Razmisljam nesto ovih dana koliko ljudi nemaju osecaj za prostor i druge ljude. Vecina hoda brzinom i zauzimanjem prostora onako kako njima odgovara.
Vozim ovih dana ozloglaseni skuter i obozavam ga, dobila sam na poklon. U toj voznji ponasam se na sledeci nacin i sta mislite da li bi to moglo da postane neko pravilo? Ako naidjem na pesaka ispred, nebitno da li je na biciklistickoj stazi u zanosu razgovora sa odsustvom svesti gde se nalazi, smanjim brzinu i ljubazno zamolim da se pomeri LEVO ili DESNO, zahvalim se i odem dalje. Zasto ovo pisem? I biciklisti i sad ovi skuterasi kojima pripadam od skoro, milion puta se pojave niodkuda i dodju vam sa ledja i ZVONE. Ja ne znam kako vi reagujete al ja se PREPADNEM jer znam da jurcaju a ne znam na koju stranu da se sklonim. Da li bi mozda odavde mogli da pokrenemo neko pravilo, kao u Londonu na stepenicama pokretnim za metro, svi se trude da se drze jedne strane da bi drugi mogli da prodju. E tako ovde- Levo ili desno, molim pomerite se.
Opet nesto Vracar, ma nista, dosli divlji, isterali pitome, sve vise u poslednje vreme slusam o tome kako neko zeli da proda kucu ili stan koji se tamo nalazi jer su takva vremena dosla.Cini mi se ucestalije nego pre...
Za pse i djubre. Komunalci, cujem kuckare kako pricaju, zaustavljaju, traze podatke, vakcine, svemire. Nisam cula da zaustave nekog ko opusteno baca ili ostavlja djubre za sobom. Nisu nadlezni? Ne znam? Je l ste vi videli nekad da opomenu za to?
A urlikanje?Kad sednete negde da iskulirate a neko sedne sto pored i ne shvata da vama i ostalima za vasim stolom zagadi prostor bukom.
Prelasci preko mostova u odredjena nepogodna vremena? Grozomora?
Nije sve tako, ima divnih jutara uz muziku, ima jedna zelena povrsina u sred grada gde se cuju ptice.
Ima nekad i neka poruka koja vam ulepsa dan.
A tek dodir u pravom trenutku.
Lepo.