Dan Evrope slavi se 9.maja od 1986. godine, kao sećanje na 9.maj 1950. kada je usvojena Deklaracija koju je predložio francuski ministar spoljnjih poslova Robert Schuman
"...It proposes that Franco-German production of coal and steel as a whole be placed under a common High Authority, within the framework of an organization open to the participation of the other countries of Europe. ..."
Sve o Evropi može se pročitati u (sad već prilično čuvenoj brošuri) "Evropa u 12 lekcija"
ili u "Kratkoj istoriji Evrope", po dekadama od 1945. do danas.
A skoro sve informacije o Evropi mogu se naći na odličnoj web strani "The EU at a glance" .
Prva dokumenta vezuju se za dvojicu ljudi, Jean Monnet i Robert Schuman slove za utemeljivače današnje Evrope i nezaonilazni su u svim tekstovima, pregledima i istorijskim osvrtima na poslednjih 63 godine Evrope.
Čuveni su i citati koje je izrekao Monnet i koji su o njemu izrečeni:
"There is no real peace in Europe, if the states are reconstituted on a basis of national sovereignty. (...) They must have larger markets. Their prosperity is impossible, unless the States of Europe form themselves in a European Federation." — Jean Monnet (1943)
"There is no future for the people of Europe other than in union." — Jean Monnet
"Nothing is possible without men; nothing is lasting without institutions." — Jean Monnet
"People only accept change when they are faced with necessity, and only recognise necessity when a crisis is upon them." — Jean Monnet
"[Monnet was] someone with a pragmatic view of Europe's need to escape its historical parochialism." -Dean Acheson
"Building Union among people not cooperation between states"
Credited with coining the phrase "Arsenal of Democracy" which was used by, and credited to, Franklin D. Roosevelt
U jednom od svojih poslednjih intervjua Jean Monnet je rekao: "Kad bih mogao ponovo da počnem da radim na izgradnji ujedinjene Evrope, počeo bih od kulture, a ne od uglja i čelika, kako smo to ućinili Robert Schuman i ja".
Šta bi bilo da su krenuli od - evropske kulture? Sa čime i kime bi počeli, šta su "ugalj i čelik" te naše zajedničke, evropske kulture? Da li bi bilo moguće dogovoriti se o postojanju jednog zajedničkog temelja nad kojim bi ujedinjavanje teklo jednako uspešno? Šta bi bilo uzidano u te temelje? Antika, Rim, rensansa, crkvena umetnost, filozofi, dramski pisci, slikari, graditelji, pesnici svih jezika? Alhemičari i naučnici? Kako bi odabrali samo jednog u kojem se nalaze - svi? Kako bi "pomirili" nacionalne ponose na stvaraoce čija su dela već ugrađena u sve nas, jer pripadamo toj jednoj, zajedničkoj, evropskoj civilizaciji koja vuče svoje korene i iz Azije i sa bliskog i dalekog istoka, hiljadugodišnjim mešanjima kultura i civilizacija? Šta sve u toj ogromnoj šarolikosti jezika (23 zvanična, za sada), posebnih i ukrštenih istorija, sukobljenih i brakovima i rodbinskim vezama spojenih nestalih evropskih kraljevskih loza, zajedničkih i surevnjivih univerzitetskih centara od koji neki imaju skoro hiljadu godina, osvajača i osvajanih, šta bi to među svima njima (nama) bilo (i da li bi uopšte bilo moguće) tako nesporno zajedničko pa da bude prepoznato kao - kameni temeljci evropske kulture, kao nezaobilazni omeni jedne civilizacije kojom i u kojoj nalazimo i sopstveni kulturni i civilizacijski identitet?
Ovu 2008. godinu, Evropa je proglasila "Godinom međukulturnog dijaloga" i obeležiće je nizom događaja na kojima će se baviti sličnim pitanjaima.
Za sada imamo jedan odgovor sa kojim su svi saglasni - himna Evrope je Betovenova "Oda radosti". Nije loše za početak razmišljanja o tome šta nam je sve zajedničko. I kao povod da se setimo svoje sopstvene, a i Evropi poznate - naše evropske kulture.Šta je od nas, od onoga što prepoznajemo kao samo svoj kulturni i civilizacijski identitet ugrađeno u temelje evropske kulture?