Svako ko je večeras gledao upravo okončan TV duel novinara RTS-a Zorana Stanojevića i predsednika Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, mogao je uživo da vidi šta znači priča o povratku u devedesete. S tim što je, moram primetiti, čak i u TV Bastilji bilo više obzira, morala, svesti o neophodnosti makar i minimalnog poštovanja etičkog kodeksa u novinarstvu nego što je to večeras bio slučaj s voditeljem emisije Izbori u Srbiji – Odluka 2008.
Šteta je što naspram Čedomira Jovanovića nije sedeo lično Aleksandar Tijanić, umesto što je poslao teledirigovanog pajaca s unapred spremljenim pitanjima (btw. da li ste primetili da kamera uopšte nije snimala drugo uvo ovoga što sebe naziva novinarom ─ da li je Tijanićev mali možda imao bubicu u uhu?!).
Problem je, naravno, u tome što je umesto TV duela bio najavljen intervju s Čedomirom Jovanovićem. Umesto intervjua gledali smo mučenje slično onom koje je Jovanoviću nedavno bilo upriličeno i na RTV Vojvodine. Da živimo u normalnoj zemlji ovo bi morao biti povod za oštro i odgovorno reagovanje esnafskih novinarskih udruženja ─ naravno, ne u odbranu LDP-a ili Čedomira Jovanovića već u odbranu dostojanstva profesije. U odbranu prava građana na slobodno informisanje, odbranu moralnih zakona, kodeksa, dužnosti i normi bez kojih, jednostavno, nema slobodnog i nepristrasnog novinarstva. Da živimo u normalnoj zemlji onda ova bezimena novinarska kreatura više ne bi smela da izađe pred kamere, pošto je provereno opasna po duhovno zdravlje onih koji ovakve emisije gledaju.
Nije problem u činjenici da u sat vremena trajanja emisije voditelj, novinar, spiker, šta li je već... nije osetio potrebu ni za jednom drugom temom osim granica i Kosova ─ pošto je Čedomir na sva pitanja sjajno odgovorio ─ nije problem ni u plačnom izrazu lica prestravljenog voditelja u očitom grču da li će naručilac biti zadovoljan odrađenim poslom, ni u ciničnom poluosmehu čoveka čije je ime u celoj priči apsolutno nebitno ─ problem je u činjenici da se sve to dešava na javnom servisu za koji nametnutu pretplatu plaćaju svi građani ove zemlje. Problem je u činjenici da još od vremena teksta Ćuruvija dočekao bombe u Ekspresu, kao i njegovog ritualnog čitanja u centralnom TV Dnevniku na našem medijskom prostoru nije bilo ničeg sramnijeg.
Reakcija NUNSA u cilju odbrane prava na dostojanstvo profesije jeste najmanje što se ─ nakon večerašnjeg pokušaja inkvizicije nad predsednikom jedne parlamentarne stranke ─ može očekivati!