Postoji jedan krajnje zanimljiv aspekt afere oko „doktorata“ Siniše Malog, koji sjajno ilustruje zablude kojima je srpsko društvo sklono. Tu zabludu je prvi osvetlio sam Vučić, ističući kako Mali ni ne mora da ima diplomu, može da ima i samo osnovnu školu, te da je u pitanju politički izbor čije eventualne negativne posledice treba da snosi onaj koji ga je napravio (politički izbor, ne Malog). Posle Vučića, još je nekoliko njih ponavljalo/potvrđivalo da ovaj ne mora da ima.
Međutim, da li je to baš tako? Formalno govoreći, svi su oni u pravu. Ne postoji zakonski zahtev da ministar ispunjava bilo kakav uslov da bi postao ministar. Suštinski gledajući, šta je realnije, da društvo koje smatra potpuno normalnim da najviše države funkcije zauzmu oni koji nemaju potrebna znanja da bi obavljali dužnosti napreduje ili da nazaduje? Pri tome govorimo o jednom od najvažnijih (ako ne i najvažnijem) ministarstvu, koje je zaduženo za upravljanje novcem, planiranjem prihoda i rashoda i sl.
Nemam odgovor, ili barem nemam dobar odgovor, na pitanje zbog čega je srpsko društvo sklono minimiziranju značaja znanja i verovanju da je sve to isto, i oni obrazovani i oni neobrazovani. Pri tome, da smo mi neko mnogobrojno društvo, pa da čovek i razume da zanemarujemo znanje jer računamo na golu silu tih stotina miliona ili milijardu ljudi. Ali ovako odbacujemo jedino što može da nam pomogne da se ovih par miliona uzdigne.