Posle više od mesec dana žestoke i prljave medijske kampanje, došao je i taj dan „D“, 11.maj, pa i rezultati, takvi kakvi jesu. Ni bolji, ni gori, nego onakvi kakvi su manje više bili očekivani – šareni. Razloga za malo slavlje ima, bar kod onih koji su tipovali na tzv. stranke ili koalicije proevropske orijentacije, kao što ima razloga za razočarenje pronacionalnih stranaka. Ako bi se sabrale brojke na jednoj i drugoj strani razlika izmedju ta dva bloka bila bi negde oko 200.ooo glasova, ili oko 5%, taman skoro za cenzus. Kad bi od tih 200.ooo glasova odbili glasove pripadnika nacionalnih manjina, oko 120.000, koji bar u 2/ 3 većini pripadaju proevropskoj struji, došli bi do činjenice da je srpski nacionalni korpus podeljen na pola. Ništa bolja situacija nije ni u preraspodeli poslaničkih i odborničkih mandata – šareno, taman onoliko da se svi sekiraju, ko će i kako s kim, ko će moći da napravi Vladu, a ko će da zasedne u gradonačelničku fotelju. „Ko se zadnji smeje, najsladje se smeje...“....tek ćemo videti?
Naravno nijedna stranka, ni lider, ne priznaju da su poraženi- taman posla, treba se čuvati za sledeće izbore, treba sačuvati biračko telo, kadrove, kakvi god da su - stranačku infrastrukturu...Ipak šta bi moglo biti nesporno?
- Koalicija „Za evropsku Srbiju“ bi morala biti najzadovoljnija ostvarenim rezultatom, ali u ovom trenutku ima i najveću odgovornost da ostvarenu, ubedljivu, pobedu ne prokocka, što bi ne samo njima nego i Srbiji moglo da nanese nemerljivu štetu, čak veću nego da su pobedile nacionalističke partije. Zbog toga ni Boris Tadić, a ni ostali ne smeju da budu previše „gadljivi“ niti skeptični prema eventualnim postizbornim koalicijama – jer je cilj, kao i 05-tog oktobra 2000-te isuviše veliki, da bi se fokusirali isljučivo na sopstvene stranačke interese. Vremena za gubljenje nema!
- SRS, kao sledeća po ostvarenom rezultatu, je ponovo pokazala, uprkos još uvek velikoj podršci, da je gubitnička kombinacija. Njihovo biračko telo im više neće praštati „gubitničku ulogu“, a odlazak Maje Gojković im je naneo veliku štetu i još jedan sličan rascep u stranci dovešće ih na relativno podnošljiv nivo!
- DSS-NS, koalicija koja je nastupila kao reprezent odlazeće Vlade, dobila je taman onoliko glasova koliko ima onih koji još uvek veruju da se može živeti od patriotskih stereotipa i mahinacija. Koštunica i DSS su neuzaustavljivo krenuli putem bez povratka, gde mu se pridružio i Velja Ilić, koji sa strahom očekuje formiranje nove Vlade, a posebno pojedinih ministarstava? Ali kako „je posejao...!“
- SPS –PUPS-Jedinstvena Srbija su za mnoge iznenadjenje, za mene NE! Čak sam u prognozi očekivao za 1% bolji rezultat. SPS svoje, s pravom teško, povraćeno mesto na političkoj sceni Srbije neće tek tako prokockati, pa će pokušati da odigra najbolji, za njih, stranački potez s pogledom u budućnost. Otuda je logičnije da se vežu za evropsku budućnost, uz patriotsko obrazloženje-šta ih košta? Palma i Jedinstvena Srbija će se na taj potez još lakše odlučiti od SPS-a, pa nije isključeno da polovina te koalicije ostane uzdržana, a da druga polovina da podršku evropskim integracijama, ali o tom potom!
- LDP je ostao na istom mestu gde je i bio, parlamentarna stranka koja je, ovoga puta. prešla cenzus samo zahvaljući činjenici da izlaznost nije bila na predvidjenom nivou. Razloga zbog čega je tako ima i unutar same stranke, kao i van nje, ali je očigledno da negde nešto škripi, jer ni rezultati na lokalnom nivou nisu očaravajući. Bude li se nastavio na taj način LDP će postati protivteža Koštuničinoj DSS, ali na „drugoj obali“. Zbog toga treba očekivati postizbornu koaliciju sa DS-om bez previše uslovljavanja, što će koristiti i LDP-u ali i gradjanima Srbije.
- Manjinske stranke su postigle očekivane rezultate, osim Roma koji su ispali iz Parlamenta, zahvaljući, pre svega sopstvenj neslozi - šteta! Većina manjinskih partija je se po prirodi stvari okrenuta evropski integracijama, osim Ugljanovih koji će pokušati da istrguju – za njih najpametnije?
Realnije je da će DS napraviti Vladu koja neće imati potrebnu stabilnost i nadmoćnu većinu u Parlamentu, ali bi iz mudro vodjenje, pravilno odabranu strategiju i pomoć iz EU mogla da izgura ceo mandat i dovede Srbiji do pred sama vrata EU. Bumo videli?
- Pokrajinski izborisu bili, očigledno, sasvim dobro strategijski postavljeni iz ugla proevropskih stranaka, tako da će DS-LSV-SPO....sa manjinama sasvim „lagodno“ vladati u Vojvodini, ako se ne budu „spotakli“ oko preraspodele funkcija, u šta sumnjam jer se radi o starim političkim partnerima. SRS se spotakla i na ovom nivou izbora, a značajan doprinos tom padu dala je sada njihov bivši članica i bivša gradonačenica N.Sada Maja Gojković. Negativan trend SRS-a u Vojvodini će biti nastavljen!
- Kao i uvek lokalni nivo će biti šaren, ali će većina gradova, na kraju, ipak pripasti proevropskim strankama. Posebno dobar i zanimljiv rezultat je ostvaren u Kragujevcu gde je bivši, ali i možda budući gradonačelnik (ako ne bude ministar u novoj Vladi ?) Verko Stevanović, uprkos svemu, sa svojom koalicijom „Zajedno za Kragujevac „ ostvario izuzetno ubedljivu pobedu, kojoj je u velikoj meri doprinela i centrala DS-a iz Beograda koja je indirektno podržala Verka, stavljajući ga na svoju poslaničku listu, tako da je on njima pomogao da ostvare pobedu na republičkom nivou, a oni njemu indirektno dali vetar u ledja dopuštajući mu da on, u kampanji, potpiše sporazum sa Fijatom, koji je od najvećeg mogućeg interesa za Kragujevac ali i Srbiju! Politički sporazum dostojan poštovanja, šta god ko mislio o tome, pa i ja sam! Tako su i radikali u Kragujevcu po ko zna koji put loše prošli, pa ako je to cena spreman sam i to da platim?