Ne sukobljavaju se samo književnici, književni teoretičari i kritičari. Nikako. Sukobljavaju se i naučnici, a i stručnjaci. I ne samo na levici, već i na desnici, a i u centru. Kada bi neko rešio da sastavi Enciklopediju naučnih i stručnih sukoba, ona bi bez sumnje brojala neuporedivo više tomova od Enciklopedije Britanika. Ilustracije radi, siguran sam da bi sukob Alberta Ajnštajna i Kurta Gedela, inače najvećeg matematičara-logičara XX veka, zauzeo jedva pola stranice u Enciklopediji naučnih sukoba. Albert i Kurt, iako dugogodišnji saradnici i prijatelji, sukobili su se i razišli, kada je Gedel, posle višegodišnjeg istraživanja matematičkog modela za teoriju objedinjenog polja, na kojoj je Ajnštajn radio poslednju deceniju svog života, zaključio da za tu teoriju ne postoji matematičko rešenje za našu vasionu ili prostije rečeno da ta Ajnštajnova teorija nije održiva. Kod dvojice naučnika razlog razilaženja je jasan. Međutim, zbog čega je Mario Vargas Ljosa, u onom meksičkom bioskopu, nokautirao Gabrijela Garsiju Markesa, do danas je ostalo nejasno. Za sada, također, nije najjasnije oko čega su se tačno sukobili članovi medicinskog dela kriznog štaba dr Predrag Kon i dr Branimir Nestorović.
Prvo je dr Kon, kako nas obaveštavaju mediji, progovorio o njihovom neslaganju: Bilo je usaglašavanje mišljenja. Postoji izdvojeno mišljenje profesora Nestorovića, pa je došlo do nejednakih stanovišta u struci. To jeste razmena mišljenja i nalaženje ovakvog rešenja jeste nešto što je prihvatljivo. Mora da mi bude prihvatljivo, nema drugog rešenja. Drugo rešenje je ponovo davati ostavku a to nema smisla.
Pažljivijem posmatraču nije promaklo da je Kon izrazio svoje neslaganje sa Nestorovićem još na onom prvom medijskom nastupu kriznog štaba kada je Nestorović govorio o najsmešnijem virusu i šopingu u Milanu. Doduše, tada Kon svoje neslaganje nije izrazio verbalno, već govorom tela, odnosno izrazom lica. Uzgred, zbog tog nastupa dr Nestorović je kasnije proglašen prvim stand up koroničarem.
Kon i Nestorović sukobljavali su se i ranije. Svojevremeno, Nestorović je zastupao stav da MMR vakcina ima neželjena dejstva. Kon je smatrao da su posledice takvih izjava dr Nestorovića potpuni gubitak poverenja u imunizaciju protiv gripa i naknadni gubitak poverenja i u MMR: Na taj način utiče na ljude. On insistira da MMR vakcina ne bude obavezna. On male boginje gleda kao bezopasnu bolest i javno utiče na javno mišljenje koje se formira tako da ispada da su vakcine opasnije od same bolesti, što je daleko od istine.
Kako se došlo do kompromisa u njihovom poslednjem sukobu mediji nas ne obaveštavaju, pa nam ostaje samo da nagađamo. Da li su kroz diskusiju sučeljavali argumente, u koju su se uključili i drugi stručnjaci iz kriznog štaba, pa je jedan od njih dvojice prihvatio da su argumenti onog drugog jači i promenio svoje mišljenje, što bi bio optimalan izlaz iz konfliktne situacije, ili je Neočekivana Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje i Rešava Stvar samo lupila pesnicom o stol?
I na kraju, ne bih hteo da budem pogrešno shvaćen – mislim da stručni deo našeg kriznog štaba radi dobro. To potvrđuju i rezultati (broj novozaraženih je ispod pet posto, u klinikama je sve manje kritičnih slučajeva, neke privremene kovid bolnice se zatvaraju, restrektivne mere se relaksiraju…), ali mediji o nečemu moraju da izveštavaju, na društvenm mrežama o nečemu mora da se raspravlja, a i ja na blogu moram o nečemu da trtljam kada sam, kao i moji ispisnici 65+ u prinudnoj izolaciji još od 18. marta, pa sam, zbog permanentnog ležanja, ića i pića, omlohavio i na prvoj polučasovnoj šetnji (lakom džogingu) iščašio skočni zglob leve noge, te sada mogu da šetam samo od kreveta do fotelje i to sa štakom . A što se stručnih i naučnih sukoba tiče, pa i ovde spomenutog, oni su daleko bolji od jednoumlja i najčešće pomažu da se nađe optimalno rešenje.