koju nam nameće naša istorija", kazao je danas u zoru na svečanom obeležavanju godišnjice bombardovanja tog grada predsednik Nemačke Valter Štajnmajer.

E, kada slične reči izgovori hrvatski predsednik pred kamenim cvetom u Jasenovcu, a srpski predsednik pred vodotornjom u Vukovaru, možemo se nadati još većem broju turista iz Hrvatske i Srbije!



Лепо ја кажем да је најбоље да са туризма (и национализма) пређемо на сир и војну музику. И гљиве и печурке.

Хвала Вам, Филипе, на овом коментару.
nepopustljiv nepopustljiv 20:02 01.09.2019

Re: A nemački predsednik!

Filip Mladenović
Predsednik Nemačke zamolio Poljsku za oproštaj!

Predsednik Nemačke Frank Valter Štajnmajer obećao je u Vjelunju da Nemačka neće zaboraviti na odgovornost koju joj nameće istorija.

Valter Štajnmajer je u prvom gradiću u Poljskoj, koji je njegova zemlja pod vladom fašista bombardovala još pre objave Drugog svetskog rata, zamolio za oproštaj za ratne strahote na poljskom jeziku.

"Cinizam nemačkog agresora bio je bezgraničan, posledice strašne ali bez obzira na to nema mnogo Nemaca koji znaju za događaje u Vjelunju i došlo je vreme da se to promeni. Vjelunj mora da ostane u našim mislima i srcima. Prošlost ne može da se zaboravi. Ona ne prolazi. Želimo to da pamtimo i prihvatamo tu odgovornost koju nam nameće naša istorija", kazao je danas u zoru na svečanom obeležavanju godišnjice bombardovanja tog grada predsednik Nemačke Valter Štajnmajer.

E, kada slične reči izgovori hrvatski predsednik pred kamenim cvetom u Jasenovcu, a srpski predsednik pred vodotornjom u Vukovaru, možemo se nadati još većem broju turista iz Hrvatske i Srbije!


Tipične švapske pizdarije.
Mi smo vas malo klali - izvinite posle 80 godina.
Mir, mir, mir - niko nije kriv.
A tek za 100 godina koliko će im se izvinjavati.

Što se tiče Srba - šta će njima ustaško izvinjavanje?!
Izvinjavanje, ponekada, ima smisla jedino kada je iskreno.

Poređenje ustaških zločina sa bilo čime, Jasenovac sa bilo čime, znači samo idenje na vodu ustašije.
Simetriranje Jasenovca, jama i Jastrebarskog, sa bilo kojim srpskim zločinom, mogu da rade samo ordinarne budalčine.
Ili srbomrsci.
Sa Jasenovcom i ustaškim jamama ne može ništa da se poredi.
gedza.73 gedza.73 15:39 02.09.2019

Re: A nemački predsednik!

kada slične reči izgovori hrvatski predsednik pred kamenim cvetom u Jasenovcu, a srpski predsednik pred vodotornjom u Vukovaru, možemo se nadati još većem broju turista iz Hrvatske i Srbije!

A vi Jugosloveni da se izvinite Hrvatima što ste im bombardovali Dubrovnik.

predatortz predatortz 15:49 02.09.2019

Re: A nemački predsednik!


A vi Jugosloveni da se izvinite Hrvatima što ste im bombardovali Dubrovnik.


Tako je, brat Gedžo!
Ovaj Jugosloven uporno pljuje po Srbima, poturajući im zločine koje su planirali i izvršili jugoslovenski oficiri i JNA (sledbenica partizanskih tekovina, za koje se ovaj Jugosloven grlato zalaže).

Ovaj Jugosloven, uporno i u kontinuitetu, vređa Srbe i Srbiju, ispoljavajući neviđen šovinizam prema tom narodu.

Stop šovinizmu, stop vređanju Srba i Srbije.

gedza.73 gedza.73 16:03 02.09.2019

Re: A nemački predsednik!

Ovaj Jugosloven uporno pljuje po Srbima, poturajući im zločine koje su planirali i izvršili jugoslovenski oficiri i JNA (sledbenica partizanskih tekovina, za koje se ovaj Jugosloven grlato zalaže).

Ovaj Jugosloven, uporno i u kontinuitetu, vređa Srbe i Srbiju, ispoljavajući neviđen šovinizam prema tom narodu.

Stop šovinizmu, stop vređanju Srba i Srbije.


Pa to. Srpska vojska stvorila Jugoslaviju a jugoslovenska vojska je u ratu rasturila.

A kad nisu uspeli da fašističkom Jugoslovenskom armijom sruše divan, nastariji, najlepši grad na svetu Dubrovnik (uključujući vojno odmaralište u Kuparima) i okupiraju ga za svoja letovanja ostao im samo blogovski pokušaj da preklinjanjem umilostive bogove jadranske obale za bar sedmodnevni besplatan smeštaj.
Pod uslovom da se odreknu beogradskog naglaska (cijena prava sitnica)

gedza.73 gedza.73 18:13 02.09.2019

Re: A nemački predsednik!

Stop šovinizmu, stop vređanju Srba i Srbije.

u stvari tek sam sad razumeo napisano
(ovo za srpskog predsenika i vukovarski vodotoranj na stranu)

Filip Mladenović
kada slične reči izgovori hrvatski predsednik pred kamenim cvetom u Jasenovcu... možemo se nadati još većem broju turista iz Hrvatske i Srbije!

baš je, onako...mislim super kul...
nije važno da se zna za zločine počinjene nad srpskom decom, nije bitno da se svake godine održi pomen nevinim žrtvama, važno je da hrvatski predsednik odradi klimoglav pa da svi idemo na turistička brčkanja po jadranskom primorju ili na jagnjetinu u Guču.


e moj borcu za ljudska prava.
freehand freehand 22:57 04.09.2019

Re: A nemački predsednik!

predatortz

A vi Jugosloveni da se izvinite Hrvatima što ste im bombardovali Dubrovnik.


Tako je, brat Gedžo!
Ovaj Jugosloven uporno pljuje po Srbima, poturajući im zločine koje su planirali i izvršili jugoslovenski oficiri i JNA (sledbenica partizanskih tekovina, za koje se ovaj Jugosloven grlato zalaže).

Ovaj Jugosloven, uporno i u kontinuitetu, vređa Srbe i Srbiju, ispoljavajući neviđen šovinizam prema tom narodu.

Stop šovinizmu, stop vređanju Srba i Srbije.


E našo se ko će Filipu Mladenoviću da na nos nabija šovinizam i antisrpstvo... I Kolindi što im je otela antifašističku borbu. Pevači ustaških pesama i nesuđenmi okupatorski guzoljubi.
highshalfbooze highshalfbooze 12:32 01.09.2019

Dokle više?

Kada ćeš prestati da reklamiraš te ljude na fotografijama?
Svud redom ih guraš, ni letovanje ne može bez njih.
Pa da njih nema, ti ne bi znao šta da pišeš.
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:19 01.09.2019

Re: Dokle više?

Alen Badju, francuski filozof, pisac, pesnik, matematičar, dramaturg..., izjavio je da je u komunističkim zemljama u jednom momentu došlo do velike nesigurnosti između opštih metoda države, tj. njenog unutrašnjeg ustrojstva i ekonomskog razvoja, koji nije bio na nivou kapitalističkih zemalja.

"U unutrašnjosti te kontradikcije između politike i ekonomije, čitavo iskustvo je bilo napušteno. Međutim, važno je reći da do toga nije došlo zbog masovnog narodnog bunta, već je rukovodstvo odustalo od komunističkog projekta. U pitanju je važan pokazatelj. Videli smo zamor dominantnog aparata, koji je želeo da proba nešto drugo. Takav izbor je doveo do onoga što smo videli u SSSR-u i u zavisnim zemljama, dakle do potpune dokompozicije sistema, u Jugoslaviji smo videli nasilje, a u Kini veliki proces transformacije. U svakom slučaju, pad režima tog tipa nije bio produkt internih kontradikcija, kao što je organizovana i nasilna klasna borba, već konsenzus na nivou elita.

U Jugoslaviji takođe vidimo isti proces. On je doveo do obnove nacionalističkih i identitetskih konfiguracija i do jačanja centrifugalnih tendencija. To je normalno. Tendencije raspada su postojale i u SSSR-u, ali Jugoslavija je postala model. Ja smatram da je generalno to slučaj sa svim državama. Onog momenta kada država kao kohezivni faktor izgubi jednu jaku ideologiju, bila to nacionalna ili komunistička ideologija, pojaviće se efekti dekompozicije na identitetskoj bazi.

Besmisleno je reći da su ključni uzroci i krivci za razaranje Jugoslavije Srbi, Hrvati ili Slovenci. To bi značilo da smo deo igre identiteta. Ukoliko bismo na to pristali, završili bismo na ideji da postoje najgori, ili bar gori identiteti od drugih. To nije nipošto moja pozicija. Naravno, političari koriste takvu situaciju kako bi stvorili novi legitimitet za svoju nacionalnu vlast. U svakom slučaju, odgovornost moramo tražiti u faktorima koji su doveli do dekompozicije centralne države. Sa druge strane, ona se nalazi u detektovanju ciljeva velikih sila. Među nama, u tezu da one intervenišu iz humanitarnih razloga ja ne verujem. Njihovi interesi su jasno utvrđeni. Videli smo da su sve zapadne sile sa oduševljenjem pozdravile raspad komunističkih država. Tako je krenulo. Onda su se i Nemačka i SAD i Francuska pozicionirale u toj aferi u odnosu na već utvrđene geopolitičke interese.
Mislim da je danas apsolutno jasno da je to razaranje Jugoslavije bilo užasno loša stvar za taj region. Osim toga, Kosovo i rat na Kosovu su postali operator kapitalističkog manevra na globalnom planu. Ne znam koliko sada ima bivših jugoslovenskih republika… 6, jel' tako? Vrlo mi je lako da zamislim da u ovakvom kontekstu – u kome preovladavaju identitetska i nacionalna pitanja – ta dekompozicija nema kraja i da se rascepi mogu nastaviti. Sa druge strane, jednom na dnevnom redu mora doći i pitanje reunifikacije Jugoslavije."
highshalfbooze highshalfbooze 18:27 01.09.2019

Re: Dokle više?

Filip Mladenović


Kako ovaj citat, koji je u principu nesporan, objašnjava zbog čega si ti stavio one dve slike koje si uzgredbudirečeno maznuo sa neta?
predatortz predatortz 15:22 01.09.2019

Tjah!

Siroti, mali, čankoliz...
mlatisa mlatisa 17:00 01.09.2019

Предлози

Ево ја мора да кажем да нисам имао проблема на хрватском приморју. Додуше нисам тамо ни ишао од '88, па је то можда због тога.

Предлажем да се блогу надене други назив: "Купање на хрватском приморју".

Други предлог је да се наплаћује излазна такса од 100 евра за оне који иду да летују тамо. Новац би имало смисла упутити избеглицама оданде које нису још успеле да поврате своју имовину. 150 хиљада по 100 евра то је 15 милиона годишње. За десетак година бар ти мученици могли да се намире. Ионако је ЕУ увела визе од 2020 или 2021, сада не могу да се присетим. И још поред тога се пемиињу неки формулари са врло занимљивим питањима.

freehand freehand 17:19 01.09.2019

Re: Предлози

Други предлог је да се наплаћује излазна такса од 100 евра за оне који иду да летују тамо. Новац би имало смисла упутити избеглицама оданде које нису још успеле да поврате своју имовину. 150 хиљада по 100 евра то је 15 милиона годишње. За десетак година бар ти мученици могли да се намире. Ионако је ЕУ увела визе од 2020 или 2021, сада не могу да се присетим. И још поред тога се пемиињу неки формулари са врло занимљивим питањима.

Ja sam nekako uvek mislio da bi pravednije bilo da se or razlike u imovini radikala pre i posle epopeje uzme deset odsto i time pomognu izbegli. Em postoji direktna ekonomska veza između te imovine i rata em je u pitanju mnogo veća suma.
Pa ako se domaćini slože ja bih to tako, umesto da se ponovo bavimo protivustavnim poslovima i da gazimo priču o slobodnom protoku ljudi, kapitala i bele tehnike.
mlatisa mlatisa 20:31 01.09.2019

Re: Предлози

Ja sam nekako uvek mislio da bi pravednije bilo da se or razlike u imovini radikala pre i posle epopeje uzme deset odsto i time pomognu izbegli. Em postoji direktna ekonomska veza između te imovine i rata em je u pitanju mnogo veća suma.


У принципу немам ништа против, само ваља дефинисати шта подразумеваш под радикалом.

Са друге стране, ако мислиш на противправно присвајање имовине, тј. крађу, зар то не треба одузети у потпуности? То наравно важи за све. Не само за "радикале".

Са друге стране, постоји и њихова (радикали и др.) "морална" одговорност која је на жалост неухватљива а мислим да је важнија од ове кривичне. Требало би сви политичари да сносе и економске последице својих деловања. Нпр. ако си обећао 5% раст привреде а оствари се 4% онда да буду дужни да врате 10% својих плата. Додуше, ово је само пуко фантазирање. У пракси се своди на то да ми дамо својих 10% плата за њихов нерад и корупцију.

Pa ako se domaćini slože ja bih to tako, umesto da se ponovo bavimo protivustavnim poslovima i da gazimo priču o slobodnom protoku ljudi, kapitala i bele tehnike.


Мислим да ово није противуставно. Проток људи је слободан само што кошта. Једино је можда питање дискриминације "Гркиста" против "Хрватиста". А и ред би био да Хрвати плате трошкове, али кад неће они ...
freehand freehand 20:35 01.09.2019

Re: Предлози

али кад неће они .

Onda ćeš da naplatiš meni zato što sam po tvom sudu odabrao pogrešnu zemlju za letovanje?
mlatisa mlatisa 21:10 01.09.2019

Re: Предлози

Onda ćeš da naplatiš meni zato što sam po tvom sudu odabrao pogrešnu zemlju za letovanje?


Баш тако. Пробај из САД да летујеш на Куби. Вероватно за то следи и затвор под одређеним околностима. ЛИНКЛИНК.

У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.
freehand freehand 21:15 01.09.2019

Re: Предлози

У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.

Pa ćemo da ga napravimo gorim prepisujući idiotske imperijalne besmislice od Amerikanaca kojima su revolucionari oteli mafijaški raj kocke i prostitucije, oteravši mafijaše zajedno sa diktatorom-marionetom. Ok. Zvuči razumno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:11 02.09.2019

Re: Предлози

mlatisa
Onda ćeš da naplatiš meni zato što sam po tvom sudu odabrao pogrešnu zemlju za letovanje?


Баш тако. Пробај из САД да летујеш на Куби. Вероватно за то следи и затвор под одређеним околностима. ЛИНКЛИНК.

У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.


Ihaj, da si ti živ i zdrav, letuje se iz USA na Kubi odavno, i pre nego što je poslednji ozbiljni Predsednik kojeg smo imali (ovaj pajac sad to nije), to omogućio, podigavši embargo, i nije to toliko bilo opasno. Jedino što nije bilo direktnih letova, pa si morao malo da se dovijaš. Ali, dobro, Kuba realno nikad nije bila ništa specijalno za turizam, pored onolikih lepih destinacija po Karibima, naročito istočnim, i uopšte po Mezoamerici To je više bilo, ono, kao fazon, da odeš da vidiš kako ljudi tamo žive, kao u vremeplov da si seo, i teraš dalje.
alselone alselone 06:13 02.09.2019

Re: Предлози

srdjan.pajic
mlatisa
Onda ćeš da naplatiš meni zato što sam po tvom sudu odabrao pogrešnu zemlju za letovanje?


Баш тако. Пробај из САД да летујеш на Куби. Вероватно за то следи и затвор под одређеним околностима. ЛИНКЛИНК.

У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.


Ihaj, da si ti živ i zdrav, letuje se iz USA na Kubi odavno, i pre nego što je poslednji ozbiljni Predsednik kojeg smo imali (ovaj pajac sad to nije), to omogućio, podigavši embargo, i nije to toliko bilo opasno. Jedino što nije bilo direktnih letova, pa si morao malo da se dovijaš. Ali, dobro, Kuba realno nikad nije bila ništa specijalno za turizam, pored onolikih lepih destinacija po Karibima, naročito istočnim, i uopšte po Mezoamerici To je više bilo, ono, kao fazon, da odeš da vidiš kako ljudi tamo žive, kao u vremeplov da si seo, i teraš dalje.


Koliko sam ja upoznao Amere, a to ti i Bene možete potvrditi, Ameri slabo letuju na jugoslovenski način - trk negde ne plažu i čvari se 10 dana.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:53 02.09.2019

Re: Предлози

Koliko sam ja upoznao Amere, a to ti i Bene možete potvrditi, Ameri slabo letuju na jugoslovenski način - trk negde ne plažu i čvari se 10 dana.


Istina. Ja sam se sa americkom grupom pentrala po grckim cukama (antika) gde je u proseku godiste medj Amerikancima bilo 80 leta. (a ja bejah tek punoletna)

Ali uspentrase se babe i dede ko nista.
apacherosepeacock apacherosepeacock 15:53 02.09.2019

Re: Предлози

freehand
У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.

Pa ćemo da ga napravimo gorim prepisujući idiotske imperijalne besmislice od Amerikanaca kojima su revolucionari oteli mafijaški raj kocke i prostitucije, oteravši mafijaše zajedno sa diktatorom-marionetom. Ok. Zvuči razumno.


..i ispraznili zatvore i robijase kao izbeglice poslali u Majami.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:25 03.09.2019

Re: Предлози

alselone
srdjan.pajic
mlatisa
Onda ćeš da naplatiš meni zato što sam po tvom sudu odabrao pogrešnu zemlju za letovanje?


Баш тако. Пробај из САД да летујеш на Куби. Вероватно за то следи и затвор под одређеним околностима. ЛИНКЛИНК.

У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.


Ihaj, da si ti živ i zdrav, letuje se iz USA na Kubi odavno, i pre nego što je poslednji ozbiljni Predsednik kojeg smo imali (ovaj pajac sad to nije), to omogućio, podigavši embargo, i nije to toliko bilo opasno. Jedino što nije bilo direktnih letova, pa si morao malo da se dovijaš. Ali, dobro, Kuba realno nikad nije bila ništa specijalno za turizam, pored onolikih lepih destinacija po Karibima, naročito istočnim, i uopšte po Mezoamerici To je više bilo, ono, kao fazon, da odeš da vidiš kako ljudi tamo žive, kao u vremeplov da si seo, i teraš dalje.


Koliko sam ja upoznao Amere, a to ti i Bene možete potvrditi, Ameri slabo letuju na jugoslovenski način - trk negde ne plažu i čvari se 10 dana.


Ma, dobro, kad kažem letovanje, mislim na to gde se ide na godišnji odmor, a ne šta i kako se konkretno radi tokom istog (ovo sa čvarenjem na plaži ni ja nisam radio od osnovne škole). Baška što je godišnji oskudan, a avionske karte skupe, pa ti se ne isplati da ideš negde deleko. A ni na Kubu se ne ide čvarenja radi, nego zna se za šta se tamo ide.

Evo mi se tazbina vratila sa letovanja iz Montane, išli da vide glečer, pre no što se istopi.


freehand freehand 20:38 03.09.2019

Re: Предлози

apacherosepeacock
freehand
У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.

Pa ćemo da ga napravimo gorim prepisujući idiotske imperijalne besmislice od Amerikanaca kojima su revolucionari oteli mafijaški raj kocke i prostitucije, oteravši mafijaše zajedno sa diktatorom-marionetom. Ok. Zvuči razumno.


..i ispraznili zatvore i robijase kao izbeglice poslali u Majami.

A šta bi CIJA drugo regrutovala kao patriote i borce za slobodu i demokratiju?
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:58 04.09.2019

Re: Предлози

freehand
apacherosepeacock
freehand
У идеалном свету су сва ова ограничења бесмислена, али ми, на жалост, не живимо у том свету.

Pa ćemo da ga napravimo gorim prepisujući idiotske imperijalne besmislice od Amerikanaca kojima su revolucionari oteli mafijaški raj kocke i prostitucije, oteravši mafijaše zajedno sa diktatorom-marionetom. Ok. Zvuči razumno.


..i ispraznili zatvore i robijase kao izbeglice poslali u Majami.

A šta bi CIJA drugo regrutovala kao patriote i borce za slobodu i demokratiju?



predatortz predatortz 17:19 01.09.2019

Raduj se, Filipe!

Danas je planeta bogatija za novo saznanje, koje baca potpuno drugačije svetlo na Hrvatsku.
Naime, predsednica Kolinda je izjavila u Poljskoj kako je Hrvatska,srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.

Sledeće saznanje je, slutim, da je Jasenovac bio zatvor za osuđene fašiste.

vrabac_onaj vrabac_onaj 18:22 01.09.2019

Ama kakva Hrvatska?


Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?

predatortz predatortz 18:26 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



Ne pričaj gluposti!
Hrvatska predsednica je danas izjavila kako je Hrvatska, srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.
Niko od prisutnih je nije demantovao.
Srbi i Rusi, izgleda, u toj borbi nisu dali nikakav doprinos jer nisu ni pozvani.
Hrvati i Albanci jesu.
vrabac_onaj vrabac_onaj 18:32 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

predatortz
vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



Ne pričaj gluposti!
Hrvatska predsednica je danas izjavila kako je Hrvatska, srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.
Niko od prisutnih je nije demantovao.
Srbi i Rusi, izgleda, u toj borbi nisu dali nikakav doprinos jer nisu ni pozvani.
Hrvati i Albanci jesu.


Pa nije Kolinda toliko u krivu ako se malo bolje razmisli. Verovatno misli na procenat stanovništva tadašnje NDH koje je stradalo u tom ratu.
Da sigurno, biće da je na to mislila

P.S.
Iskreno govoreći, bilo bi malo neukusno da su Rusi bili tamo na ovaj datum, mada ne sumnjam da su bili Ukrajinci, što je tek sprdnja.
predatortz predatortz 18:36 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

Iskreno govoreći, bilo bi malo neukusno da su Rusi bili tamo na ovaj datum, mada ne sumnjam da su bili Ukrajinci, što je tek sprdnja.


Iskreno, nakon Kolindine izjave i izbora zvanica, malo šta može biti neukusno.
freehand freehand 18:49 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

predatortz
Iskreno govoreći, bilo bi malo neukusno da su Rusi bili tamo na ovaj datum, mada ne sumnjam da su bili Ukrajinci, što je tek sprdnja.


Iskreno, nakon Kolindine izjave i izbora zvanica, malo šta može biti neukusno.

Iskreno, posle Merkelke u Parizu bez Rusa simbolički mogli su i preživele bojnike što su se borili protiv fašizma podno Staljingrada.
Nisu blogeri izmislili reviziju istorije.
angie01 angie01 19:13 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



dala sam ti preporuku, jer sam ovaj komentar shvatila kao ironicno zahebavanje,...jer bi drugacije zvucao bas blesavo.

kao sto svi u Srbiji nisu napaljeni na nacionalisticke gluposti, jednako tako u Hrvatskoj nisu svi napaljeni,...normalni ljudi zele normalno da zive i tako se i ponasaju.
nepopustljiv nepopustljiv 19:21 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?


Pa da.
alselone alselone 20:24 01.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.

Hrvatska je srazmerno broju stanovnika dala najveci dobrinos borbi protiv antifašizma.
alselone alselone 04:57 02.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



Ja bio jednom u Istri poslom, pa krenula i žena sa mnom, ma malo iskulira na moru par dana. Domaćin nas je uporno predstavljao svima da smo "iz Vojvodine", vadlja siroma da ublaži malo, da opravda, da ne popije po pičci i on i mi. Oko kola sa srpskim tablicama su mi se okupila tri majmuna i gledali kao da je džinovska banana tako u nju pola sata. Nisam silazio da ih pitam šta im nije jasno. I konobari su nas gledali kao da smo pali sa marsa kada smo naručivali šta smo već naručivali. Bolje da sam engleski pričao. To je bilo u Puli. I jednom sam išao poslom u ZG i dobacivali su mi srednje prste na semaforima, mada je ostatak krate posete od dva sata bio u redu.

Iako sam to mislio i ranije, tada sam samo potvrdio - za mog života ja tamo ne idem svojim rođenim parama. Neću verovatno više ni poslom, ima nekom duvalim, ali turistički ni da dobijem na nagradnoj igri.
kamilo_emericki kamilo_emericki 22:57 03.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

predatortz
vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



Ne pričaj gluposti!
Hrvatska predsednica je danas izjavila kako je Hrvatska, srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.
Niko od prisutnih je nije demantovao.
Srbi i Rusi, izgleda, u toj borbi nisu dali nikakav doprinos jer nisu ni pozvani.
Hrvati i Albanci jesu.

O tome ko ce biti pozvan nisu odlucivali ni Srbi ni Rusi. A bogami ni Hrvati ni Albanci.
Odlucili su oni koji polako i dugo rade na prekrajanju istorije i proizvode opravdanje i pristanak za pokusaj ispravke Napoleonovog i Hitlerovog poraza.
Za objasnjenje o pozivnicama treba se obratiti vlasnicima i sefovima Nato saveza, saveza u koji bi neki uskocili bez zadrske i po svaku cijenu.
Sad se vidi da Vucicevo mijesto na komemoraciji u Parizu nije bila glupa greska protokola vec jasno i glasno iskazano misljenje o Srbiji.
mariopan mariopan 13:29 05.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

predatortz
vrabac_onaj

Jesi li ti skrenuo sa uma?

Zašto bi iko, pored toliko lepih mesta širom ove divne planete, išao da letuje u tom fašističkom brlogu?



Ne pričaj gluposti!
Hrvatska predsednica je danas izjavila kako je Hrvatska, srazmerno broju stanovnika, dala najveći doprinos borbi protiv fašizma u Evropi.
Niko od prisutnih je nije demantovao.
Srbi i Rusi, izgleda, u toj borbi nisu dali nikakav doprinos jer nisu ni pozvani.
Hrvati i Albanci jesu.


Kažem ja da se fašizam širom sveta povampirio ali mi niko ne veruje.

Nije dovoljno kažnjen a neki nikad i nisu. Pod hitno podneti tužbe za genocid i staviti na ispit svetske sile da vidimo bar do koje granice im dopire licemerje, otprilike dotle je i fašizam napredovao pa ćemo znati na čemu smo i da budemo spremni kad počnu ponovo, jer hoće.
munjara munjara 23:03 05.09.2019

Re: Ama kakva Hrvatska?

Domaćin nas je uporno predstavljao svima da smo "iz Vojvodine"
ma to ti je već srednjeprugaško (kak bi se reklo ,ne ) da se u priopćilima priopćava o granici hrvatske sa vojvodinom ( sve što je poz ili neutralno) a hrvatske sa srbijom ako je negativan kontekst i to da je Vojvodina kak kod nas i nema veze sa Srbijom ,,,mada u Puli ima dosta srpskih lokala a konobara srba tako da je malo čudno,,, neko te namjerno vodio na kriva mjesta po principu kad uđemo u srpski lokal ti reci da si srbin,a kad uđemo u šiptarski il ercegovački ja bum rekel da si ti srbin
nsarski nsarski 20:23 01.09.2019

Manhattan u Zagrebu!


Zašto je izbrisan moj komentar o izgradnji velikog urbanog projekta Manhattan u Zagrebu, koji je pandan našem sjajnom projektu BgH2O, a developer je ista firma kao i kod nas, Eagle Hills?

Dakle, zašto je moj taj komentar brisan u kome sam iskazao viziju da ćemo jednog dana mi ići u Zagreb da posmatramo njihova dostignuća, a i oni kod nas da se dive našem govoreći: "Kak je krasan, kak je velik!" Ukratko, ovim sam iskazao proleterski optimizam.

Zagreb ima Bandića, mi Vesića (mada je on zamenik gradonačelnika, ali bitna je namera), i neki otuđeni pojedinci se bune, ali izgradnja teče.

Evo tih vesti, direktno:

Eagle Hills in Running to Build Croatian ‘Manhattan’

Tvrtka iz Emirata odabrana za "Bandićev Manhattan"

Ali, eto, dušmani obrisaše. Nadam se da ovog puta neće jer je ovaj komentar na strani približavanja i prijateljstva značajnih Gradova na Balkanu.
Ne brišite opet, molio bih.
vrabac_onaj vrabac_onaj 20:25 01.09.2019

Re: Manhattan u Zagrebu!

nsarski

Zašto je moj komentar o izgradnji velikog urbanog projekta Manhattan u Zagrebu, koji je pandan našem sjajnom projektu BgH2O, a developer je ista firma kao i kod nas, Eagle Hills?

Dakle, zašto je moj taj komentar brisan u kome sam iskazao viziju da ćemo jednog dana mi ići u Zagreb da posmatramo njihova dostignuća, a i oni kod nas da se dive našem govoreći: "Kak je krasan, kak je velik!" Ukratko, ovim sam iskazao proleterski optimizam.

Zagreb ima Bandića, mi Vesića (mada je on zamenik gradonačelnika, ali bitna je namera), i neki otuđeni pojedinci se bune, ali izgradnja teče.

Evo tih vesti, direktno:

Eagle Hills in Running to Build Croatian ‘Manhattan’

Tvrtka iz Emirata odabrana za "Bandićev Manhattan"

Ali, eto, dušmani obrisaše. Nadam se da ovog puta neće jer je ovaj komentar na strani približavanja i prijateljstva značajnih Gradova na Balkanu.
Ne brišite opet, molio bih.



Vidi stvarno, stoka obrisala.
A komentar je bio odličan.
shone shone 23:43 01.09.2019

Re: Manhattan u Zagrebu!

Zašto je izbrisan moj komentar o izgradnji velikog urbanog projekta Manhattan u Zagrebu,




Došo i na tebe red. Ne se sekiraš, prvi put oće da zabolucne posle se navikneš.
Pitaj Tasu za detalje.
Meni se javlja da si čačno u šipove i pumpe za vodu



Ne brišite opet, molio bih.


Imena na sunce što bi reko Čaki.
Черевићан Черевићан 23:38 01.09.2019

aj' da se ....

......jer jedan život imamo

мени море ........свуд је исто
цели дан сам ........у роњави,
ноћу тихо флаширам уз гитар
несусрећућ' ..они чангризави




Filip Mladenović Filip Mladenović 01:31 02.09.2019

NAPRASNI NACIONALIZAM!

Američki profesor dr Maks Berholc (Max Bergholz) svojom je knjigom "Nasilje kao generativna sila - Identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici" zavredeo status globalne istoričarske zvezde. Knjiga je prvi put objavljena na engleskom jeziku u izdanju "Cornell University Press" 2016. godine. Dve godine kasnije, agilni sarajevski izdavač "Buybook" publikovao je bosansko izdanje u odličnom prevodu Senade Kreso.

Maks Berholc (Pitsburg, Pensilvanija, 1973) je vanredni profesor na Odeljenju za istoriju na Univerzitetu Konkordija u Montrealu (Kanada), gde predaje istoriju nacionalizma, nasilja i Balkana. Stručnjak je za istoriju Balkana i Istočne Evrope, a njegova istraživačka interesovanja uključuju mikrodinamiku nacionalizma, masovno nasilje i istorijsko pamćenje. Knjiga, Nasilje kao generativna sila, donela mu je planetarni prestiž i neke od vodećih svetskih nagrada u oblasti istoriografije, između ostalih i Kanadske asocijacije slavista (2017), Kolumbija Univerziteta u NJujorku (2017), Univerziteta Nort Dam (2019), a proglašena je i za najbolju knjigu o evropskoj istoriji za 2018. godinu.

U uvodu knjige autor počinje priču o kontigenciji u nauci, kada je u nezavedenim dokumentima u Arhivu BiH u Sarajevu, tražeći građu o sasvim drugoj temi, pronašao plave fascikle sa poverljivim dokumentima iz 80-ih godina prošlog veka o pokolju čak 2.000 civila, najviše žena i dece, u gradiću Kulen Vakufu (BiH) u septembru 1941. godine. U izveštajima je bilo nejasno ko je odgovoran za ovaj zločin o kome se u socijalističkoj Jugoslaviji ćutalo.

Pominju se neidentifikovani „ustanici“, koji su bili komšije onih koje su tako surovo ubili, a oni sami su pre toga bili žrtve brutalnih zločina lokalnih ustaša. Ipak, čak 2.000 kulenfakufskih civila, označenih kao „muslimani“, nisu zavredeli status civilnih žrtava rata posle 1945. godine, nisu proglašeni ni žrtvama „fašističkog terora“, već su predstavljali „politički problem“, zbog čega se o njima ćutalo.

Traganje je dalje vodilo Berholca do skrivenih meandara istorije, do hiljada neotvorenih stranica dokumenata u nacionalnim i lokalnim arhivima u tri postjugoslovenske države: Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj. Otišao je u Kulen Vakuf, upoznao istoriju i geografiju čitavog kraja, razgovarao sa stotinama ljudi, obišao sva sela u okolini, došao u posed privatnih arhiva aktera ili svedoka događaja iz 1941. godine.

Polazeći od života „običnog“ čoveka u lokalnoj zajednici, istraživanjem mikroistorije, Maks Berholc je postavio tezu nasuprot svemu što smo znali o Drugom svetskom ratu i u njemu počinjenim zločinima između jugoslovenskih naroda.

Za njega, ekstremno nasilje i surovo ubijanje suseda nije bilo rezultat „višedecenijskog lokalnog nacionalizma i antagonističkih etničkih podjela“. Autor uverljivo pokazuje da je nasilje u značajno manjoj meri posledica čvrstih etničkih identiteta, a u mnogo većoj meri je katalizator i okidač etničke identifikacije. Originalna interpretacija podrazumevala je i novi pristup kao i kritiku postojećih istoriografskih praksi u regionu. Pišući o literaturi na južnoslovenskim jezicima, Berholc konstatuje da je njena najupečatljivija karakteristika da „opis zločina u velikoj mjeri zamjenjuje njihovo objašnjenje“.

Zbog toga pristup profesora Berholca negira praksu ovdašnjih istoričara, za koju je najbolju kritiku dao poznati britanski istoričar Mark Tompson: „Nasilje na Balkanu je previše opisano, a premalo objašnjeno“. Određujući pristup u južnoslovenskim istoriografijama kao „krvavu zemlju“, autor smatra da takav metod ima zadatak da čitaoce šokira strahotama nasilja sa ciljem da se ne postave pitanja o „uzrocima, dinamici i efektima nasilja“. Zbog toga Maks Berholc odbija da čitave etničke grupe esencijalizuje, da ih posmatra kao nepromenjive i integralne istorijske aktere, kao isključive počinioce zločina ili kao žrtve, jer iz toga proizlazi da je nasilje predodređeno dugoročnim istorijskim faktorima, a zadatak istoričara bi bio, kako kaže, „samo da pruži sliku užasa ubijanja“.

Nasilje na Balkanu iz te perspektive čini se kao nepromenjiva i sudbinska kategorija. Ali da bi se primenio drugačiji metod moralo se duboko zaroniti u mikroistorijska istraživanja i poći od individualnih motiva i angažmana ljudi u lokalnim sredinama.

Knjiga Maksa Berholca je struktuirana u tri glavne celine. Prvi deo: Istorija, odnosi se na istoriju kulenvakufskog kraja do početka Drugog svetskog rata. On konstatuje da „antagonistički jezik etniciteta“ nije bio dominirajući model komunikacije u lokalnoj sredini. Naprotiv, njegova istraživanja sugerišu da su unutaretnički sukobi bili češći ili makar vidljiviji od međuetničkih. Čak su lične istorije uglednih stanovnika Kulen Vakufa u tridesetim godinama, pred početak rata, podržavale saradnju, a ne etničke sukobe.

Prodorom ideologije nacionalizma na lokalni nivo, postojao je potencijal za sukobe, ali je „jednako tako postojao i potencijal za mir i kontrolu napetosti“, piše Maks Berholc uz napomenu da istoričar nikada ne sme da zaboravi da nijedan smer zbivanja nije bio unapred određen i da projektovanje unazad nije dobar način istoriografskih tumačenja.

Središni, drugi, deo knjige: 1941. analizira prvih nekoliko meseci rata, od aprila i zaključno sa masakrom u Kulen Vakufu u septembru prve ratne godine. Čitavo područje oko ovog bosanskog gradića bilo je poprište neuporedivog nasilja koje su vršili ljudi iz tog kraja jedni nad drugima.

Berholc pokušava da razume kako je došlo do ove iznenadne transformacije koristeći se arhivskom građom na makro (državnom), mezo (regionalnom) i mikro (lokalnom) nivou. Tamo gde su arhivi bili nedovoljni, koristio je štampu kao istorijski izvor, ali i memoare, lične arhive protagonista i svedočenja preživelih učesnika pokolja. Da bi što bolje razumeo i objasnio uzroke, unutrašnju dinamiku i konsekvence naglog potonuća jedne nekada mirne zajednice u ekstremno nasilje, autor se poslužio brojnom i znalački odabranom najrelevantnijom svetskom literaturom o nasilju, nacionalizmu, identitetima.

Iznenadni i po bestijalnosti nezapamćeni zločini ustaša nad pravoslavnim stanovništvom, imali su „duboko polarizirajući efekat na odnose među zajednicama, što je dovelo do brze transformacije komšija u kolektivne kategorije neprijatelja i poziva za odmazdom na toj osnovi“, piše Berholc. Priroda nasilja, smatra autor, promenila je način na koji su preživeli percipirali sebe, ali i svoje susede. Iz toga Maks Berholc izvlači suštinu svoje interpretacije – akti ekstremnog nasilja su konstituisali „antagonističku percepciju identiteta“, umesto svih dosadašnjih tumačenja koji su već gotove antagonističke identitete smatrali uzrokom nasilja. „Ubijanje na etničkoj osnovi“, smatra Berholc, „učinilo je da preživjeli postanu svjesni vlastite etničke pripadnosti na nove, užasavajuće načine.“

Mesec dana od početka masovnih ustaških ubijanja u kulenfakufskom kraju, buknuo je ustanak ugroženog pravoslavnog stanovništva. Ustanici napadaju muslimanska i katolička sela, čineći brojna ubistva iz osvete. Zbog toga će se članovi Komunističke partije Jugoslavije, koja pokušava da se stavi na čelu ustanka, suočiti sa ozbiljnim izazovom obuzdavanja i kontrole nad osvetničkim porivima ustanika. Za značajan broj njih kategorija „ustaše“ se poklopila sa kategorijom „katolika“ i „muslimana“.

Ipak, osveta je bila očekivan i konkretan metod „oslobađanja od dubokog osjećaja bespomoćnosti koji je izazvao prethodni talas ustaškog ubijanja“, piše Berholc. Maks Berholc posebno detaljno i na konkretnim primerima navodi unutarustaničke sukobe zagovornika obuzdavanja (spašavanja civilnog stanovništva) i zagovornika eskalacije (masovnog ubijanja usled identifikacije svih katolika i muslimana sa ustašama).

Najzad, vrhunac monografije je četrdeset i osam sati (6. do 8. septembra 1941) nakon ustaničkog zauzimanja Kulen Vakufa tokom kojih je na najsurovije načine ubijeno 2.000 civila, većinom žena i dece. Maks Berholc daje detaljnu rekonstrukciju događaja koji je za južnoslovenske istoriografije bio obavijen velom tajne. Ulazeći u najdelikatnije procese mikrokomparativnog istraživanja, sklapajući kockice iz mnoštva različitih izvora i perspektiva, za profesora Berholca, ključno pitanje nije bilo zbog čega je došlo do tako masovnog pokolja, već koje su okolnosti i motivi doprineli da, oni među vođama ustanka koji su nastojali da prošire nasilje i naude civilima smatrajući ih kolektivno krivima zbog pretpostavljene pripadnosti drugoj etničkoj grupi, nadvladaju nad onim delom ustaničkih vođa koji su bili protiv masovnih ubijanja.

Navedenim pristupom autor je izbegao masovne karakterizacije i esencijalizacije etničkih grupa, odnosno, redukovanje istorije na uprošćeni sukob između čitavih nacionalnih zajednica. Zbog toga, autor ističe da talasi masovnog ubijanja mogu izroditi i njihovu suprotnost – snažne težnje međuetničkog spašavanja i stav da je individualno čovekovo ponašanje, a ne etnicitet, ključno u razlikovanju prijatelja od neprijatelja.

Berholc konstatuje da je priroda lokalnog nasilja značila da je život čoveka često zavisio od toga „kako je percipirana njegova etnička pripadnost“. U tom kontekstu, „nasilje je moćno upisivalo etničke oblike identifikacije i samoidentifikacije, čak i bez nečije saglasnosti i to na načine koji su bili dalekosežni“. To nije značilo odsustvo etničke identifikacije u periodu pre 1941. ali je značilo da je ekstremno nasilje i masovno ubijanje tome dalo „do tada neviđeni značaj“. Berholc taj proces karakteriše kao „transformativnu snagu nasilja počinjenog u ratu“, koje može duboko „oblikovati i preoblikovati identitete“. Sledeći njegove interpretacije, nasilje ne predstavlja kulminaciju „duboko usađenih etničkih antagonizama“, ono je pre „okidač koji može pokrenuti brzu etnizaciju društvenih identiteta i odnosa“.

Najzad, treći deo: Nakon nasilja među zajednicama, objašnjava pojam „naprasne nacionalnosti“, različite oblike sećanja na učinjeno nasilje, kao i kako su ti procesi uticali na lokalne forme identiteta i nacionalizma u narednim decenijama. U ovom delu knjige autor prati razvoj međuljudskih odnosa u posleratnoj lokalnoj zajednici, koji se vrlo često prelamaju kroz etničku optiku. Berholc problematizuje koncept „naprasne nacionalnosti“, koja se iznenadno javlja prilikom naglih promena i incidenata na lokalnom nivou. Ovu pojavu je obeležavao, kako piše autor, brzi prelaz sa „neetniciziranog na veoma etnicizirani način gledanja na svijet“ i predstavlja iracionalni, emocionalni odgovor na iznenadna zbivanja, tako da nacionalnost može odjednom postati središna prizma kroz koju ljudi na lokalu tumače svet i zbivanja oko sebe.

Osim što je odbacio selektivnu i manihejsku sliku prošlosti, duboko etniciziranu i posmatranu kroz crno-bele stereotipe, karakteristične za nacionalistički pogled na svet, knjiga "Nasilje kao generativna sila" je uzor i po tome kako je najtragičnije procese u prošlosti moguće izložiti mirnim tonom, humano i racionalno, bez namere da se istoriografija stavlja u funkciju ideoloških matrica politike identiteta. Maks Berholc je svoju monografiju "Nasilje kao generativna sila" pisao sa idejom da se odupre stalnoj potrebi istoričara da projektuje vlastite percepcije etniciteta, identiteta, nacionalizma na savremenike čiju istoriju istražuje.

Umesto toga za njega je imperativ bio da se, koristeći mikroistorijske metode, osloni na veliki broj primarnih i do sada nekorišćenih izvora, vršeći njihovu kritičku analizu u najboljem duhu multiperspektivnosti naučne istoriografije. Iz zavidne količine primarne dokumentarne građe, širokog terenskog istraživanja, izvrsnog poznavanja naučnih dostignuća društvene teorije, proizašla je monografija bez čijih se pouzdanih rezultata i originalnih interpretacija neće moći razumeti i pisati o uzrocima, dinamici i posledicama nasilja i nacionalizma ne samo na Balkanu nego i u globalnim okvirima.

Milivoj Bešlin, "DANAS", 10. 8. 2019.
nsarski nsarski 01:41 02.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

Filip Mladenović

Milivoj Bešlin, "DANAS", 10. 8. 2019.

Auh, brate Filipe, kakve tek ovo ima veze sa kupanjem u Jadranu, od Istre do Dubrovnika?!

Pobogu čoveče, osvesti se, omiriši svežu šolju kafe, udahni duboko. Vidim da tebe sve rane tvoga roda bole, ali, bratte, nije nikakva godišnjica da s tim paradiraš. Moj predlog: idi na Hvar, na letovanje da se relaksiraš. (I ponesi neku kintu ako zaboraviš da se ispravno kostimiraš).
Filip Mladenović Filip Mladenović 02:05 02.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

Ovo ima veze sa komentarima pojedinih blogera! Zato ponovo ističem:

"Maks Berholc problematizuje koncept „naprasne nacionalnosti“, koja se iznenadno javlja prilikom naglih promena i incidenata na lokalnom nivou. Ovu pojavu je obeležavao, kako piše autor, brzi prelaz sa „neetniciziranog na veoma etnicizirani način gledanja na svijet“ i predstavlja iracionalni, emocionalni odgovor na iznenadna zbivanja, tako da nacionalnost može odjednom postati središna prizma kroz koju ljudi na lokalu tumače svet i zbivanja oko sebe..."
bene_geserit bene_geserit 05:36 02.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

Bravo Filipe, od svega što se Srbima desilo u NDH ti si (kroz tog tvog profesora) našao da pišeš o događaju gde su Srbi nekog "pobili". Čestitke, to je trebalo postići.
st.jepan st.jepan 11:54 03.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

Moj predlog: idi na Hvar, na letovanje da se relaksiraš.

Isto to i ja sebi svake godine predložim, pa ipak (mada mi je na raspolaganju deo dedine vile), već decenijama letujem kojekude. Osobito od kad imam mobilnu udžericu.
Zbog mog beogradskog govora tamo nikada nisam imao problema (odvratno mi je šaltovanje, mada s lakoćom mogu tako da me ne poznadu), ali s mojim beogradskim novcima, tamo se leti osećam kao poslednji.
Zimi je ipak normalnije, so katkad i odem.
A verujte, od januarskog gušterisanja na hvarskom suncetu, ljepše neima!
nepopustljiv nepopustljiv 12:00 03.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

st.jepan
Moj predlog: idi na Hvar, na letovanje da se relaksiraš.

Isto to i ja sebi svake godine predložim, pa ipak (mada mi je na raspolaganju deo dedine vile), već decenijama letujem kojekude. Osobito od kad imam mobilnu udžericu.
Zbog mog beogradskog govora tamo nikada nisam imao problema (odvratno mi je šaltovanje, mada s lakoćom mogu tako da me ne poznadu), ali s mojim beogradskim novcima, tamo se leti osećam kao poslednji.
Zimi je ipak normalnije, so katkad i odem.
A verujte, od januarskog gušterisanja na hvarskom suncetu, ljepše neima!

Što je sigurno - sigurno je!
mariopan mariopan 16:31 05.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

A verujte, od januarskog gušterisanja na hvarskom suncetu, ljepše neima!

Ima u grčkom, to jest atinskom januarskom gušterisanju

Ja zimus slala sunčane slike, mene ispod rascvetalih mimoza, a meni moji BG-đani šalju slike sa pola metra snega.

Možeš koji put i u Atini da se sunčaš, tek da promeniš razglednice koje (ako?) šalješ svima da im bude još više krivo.

editt
Ja uzela 400-ti komentar
munjara munjara 22:43 05.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

nisu zavredeli status civilnih žrtava rata posle 1945. godine, nisu proglašeni ni žrtvama „fašističkog terora“, već su predstavljali „politički problem“, zbog čega se o njima ćutalo.

filipe opet si nedosljedan, glavni "organizator" zločinačkog dijla odmazde ti je NARODNI HEROJ i potonji visoki oficir JNA , dan se poslje slavio ikao ustanak naroda (pazi NARODA) BiH i Hrvatske . e sad prvi pokolj su izvršile samozvane ustaše bez znanja glavnog stana , još su bili zaokupljeni formiranjem vlasti i Horstenau ih je držao pod kontrolom. U brutalno zločinačkom djelu odmazde ( a koja je bila surovija od one u srebrenici za zločine u bratuncu) uglvnom su učestvovali bivši partizanski glavešine, oni koji su otišli "kralju" mislili su malo strateškije, no poslje je KP ove smirila . Moj Filipe zapovjednik operacije bio ti je Đoko Jovanić, Stojan Matić ,koji je za to dobio orden narodnog heroja , klao je već od Orašca a Nikola Karanović isto narodni heroj (iz te operacije) bio je poslje komadant kopnene vojske ... tako da Filipe moj dobri i pošteni ,tamanjenje turaka u beiha ti je partizanska tradicija
munjara munjara 22:47 05.09.2019

jergović u jutarnjem

Knjiga Maxa Bergholza “Nasilje kao generativna sila” bila bi katarzična i iskupljujuća za Hrvate, Srbe i Bošnjake iz 1941, kao i iz 1991, kada bi bilo volje da ju se cjelovito pročita

Max Bergholz (1973.) je profesor na Sveučilištu Concordia u Montrealu, gdje predaje “povijest nacionalizma, nasilja i Balkana”. Tako barem piše u nakladničkoj bilješci njegova bosanskog i hrvatskog izdavača. Vjerojatno Bergholz predaje i još nešto, ali ovako pobrojano, možda baš ovim redoslijedom, sugerira nam da čovjek predaje sve, ili skoro sve što se o ljudima jugoistočno od Sutle i zapadno od bugarske granice uopće još i treba znati. (To je onda i dobra prilika da se otklizne u stereotip i u autoflagelaciju, što je, opet, drukčija forma blaženog neznanja…)

VEZANE VIJESTI
Od Bleiburga do Vršca, jedan malo drukčiji hrvatski putopis
Knjiga “Nasilje kao generativna sila”, podnaslovljena kao “Identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici”, objavljena je 2016. na engleskom te je u Sjedinjenim Državama dočekana s vrlo ozbiljnim nagradama i priznanjima. Dvije godine kasnije, krajem 2018, Buybook je objavljuje u prijevodu Senade Kreso. Knjiga ima, na prvi pogled, vrlo ezoteričnu temu: istraživanje o korijenima i uzrocima zločina s početka rujna 1941, kada je u manje od dva dana sjekirama, noževima i kosama, te vatrenim oružjem poubijano oko dvije tisuće žitelja Kulen Vakufa, pitoresknog i ubavog gradića u sjeverozapadnoj Bosni, na tada nevidljivoj granici s Hrvatskom.

Bergholz se krajnje akribično bavi istraživanjem događaja koji su, barem za naše prilike, dobro dokumentirani, historiografski su višestruko obrađeni i fragmentarno opisani u nizu memoarski djela, te su - što je svakako od većeg utjecaja na zajednicu - ugrađeni u konstitutivnu legendu kulenvakufskog, krajiškog i ličkog kraja, te u tri međusobno isključujuće i konfrontirane lokalne legende, srpsku, hrvatsku i bošnjačku, ali, na sljedećoj razini, i u državotvorne legende socijalističke Jugoslavije i nezavisne Hrvatske, kao i u nekoliko okolnih otpadničkih legendi.

Bergholz iz različitih razloga povijest nastoji predočiti i ispripovijedati kao pripovijest. Osim što se na takav način knjiga konfrontira s nizom prethodnih povijesnih interpretacija, ona se konfrontira i sa svakom, ali baš svakom, legendom o predočenim i interpretiranim događajima. Ne bude li ignorirana - što je, ipak, najvjerojatnija sudbina svake knjige među reanalfabetiziranim, nanovo onepismenjenim kulturama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji - Bergholzova će knjiga kod svih izazvati besprimjerni gnjev i odbijanje. Između ostalog i zato što se ovaj autor prvi bavi cjelinom događaja, koje su drugi, svatko u skladu s načelom legende koju zastupa, predstavljali strogo fragmentarno.

Max Bergholz kronološki donosi ono što se u krajevima između Donjeg Lapca, Kulen Vakufa i Srba zbiva nakon 10. travnja 1941. i uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Pritom neobično temeljito predočava i sve što je još moguće znati, dokumentirati ili zabilježiti kao sjećanje, o unutaretničkim i međuetničkim dinamikama iz prijeratnih vremena, naročito pažljivo se baveći agrarnom reformom koja je uslijedila nakon Velikog rata i uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i koja je mogla utjecati, pa je i utjecala, na odnose između lokalnih Srba i muslimana.

Kulen Vakuf je, kao i Donji Lapac i Srb, vazda bio zaturen i skrajnut, uvijek bogu za leđima, pa se tu lokalna povijest često odvijala mimo pažnje i interesa velikih središta. Tako je bilo i 1941. Ustaše nisu dolazile odnekud sa strane, niti je postojala prethodna politička i antagonizirajuća tradicija. Tako su se Miroslav Matijević, predratni kafandžija iz Kulen Vakufa, Grga Pavičić i žena mu Marija iz obližnjeg Boričevca, Husein Huća Zelić, neuspješni trgovac i špekulant, Mustajbeg Kulenović, rođak te imenjak i prezimenjak jednoga poznatijeg i čestitijeg Mustajbega Kulenovića, Hasan Saračević, predratni lokalni vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije, poveli za novom modom i postali ustaše. Matijević, koji će izrasti u vođu, prije rata je bio politički i nacionalno indiferentan, Bergholz nalazi njegovu fotografiju s neke svadbe, gdje je u vrlo prisnim odnosima sa Srbima, a Husein Zelić je, izgleda, imao nekih prethodnih interesa za hrvatski nacionalizam i separatizam.

Pobrojani se s bandom sebi sličnih neformalno udružuju i tako započinje teror u okolnim srpskim selima. Najprije se pljačka, a onda se, malo-pomalo, počinje ubijati, pa se u lipnju i srpnju 1941. zbivaju prvi veliki masakri, paljenje čitavih sela, ubojstva koja imaju elemente rituala te im je cilj da zastraše, ponize i dehumaniziraju srpsko-pravoslavni živalj. U isto vrijeme u Bihaću i Banjoj Luci, relativno daleko od ovih krajeva, otpočeo je organizirani ustaški teror nad Srbima, inspiriran i pokrenut iz Zagreba, koji predvode Viktor Gutić, kojeg je Pavelić imenovao za boga i batinu Bosanske krajine, te Ljubomir Kvaternik, brat vojskovođe Slavka, a Didin stric, kojeg je zadužio za bihaćki kraj. Započinju prvi masovni zahvati etničkog čišćenja, pokolja i masovnih preseljenja. Do Huće Zelića i Miroslava Matijevića vjerojatno dolazi samo odjek tih velikih zbivanja, dok oni, zajedno sa skupinama svojih sumišljenika, postupaju u skladu sa svojim interesima i s vlastitom predstavom o tome što ustaša treba biti.

Prvog srpnja 1941. oko 300 naoružanih ljudi, uglavnom ustaša, ali i stotinjak pripadnika regularne domobranske vojske, po naređenju Ljubomira Kvaternika upada u srpsko selo Suvaja, pljačka, pali, za dva sata ubija i masakrira oko 300 muškaraca, žena i djece, a trudnu ženu mjesnog svećenika, kojeg su prethodno uhitili i pogubili, Ljubicu Lavrnju, bodu noževima, plod joj vade iz utrobe te ga sijeku na komade, zajedno s majkom. Povod za ovo bio je, prema naknadnom domobranskom izviješću, “pretjerana” Kvaternikova uzbuna gleda izvjesnih četničkih aktivnosti.

Uslijedio je pokolj u selu Osredci, a zatim i u selu Bubanj. Ukupno je ubijeno između 400 i 500 ljudi, uglavnom žena, djece i staraca, pošto su muški nakon prvih vijesti o pokoljima noćivali po šumi. Kampanja lokalnih ustaša, koji nastupaju uglavnom samovoljno i u svoju korist, preplela se sa širim ustaškim i državnim terorom, uglavnom s dvostrukim ciljem: pljačke srpske imovine i potpunog obezljuđivanja dojučerašnjih susjeda, njihovog pretvaranja u životinje.

Ovo dosad znamo iz partizanske i socijalističke historiografije i iz memoara i usputnih sjećanja boraca i revolucionara iz ovih krajeva. Ono što slijedi saznavali smo iz nove hrvatske historiografije te od autora koji su uglavnom bili revizionističke i neoustaške inspiracije. Nikada se, osim rubno, u ponekim od partizanskih sjećanja, na istome mjestu nisu susrele dvije pripovijesti, obje istinite i relativno lako provjerljive.

Krajem srpnja 1941. izbija slabo organizirani ustanak srpsko-pravoslavnog seljaštva, naoružanog uglavnom vilama, srpovima, noževima i sjekirama te s ono malo pušaka zaostalih među povratnicima iz Aprilskog rata. Međutim, kako su ustanici brojni i kako je srpsko stanovništvo u ovim krajevima apsolutno većinsko, a ustaša je, onih katoličkih, a onda i onih muslimanskih, vrlo, vrlo malo, dok domobranske vojske gotovo i nema, nastupa strašni pohod ustanika, čije je vodeće načelo da je svaki Hrvat, što u ovom slučaju znači svaki katolik i musliman, ustaša. Tako, bilježi Bergholz, jedan ustanik, nakon što je, tokom prvoga tjedna ustanka, ubio ženu i dijete, izgovara: “Neka se paščad ne ligu!”

Slijede napadi na katolička sela Brotnja, Krnjeuša, Vrtoče i Boričevac. U Brotnji su opkolili, pobili i u jamu bacili skoro cjelokupni katolički živalj, većinom iz velike obitelji Ivezića. Ubili su trideset i sedmero ljudi. Prethodno, dvojica su stanovnika Brotnje kao ustaše sudjelovali u pokolju u Suvaji. U ubijaju Ivezića sudjelovali su njihovi pravoslavni susjedi iz Brotnje. U Krnjeuši su nakon prvoga naleta preživjele katolike zatvorili u njihovu crkvu, koju su zatim zapalili.

Svećeniku Krešimiru Barišiću, poznatom po prijateljstvu s pravoslavnim popom Dragom Savićem, odsjekli su nos i uši, iskopali mu oči te ga spalili u crkvi zajedno s njegovom pastvom. U Vrtočama, rodnome selu onoga bivšeg kafandžije, a sada ustaškog vođe Miroslava Matijevića, naišli su tek na šačicu žena i djece, ali i na Matijevićeve stare roditelje. Odsjekli su im glave i nabili ih na kolčeve. Većinu ostalih su samo poklali. (Kasnije će ustaše u kontranapadu na Vrtoče zaklati srpsko dijete, odsjeći mu glavu, nabiti je na kolac, tako da je Srbi nađu kada se vrate.)

Borićevac je bio veliko katoličko i hrvatsko selo, iz kojeg je poteklo nekoliko prijeratnih nacionalista, budućih ustaša. Iznad je sela jama nad kojom su ustaše u prvome naletu rado klali Srbe. Međutim, nakon napada na Brotnju, Krnjeušu i Vrtoče, skoro cijelo je selo, skupa s lokalnim ustašama, izbjeglo u Kulen Vakuf. Ustanici se nisu imali kome svetiti, nego su samo opljačkali i do temelja popalili selo, koje će zatim devedesetih godina postati dio konstitutivne legende, kojom će se napajati novi hrvatski nacionalizam. Krnjeuša, koja je mnogo gore postradala i čije stradanje podrazumijeva i tu strašnu mitotvornu sliku spaljivanja ljudi u crkvi, uglavnom će biti zaboravljena, iz jednostavnog razloga što se to selo nalazi u Bosni i Hercegovini.

I sve je to samo uvod onome što će se u subotu 6. rujna, te nekoliko sljedećih dana, događati u Kulen Vakufu i oko njega. Ali prije toga još i ovo: srpskome narodnom ustanku, kojega će partizanska i socijalistička historiografija fiksirati u 27. srpanj 1941, pa će biti pisano i govoreno, te u školama učeno, da je pod vodstvom i u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije ustanak koordinirano izbio na obje obale Une, dakle i u Bosni i u Hrvatskoj, u stvarnosti jedva da je svjedočio poneki član ili simpatizer KPJ. Imena tih ljudi, uglavnom, dobro se znaju. Najpoznatiji su Branko Polovina i Đoko Jovanić.

Oni su se, zajedno s nevelikom skupinom svojih istomišljenika, uglavnom školovanijih ljudi, tokom ljeta 1941. pokušavali staviti na čelo ustanka i obuzdati osvetničke pobude među ustanicima, uvjeriti ih da svi Hrvati, ili svi katolici i svi muslimani, nisu ustaše. Na raspolaganju nisu imali ništa osim elementarnih vojnih znanja te svoje rječitosti. Teško su, skoro nikako, stjecali povjerenje među većinom ustanika, a stvarnu i potpunu moć zapovijedanja jedinicama steći će mnogo kasnije, nakon što se ustanički pokret konačno razdijeli na partizane i četnike. (To je, recimo, jedna od važnih činjenica koja se tokom našeg školovanja, a onda i u službenoj historiografiji Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, uporno prešućivala.)

Herojstvo ustanka od 27. srpnja 1941. ustvari je samo ono herojstvo o kojemu se nikad nije govorilo. Stevi Atlagiću iz sela Vrtoče Matijević i njegove ustaše ubili su oca, dok se on u šumi krio sa svojim susjedima, Srbima, pravoslavcima. Rekao im je kada se kretalo u ustanak: “Ubili su mi oca, ali ja se ne želim svima njima svetiti i mi nećemo dati oružje onima koji to žele. Ubit ćemo one koji su pobili naše.” Atlagić je uskoro stradao. Stojanu Matiću, prijeratnom studentu beogradske Vojne akademije pa prava u Zagrebu, u selu Nebljusi ubili su majku i sedamdesetak susjeda i rođaka.

Činio je sve da spriječi osvetu, zapucao je naišavši na ustanike koji su pljačkali i zlostavljali ljude. Stevan Pilipović Maćuka, jedan od ustaničkih zapovjednika, u više je navrata spriječio pokolje. Njegova je pogibija u velikoj mjeri i omogućila ono što će se zbiti u Kulen Vakufu. Pa Branko Polovina, Marko Orešković Krntija, komunist i Hrvat, koji će biti ugrađen u partizansku mitologiju.

Ali i to potvrđuje nešto što Polovina, pa čak i Đoko Jovanić, ne skrivaju u svojim memoarima: ustanak od 27. srpnja 1941, na obje obale Une, nije bio ni komunistički, ni partizanski. S tom se činjenicom, međutim, u nas nije moglo živjeti, disati ni misliti, pa je bilo nužno proizvesti neku drugu činjenicu.

Ono što će se dogoditi u Kulen Vakufu masovni je zločin, sastavljen iz nekoliko segmenata. Shvativši da ustanici kreću na Kulen Vakuf, prvo veće mjesto u svojoj ratnoj kampanji, većinsko muslimansko stanovništvo kreće u zbjeg prema Vrtočima, s namjerom da nastave prema Bihaću. Predvodi ih komandant neznatne domobranske posade u Kulen Vakufu, satnik Vladimir Veber, koji je prethodnih tjedana očajnički pokušavao nametnuti svoj autoritet lokalnim ustašama i navesti ih da prekinu s pokoljima i terorom. S njim na čelu kolone bježe i sve poznatije ustaše. Dio kolone pada u ustaničku zasjedu i započinje pokolj.

Za to vrijeme ustanici, predvođeni Đokom Jovanićem, ulaze u grad, koji je u tom trenutku fizički nedirnut. Dio ljudi, predvođenih zapovjednikom, nastavlja dalje, a dio njih će zauzeti grad. Još uvijek nije pristigla sva ona ordija sa sjekirama i srpovima. Jovanić koji nastavlja predaje zapovjedništvo nad gradom predratnom žandaru i jednom od osvetničkih vođa Petru Đilasu.

Kasnije će dijelom biti prihvaćena teorija da Jovanić nije dobro znao što je i tko je Petar Đilas, toga se drži i akribični i temeljiti Bergholz, no vjerojatno je da Đoko Jovanić nije slutio kakav će luđački pokolj taj čovjek pokrenuti i provesti. Ono što se događalo u Kulen Vakufu, na kulenvakufskom buku i po gradskoj čaršiji, među najstrašnijim je scenama zla i kolektivnog stradanja, kakvima ionako obiluje Drugi svjetski rat u našim krajevima. S tim da vjerojatno nigdje priroda nije tako lijepa, nigdje atmosfera nije tako rajska, kao na ovome mjestu, gdje se rječica Ostrovica ulijeva u Unu, divlju i pitomu. Tu su, kod buka, majke bacale djecu da se utope, samo da komšijama ne padnu u ruke.

U Kulen Vakufu stradalo je, prema vrlo konzervativnim procjenama, blizu dvije tisuće ljudi. U to su ubrojeni pobijeni iz kolone, ali i četiristinjak ljudi koje će ustanici zarobiti pa poklati u Martin Brodu.

Sve je to u Bergholzovoj knjizi briljantno ispripovijedano, ali knjiga, zapravo, govori o nečemu drugom. Zašto se zločin dogodio? Najprije onaj prvi, ustaški, oličen u osobi Miroslava Matijevića, a zatim onaj drugi, ustanički, oličen u Petru Đilasu, Mani Rokviću, koji će završiti kao četnici, ali bome i nekima, poput generala i narodnog heroja Nikole Karanovića, koji će završiti kao partizani i veleugledni građani socijalističke Jugoslavije. Bergholz ne pristaje niti na jedan od općeprihvaćenih prečaca u zaključivanju o uzrocima zločina: za njega niti je objašnjenje da ustaše ubijaju naprosto zato da su ustaše, niti da se međusobno razbuđeni nacionalizmi ispomažu i nadopunjuju, niti da se sve to događalo po nuždi povijesnog trenutka i po logici konfrontacije fašizma s Drugim.

Pri svakom iskušenju prečaca u zaključivanju, Bergholz postavlja vječno isto pitanje: dobro, ali zašto se ista stvar nije dogodila i na drugim mjestima koja su bila u istom ili u sličnoj situaciji kao Kulen Vakuf i okolina? A moglo bi se pitati i ovako: zašto se isti zločin u to vrijeme nije dogodio tamo gdje su prethodni međunacionalni odnosi bili puno gori nego u ovome kraju?

“Nasilje kao generativna sila” historiografska je sinteza, izvanredna historiografska proza, ispripovijedana kao narativni tekst, ali i sociološka i antropološka studija. Posebno je značajno ovo posljednje. Ovo je knjiga o dinamici nasilja, koja bi za moto mogla imati tvrdnju nastalu iz eksperimenata Stanleyja Milgrama, genijalnog i opasno zavodljivog američkog socijalnog psihologa: “sposobnost da se izazove ogromna bol drugoj osobi javlja se kad pojedinac svoju ličnost utopi u jednu širu institucionalnu strukturu vlasti”.

Njime bi se moglo objasniti što se dogodilo s do jučer pitomim susjedima, koji najednom postaju bešćutni ustaški koljači. Ali za ono što se zbilo s ustanicima, čiji se zločini - na tome Max Bergholz hladno insistira, pa ga nije briga za naše društvenopolitičke i nacionalne aksiome, kao ni za amblematske datume naših fašizama i antifašizama - po okrutnosti, kao ni po dosljedno provedenoj “kolektivnoj kategorizaciji”, ne razlikuju od onih ustaških, nema objašnjenja u Milgramovim teorijama.

I još nešto je u Bergholzovoj postavci veoma važno: zločin u Kulen Vakufu, kao ni sve ono što je tom zločinu prethodilo, ali ni ponešto od onog što je nakon kulenvakufskog zločina uslijedilo, nemaju veze s ljudima koji su došli sa strane. Ovdje su se, u najvećem broju slučajeva, ubojice i žrtve osobno poznavali. Ono na što autora ova činjenica navodi jest upravo ono što je i u naslovu knjige - generativa moć nasilja. Iz naše perspektive, međutim, lokalni, komšijski karakter zločin o kojemu je riječ samo dodatno globalizira i uozbiljuje pitanja naše kolektivne odgovornosti. No, to je nešto što Bergholz samo dijelom dotiče, ali nigdje eksplicitno ne tematizira.

Petar Đilas, inspirator mase koja će ubijati po Kulen Vakufu, još će neko vrijeme ostati poštovani partizanski komandant. Zatim će preći četnicima. Jedan od osvetnika iz ovog vremena i aktivni sudionik napada na izbjegličku kolonu, koji je, zajedno s budućim četničkim zapovjednikom Manom Rokvićem, imao ulogu u pogubljenju sedamdesetorice muškaraca nad jamom Dugopolje, te odgovornost za ubijanje i paljenje po Kulen Vakufu (o čemu govori i general Nikola Nađ), Nikola Karanović proslavit će se kao partizanski zapovjednik, 1951. bit će proglašen za narodnog heroja, a, kao u nekom strašnom filmu, 3. studenog 1981. će, pred preživjelima u pokolju i njihovim potomcima, biti glavni govornik na otvaranju spomenika poginulim kulenvakufskim partizanima, među njima i nekim od koljača i ubojica iz rujna 1941.

Život generala Karanovića završit će kao u igranom filmu: umire 22. prosinca 1991. u Splitu, šest-sedam dana po onom dvodnevnom napadu JNA na grad. Penzioner, sudionik bitaka na Neretvi i Sutjesci, komandant slavne Treće krajiške, a kasnije i Petog bosanskog korpusa, nosilac spomenice iz 1941, narodni heroj… Što smo sve o njemu spremni reći, a što prešutjeti?

Ljeta 1941. krčmar iz Donjeg Lapca Milan Alivojvodić, Hrvat katolik, intervenirao je kod ustaša da spašava svoje pravoslavne srpske prijatelje. Pri izbijanju ustanka vjerovao je da ga ta činjenica štiti pred osvetom i nije bježao iz mjesta. Ubili su ga oni koji su dobro znali da je spašavao Srbe. I to, naravno, nije jedinstven, a na žalost nije ni usamljen slučaj. Kulenvakufski ustaše ubili su pravoslavnog popa koji je 1918. zaustavio Srbe iz okolnih sela, koji su namjerili da provedu pokolj mjesnih begova, prethodnih vlasnika zemlje. U onom što Bergholz imenuje kao “proces kolektivne kategorizacije” dobročinstvo je dobročinitelju moglo samo dodatno naškoditi.

Nakon rata ovi događaji morali su biti zaboravljeni. Tačnije, morali su biti samo dopola pamćeni i jednostrano interpretirani. Za to su postojali objektivni razlozi: valjalo je nanovo sklapati multietničku zajednicu. I naravno da je u toj jednostranosti pređena granica: činjenica da je 27. srpanj 1941. u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini proglašen danom antifašističkog ustanka, osim što je bila zasnovana na tendencioznoj interpretaciji događaja, nikome nije mogla donijeti sreću. Novo tumačenje povijesti, provedeno po diktatu vlasti koja je uspostavljena 1990, jednu je poluistinu-polulaž samo zamijenilo drugom, koja je od prve gora samo po tome što potpuno negira princip uzroka i posljedice. Ustaški zločini su 1941. bili uzrok ustaničkim zločinima. Uzrok, koliko god bio evidentan, moralno ne iskupljuje i ne opravdava posljedicu. Ali što biva s posljedicom ako se s uma smetne uzrok?

Knjigu kakvu je napisao Max Bergholz nismo dosad čitali. Ovaj se čitatelj ne sjeća kada je čitao nešto što mu je nanijelo takvu muku i skoro fizičku bol. Knjiga bi, kada bi je slučajno čitali i kada ništa u njoj ne bi preskakali, izazvala silan gnjev među hrvatskim, srpskim i bošnjačkim nacionalistima, kao i među zastupnicima moralne intaktnosti ustanka iz 1941, te one napuštene i prezrene povijesne istine iz socijalističkih vremena. Zapravo je nevjerojatno koliko nam je neprihvatljiva ova velika, možda i iskupljujuća knjiga.
munjara munjara 22:56 05.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!
Bravo Filipe, od svega što se Srbima desilo u NDH ti si (kroz tog tvog profesora) našao da pišeš o događaju gde su Srbi nekog "pobili". Čestitke, to je trebalo postići.
a gle , to što su Jovanić ,Karanović, Matić i Đilas ( ne onaj) radili u tom djelu je stvarno bio grdi pokolj

freehand freehand 23:15 05.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

munjara
nisu zavredeli status civilnih žrtava rata posle 1945. godine, nisu proglašeni ni žrtvama „fašističkog terora“, već su predstavljali „politički problem“, zbog čega se o njima ćutalo.

filipe opet si nedosljedan, glavni "organizator" zločinačkog dijla odmazde ti je NARODNI HEROJ i potonji visoki oficir JNA , dan se poslje slavio ikao ustanak naroda (pazi NARODA) BiH i Hrvatske . e sad prvi pokolj su izvršile samozvane ustaše bez znanja glavnog stana , još su bili zaokupljeni formiranjem vlasti i Horstenau ih je držao pod kontrolom. U brutalno zločinačkom djelu odmazde ( a koja je bila surovija od one u srebrenici za zločine u bratuncu) uglvnom su učestvovali bivši partizanski glavešine, oni koji su otišli "kralju" mislili su malo strateškije, no poslje je KP ove smirila . Moj Filipe zapovjednik operacije bio ti je Đoko Jovanić, Stojan Matić ,koji je za to dobio orden narodnog heroja , klao je već od Orašca a Nikola Karanović isto narodni heroj (iz te operacije) bio je poslje komadant kopnene vojske ... tako da Filipe moj dobri i pošteni ,tamanjenje turaka u beiha ti je partizanska tradicija

Ovolika sućut sa nevinim žrtvama komunističkog terora nad Muhamedovom đecom prosto budi novu nadu u suživot i međusobno poštovanje!
Srceparajuć je taj humanistički pristup i u život pretvorene Isusove reči "ljubi bližnjega svoga!"
I svako ko drugačije kaže težak je licemer nespreman da prepozna ljudsko i božije u tom ljudskom.

Pa ako u to upadne i koljačka stoka sitnog zuba sa Križnog puta i Kočevskog roga - jebiga.
mariopan mariopan 08:04 06.09.2019

Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!

munjara
Re: NAPRASNI NACIONALIZAM!
Bravo Filipe, od svega što se Srbima desilo u NDH ti si (kroz tog tvog profesora) našao da pišeš o događaju gde su Srbi nekog "pobili". Čestitke, to je trebalo postići.
a gle , to što su Jovanić ,Karanović, Matić i Đilas ( ne onaj) radili u tom djelu je stvarno bio grdi pokolj




Uzrok, koliko god bio evidentan, moralno ne iskupljuje i ne opravdava posljedicu. Ali što biva s posljedicom ako se s uma smetne uzrok?



Pa dokle tako?
Dok se međusobno ne istrebimo?
Znaš ko će opstati?
Samo bubašvabe i političari na svim stranama jer su oni najveći ratni profiteri.
shone shone 15:50 02.09.2019

Obrni okreni


Svako ima pravo da letuje po vlastitom izboru.

Bitno je da dobro drži i da su svi nasmejani.








docsumann docsumann 19:15 02.09.2019

:))


munjara munjara 19:51 02.09.2019

kad je bilo svega

[youtube]https://www.youtube.com/watch?time_continue=581&v=EAs15-HdziA[/youtube]
shone shone 20:16 02.09.2019

usput

Ko klinci smo letovali u beogradskom dečijem odmaralištu na Jakljanu kod Dubrovnika.
Predivne uspomene.
Onda ponesen radoznalošću izguglah da vidim šta je sa tim ,,imovinama,,






(Novosti)

Kada bi se poredila potraživanja Srbije od Hrvatske i obrnuto, tas bi dobrano prevagnuo na - srpsku stranu. Jer, srpski građani i firme od Hrvatske očekuju imovinu vrednu između 30 i 40 milijardi evra!
Samo vrednost zgrada, stanova i odmarališta naših preduzeća i opština u Hrvatskoj, u trenutku raspada SFRJ, bila je 1,8 milijardi evra. Ovo su pokazale tadašnje procene Republičke direkcije za imovinu. Računa se da je u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici imovinu ostavilo 300-400 srpskih preduzeća, među kojima su „Železnice Srbije“, NIS, „Simpo“...
Najveću imovinu u Hrvatskoj imali su: „Geneks“ (37 stanova i nekoliko hotela i odmarališta), „Železnice Srbije“, NIS (više od 80 benzinskih pumpi, odmarališta i udeo u Jadranskom naftovodu), „Tigar“, „Putnik“, „Centrotekstil“, EI „Niš„, „Utva“, „Simpo“, „Kristal“, Robne kuće „Beograd“, „Žitopromet“, „Mašinoprojekt“, SIZ za zaštitu dece Apatin, Dečje odmaralište Kragujevac, Dečje oporavilište grada Beograda na Jakljanu, Centar dečjih letovališta Beograda u Mlini, na Braču, zatim grada Beograda u Jelsi, Dečje odmaralište Smederevska Palanka (Gradac), Ferijalni savez Jugoslavije (na Korčuli), Odmaralište grada Niša (u Kaštel Lukšiću), odmarališta na hrvatskom primorju imaju i FAD - Gornji Milanovac, PIK „Bečej“, „Pionir“ iz Subotice, „Prvi maj“ Pirot, „Kekec“ iz Subotice, „Sartid-Jugometal“, kragujevačka „Zastava“, „Kluz“, Beobanka...Prema njegovim rečima, evidencija je pokazala da su Srbi u Hrvatskoj imali najmanje 600.000 hektara zemljišta (320.000 najplodnijih oranica, 120.000 pod šumom, voćnjacima i vinogradima). Imali su i 14 miliona kvadrata građevinskog zemljišta (10 miliona pod stanovima i četiri poslovnog prostora).

- Srbi su ostali bez 90-100 miliona evra deviznih rezervi, tri i po milijarde dinara u poslovnim bankama i 600 miliona dinara hartija od vrednosti Posebno je računato koliki je udeo Srba za samodoprinose za izgradnju vodovoda i kanalizacije, putne i elektromreže, zdravstvenih ustanova, škola i vrtića, a koliki je njihov deoničarski udeo u društvenim preduzećima koja su privatizovana. Došlo se do brojke od četiri do pet milijardi evra! Tome treba dodati i dug za neisplaćene penzije od milijardu evra, kao i potraživanja građana za vikendice. Od 25.000 žitelja nekadašnje Jugoslavije koji su imali nekretnine, javilo se 14.000, ali procena njihove imovine nije rađena.Bežeći da sačuvaju živu glavu Srbi su za sobom ostavili 400.000 poljoprivrednih mašina, 64.000 vozila, 440.000 opremljenih spavaćih i dnevnih soba, kuhinja i trpezarija, 760.000 aparata i tehničkih uređaja, 980.000 grla krupne stoke (200.000 goveda, 20.000 konja, 380.000 ovaca, 260.000 svinja, 100.000 koza...), 14 miliona čokota vinove loze, osam miliona stabala voća, 120.000 košnica, 1,550 miliona umetničkih predmeta, 24 bunara i cisterne, 980.000 grama zlata, 38.000 predmeta od krzna.
milisav68 milisav68 20:45 02.09.2019

Re: usput

Onda ponesen radoznalošću izguglah da vidim šta je sa tim ,,imovinama,,

Gde baš sad to potežeš kad raste broj srpskih turista u Hrvatskoj.
shone shone 23:24 02.09.2019

Re: usput

Gde baš sad to potežeš kad raste broj srpskih turista u Hrvatskoj.


Jel ikad' potegnuto ?
milisav68 milisav68 21:00 03.09.2019

Re: usput

shone
Gde baš sad to potežeš kad raste broj srpskih turista u Hrvatskoj.


Jel ikad' potegnuto ?

Naravno da ne, nego sam aludirao na Koštunicu i Hilandar koji gori.

Propao mi vic.
kamilo_emericki kamilo_emericki 22:57 02.09.2019

Razvod i kafana

Svaki put kad se na blogu prica o srpsko - hrvatskom odnosima imam prividjenje kafane u kojoj ljudi tek razvedeni narucuju i pjevaju pjesme.
Za jednim stolom Tasa i drustvo a za drugim Filip i drustvo.
Ne mogu da zamislim pjesmu koju bi narucivalo Filipovo drustvo a Tasino drustvo bi sigurno dernecilo uz:
shone shone 23:25 02.09.2019

Re: Razvod i kafana

Svaki put kad se na blogu prica o srpsko - hrvatskom odnosima


A tu ima odnosa?





Na službenom ulazu u HDZ Opštinu Podstrana, u splitsko-dalmatinskoj županiji, postavljena je skandalozna tabla Udruženja hrvatskih veterana.

piše hrvatski portal Index.
tasadebeli tasadebeli 06:17 03.09.2019

Re: Razvod i kafana

kamilo_emericki
Svaki put kad se na blogu prica o srpsko - hrvatskom odnosima imam prividjenje kafane u kojoj ljudi tek razvedeni narucuju i pjevaju pjesme.
Za jednim stolom Tasa i drustvo a za drugim Filip i drustvo.
Ne mogu da zamislim pjesmu koju bi narucivalo Filipovo drustvo a Tasino drustvo bi sigurno dernecilo uz:




Ма једини проблем, друже, изгледа да је у томе што не можемо да се договоримо коме ће да припадне овај наш заједнички стан звани Србија после развода.

Јебе нас питање имовинских односа. По катастру.

Или барем како да поделимо тај стан кад већ и једни и други живимо у њему. (За хрватски Сријем и Хрватску до Земуна, да цитирам Ненада Чанка.)



Иначе, развод је ОК. Сасвим ОК, из мог угла гледано. Могу рећи да сам га једва и дочекао, па да више не вучем терет тог брака на својим плећима.










Ласкаш ми дајући некаквом друштву назив Tasino drustvo. Ја то уопште не видим тако. Ево, можеш да питаш и те за које мислиш да су Tasino drustvo. Јербо, како ја видим ствари, у кафани седим сам. Ретко ко и прихвати понуђено пиће, а и то само кратко пиће. Немам ја ту харизму. Јер не припадам никоме у овој Србији. Само себи. И, евентуално, оној мојој деци у школи док су моји ученици.

Што се Filip i drustvo тиче, то не знам. То питај Filip i drustvo коме они припадају.

М'да... Развод је сасвим ОК.


Можда није баш морало да остане толико срче на поду после тога, можда маме и тате и нису морали да полупају баш све тањире и чаше у кући, али што се мене тиче развод је сасвим ОК.











Иначе, друже, суштина у тој причи је нешто друго.

и Краљевина и Република Југославија су почивале на српско-словеначким односима у чему је ватиканска филијала у Хрватској могла само да се гицка и отима к'о прасе када га кољу (и које се увек усере у тим тренуцима), али није могла ништа да уради.

Тако да суштина уопште није у српско-хрватским односима, како то нама овде у својим манипулантским расположењима представљају Filip i drustvo заводећи нас на погрешан пут размишљања по тим питањима, већ је суштина у српско-словеначким односима.

Верујем да и ти то добро знаш, а зна то, друже, и Filip i drustvo.

Него нас само овде зајебавају и заводе на погрешне путеве да размишљамо о српско-хрватским односима понављајући успут своје бесконачне мантре о вечитој српској кривици за све. По њима, Срби су криви што су живи, колико ја видим из тих њихових бесконачних мантри.

А, занимљиво мајку му, то исто мисли и та ватиканска филијала у Хрватској.




Но, сад... Шта је, ту је...

Развод? Развод.


Идемо даље!

(У преводу, во Греција на моренце. )





Filip Mladenović Filip Mladenović 12:03 03.09.2019

Re: Razvod i kafana

Jugoslovensko pitanje, od XIX veka pa do sada, uvek je bilo pitanje odnosa političkih i intelektualnih elita Srba i Hrvata.

Istorija je učiteljica života!
alselone alselone 12:45 03.09.2019

Re: Razvod i kafana

Istorija je učiteljica života!


Pa bi zbog toga ti sve ponovo isto uradio.
nsarski nsarski 14:07 03.09.2019

Re: Razvod i kafana

alselone
Istorija je učiteljica života!


Pa bi zbog toga ti sve ponovo isto uradio.


Ček, ček, ovde će da se razvije mudra diskusija. Samo da se preobučem prikladni outfit, i može da se počne.

Spreman sam. Slušam.

shone shone 14:41 03.09.2019

Re: Razvod i kafana

Spreman sam. Slušam.

Džaba - komentar je u brisanju.
njonjo njonjo 13:19 04.09.2019

Re: Razvod i kafana

tasadebeli

Идемо даље!

(У преводу, во Греција на моренце. )


Vrati se Aleksa (Taso) skuhali smo ti (u originalu skuhala sam ti) pašta šutu (tekst iz filma "Kako je počeo rat na mom otoku"
Napustio si nas sada kada si nam najpotrebniji.

[url=https://www.youtube.com/watch?v=-SUoIyNeWhU][/url]

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=-SUoIyNeWhU[/youtube]
49 41 49 41 14:05 03.09.2019

Bog te video, MonteVideo

Pricalo se da ( za vreme SFRJ) dalmatinci, sto zarade od turizma za 3 meseca, uzivaju u svom radu svih 12 meseci.

Treba, procitati gnev jednog Nemca, Britanca (ne samo jednog) koji su bili kao turisti u Dalmaciji.
"Domacim" gostima naplate espresso 2 eura, meni 4-5 eura.

Gde toga ima u svetu?!? Bezite od njih! Ja nikad vise tamo kao turista.
XY se moze naci clanaka po medijima.


Da je bilo tako, uverio se '85. sa svojom bivsom; obilazeci 6 ostrva biciklima od 1-15 maja.

Predlozio sam joj, jos tada; da mi dodjemo opet u julu-avgustu pa pa nam skinu i gace.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana