Putovanja| Život| Životni stil

Fruška gora – srpski Atos, 1. dan

Snezana Radojicic RSS / 26.10.2019. u 01:04

8. oktobar 2019.

Ne zaboravi masku za oči za spavanje. I jednu dodatnu merino majicu. Ujutru dodaj četkicu u neseser. Naočari za čitanje u torbicu oko struka. Platnu karticu i novac u nepromočivu torbicu. Namesti krevet jer će te sve dočekati kako si ostavila. Isključi bojler, produžne kablove, zatvori ventil u kupatilu…
Ne mogu, zaista ne mogu sve ovo. Mnogo mi je lakše kad stalno putujem i samo idem dalje i dalje, ne brinući se o tome šta imam, šta ostavljam, šta moram da uradim i šta nikako ne smem da propustim. Predugo živim slobodno i sad mi je sve osim slobode teret. I problem. Glavobolja koju ne želim.
Ipak, jedna stvar u ovoj delimicnoj slobodi je nezamenljiva: išcekivanje avanture.
Polazak na turu koju sam nazvala “Manastiri Fruške gore – srpski Atos” iščekivala sam danima. Spremala se za nju čini mi se temeljnije nego kada sam kretala na put oko sveta. I nego što ću imati vremena da se pripremim za predstojeću višegodišnju latinoameričku avanturu.
Iščitala sam sve o manastrima na Vikipediji. Rute sam pravila nedelju dana. Pakovala sam i prepakivala ranac nebrojeno puta. Razmišljala o svakom komadu opreme, mereći ga i sabirajući gramaže. I tako sve do večeri uoči polaska.

 

Tgf64Ougj0glBN9AXl4Lc2w3odiVPcU0HTH3iQqQTEoBI8Tbg4tQm-Vy3fmG9bjz5JzWp9t1eDGcypBvtgTF3M6v6G7NapByldso82ozzFDmljNdp3yLCjchSObH2216Ox7PIaeHLNX-uKI6552Y_UzpYJ_Z7RSrmtjM6hvevYyWPc_UKlMwSUm6VA-7LG_0LEE1YktKniOXcfKOYhyrcejs19jBnoEkUybp4Tj0hnXl6LTu9k9NiMtiZZHqvlFegrsgO68GC3grK_I70bZ_xsGj7ouK21MGqJH75fIDKOeV3BVwL0pPJDYzHDFOqsn6Bmzz3dB0UIbpnt9-0RlIAyJamrDEndB-C6yc9jWMT-Dm7l7OoSg99MZXDkFazQoCQpNdPK7N2_emIp8EVwxG7RNehC4ogQjBf9k4bH7YKwvj8GsqYXfC73hNZZomMPAi7zKzbZBM31x7fMeBWfacdUCw7kPiVrSMQeEA63fqh77e3b3Mtg3awP8BRX4G7if5RXx-y6tkUI9ccyk3any5KaHIT-9_fgy7day06wAo_l2tRC_1Dx4pxnZm6pzoBVPNwPkwPBdUt5GF_cfxDJAWy0TbsvWUDFEq_4d5LaOfCKtK1jw-8OrL6qvk0N-Gd3ty5ThJH3R7J3nSATwbN0lZCiRE8w8oEDbaudo4hR6GbvEt7O1Htrt2rI_QSzDNsI8pxVVmvffHkOsEAsbAQHl9o1dztoFcmd6zU_wbK2-E4908zzTglA=w960-h540-no
*
U oktobru je blagoslov svaki sunčani dan. Kao ovaj današnji. Nisam stigla ni do autobuske stanice, a već sam morala da svučem jedan sloj odeće sa sebe. Iako je rano jutro, a jutra su prilično hladna.
Do Sremskih Karlovaca sunce već dobro greje. Ubacujem višak stvari u ranac, koji zbog toga moram da otvorim. A to najviše mrzim. Pripadam onim hajkerima koji će se radije odreći svega što im nije nadohvat ruke, nego da zastaju, skidaju ruksak i traže po njemu. Ista stvar i kad vozim bicikl. Maštam o tome da izmisle opremu na kojoj će sve što vam ikada može zatrebati biti nadohvat ruke. Lenji hajker-bajker sam ja. Iako bi to neki nazavli prakticnošću.

 

cEX4KK_Ivn19wdfKObQ1JNZIenEWCfddBA-LImHkQWM5mm0s76kTxUUW2fnA9PHTloD5Oo6QRX7672Pssb-bQqemGzw5WHB361y5F0yJbm29vlrR_C-H353cPdol4CJT-6c9Q2ZUVkVyzhOD5Yc5ZBuFQL7SthdT8HlCjgbvGeH4l5hBTkSEP0PXccrNAANMjM-00BOH6757KUxNk_OrIKwoeMg1k45SFVye3zol528nMao39qoZVr_PvxSmE4HMcy1iF9IfCU8QEMZxm_7ZcCd-Et1BPywFpLAB8j0lPyd8SGOA_HnRGDYXRT2rM4QzdlaO3HDgqUkd-vTnHwjdlAQ59W5jn99tYWthkSeoOUmY6KbKg6o2GCLO99fKOgxE7AOiMw7pF3iwu31VbC55w_a_Jbic5uV5nPATs0dZAT9zulx2f3M5txlWrreDyzEHRkFraO3dFgYe46iSVuQACztqnG0DsaRr_p4KVSKS2mtiQ81kGBmsRxX7WdlX3_XqTgjSTebrxqb36bbbBSRRdX95TOiV-otA9ZlewKyfR08LWWKDGAZx_uHw-cvl69Z-QzplZIVyyMDVkK-HdIigFpBbsBG1GjS7am8TtUqPr-h__V1EBrBZCnjcSIzl-cnxzzgfaZJ2IskFfgG7wY2muy8QRzl6yVRW2N8DTQiSrAz3cYuYkUO0ptlMeg39iW7xJFagqOenZrYcNoSVyeTJjJ7ZaFU6CU2ImD0_3QdOEwzTF383ZA=w960-h540-no
Ima još jedna stvar vezana za prvi dan neke ture: svaki čas zastajete da biste nešto dotegli, premestili, prikačili… Koliko god da imate utvrđeni red u pakovanju, prvi dan ture dobrim delom proći će u navikavanju na to gde vam je šta i podešavanju da vam sve idealno odgovara.
Zbog toga sam prilično spora, jer zastajem svaki čas. A i promašujem rutu, iako sam je pažljivo pravila u nekoliko programa. Ispostavlja se da nijedan od njih nije znao da putić koji vodi od železnicke stanice u Karlovcima na jug, prema manastiru Velika Remete, završava kao slepi put – u žbunju. Trebalo je da poslušam dečaka u dvorištu obdaništa pored kojeg sam prošla. Vikao je “Čiko, Čiko” za mnom, ne prepoznajući da je zapravo reč o teti – jer bila sam dosta udaljena od njega. Pokazivao je rukom verovatno da treba da skrenem pored obdaništa, što sam shvatila tek kada sam se vratila do raskrsnice, krenula drugim putem, ispenjala se kilometar uz strmu ulicu i upitala jednu ženu da li se tuda ide za manastir. “Morate stazom pored obdaništa”, odgovorila je. Glupi Čika, pomislih za sebe i vratih se, sada na pravi put.

cOS8tyekVD54YtJLKUnVbheN3-mUuk0ifpdLdWSAn0VY_XcWjr0O1WoNQL6rjzYwszPJ2erZgza5xGag2jQbR6dApylDCKRfLpavQcWDsVGccYdMl3pyvnWSNurFqLrmuLdIlEDErXBzNQTTg-uIHvojPD0OcyNOaieAlASgiWW3lE4dnpT1XucEMe4NMDPZCYroIRFErlJ10HNPM38gypCTLjsPyeJH1PMlzZmDSeu13VntLBE7m9E8MEMi76jrESx79eEOZsW1wN5AFWr0ZC1gt59si5U2BmE8dS6IUG7Mcdab3GNby4zorw6yo10csSlXjYDVyZBCH-OvFMSGgXFdacIK4OoNdWLHVG07_LUhgFg_xvmn56jfCRACXvrJosHT-AWkUJXW47Y3ZSapVeFLehQIpCX3RSKCD0Gv_9ed1IQedls4AbPHOre-9Knzy48hHq7XTlzdG4WFcHEXyJuWchIZQRwCk-9yo9FlfafJi-T02WZMjQhKH9dHQDDf3LnBVr8jXGvf_zs28PBugs_BVLLD2Wx941HjCovdhQRNeAdUEarzii9CXlqU1iXS6uR8NPOj8Xzbk3TBvDNP6GHVAxy6Vx_QNNrMWfOiZZN5OjK1VJV9KcR2x322MScXhlu54pflSyZ424HVu1kGU-g7RM8xzzDliwT7Er7zF7xUd-WZ6vi4RtuSBFj6oCcUNmnNQ-scln1x49EM_iYLaNojFEv_mkAXk7caFxLXlkcWMMP4yg=w960-h540-no
*
Pre nekoliko dana, kada sam zabrinuto primetila kako mi je kondicija na nuli pošto sam samo sedela i pisala, Gaga mi je rekla da telo pamti i da se ne brinem. Gaga se inače pela na Mont Everest i zna puno o treniranju tela. E pa, draga Gago, i svi vi koji ovo čitate, reći ću vam da pamti i duša, i to mnogo više. Mojoj je trebalo nepunih deset minuta da se ubacim u isto ono stanje u kome sam bila hodajući Camino de Santiago. Stanje spokoja i čiste sreće. Osećaj da sam tu gde treba da budem i da radim ono što me potpuno ispunjava.
Hodam seoskim putevima od Sremskih Karlovaca ka Velikoj Remeti. Sunce. Petnaest stepeni. Tišina. Livade su još uvek zelene. Lišće polako opada, ali krošnje su i dalje guste. Živa bojanka oko mene. Poneki traktor ili seljak koji mi nailazi u susret. Nazdravim im dobar dan, i oni uvek odgovore. Zastanem da popricam sa ženom koja nosi kofu punu šipurka. Prodaće ga sutra na pijaci. Inače, živi tu, a sklonila se u hladovinu da predahne, na putu do kuće. Jeste, baš je vruće.
Pravim pauzu za ručak ispod jednog drveta. Pogled na okolne brežuljke. Uz Frušku goru prirodno se vezuje epitet “pitoma”. Ovde je sve takvo: pitomo i blago. Hodam kroz tu pitominu sa osećajem da mi je baš dobro.

WXreg9BkkO3ClvgDTFdyysflix8X2heXVo9G3GrU-An6MwQhBcjQhDqdInsnbJ9hiuU3Kws2a_Vp2jvKXsux2cW0b7vPiSLay7_w8h43Nw6heIbnItzOimKKFxtTX7REbnf8ZihD2bVpVQkRXU46UWRvB75mEfG-n9uinqpoS_FKUOUm47jtEFc0j6PQ_jTryUoiOGhqE_XPPpA3IVIFPK9fOaJs7HrHNpDPseKREhAFtQwzTJGNG5Vr-HWGJJh2oEi9Ct2KQschhDikfsfU2OTvGOWycdHOjk9FsiLORxE8lWbd7XgDVjuX-vBFE-j1DTs3mlBudDA69e0tTOWa0pcCBXT0u2yxlvUd-KejkoCEEbJgku8gzEhyEabbam4eqIMselTJs8c_7RaXw7ArES3VZ5xJL9ikjdJHAL64a4K0hyeJqCFjWSSnmtGqLp_bMAj9EsT6C1rHSvfq-OnTBmOdw9xEXx3U5sx7bEBYPZBlj_lytgC59gjfSPkNwQxa0l-OdIRldQeGZJ_InxBPsbS5d967imdxIZfyrTn0v4RcXCJj2mH1dra9otb_6WJr_6yYNG5XtZDAnRFndqmZcMiJtIegmwhzZ2hWxl4NHdi5pfh2vdFk67NQHX0RqIpppbyMIE7JihO_jv2XRm_I5hDAeKQghBmSrqyi6-Z_z7EBTOOjV9SopDydGccn4FrRq-NcMTXqbywTxgcojZoSJBB-S5DIUd3Crd_7_J2SbQpNqGa78g=w960-h540-no
*
Ipak sam se dobro pripremila sa mapama, jer ni na jednom ukrštanju puteva nema nikakvih oznaka. Ko još postavlja table duž zemljanih puteva – u Srbiji. Razmišljam o tome kako turističke organizacije ulažu velike napore da privuku što više turista, i stranih i domaćih. Seoski turizam je budućnost, pogotovu u zemlji koja nema more. No pre svih ulaganja u marketing, valja nam promeniti način razmišljanja. Ovde niko ne smatra potrebnim da obeleži zemljane puteve. Kome to treba, kad lokalci ionako poznaju sve staze i bogaze. Samo što ti lokalci ne stoje na raskršćima da bi upućivali turiste.
No hvala Guglu i dobroj pripremi što sad imam preciznu rutu koju pratim. Više od sedamdeset procenata današnje trase čini zemljani put. Najbolji za pešačenje i uživanje. Poslednja tri kilometara moraću asvaltom. Srećom, radni je dan i vozila skoro i da nema.

 

gOPNzbap220GMdkegfdVO78H7ePp0cVk5F54jA4MjOjwIpXE4VOtNYVcSxs0m2UtFT3siX4qm8BjWFKoaJ_tQq_MxomlWd6bLKaRDmPhw3mQhrHbxeo9vZRWWBpcf_bzxJeWNrmLKvx2_lw1LwRY2ZFK0pVpdQDZ0WeyjlcfZeAXBflIKfKLJx4gRwrA6cwKD0sf45dpUlaTN2Inrr-tKn4FDW9DN3lngmmbhHnqVfVwrJ8kQhqO3eK651-q81K_U1ssSNQjiVUgYtSopaA27jmEz1gp3roreI4GmPDLc685Vendi0OwSM9z4FXgjgNI1F5qlKPTi4NTF1JRcSjeCYBeWymq1cs8IiPjzWEyJUMs7ujDim7aG_O-wKTpsPJlEkkhdytLbMS9EXda6g2wB87abhSjBCgSjhQSmNt-RFk-5_fuWUZUoOTVMXj39B2BagzZzaJZUR50PDKKbKFamYimCXQJljBY7ld7HG_xhOfwzjWT2OvB8woH0NugE9C3YGnJzsX4eUprwvTneuBov8HlZmDarchOZ4lMC25QNRSyhyNtja59UovgIHnPSEgLQS9YQSVRZW__I8LSxf8k1G0OKtXfBj_OoXcNsiAdixEfn558Ov1FilIP7gVSzVorkBgGihrdvMGxwC_UwGeA6fuW6J2p1MTqoYG_TGzFu70dMRoj4xvyLmbcP188zqfJ_PlcHo_kJnZ6JDqGDqUvPSgRyBzbevMpj9-a5fnTXLWNg6mAcA=w960-h674-no
*
Prvo obeleženo skretanje. Tabla jasno upućuje na desno, prema manastiru Velika Remeta, kao i izvoru Ubavac. Planiram da posetim oba. A u manastiru da pitam za konak. Još je rano, tek je prošlo dva, ali nadam se susretu sa igumanom Stefanom. Taj otac cuven je po tome što je obnovio manastirsko zdanje napravivši od njega važno kulturno središte. Čuven je i po svom skromnom životu, kao i velikoj mudrosti. Za mene pak, ispred svega toga stoji njegova životna priča, koju sam pročitala pripremajući se za ovu turu.
Stefan Vuković je bio vozac “Tranšpeda“, i kamionom je prošao celu Evropu, dobar deo Rusije i bivših Sovjetskih republika. Devedesetih se borio na prostorima Bosanske krajine i bio je teško ranjen. Drugovi su ga odneli u mrtvačnicu, ali on je posle toga „vaskrsnuo“ kao iskušenik u manastiru Velika Remeta. Učio je predano, nije se odvajao od knjige, a kad nije čitao, vreme je proodio u molitvi. Rukopoložen je za monaha u svojoj četrdesetoj, a kasnije je nasledio počivseg igumana.
Stvarno želim da upoznam tog čoveka.

 

M--kCzKTBnDmtIueAMDKeXC10AoskBpBP3Npfa8ay3Nfvk7B60D4LJZttC90tSDjewjoCByZgPbvPhcNgyDg2aVI8Mac9toM5DwJagFUWqcsXCsKcxuPDEHE1DcF8WMhHm2qjNTYq_bw1dc45ZL1YcPZzsmOvt11xdcA-BOTlCsEI1xPJZ4E69zl3bYobje9cAPlDUXAMVzUsFAgOl4JcMw1zXVai0BLuMqWhLk6NfAB6xwUWVsFWZVmVC1zvkvkKSZNO5u0CpNWvtj6Zqp1O70Kp1UJ_08Ej_tUCJ_bKnw7xUx-V_O6_ktfx_r2o3CBED4N4agOs-SG_gtVL824N-LxELm6w9oMZKeek-f9q4uRbDPNlEiW4DRjI6MQXZk-_RoKbAeAifOShncUktsSZZIZks8bt93r9fvYWARsuSqleJ2a59hIBEDEX7Z78eda1_ikiSuFmLGFThiI7yeEbY_OOo1Am7SwpJzR-TDKCfzJh7vhKR18kjL7yX6UpxnfDc4lRV7OvwliNGKEB_T0yafKqqjdSL3Q-WYBn01ONcTmweQk5PafzQkDGyCWFOWvrMbqwCkacKBibFNdnB_Iw9S1KJBMUJ49JjcaQzRx4UWNjHWNj9Wld1MGhSQpI5LObV-95nHn6Rg6pDhRJrUJ-GWE_j-CDyrvnyCDADMNhKYcO9QRsOnC_UJomocJpgrWER9xfBGG4fzO6SXwaZ8rEUaZjhbplOdi-uPzhED44qjUJjhDiA=w960-h540-no
*
Na samom skretanju, s druge strane puta, otorena kapija i voće na prodaju. A kapija okićena zastavicama, ukrašena natpisima, slikama, cvećem, dekorisanim ukrasima. Uz sve to, dopire glasna muzika osamdesetih. Neki pop-rok.
Prelazim put i fotografišem.

335UTN5_tfqumPgNTUCzUWNEwwfcE7Yfy833HdJPofVXdhZ4kHGXmAYSMO8gjNJ4_dPS3yJ56dl3-jmw-bZzAdeGBB6nUKwr-XejiOi9DSWMo9FTvSEsxcOL9ModNLrMY_Au158la0yABUR5_W6Nd_Pk3Hu47MgbNEBQaKAr5Ir92R__iV94ieTo5wlomaY7mLCgfTHJy24s-3vd5io354huNs3GjYfnDmiqNmJbG3aWj9VZoFjPk3e4ua7hNWn-aU39XXW4tKuw1XIO5-jD_Al5CGJ4UvFCEviKWYHHLGmCXMDjEXAQeCuAlSK1QTUh5KNaTx5dSsKFiKVBr-cgvZi8HGl55pLj7Wwgiby5N89irIHUFiCAIjqoeOPwW0zKX9H0JWqKSdgusDySjMJrw6drbUUq0jJAxPy434HuSLcTjhPE_1LLFmaD-zs9FddOMDnHgEzbuhEFuVbe4r22dOvbyCbuskKN0NZw_5LNsKEvsA5mxNFWuN19wJTkvNkbF679VgeRXoQsC_4adRjs-B7t5T3DW175-OzeraAzW3TWvKS9ilSkIWS3nJDBSLiCL-G6eyr-Uvyi0Cd7dw5-V7gZfA9a7rGX7VPcNVlCpPUL9eP3RBjZg1grVM50RZhBgorHhgBf4oZY-EEHUzdAnbOweDSBzWShk23ev0DFgnetvamjBmZucOrGfUrLD6ndsOcZ3DP9iwC5FV-aOWXx84Cc2WPVNyq53Hi3wdDrTseWmfc69A=w960-h540-no
“Uđite slobodno”, obrati mi se čovek u kasnim pedesetim sa dugom prosedom kosom vezanom u rep.
Zahvalim i krenem unutra. Ne znam šta bih pre fotografisala. Ovde se prodaje prirodni med, kozji i ovčji sir, surutka, domaći sladoled, limunada, slatko i džemovi, cveće, kaktusi… Starinske vitrine oslikane tehnikom dekupaza, omoti long play ploča koji vise sa zidova, radio sa početka prošlog veka… čega sve ovde nema. Vlasnik me nudi da sednem, i popijem čaj ili kafu. Pominje svoju suprugu koja je živela u Holadniji i koja slika, a i on slika, oboje su pomalo umetnici.
Utom eto i nje, dolazi iz pravca kuće ali deluje nezainteresovano, užurbano i pomalo hladno. A Miki, njen muž, i ja pričamo, pominje mi neka imena biciklista koji su ovuda prolazili a koje i ja poznajem. Pa se dogovaramo da razmenimo Fejsbuk naloge i kazujem mu svoje ime.
“Radović?“, ponavlja pogrešno.
“Radojičic, Snežana Radojičić”, ubacuje se njegova supruga koja je u međuvremenu ponovo došla.”Žena koja je obišla svet biciklom i napisala o tome nekoliko knjiga.”
Često me ljudi prepoznaju, sviraju mi i mašu iz kola, zaustave me na ulici da me pitaju da li sam to ja, ali ovo je bilo potpuno neočekivano, pogotovu zbog onog maločas hladnog pozdrava.
“Nisam bila sigurna da ste to vi, dok nisam čula ime i prezime”, objašnjava mi Danijela-Daca, kako se zove.

2JDMHPauCzWJCV4Uoi5BS-TpzmvsWKodB9ctzjOx8ov1BE-gxOPh1t4zv0R2_wLKGnDfC1fRh6IKWMTa3mykVlDlf-tqx812mmPzdRKsDBsGTMYU9QfzIfEGEry-GvAGSQvoCbvVsiOXzqQfE0ekFjflh9LS1JLAuAWOd4RP6uUCUIyh3P5LGKgiai_8khDzsjhugsSU0adMYZs1MMAnHP-gfbgfWKELKjISRPsIyj0lvMMTNChzP-6swbZFzUAcWsPtp75NFa2NLFi5VcP4Gx9k__ocYOg6SAHVschHjOH9vz4PmkJPmLEXpHJA3P_nRp7PFnGyPYV3HGYG71hAffNUVcExdX3dse9ouiqERNAH78LleqXEsiOxXb6Lq03oarB-ghHPON1rUOZR-Ai0ygfb2Gw39aAoKXF61iYaxXptAIL9Qlp6OqT1Lk31Pjkcz56MnqKfu92fNdMJj9Ls5-KG2AwIZO9voDYmV9rQlf6sE3XLqcfBbrWDqVKQZlh43Gp0sh3ykZBimk9_SaFKG_4xidRpwfHpitfg11QAFxhSaMi-ZWwIBx828Oa2Dw1j9NHhHGud8A2SMdcHZgCfW0jo_UUQj_c_3Z6Dyh-lYZmx28AQqaHk1LlrRoxDj9QWd9OtWxJYuvHOLcDvaTL8qoDTmC-hoD48Qo5lsBFAY6zKxPmhAcu7GRhrN8mCuUGD1ZWTkVzuuvak5vRXBG6tUerMzHkfMSGe-lwKULi5YDiMzzgelw=w960-h540-no
Smejem se i pomalo mi je neprijatno. Ljudi koji me tako prepoznaju, obično su udivljeni, gledaju u mene netremice i stalno imam osećaj da bi trebalo nešto da uradim, nešto veliki wow, što bi opravdalo taj njihov način. Ali Daca nastavlja da nabraja činjenice o meni, bez ikakog ushićenja, pa ne osećam tu neprijatnost. I brzo skliznemo u pricu o njma dvoma, o tome kako su se upoznali stručnjak za naftne bušotine koji je radio u Turkmenistanu i ona koja je radila u Holandiji, iako su oboje već imali brakove iza sebe. I kako su održavali vezu na daljinu punih osam godina. Da bi pre tri godine najzad oboje došli u Srbiju i kupili kuću na ulazu u Veliku Remetu u kojoj planiraju da zauvek ostanu.
Pričaju mi i o igumanu Stefanu, koga izuzeto poštuju.
“On je prozorljiv”, kaže Danijela.
“Šta to tacno znači?“ pitam je.
“Vidi te jasno i zna tačno šta da ti kaže. Veliki je čovek, u to nema sumnje.“
“Jedva čekam da ga upozam”, odgovorim ustajući da pođem.
“Znaš šta”, iznenada će Danijela. “lepo ti poseti manastir, pa dođi ovde kod nas da spavaš, budi naš gost.”
Evo ga opet – čudo ljudske dobrote, ničim izazvano. Situacija u kojoj sam bila nebrojeno puta otkad putujem. Tek tako, nepoznati ljudi pozivaju mene nepoznatu na noćenje u svoju kuću.
“O, hvala veliko! Mislila sam da spavam u konacima ako mi iguman odobri, ali sad sam se predomislila.“

wv620fZaGbdQYrM4rNSWnUB8Kb5-qDZ_A3DFMchtYr-r_ZxtCpW6AEfWiTBcCQWvRutdyhzVNg5whUiUjX76tRw9DvEXJkIf8c1WNffEzKQbpIVDW9yCr104SSg61_Rj0DZsZMjYZKWk5rnoTUWeCRhwzt1Mm0pZ4fi8PnSSalOAgBLzTFb9IYrfjLi65NCPSpHGF13WeKqAcCwcLCBevWr8UNd-Bch5EuiHgai-kH2nL7LfgTXXV_t85ez44ZVrPZn2byLL5E7w6t_Ib4izV2EX8MWNRITgkPTQTFJHb8CPM3DsY7Pf9vGI_tXsubr_kZLiw45CWk1qpLqD0qIfjjaqanFEeaYEtrYlVnM-DB7Fj8-PNlBZuyFdlYc0g3NkQ_AVZLoYGSktbI46nXsYjBBcFBuwdTWM4rXEYp1npfTj88ltdTsuC5QaGhV4ozMOtMnYX2PghnLKnmV9BjoRX-GNse8dA_Jr-cX3Wc67Wzun8OD77l6Xi4dIPbmgIg-uE2UYE-7hCaJLyO-5_FFVMshQA-xCOEH5yGPeEDBUH8sd7BT7EhRtGQnQL1wTyc6eyFKQN5FTKdNZJhgTI1wnlHX3AJlP4EOUeP98HgR3K6ZpCvRo1H_ZBTIcIuatZA6e-GtGEeHa_l5hl0SRTI9D8WtEFwg_fPICe2N4jAZMJV-Pgd2n4H_uQRfQVER6OPeLNUSwyAeQXC90RR04sSfEHQo_GAmevqACcFuv2oFJgaEngcMfFw=w960-h540-no
Zapravo, i dalje bih želela da budem blizu velikom duhovniku zbog mogućnosti razgovora sa njim, ali niti sam sigurna da ću to želeti kad ga upoznam, niti da će mi on dopustiti ako budem želela, a naposletku, ne znam ni da li je tamo. Tako Danjeli obećavam da ću se najverovatije vratiti, osim ukoliko se ne dogodi da zaista silno poželim da ostanem u manastirskom konaku. Kao vernici i poštvaocu igumana, njoj je to sasvim prihvatljivo. Da mi svoju vizitkarticu da se javim šta god da odlučim.

*
u3JjfCLoN_-2D1MKuU4LTBhXoVOK23zLbbyOS8q9Qgj4Cobb1-rtGeourV6oxyjdAop8o_xfEOuqJ9qa_dNKyFlHUK-4tNORCQN2Yxa2hMKX9IbZiEcRHWf-UVEQH8RJEJYyTKsWfu8U7gIzbo0sZwYxFUsaQ3TBgTnIQusDf85G-mzcrWLeOHF2HYkYx7BVsFV_J6PJn5yRC5XoQBWzwvFooO26cSxB5L9YTLWUkGApfkzNXCy9d9EKlVafNksCnGNklzLFNQJ3AuXS7DoajiRri5xQESTbb_EO2p6B1FjXITvhvY6v9t8WOr768G404CM-U6kPnIQrJPO405f4RAae7Y_hUP2e9dFlveBl9iXRKwjq-nJoeRghE3BHi5Eb6aJIXClFFP-gBZCpQK7OfBhNJyzQ2vod1nqLD0NcsegduaHyAomJavFKGm1gxEguGleDjiXNbjTUmS3jnWHAcg9OQG7axqURObDvDdMHAgwNHEg1apMqwSSmk50eZEHrBU3xqsYqQN1xBOCTFqIWEtRbgHuULp8hTwj--9X8IUXbHHbM8lEPN-MAurRhuXMtzlMkAGJh3d2aH7X3gnKYxXM1HRVEur_b_N1Zd10LGgt2vlrcqFEAA0n0VLwa6etUpxz7dRf3Ybk4CBK_bZp4CDdM3KrqEa07QvjvON0FYgPRdPLi0Fl2lCTmCXcAmJoU715IuaylIz28h8kwF_IpXswnzxv5n_wDmFNtNwnzidGcIlTpdg=w509-h904-noManastir Velika Remeta prepoznatljiv je po najvišem zvoniku od svih ovdašnjih manastira – visok je skoro četrdeset metara. Kažu da se sa njega vidi ceo Srem, ali je ulaz u zvonik zatvoren, iz sigurnosnih razloga, pošto se stepenište urušava. Oko zvonika nalaze se konaci, tako da i, daleka izgleda kao mala tvrđava usred koje se uzdiže osmatračnica.
Na ulazu kupujem dve sveće koje ću zapaliti za pocivše roditelje, a monah koji ih prodaje poklanja mi i knjižicu Pajsija Hilandarca.
Ulazim u crkvu, koja zaista deluje moćno. Vanvremesnki mirno, kao da je nisu doticala brojna zla koja su se dešavala oko nje. I Danijela mi je natuknula nešto o srpskoj deci i ustaškim pokoljima, te kosturnicama koje se nalaze u temeljima zdanja. Ali ne mogu da o tome razmišljam. Prija mi mir i spokoj koji osećam. Odlazim u kapelicu da zapalim sveće a onda potražim igumana Stefana.
Monah na ulazu rekao mi je u kojoj prostoriji prima posetioce, te da sačekam ispred svoj red. Spuštam težak ruskak i sedam na klupu ispred otvorenih vrata. Unutra su dve žene, a nasuprot njih otac Stefan, krupan čovek sa dugom sedom bradom, koji im nešto priča. Vidi me kroz otvorena vrata, pa mu se naklonim glavom. Dve žene ubrzo izađu, a umesto njih ulete neki ljudi koji su tek stigli. Ne znam da li su možda ranije bili ovde, pošto sam ja jedina pred vratima. Ipak, ne ide da se ljutim na ovakvom mestu, već slegnem ramenima i nastavim da čekam.
Utom, izlazi iguman. Skačem da ga pozdravim, a on mi daje komad vrele gibanice sa krompirom koju su očito oni uskoci doneli. Kida gibanicu rukom i jednu polovinu daje meni, drugu sam jede.
I pita me odakle sam, pošto on sad mora za Beograd, na koncert u Saboroj crkvi povodom praznika autokefalnosti srpske crkve.
“Dobro”, kažem. Ionako nemam neki određen razlog zašto sam tu, niti neka pitanja koja bih mu postavila.

36.jpg?resize=1500%2C844
“Ali lako ćemo ako ste vi u Beogradu”, nastavlja otac.
“I jesam i nisam, ali nema problema”, kazem.
Iguman ulazi nazad u onu prostoriju pa opet izlazi, noseći u ruci još veći komad gibanice.
“Probajte ovu”, nudi me. “I sedite tu i na miru pojedite.“
Zahvalim mu i poslušam. Odlicna gibanica. Ipak, ona prva mi je bila bolja.

*
Nešto kasnije sedim u kući mojih domaćina Mikija i Dace, nastavljajući naš neobavezni razgovor od popodne. Danijela sprema večeru, pa joj ispričam epizodu sa ocem Stefanom.
“Mora da sam mu delovala pregladnelo čim mi je dva puta izneo gibancu”, našalim se.
“Ne-ne, nema to veze sa tim. Rekla sam ti da on nepogrešivo cita ljude. A sa tobom je podelio hranu, što je velika čast. Možeš se osećati veoma počastovanom, iako nisi imala prilike da s njim razgovaraš. “

HUdSkC0KGxU5lPTky_wwYN29XhE6z6TStzw3M1RIvPqQB-o2NALuCeCv7iihJynSdhlGHXuJMLZigBYmrm714VXeFVKVOP0jw9dUHAxhYl_4L1VF3JkWtVXpXiRXd11QAOVayXvwKABjsQ3rkIw0ri1bfWxr-XimpIOCYfCWVp7iHW7nrBNERVXKnuIbvC1bXFezkenuNDFqhPesbhdh-GZlMdYBhgOWVzRWfcyzTicLrl-ckECTOLRD0BlFhSG6v-PP9L1iemIyMErpbSlaAU-zxHoMsPscOpvimS9AxIV8ZDK8qlzcoN3_-3Po8_k8jk198lZuNj9M23JsEazAvNMJR6W0rmnrUhY7eWi1OJfUNChY-W45qtfdSYMIwBmxAQC10yz9vGiE41t6Uoj9R4cszrXvRxeWUleUzk3DS1pb_FnQ4u-GV2hwTxcbG_zIBxWF2qxCFVGCqrmbWgl8AmhpaUeAiVZQsx_cAnjM-HVb46dGiy6-XjK8c1Y3vxpJqHmllJ7HC4nXiRvAF0KFz4XzxnZx8FINsyipsTU4P_R9oP4ZWNfvirw4vkmRtzewqI43s0i0Thrq4jiExt4hvDqIy8UmszM3FgkOkkQXm5eogIyqyllxqkOkHz1y3TfLHG_nzJBLM9O9PHCZ62t_HyZ0yxUtNDZlipZseSndshqN8gW-pyC5Gka2Pb_zpNAxpF14b3WF68-OFKjArDJJycfHplq32AFTIShEMGliPMZeNDOVgw=w1607-h904-no
Ne znam šta da mislim o tome što je rekla. Jeste bilo malo neočekivano, ali opet, tako prirodno, da se nisam nimalo iznenadila. Normalna ljudska reakcija, rekla bih. Gest dobrog čoveka.
Kao što je i njihov poziv gest dobrih ljudi.
“Mi nikada nikoga nismo ovako pozvali”, otkriva mi Danijela.
“Iskreno sam srećna zbog celog ovog neobicnog spleta događaja. I zahvalna. Napolju je tako hladno čim je sunce zašlo”, dodam. Zaista ne bih volela da sam noćas morala da kampujem.

*****
Kupujući moje knjige, direktno pomažete moje putovanje oko sveta. Pogledajte dostupne naslove i naručite ih preko sajta.



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 11:42 26.10.2019

živeti slobodno

- jer,kupujući moje knjige, direktno pomažete u putovanju mi oko sveta

снагу воље ........а богме и тела
гђе Снеже треба ..,,,..подржати ,
уживати у глоб тротерству јој
и искрено у........ њем' завидети,

упс
alselone alselone 12:41 26.10.2019

Divno

Stvarno si žena zmaj.

Fruška gora je super i što što kažeš komotno može da se proglasi za svetu planinu uzevši u obzir broj manastira.

Na FG postoji još jedan zanimljiv lokalitet - Vrnička kula. Veruje se da je Vrdnička kula sagrađena u doba Rimljana, kao jedno od utvrđenja koja su služila za zaštitu Srema i grada Sirmiuma. Cilj ove odbrambene linije bio je da zaštiti teritoriju Rimskog carstva od plemena koja su dolazila sa severa, preko Dunava.

Potpuno je Game of thrones momenat. Ideš kroz šumu i samo u jednom momentu na susednom brdu ugledaš kulu kako samotno stoji u sred šume. Da igram Skyrim bio bih ubeđen da je tu neka kraljica i tek pošto središ tu kulu možeš na sledeći novo.
mariopan mariopan 13:10 26.10.2019

Re: Divno

Stvarno si žena zmajica.

Ja sutra krećem na Frušku goru, u Vrdnik, i namravam da posetim što više mogu manastira, i da vidim vrdnicku kulu o kojoj pise Alselone.

proroda je velicanstvena, jedva čekam da sve to vidim i uslikam pa možda uradim i koju sliku?
Idem sa sestrom a ona vodi i kuče, tako da ćemo videti sta mozemo u datim okolnostima.

Snežo zmaj ženo, ne miruješ ali je najvaznije da u tome neizmerno uzivaš.
alselone alselone 13:43 26.10.2019

Re: Divno

i da vidim vrdnicku kulu o kojoj pise Alselone.


Super, i treba.

Moramo sami posećivati ako neće već prečani. Tipa, u Beogradu postoji Kula Nebojša. Kula Nebojša je sagrađena cirka 1000 godina posle Vrdničke kule i bila je na RTS-u više puta nego Sombor ili Zrenjanin kao celi gradovi, zajedno. "Glupa" kula.
predatortz predatortz 15:05 26.10.2019

Re: Divno


Na FG postoji još jedan zanimljiv lokalitet - Vrnička kula. Veruje se da je Vrdnička kula sagrađena u doba Rimljana, kao jedno od utvrđenja koja su služila za zaštitu Srema i grada Sirmiuma. Cilj ove odbrambene linije bio je da zaštiti teritoriju Rimskog carstva od plemena koja su dolazila sa severa, preko Dunava.


Nabacio di mi ideju za "izviđanje" sa klincima.

Snežo, mahanje.
alselone alselone 16:08 26.10.2019

Re: Divno

Nabacio di mi ideju za "izviđanje" sa klincima.


Relativno blizu je i hotel Norcev, ima bazen i saunu. Dođete ujutru, šetate do kule, napravite avanturu kroz šumu, zatim u hotel, klinci u baze, ti u saunu da se preporodiš, još malo proplivaš sa njima, zatim ručak u hotelu* i kući. Odličan dan.

*Cene su malo jače ali se besplatno može otvoriti kartica lojalnosti koja nosi 30% popusta. Sa tim popustom cene su normalne, kao u gradu.
alselone alselone 16:11 26.10.2019

Re: Divno

U Vrdinku je i manastir mala Ravanica. Tu su prenete mošti kneza Lazara u jednom momentu a i danas je tamo izlošen deo mošti. To nemoj propustiti.
predatortz predatortz 16:19 26.10.2019

Re: Divno

alselone
U Vrdinku je i manastir mala Ravanica. Tu su prenete mošti kneza Lazara u jednom momentu a i danas je tamo izlošen deo mošti. To nemoj propustiti.


Hvala ti za ove informacije. Inače smo u fazonu da "otkrivamo" Vojvodinu i mogu ti reći da nam to prija.
mariopan mariopan 18:00 26.10.2019

Re: Divno

alselone
i da vidim vrdnicku kulu o kojoj pise Alselone.


Super, i treba.

Moramo sami posećivati ako neće već prečani. Tipa, u Beogradu postoji Kula Nebojša. Kula Nebojša je sagrađena cirka 1000 godina posle Vrdničke kule i bila je na RTS-u više puta nego Sombor ili Zrenjanin kao celi gradovi, zajedno. "Glupa" kula.


Tako jee
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:59 26.10.2019

Re: Divno

alselone
U Vrdinku je i manastir mala Ravanica. Tu su prenete mošti kneza Lazara u jednom momentu a i danas je tamo izlošen deo mošti. To nemoj propustiti.


Vrdnik se, kao i skoro svi ostali fruškogorski manastiri, dograđuje i u toku su veliki građevinski radovi, tako da nije bio moguć ulaz u crkvu. Videćeš u narednim nastavcima.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:06 26.10.2019

Re: Divno

Moramo sami posećivati ako neće već prečani. Tipa, u Beogradu postoji Kula Nebojša. Kula Nebojša je sagrađena cirka 1000 godina posle Vrdničke kule i bila je na RTS-u više puta nego Sombor ili Zrenjanin kao celi gradovi, zajedno. "Glupa" kula.


E, jeste 1000 godina, evo na vikipediji piše da je Vrdnička kula sagrađena u 13. veku. A ova Nebojšina samo 2 kratka veka kasnije. Piše da su tu (oko V-kule) nađeni neki ostaci rimskog krša iz 3. veka koji ukazuju da je tu možda bilo utvrđenje, ali toga imaš i ispod Kalemegdana, još lepše i starije! Izpod Kališa imaš ozbiljan sistem katakombi i čitavu vodovodnu mrežu koja se proteže preko pola Beograda, a koju su još onomad izgradili Rimljani... bejah dole, videh svojim očima).

Sa svim ostalim se slažem, Fruška gora je super mesto, a i mi prečani smo voleli da je obiđemo, uključujući i manastire (mada je meni to relativno dosadno, jer mi religiozna duhovnost nije nikad bila na jako visokom nivou, a i brate, ono, vidiš jedan manastir - video si ih skoro sve). Obilazili ih ovako kao Snežana, planinarskim metodama. A neki od nas su to sve i izbiciklali. Mada sad čujem, možda si mi i ti to potvdio, da ima dosta divlje gradnje i da se polako pretvara u vikendašku lokaciju tipa Zlatibora (mog zelenog), što je stvarno šteta.

alselone alselone 19:33 26.10.2019

Re: Divno

E, jeste 1000 godina, evo na vikipediji piše da je Vrdnička kula sagrađena u 13. veku. A ova Nebojšina samo 2 kratka veka kasnije. Piše da su tu (oko V-kule) nađeni neki ostaci rimskog krša iz 3. veka koji ukazuju da je tu možda bilo utvrđenje, ali toga imaš i ispod Kalemegdana, još lepše i starije! Izpod Kališa imaš ozbiljan sistem katakombi i čitavu vodovodnu mrežu koja se proteže preko pola Beograda, a koju su još onomad izgradili Rimljani... bejah dole, videh svojim očima).


To je zato što se napajaš sa Vikipedije. Kada lepo kažem 1000 godina, onda je 1000 godina.

Imaš katakombe i ispod Petrovaradina, išao sam sa licenciranim vodičem. Spuštali smo se 3, 4 nivoa ispod i tu je već voda. Legenda kaže da postoje i dublji spratovi i da čak postoji tunel ispod Dunava na drugu stranu.
alselone alselone 19:35 26.10.2019

Re: Divno

vidiš jedan manastir - video si ih skoro sve


Au brate kako grešiš.

Vidi ovo i reci gde si video ranije osim na filmu

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:42 26.10.2019

Re: Divno

alselone


Imaš katakombe i ispod Petrovaradina, išao sam sa licenciranim vodičem. Spuštali smo se 3, 4 nivoa ispod i tu je već voda. Legenda kaže da postoje i dublji spratovi i da čak postoji tunel ispod Dunava na drugu stranu.


Da, videla sam da to sad ima i baš bih želela da prođem tu turu.
alselone alselone 19:46 26.10.2019

Re: Divno

Da, videla sam da to sad ima i baš bih želela da prođem tu turu.


Oficijelni deo prolaska, onaj koji je dozvoljen, je dosta manji od prohodnog dela. Sa druge strane taj deo je proveren i siguran.

Nas je vodič vodio i tamo gde nije baš dozvoljeno, bili smo jako mala grupa i tako smo se dogovorili sa njim.

Drage volje bih podelio sa tobom kontakt vodiča, ali to je bilo 2007. godine.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:59 26.10.2019

Re: Divno

alselone

To je zato što se napajaš sa Vikipedije. Kada lepo kažem 1000 godina, onda je 1000 godina.


Jeste, rekla ti neka baba koja se tu vrzmala, i skupljala pečurke.



Imaš katakombe i ispod Petrovaradina, išao sam sa licenciranim vodičem. Spuštali smo se 3, 4 nivoa ispod i tu je već voda. Legenda kaže da postoje i dublji spratovi i da čak postoji tunel ispod Dunava na drugu stranu.


Aha, ima sedam nivoa, i ja sam se spuštao tamo, ali bez licenciranog vodiča, uz Ariadninu nit. Zapravo, imao sam drugara sa faksa koji je novosađanin i koji je to istraživao sam, kao mali, i bez znanja roditelja, i napravio je mape, jako dobre, on nas je tamo vodio prvi put, posle samo išli sami. Ima i deo koji je pod vodom, ovamo prema Dunavu, uz obaveznu legendu koja kaže da ti hodnici izlaze negde sa druge strane reke.

Ne znam da li su sad malo očistili te katakombe, ali je onomad '90. bilo leglo novosadskih narkomana, ono tamo oko ulaza iza Muz. Akademije si mogao da se ozbiljno izbodeš na špriceve i umeljaš u govna. Plus beskućnici svih vrsta su tu imali smeštaj. Inače, tu je posle živeo i onaj Firer*, kad je otkrio da je trandža, pa ga odbaciše jadnog (ne znam da li si gledao dokumentarac o njemu/njoj, izvanredan je, mislim i dokumentarac i taj Firer, sasvim ok lik kad je malo pojasnio svoj slučaj i kako ga je život odveo do nacista i nazad, bilo mi iskreno žao čoveka).

Samo, te katakombe nisu napravili Rimljani kao ove naše, beograCke, nego austrougari, zapravo onaj Francuz, Markiz Voban, kako li se zvao, koji se istakao u pravljenju tvrđava diljem Europe onog vremena (18. vek). Ali dobro su ih napravili, definitivno, ovo kažem samo da se zna šta je starije.

*Nije Firer, to je onaj drugi majmun, ovaj se zvao Adolf, valjda, a sad je Dajana. link
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:12 26.10.2019

Re: Divno

srdjan.pajic


Ne znam da li su sad malo očistili te katakombe, ali je onomad '90. bilo leglo novosadskih narkomana, ono tamo oko ulaza iza Muz. Akademije si mogao da se ozbiljno izbodeš na špriceve i umeljaš u govna. Plus beskićnici svih vrsta su ti imali smeštaj. Inače, tu je posle živeo i onaj Firer, kad je otkrio da je trandža, pa ga odbaciše jadnog (ne znam da li si gledao dokumentarac o njemu/njoj, izvanredan je, mislim i dokumentarac i taj Firer, sasvim ok lik kad je malo pojasnio svoj slučaj i kako ga je život odveo da nacista i nazad, bilo mi iskreno žao čoveka).


Jesu, postoji ozbiljna organizacija koja čisti katakombe, šerovala sam njihovu prvu akciju pre par godina, kad su iznosili đubre iz tunela pod tvrđavom. Sad je, koliko sam razumela, to u neuporedivo boljem stanju jer se redovnije čisti.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:14 26.10.2019

Re: Divno

alselone
vidiš jedan manastir - video si ih skoro sve


Au brate kako grešiš.

Vidi ovo i reci gde si video ranije osim na filmu



Neš verovati, ali sam sticajem okolnosti obišao manjeviše sve (bar ove viđenije) manastire po Srbiji (i Crnoj gori). I one na Kosovu, malo pre nego što je to postala druga država. Ne što sam nešto bio blesav za manastirima, nego nam je to uvek nakako bilo uzput gde god smo pećinarili, a osim njih obično tamo nema ništa drugo zanimljivo izgrađeno pa smo svraćali, ono, kad smo već tu, i ako imamo vremena. I sve je to manjeviše isto.

A jesam pomenuo da smo tamo pored onog manastira Rača, na Tari, vidi se iz manastira a i sa jednog od onih vidikovaca pored, mi (SOB) podigli onu krstaču na vr' brda, free of charge? To je bio baš lep poduhvat u tehničkom smislu, mi smo obradili vrh u tom kanjonu, za betoniranje, vojska donela helikopterom krstaču, mi je naveli na stalak i onda zabetonirali. Mislim da imam negde i slike sa te mobe.



srdjan.pajic srdjan.pajic 20:22 26.10.2019

Re: Divno

Snezana Radojicic
srdjan.pajic


Ne znam da li su sad malo očistili te katakombe, ali je onomad '90. bilo leglo novosadskih narkomana, ono tamo oko ulaza iza Muz. Akademije si mogao da se ozbiljno izbodeš na špriceve i umeljaš u govna. Plus beskićnici svih vrsta su ti imali smeštaj. Inače, tu je posle živeo i onaj Firer, kad je otkrio da je trandža, pa ga odbaciše jadnog (ne znam da li si gledao dokumentarac o njemu/njoj, izvanredan je, mislim i dokumentarac i taj Firer, sasvim ok lik kad je malo pojasnio svoj slučaj i kako ga je život odveo da nacista i nazad, bilo mi iskreno žao čoveka).


Jesu, postoji ozbiljna organizacija koja čisti katakombe, šerovala sam njihovu prvu akciju pre par godina, kad su iznosili đubre iz tunela pod tvrđavom. Sad je, koliko sam razumela, to u neuporedivo boljem stanju jer se redovnije čisti.


A čini mi se da su i zatvorili neke od tih ulaza, sećam se da sam pre x godina na nekom Egzitu ili pre toga skoknuo tamo da ždraknem.
macak.tosa031 macak.tosa031 09:02 27.10.2019

Re: Divno

mariopan
Stvarno si žena zmajica.

Ja sutra krećem na Frušku goru, u Vrdnik, i namravam da posetim što više mogu manastira, i da vidim vrdnicku kulu o kojoj pise Alselone.

proroda je velicanstvena, jedva čekam da sve to vidim i uslikam pa možda uradim i koju sliku?
Idem sa sestrom a ona vodi i kuče, tako da ćemo videti sta mozemo u datim okolnostima.

Snežo zmaj ženo, ne miruješ ali je najvaznije da u tome neizmerno uzivaš.

Ja bio na Fruškoj gori u subotu.
Pre toga bio pre mesec dana.
A pre toga bio pre još mesec dana.
macak.tosa031 macak.tosa031 09:09 27.10.2019

Re: Divno

srdjan.pajic
Moramo sami posećivati ako neće već prečani. Tipa, u Beogradu postoji Kula Nebojša. Kula Nebojša je sagrađena cirka 1000 godina posle Vrdničke kule i bila je na RTS-u više puta nego Sombor ili Zrenjanin kao celi gradovi, zajedno. "Glupa" kula.


E, jeste 1000 godina, evo na vikipediji piše da je Vrdnička kula sagrađena u 13. veku. A ova Nebojšina samo 2 kratka veka kasnije. Piše da su tu (oko V-kule) nađeni neki ostaci rimskog krša iz 3. veka koji ukazuju da je tu možda bilo utvrđenje, ali toga imaš i ispod Kalemegdana, još lepše i starije! Izpod Kališa imaš ozbiljan sistem katakombi i čitavu vodovodnu mrežu koja se proteže preko pola Beograda, a koju su još onomad izgradili Rimljani... bejah dole, videh svojim očima).

Sa svim ostalim se slažem, Fruška gora je super mesto, a i mi prečani smo voleli da je obiđemo, uključujući i manastire (mada je meni to relativno dosadno, jer mi religiozna duhovnost nije nikad bila na jako visokom nivou, a i brate, ono, vidiš jedan manastir - video si ih skoro sve). Obilazili ih ovako kao Snežana, planinarskim metodama. A neki od nas su to sve i izbiciklali. Mada sad čujem, možda si mi i ti to potvdio, da ima dosta divlje gradnje i da se polako pretvara u vikendašku lokaciju tipa Zlatibora (mog zelenog), što je stvarno šteta.


Što se toga tiče - u pravu si!
Svi su građeni gotovo tipično - pravougla građevina sa unutrašnjim dvorištem.
Razlika je u veličini - i veličini (same) crkve u unutrašnjem dvorištuu.
Svejedno, meni je uvek drago da uđem, npr. u crkvicu u Velikoj Remeti - a gde su mi deca krštena.
A jedno vreme je moja sestra (pčelarstvo joj hobi) držala košnice uz sam manastir - pa smo malo meda nama, malo njima (njima zaista malo, jer nisu hteli nimalo).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:08 27.10.2019

Re: Divno

To je zato što se napajaš sa Vikipedije. Kada lepo kažem 1000 godina, onda je 1000 godina.

Људи, ми сми били озбиљно Римљани.
Баш баш.
Па шта мислите, да тешка провинција даје толике императоре?

А онда су нам дошли наши Астерикси и Обелисци и сјебали нам концепт.
tasadebeli tasadebeli 09:21 28.10.2019

Re: Divno

predatortz


Hvala ti za ove informacije. Inače smo u fazonu da "otkrivamo" Vojvodinu i mogu ti reći da nam to prija.

Nabacio di mi ideju za "izviđanje" sa klincima.

Snežo, mahanje.



Што само Војводину?

Велика смо ми земља.

Србија.


Сербиа, што би рекао Црњански.


Од Севера ка Југу и од Истока паке до Запада.

Барем када су Свете Горе у питању.

Да се придружим свим захвалностима за овај путопис и коментаре и да ти кажем, Предо, да сам у другом делу овог блогосписа набацио још једну идеју за извиђачки излет са клинцима.

Три Свете Горе, Предо, три!












predatortz predatortz 09:26 28.10.2019

Re: Divno

Да се придружим захвалностима за овај путопис и да ти кажем, Предо, да сам у другом делу овог блогосписа набацио још једну идеју за извиђачки излет са клинцима.

Три Свете Горе, Предо, три!


Odoh odmah da baČim pogled. Hvala!
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:18 26.10.2019

Lepa tura!

Gde si, Snežana, nema te na blogu više, jel to sad samo tamo kod blogija na fejsbuku objavljuješ?

Jel znaš da je Gaga (kod nas u klubu smo je zvali Rajbla) bila moj tečajac na kursu pećinarenja, tamo neke davne 1996. ili 7, ne mogu se više setiti, ja samo joj pokazivao, čvorove, prečkanje, abzel (sa i bez gaća) i vodio je na njen prvi pećinarski teren na Beljanicu? Mala, žilava, a drugarčina, bavila se speleologijom nekoliko godina, ali onda pobeže na te ekstremne neke sportove, koji su dosta fizički lakši od speleologije. Ona je najbliže što sam se primakao Maunt Everestu.

Nažalost, izgubili smo kontakt, mada čujem ponešto o njoj preko raznih kanala, zna je i ovaj Vlada sa kojim si me upoznala.

Svejedno, drago mi je da si on the road again, što se kaže.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:26 26.10.2019

Re: Lepa tura!

srdjan.pajic
Gde si, Snežana, nema te na blogu više, jel to sad samo tamo kod blogija na fejsbuku objavljuješ?

Jel znaš da je Gaga (kod nas u klubu smo je svali Rajbla) bila moj tečajac na kursu pećinarenja, tamo neke davne 1996. ili 7, ne mogu se više setiti, ja samo joj pokazivap čvorove, prečkanje, abzel (sa i bez gaća) i vodio je na njen prvi pećinarski teren na Beljanicu? Mala, žilava, a drugarčina, bavila se speleologijom nekoliko godina, ali onda pobeže na te ekstremne neke sportove, koji su dosta fizički lakši od speleologije. Ona je najbliže što sam se primakao Maunt Everestu.

Nažalost, izgubili smo kontakt, mada čujem ponešto o njoj preko raznih kanala, zna je i ovaj Vlada sa kojim si me upoznala.

Svejedno, drago mi je da si on the road again, što se kaže.




E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka
alselone alselone 19:43 26.10.2019

Re: Lepa tura!

Vidim da planiraš da ispuniš svoju davnu želju, da posetiš Galapagos.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:13 26.10.2019

Re: Lepa tura!

alselone
Vidim da planiraš da ispuniš svoju davnu želju, da posetiš Galapagos.



Nadam se da ću je ispuniti
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:44 26.10.2019

Re: Lepa tura!

Snezana Radojicic

E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka


Da, da, dobra je Rajbla.

...

A ideš ovako posred Amazonije (vidim da ti je Manaus na putu, a on je baš, onako, usred džungle)?Pretpostavljam da su braća Brazilci to raskrčili, da moš da se prođe i da nema više onih Indijanaca što ljudima smanjuju glave.

Ja juče operisao herniju, ne pitaj me kako sam je dobio, ali sam se bio već neko vreme bacio na biciklanje u nameri da te dočekam u formi kad dođeš, ali sad moram malo da se ladim. Mada, vidim da imam fore...sem ako nisi skroz promenila plan pa ni nećeš na ovu našu stranu, što će ti biti velika greška, nadam se da nisi.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 08:57 27.10.2019

Re: Lepa tura!

srdjan.pajic
Snezana Radojicic

E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka


Da, da, dobra je Rajbla.

...

A ideš ovako posred Amazonije (vidim da ti je Manaus na putu, a on je baš, onako, usred džungle)?Pretpostavljam da su braća Brazilci to raskrčili, da moš da se prođe i da nema više onih Indijanaca što ljudima smanjuju glave.

Ja juče operisao herniju, ne pitaj me kako sam je dobio, ali sam se bio već neko vreme bacio na biciklanje u nameri da te dočekam u formi kad dođeš, ali sad moram malo da se ladim. Mada, vidim da imam fore...sem ako nisi skroz promenila plan pa ni nećeš na ovu našu stranu, što će ti biti velika greška, nadam se da nisi.


Ovo nije moja ruta, skinulua sa LP, ja ću već po običaju nekom svojom trasom.
Nisam promenila plan, kad-tad dolazim tamo, nadam se dok mi ne istekne viza (2026), jer mi je cimanje da je vadim ponovo.

Zar si morao da operišeš herniju? Mene je spaslo nakon onih vežbi pešačenje, ali baš-baš me je spaslo, imala sam, uprkos vežbama, dve godine boluckanja i tako to, a otkako sam počela da pešačim po 10+ km, kao rukom odneto. Jedino sad kad zaglavim po 5-6 dana u polusedećem položaju zbog pisanja, pa ne mrdam ni do prodavnice, zna da počne da zateže, onda odradim par vežbi i bude super.
Tako da srdačno preporučujem hodanje jer operacija je sanirala posledicu, međutim, uzrok je u tome šta tvoji mišići rade odnosno ne rade kako treba kičmi. A to se reguliše samo aktivacijom tih mišića. Koja kreće iz mozga, jer mozak šalje signal mišiću. Treba rekodirati tu vezu da mozak opet ne bi slao pogrešne signale i mišići se nepotrebno grčili i kad nemaju stres i opet ulazili u stanje senzomotorne amnezije iz koje se pravi štetan pritisak na kičmu i zglobove...

Znači, Tomas Hanna da se iščita i da se shvati princip, te da se rade te vežbe.

Od
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:57 27.10.2019

Re: Lepa tura!

Zar si morao da operišeš herniju?


Nije diskus hernija, nego ona druga...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:14 27.10.2019

Re: Lepa tura!

srdjan.pajic
Zar si morao da operišeš herniju?


Nije diskus hernija, nego ona druga...


Hijatus hernija? Ima bre hernija koliko ne želiš

Ili si samo kilav
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:49 27.10.2019

Re: Lepa tura!

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Zar si morao da operišeš herniju?


Nije diskus hernija, nego ona druga...


Hijatus hernija? Ima bre hernija koliko ne želiš

Ili si samo kilav


Kilavi radovan, plus godine staža. Nije hijatus, nego inguinal, ta je najčešća, kod nas pravih muškaraca.

Znaš kako sam je zaradio: usred onih kućnih radova kad smo stavljali pločice, mi crknu vrata na garaži. I kako nisam imao vremena da popravljam onaj motor, dizao sam ih ručno, što je dosta veliko cimanje da krenu, onda ih donvati onaj feder pa je lakše. I tu je uvek bio neki krš pa ne mogoh lepo da se podvučem i da ih dižem "iz nogu", nego sve iz pojasa. E, pa posle jedno stotinak puta, pošto nisam baš pratio docsove blogove o powerliftingu, a u teretane nikad išao nisam, cimnem ih malo jače, i... jebi ga. Izdržao sam godinu i po dana tako, i konačno otišao da me zakrpi čika doktor.

A leđa me ne muče, mada radim neke vežbe istezanja redovno, pogotovu otkad sam se bacio na biciklu. Ne mogu sad da planinarim, jer mi je slobodno vreme jako ograničeno, a ova mala je prevelika za ranac , plus se vrpolji i neće da sedi, a još je mala da bi sama hodala duže uzbdro, tako da za sada samo opalimo po neki kamp, ili gledamo planinu iz daleka...da, i učimo da vozimo bicklu, to jesto onaj mali strajder, tako smo i sa starijom. Jedino još ne može da dovati zemlju, pa uglavnom ja guram, što je sa kilom bogami bilo mučenje. Ali, evo je, samo što nije, već prstićima može da pipne zemlju, uskoro će moći da se odguruje, i ode...

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:36 27.10.2019

Re: Lepa tura!

srdjan.pajic
Ali, evo je, samo što nije, već prstićima može da pipne zemlju, uskoro će moći da se odguruje, i ode...




macak.tosa031 macak.tosa031 13:18 28.10.2019

Re: Lepa tura!

srdjan.pajic
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Zar si morao da operišeš herniju?


Nije diskus hernija, nego ona druga...


Hijatus hernija? Ima bre hernija koliko ne želiš

Ili si samo kilav


Kilavi radovan, plus godine staža. Nije hijatus, nego inguinal, ta je najčešća, kod nas pravih muškaraca.

Znaš kako sam je zaradio: usred onih kućnih radova kad smo stavljali pločice, mi crknu vrata na garaži. I kako nisam imao vremena da popravljam onaj motor, dizao sam ih ručno, što je dosta veliko cimanje da krenu, onda ih donvati onaj feder pa je lakše. I tu je uvek bio neki krš pa ne mogoh lepo da se podvučem i da ih dižem "iz nogu", nego sve iz pojasa. E, pa posle jedno stotinak puta, pošto nisam baš pratio docsove blogove o powerliftingu, a u teretane nikad išao nisam, cimnem ih malo jače, i... jebi ga. Izdržao sam godinu i po dana tako, i konačno otišao da me zakrpi čika doktor.

A leđa me ne muče, mada radim neke vežbe istezanja redovno, pogotovu otkad sam se bacio na biciklu. Ne mogu sad da planinarim, jer mi je slobodno vreme jako ograničeno, a ova mala je prevelika za ranac , plus se vrpolji i neće da sedi, a još je mala da bi sama hodala duže uzbdro, tako da za sada samo opalimo po neki kamp, ili gledamo planinu iz daleka...da, i učimo da vozimo bicklu, to jesto onaj mali strajder, tako smo i sa starijom. Jedino još ne može da dovati zemlju, pa uglavnom ja guram, što je sa kilom bogami bilo mučenje. Ali, evo je, samo što nije, već prstićima može da pipne zemlju, uskoro će moći da se odguruje, i ode...


Pošto i sam često nešto građevinarim (betoniram, zidam, ...), na vreme sam prestao da manipulišem (sa) punim džakovima cementa (50 kg).
Sada obavezno, uz pomoć neke plastične kofe, redukujem masu džaka cementa makar do 25 kg - i milina.
Ne želim da se okilavim kao ti. Mada se nikada ne zna pri kakvim aktivnostima može da dođe do istoga.
PS. Mada, može da se primeti, sada kako više nisi kilav, da pišeš uljudnije i čovečanskije ove komentare.
Milan Novković Milan Novković 09:57 29.10.2019

Re: Lepa tura!

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Gde si, Snežana, nema te na blogu više, jel to sad samo tamo kod blogija na fejsbuku objavljuješ?

Jel znaš da je Gaga (kod nas u klubu smo je svali Rajbla) bila moj tečajac na kursu pećinarenja, tamo neke davne 1996. ili 7, ne mogu se više setiti, ja samo joj pokazivap čvorove, prečkanje, abzel (sa i bez gaća) i vodio je na njen prvi pećinarski teren na Beljanicu? Mala, žilava, a drugarčina, bavila se speleologijom nekoliko godina, ali onda pobeže na te ekstremne neke sportove, koji su dosta fizički lakši od speleologije. Ona je najbliže što sam se primakao Maunt Everestu.

Nažalost, izgubili smo kontakt, mada čujem ponešto o njoj preko raznih kanala, zna je i ovaj Vlada sa kojim si me upoznala.

Svejedno, drago mi je da si on the road again, što se kaže.




E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka

Snežana, pa gde će ti duša, kako ti nije žao nas kućnih paRcova

Svaka čast
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:31 29.10.2019

Re: Lepa tura!

Pošto i sam često nešto građevinarim (betoniram, zidam, ...), na vreme sam prestao da manipulišem (sa) punim džakovima cementa (50 kg).


A, tako i ja sad radim, to jest ne uzimam one džakove od 80 funti, nego one sledeće manje, 40 ili 60, zavisi šta je unutra. Jeste malo skuplje, ali, brate, sad znam kakva je jebada od hernije i operisati je. No, za sada sam završio sa tim teškim radovima, ostalo mi da uradim pod kod mlađe ćerke u sobi, i posle u gostinjskoj, da se konačno ratosiljam prokletih tepiha. Ali to je laća, laminat, to ću na proleće da slupam, i onda je gotovo sa radovima, mogu konačno da uživam u kući i okućnici. Dobro, imam i šupu da poravim, i oluk da joj stavim, ali to nije velika fizikalija, opasna po život i genitalije.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:55 29.10.2019

Re: Lepa tura!

Milan Novković
Snezana Radojicic


E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka

Snežana, pa gde će ti duša, kako ti nije žao nas kućnih paRcova

Svaka čast


Misliš, zbog rute? Ja te sve čekam za tu Patagoniju, vidiš da dva puta idem po njoj, sad i za dve-tri godine kad opišem pun krug
Milan Novković Milan Novković 10:43 30.10.2019

Re: Lepa tura!

Snezana Radojicic
Milan Novković
Snezana Radojicic


E pa tu sam, radila sam na knjizi, ide u štampu od ponedeljka.
Sa Gagom se družim, super je lik, neverovatno skromno i noramlno čeljade.
Letim 30. decembra za Ushuaiju, odustala sam od pravolinijske Panamerikane, nego idem najpre atlantskom obalom do Columbie, pa se onda spuštam na jug Panamerikanom nazad do Patagonije. Otprilike ovako:

Ne znam šta će biti sa ovim blogovima, Ulični muzičar se ponudio da mi pomaže, ali mislim da ću napraviti nešto kao pretplatu (simboličnu, tipa 1 eur mesečno) na blogove na mom blogu, ko bude hteo da prati. Sve je to lepo, FB i ostalo, ali od lajkova ne mogu da platim internet, ni da putujem. Videću. U svakom slučaju, krećem za dva mesec ai tamo sam za Novaka

Snežana, pa gde će ti duša, kako ti nije žao nas kućnih paRcova

Svaka čast


Misliš, zbog rute? Ja te sve čekam za tu Patagoniju, vidiš da dva puta idem po njoj, sad i za dve-tri godine kad opišem pun krug

Ruta ti je nadrealna - samo ti fali balonom do srca Amazona pa rekama nizvodno na splavu :)

Dve-tri godine it is, onda, idem da kažem sinu: "Tetka Snežana nas čeka, moramo da se utegnemo malo"

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana