"Hrišćanstvo i politika"

Nikola Knežević RSS / 13.05.2008. u 19:55

Poštovani čitatelji B92 bloga, u kontekstu tematskog bloka o ideji hrišćanske demokratije odlučio da sa vama podelim jedan kraći tekst koji je svojevremeno objavljen u Politici. Autor teksta je naš poznati teolog, prof. dr Radovan Bigović, osoba koju veoma cenim i poštujem i čiji stavovi na najbolji način oslikavaju jedno novo i savremeno lice Srpske Pravoslavne Crkve.

Politika je "svetovna" zato što se bavi problemima ovoga sveta a ne zato što je nereligiozna ili anticrkvena.

bigovic.jpgSavremena sekularna društva isključuju Boga kao subjekta društvenih i političkih procesa. Vera se potiskuje u "privatnu" sferu ljudskih osećanja. Javni (sekularni, politički) život podrazumeva "emancipaciju" politike, ekonomije, prava, obrazovanja, umetnosti od uticajacrkve. Vera se suprotstavlja razumu, a duhovno materijalnom. Laičnost, sekularnost mnogi tumače čak i kao borbu protiv crkve i religije uopšte ili pak kao njihovo proterivanje na margine društva. Crkvi se odriče svako pravo na političko delovanje. Danas i veliki broj hrišćana smatra da je to normalno jer je, zaboga, politika "prljava" i ne predstavlja ništa drugo do pohlepu za vlašću i novcem. Hrišćanska etika i politika, navodno, ne mogu zajedno.

U prvoj deceniji trećeg milenija u Evropi se sve više govori o "deprivatizaciji religije" i obnovi hrišćanskih vrednosti u društvu. Načelo odvojenosti crkve i države (svetovnost politike) sve manje podrazumeva borbu protiv crkve i religije. Izuzetak su društva u tranziciji. Politika je "svetovna" (ima svoju "autonomiju") zato što se bavi problemima ovoga sveta a ne zato što je nereligiozna ili anticrkvena. Hrišćani-laici se danas bave politikom i učestvuju aktivno u političkom životu, ali to ne znači da stvaraju "hrišćansku" ili "teokratsku državu". To znači da oni zajedno sa drugima nastoje da izgrađuju državu utemeljenu na pravdi i pravu, koja štiti ljudsko dostojanstvo i slobode, socijalnu pravdu, uzajamnu brigu, solidarnost i odgovornost.

Pre modernog, postojao je hrišćanski sekularizam. On se ogledao u činjenici da hrišćani svaki društveni i politički poredak smatraju relativnim i nesavršenim. To još uvek za njih nije carstvo božije. Hrišćani su ljudi koji žive u trajnoj napetosti između istorijskog angažovanja i nade u eshatološko dovršenje istorije, između fragmenta i punoće, između radikalnih i apsolutnih jevanđelskih vrednosti i njihovog uvek relativnog i ograničenog ostvarenja u životu zemaljskog grada. Ukinuti tu antinomiju nije moguće. Baviti se politikom u tom kontekstu prvenstveno znači demistifikovati državu i politiku, oduzimati im svaku apsolutnu, a pridavati samo uslovnu i relativnu vrednost. "Sve" je politika, ali politika nije "sve". Hrišćani zajedno sa drugima treba da izgrađuju državu "za čoveka" i u "službi čoveka" i da stalno svedoče da je vlast moć služenja drugima a ne moć vladanja nad drugima. Za crkvu je primarno da menja i preobražava svet, da preusmerava tok životnog kretanja, da spasava svet od smrti i ništavila, da ljude suočava sa "sasvim drugom perspektivom", sa natpolitičkim i naddržavnim ciljevima i vrednostima.

Posmatrano sa istorijsko-sociološkog aspekta, neangažovanje hrišćana u javnom i političkom životu značilo bi bekstvo od istorije i zatvaranje crkve u neke "hrišćanske mikroambijente" i prebacivanje odgovornosti za kvalitet života i sudbinu društva na druge, "manje savršene" ljude i njihove političke programe. S druge strane, svaki pokušaj izgradnje integralnog hrišćanskog društvenog poretka danas je nemoguć i predstavlja utopiju. Crkva sama ne može da normira javni i politički život, ali zajedno sa drugim verskim zajednicama i svim subjektima društva treba da stvara i omogućuje jednu čovečnu politiku. Kako da se crkva danas bavi politikom? Dosadašnji modeli: državna crkva, država protiv crkve, političko delovanje crkve preko tzv. hrišćanskih političkih partija i pokreta izgledaju potrošeni i anahroni. Izgleda da nastupa vreme kada treba tragati za novim modelima odnosa crkve i politike. Sada se naziru dva nova modela. Prvi sociolozi nazivaju fundamentalistički model ("antimoderna modernizacija") isprepletenosti crkve i politike i, drugi, političko delovanje crkve preko civilnog društva. U prvom slučaju crkva kao svoje saveznike na planu društvenog i političkog delovanja nalazi u desničarskim i konzervativnim strankama, nacionalističkim, pijetističkim i moralističkim pokretima čija je osnovna karakteristika panično negiranje svega što je moderno i savremeno i idolatrijski odnos prema prošlosti. Taj model je danas veoma izražen. On je za crkvu veoma rizičan jer u startu odbija sve one koji imaju drugačija politička uverenja, posebno mlade ljude koji žele da budu "in" i "u trendu". Opravdana borba crkve protiv mnogih društvenih anomalija savremenog sveta ne znači da treba stvarati "koaliciju" sa tim društvenim grupacijama. Od nje se očekuje da odgovara na izazove i probleme savremenog čoveka. Crkva treba da bude kritična prema svim jednostranostima i društvenoj patologiji levice i desnice. Ona je iznad "konzervativizma" i "progresivizma", "tradicionalizma" i "modernizma", "globalizma" i "antiglobalizma", ali istovremeno sa beskrajnom brigom i ljubavlju prema svakom čoveku, bez obzira na njegova politička ubeđenja. Crkva je "savremena" samo kada funkcioniše na crkven način. Hrišćani su "moderni" kada žive autentičnim hrišćanskim stilom života. Crkva treba uvek da ima na umu opšte dobro i celinu sveta, da je stalno prisutno-odsutna u svetu. Hrišćanstvo treba da bude svojevrsna "opozicija" svakoj državi i političkom poretku jer je ono tako i izvršilo najkorenitije političke promene u istoriji.



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jeremija Jeremija 21:45 13.05.2008

Umoran sam ovih dana...

...pa te molim objasni mi šta je to prof. bigovoć hteo da kaže, ništa ga nisam razumeo.
Markonio Markonio 01:04 14.05.2008

Re: Umoran sam ovih dana...

Profesor Bigovic prvo konstatuje kako je eto Crkva danas istisnuta iz politike jer je politika prljava a hriscanskoj etici to ne dolikuje.
(Mi smo fini i ne zelimo da prljamo ruke)

Zatim se izmesta pogled na globalni nivo i konstatuje kako politika danas pokusava da radi posao Crkve, a sa setom se seca starih dobrih vremena kada je Crkva bila alfa i omega, a sve sa ciljem "preusmeravanja toka životnog kretanja i spasavanja sveta od smrti i ništavila". Tj. bili su vlast, ali su isto tako bili iznad vlasti. (To kanda znaci da tu istu vlast nisu zloupotrebljavali).
(Mi smo fini, ali ako bas moraju da se prljaju ruke, onda cemo to raditi zarad opsteg dobra)

Onda pokusava na pronadje nacin da Crkva ipak utice na politiku (zajedno sa drugim verskim zajednicama, to je sada politicki korektno) i to na dva nacina:

a) fundamentalistički model isprepletenosti crkve i politike (preko konzervativnih i desnicarskih stranaka),
b) politicko delovanje preko civilnog drustva.

Za prvi nacin konstatuje kako se, eto, pokazao neuspesnim. Interesantno je da razlog neuspesnosti ne trazi u samom konceptu tog nacina delovanja vec u njegovoj manifestaciji, narocito kod politickih neistomisljenika i mladih (modernih) ljudi. Zatim zabija autogol tvrdnjom da "opravdana borba crkve protiv mnogih društvenih anomalija savremenog sveta ne znači da treba stvarati "koaliciju" sa tim društvenim grupacijama" (ali moze da se desi?). Ovde se ne zna da li profesor smatra konzervativne/desnicarske stranke drustvenim anomalijama savremenog sveta (svakako nisu pojava novog doba) ili misli na nesto drugo? Sta je to drugo?
Objasnjenje drugog nacina delovanja je ostalo nedoreceno jer se tekst rasplinuo u objasnjavanju kako Crkva treba da deluje univerzalno i humanisticki, da u isto vreme bude prisutna i odsutna, ali opet dovoljno prisutna da vrsi korenite politicke promene.
(Dajte nam jos jednu sansu)

Tekst mi odise "mnogo hteo, mnogo zapoceo..." stilom. Nazire se osnovna misao koja ostaje nedorecena pokusajima da se svakako pronadje mesto Crkve u politickom delovanju, i uopste, pravdanjem politickih aspiracija Crkve. Pocinje sa Bogom a zavrsava se sa politickim promenama. Tu i tamo se preplicu Crkva i hriscani, iako mi i dalje nije jasno da li hriscani delegiraju Crkvu ili Crkva odredjuje hriscane.

U svakom slucaju, ume prof. Bigovic i bolje da se izrazi.

Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 03:09 14.05.2008

Re: Umoran sam ovih dana...


Jeste, i ja nisam impresioniran a ovo mi tek nije jasno:

Hrišćanstvo treba da bude svojevrsna "opozicija" svakoj državi i političkom poretku jer je ono tako i izvršilo najkorenitije političke promene u istoriji.


???? Sta sam to propustio?
Jeremija Jeremija 06:35 14.05.2008

Re: Umoran sam ovih dana...

Markonio


U svakom slucaju, ume prof. Bigovic i bolje da se izrazi.


Mislim da to zavisi od teme. Jer, kako ostati na nivou i jasno reći: crkva bi da se ne bavi politikom jer je prljava, da bude iznad politike, ali da ima moć veću od političara i onih na vlasti i onih u opoziciji, a kakvu je imala u srednjem veku. To se lepo vidi iz sledećeg:
"Posmatrano sa istorijsko-sociološkog aspekta, neangažovanje hrišćana u javnom i političkom životu značilo bi bekstvo od istorije i zatvaranje crkve u neke "hrišćanske mikroambijente" i prebacivanje odgovornosti za kvalitet života i sudbinu društva na druge, "manje savršene" ljude i njihove političke programe."

Mislim da prof. Bigović pokušava da pojasni ono što preosvešteni Amfilohije uveliko činodejstvuje uz sasluženje laika Koštunice.
antioksidant antioksidant 08:55 14.05.2008

Re: Umoran sam ovih dana...

Mislim da prof. Bigović pokušava da pojasni ono što preosvešteni Amfilohije uveliko činodejstvuje uz sasluženje laika Koštunice.

Dobro je dok jos postoji zelja da se objasni. To mi daje (laznu?) nadu da su jos u fazi preispitivanja posledica onog "što preosvešteni Amfilohije uveliko činodejstvuje uz sasluženje laika Koštunice". Bojim se dana kada se "pokidaju sve stege i sruse svi mostovi". Mada, ponekad mi se cini da je taj dan vec prosao.
dragan7557 dragan7557 10:41 15.05.2008

Re: Umoran sam ovih dana...

???? Sta sam to propustio?


Teokratsku državu , cezaropapizam, papocezarizam i Carstvo božije (kraljevstvo).
Dilan Dog Dilan Dog 08:42 14.05.2008

"Hrišćanstvo i politika"

Rekao bih da je odnos države i crkve, kao i odnos crkve i politike veoma složen.
Sa većinom ovoga što je rekao prof. dr Radovan Bigović mogao bih se složiti.
Par komentara:
Radovan Bigović
U prvoj deceniji trećeg milenija u Evropi se sve više govori o "deprivatizaciji religije" i obnovi hrišćanskih vrednosti u društvu. Načelo odvojenosti crkve i države (svetovnost politike) sve manje podrazumeva borbu protiv crkve i religije


Radovan Bigović
Crkva sama ne može da normira javni i politički život, ali zajedno sa drugim verskim zajednicama i svim subjektima društva treba da stvara i omogućuje jednu čovečnu politiku.

Svetovnost ili sekularnost politike naravno da ne treba da podrazumeva borbu crkve i države. Medjutim, tu bi bih dodao da se iz državnog ateizma- koji sklanja crkvu i verujuće ljude na potpunu marginu društva i njegovih tokova, ne be smelo otići u druge dve krajnosti:

-da crkva direktno utiče na državnu politiku- što je nedopustivo (klerikalizam)
-ili da država direktno utiče na crkvu (cezaropapizam).

Zbog toga bi trebalo naglasiti razliku između države i politike
Dakle, crkva kao institucija (u sociološkom smislu) ne može se direktno baviti politikom. Način na koji ona može sudelovati u političkom životu jeste preko civilnog, odnosno nevladinog sektora. To se može činiti, na primer, preko humanitarnih i karitativnih organizacija pri crkvama.

Kako su vernici članovi društva, jasno je da njihov "religiozni pogled" na svet u većoj ili manjoj meri određuje njihovo društveno delanje. Artikulacija takvih vrednosti može ići preko preko demohrišćanskih partija i to je u potpunosti legitimno.

Radovan Bigović
Ona je iznad "konzervativizma" i "progresivizma", "tradicionalizma" i "modernizma", "globalizma" i "antiglobalizma",

Ovde pretpostavljam da se misli na eshatološku i transcedentnu dimenziju crkve kao takve, jer u društvenom i političkom delovanju crkva, odnosno političke partije bliske crkvi, nisu i ne mogu biti iznad nekoga, već činioci koji se kao i drugi istim sredstvima na političkom i društvenom prostoru bore za ostavrenje svojih ciljeva, vrednosti i interesa.
vishnja vishnja 08:48 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

gde si DD, samo sam te cekala :)
antioksidant antioksidant 09:33 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

Način na koji ona može sudelovati u političkom životu jeste preko civilnog, odnosno nevladinog sektora.To se može činiti, na primer, preko humanitarnih i karitativnih organizacija pri crkvama.

Dilan Dog
Socijalna teorija u Pravoslavnoj crkvi nije razvijena u toj meri kao što je u Katoličkoj crkvi i protestantskim verskim zajednicama. Sociološko-socijalna pitanja za nju nisu suštinska i primarna pitanja. ...... Primarni cilj Crkve jeste evangelizacija i hristijanizacija društva, spasenje sveta od greha i smrti

Radovan Bigovic
Dilan Dog Dilan Dog 09:37 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

antioksidant
Način na koji ona može sudelovati u političkom životu jeste preko civilnog, odnosno nevladinog sektora.To se može činiti, na primer, preko humanitarnih i karitativnih organizacija pri crkvama.

Dilan Dog
Socijalna teorija u Pravoslavnoj crkvi nije razvijena u toj meri kao što je u Katoličkoj crkvi i protestantskim verskim zajednicama. Sociološko-socijalna pitanja za nju nisu suštinska i primarna pitanja. ...... Primarni cilj Crkve jeste evangelizacija i hristijanizacija društva, spasenje sveta od greha i smrti

Radovan Bigovic

Ja sam rekao, ono što u demokratskom društvu postoji kao mogućnost.
Ta mogućnost se može, a i ne mora iskoristiti.
Međutim, mislim da će se taj stav SPC-a revidirati. Ne moraju to biti primarna pitanja,
ali se crkva može i njima baviti.
antioksidant antioksidant 09:48 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

Međutim, mislim da će se taj stav SPC-a revidirati. Ne moraju to biti primarna pitanja,
ali se crkva može i njima baviti.

SPC jako sporo revidira svoje stavove. Ovo sam naveo sam kao (mozda i najblazu) ilustraciju necega sto je mene jako zacudilo kad sam prvi put cuo. Dr Bigovic i formulise to slicno tebi (to ne moraju biti primarna pitanja - kod njega - to ne mogu biti primarna pitanja) ali postoje tumacenja da SPC nikako ne sme da se bavi time jer to nije posao "pastira duse" (u pitanju je bio seoski svestenik pa je sklon poetskom izrazavanju - a krajnji argument mu je bio - time se bavi Katolicka crkva a oni "nisu na pravom putu".
antioksidant antioksidant 09:48 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

Međutim, mislim da će se taj stav SPC-a revidirati. Ne moraju to biti primarna pitanja,
ali se crkva može i njima baviti.

SPC jako sporo revidira svoje stavove. Ovo sam naveo sam kao (mozda i najblazu) ilustraciju necega sto je mene jako zacudilo kad sam prvi put cuo. Dr Bigovic i formulise to slicno tebi (to ne moraju biti primarna pitanja - kod njega - to ne mogu biti primarna pitanja) ali postoje tumacenja da SPC nikako ne sme da se bavi time jer to nije posao "pastira duse" (u pitanju je bio seoski svestenik pa je sklon poetskom izrazavanju - a krajnji argument mu je bio - time se bavi Katolicka crkva a oni "nisu na pravom putu".
Dilan Dog Dilan Dog 09:56 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

antioksidant
Međutim, mislim da će se taj stav SPC-a revidirati. Ne moraju to biti primarna pitanja,
ali se crkva može i njima baviti.

SPC jako sporo revidira svoje stavove. Ovo sam naveo sam kao (mozda i najblazu) ilustraciju necega sto je mene jako zacudilo kad sam prvi put cuo. Dr Bigovic i formulise to slicno tebi (to ne moraju biti primarna pitanja - kod njega - to ne mogu biti primarna pitanja) ali postoje tumacenja da SPC nikako ne sme da se bavi time jer to nije posao "pastira duse" (u pitanju je bio seoski svestenik pa je sklon poetskom izrazavanju - a krajnji argument mu je bio - time se bavi Katolicka crkva a oni "nisu na pravom putu".

Pa da, crkva sporo menja svoje stavove. Crkva je konzervativna institucija.
Što se tiče toga da li humanitarni rad, na primer, treba ili ne treba biti primaran, to nije moj lični stav, već
nešto što se odnosi na ono što bi crkva mogla da učini.
Što se tiče krivog i pravog puta, takvo određenje po meni je potpuno pogrešno. Ali u crkvi se mogu čuti različita
mišljenja...
antioksidant antioksidant 10:01 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

Pa da, crkva sporo menja svoje stavove. Crkva je konzervativna institucija

mislio sam da se proces menjanja stavova oko ovako ozbiljnih pitanja pre meri vekovima nego godinama
Što se tiče toga da li humanitarni rad, na primer, treba ili ne treba biti primaran

Ti i Dr Bigovic ostavljate mogucnost da se SPC bavi humanitarnim radom (to ni u kom slucaju ne bi mogla biti primarna delatnost) ali nekako nema utisak da uopste postoji zainteresovanost (ali da sacekamo par decenija, mozda me vreme razuveri)

Što se tiče krivog i pravog puta, takvo određenje po meni je potpuno pogrešno

Pretpostavljam da bi tesko nasao bilo kog u okviru bilo koje crkve ko ne bi tvrdio za onaj drugi put da je pogresan. (o ekumenizmu je bilo reci na proslom blogu autora) pa pretpostavljam da je ovo misljenje malo iskrenije i ogoljenije izreceno ali ni malo usamljeno.
Dilan Dog Dilan Dog 10:12 14.05.2008

Re: "Hrišćanstvo i politika"

antioksidant
mislio sam da se proces menjanja stavova oko ovako ozbiljnih pitanja pre meri vekovima nego godinama

I ja sam mislio.
vishnja vishnja 08:47 14.05.2008

izuzetno sadrzajan tekst.

od svake recenice moguce je napraviti posebnu temu. neverovatno.

nemojte biti zluradi, profesor Bigovic se izrazio potpuno precizno. moguce ga je pravilno razumeti bez obzira na to na kojoj se strani, polustrani ili cetvrtstrani nalazite. slaganje i neslaganje sa pojedinim delovima teksta je druga prica (u mom slucaju nepripadanja hriscanstvu to je otprilike 70:30 u korist slaganja :))

za pocetak,
Vera se potiskuje u "privatnu" sferu ljudskih osećanja

vera jeste privatna, cak intimna stvar svakog pojedinca. vera, religija i crkveno tumacenje hriscanske dogme nisu isto. tako ja to vidim.

ps - gospodine Knezevicu, hvala na tekstovima i na Vasem izuzetno edukativnom i tolerantnom pristupu temi.
antioksidant antioksidant 09:08 14.05.2008

Re: izuzetno sadrzajan tekst.

vera jeste privatna, cak intimna stvar svakog pojedinca. vera, religija i crkveno tumacenje hriscanske dogme nisu isto. tako ja to vidim

vecina organizovanih religija ovo vidi kao jeres.

A Bigovic je krajnje zanimljiv (mada ja ipak imam otklon zbog ukupnih posledica).

Ovaj clanak isto preporucujem za citanje

Postoji velika sličnost između konvencija o ljudskim pravima i crkvenih dokumenata


Radovan Bigović
Socijalna teorija u Pravoslavnoj crkvi nije razvijena u toj meri kao što je u Katoličkoj crkvi i protestantskim verskim zajednicama. Sociološko-socijalna pitanja za nju nisu suštinska i primarna pitanja. Pravoslavna crkva nije i ne treba da bude politička sila. U društvenoj nemoći krije se njena najveća moć. Svojom prirodom i zadacima ona je iznad političkih, klasnih, nacionalnih i drugih struktura u društvu. To ne znači da je apolitična i da je uopšte ne zanimaju društvena pitanja. Naprotiv. Crkvu zanimaju sva ljudska pitanja, od pravde i mira do etičkih načela i političkog poretka. Ipak, ta pitanja imaju uslovnu i relativnu vrednost. Primarni cilj Crkve jeste evangelizacija i hristijanizacija društva, spasenje sveta od greha i smrti. U sociološkom smislu Crkva je izrazito društveni fenomen. Crkva je "novo društvo", "grad koji na gori stoji", model i obrazac svakog zemaljskog grada i društva. No, i pored toga, njena uloga nije da podržava bilo koji društveni poredak ili da bude sva mobilisana za ostvarenje ciljeva društvenih struktura i ideologija. Njen zadatak jeste da oslobađa ljude i društva u celini, istorijskih okova, društvenog institucionalizma i konstitucionalizma, koji su uvek pretnja i izazov ljudskom dostojanstvu i slobodi. Ona otkriva svetu i vremenu nadistorijske, naddruštvene, transcendentne ciljeve i vrednosti. Otkriva ono što je krajnje i poslednje, večno i neprolazno.
Između modernih društava i Crkve na evroameričkom kontinentu danas više nema otvorenih neprijateljstava i sukoba, ali postoje suštinske napetosti i protivrečnosti. Crkva više ne normira javni i društveni život. Ona se nalazi na marginama društva ili je i sama funkcionalizovana u kodove potrošačke ideologije progresa. Liberalno-demokratska društva (društva u "tranziciji" znatno više) svim silama nastoje da sveukupni društveni život i institucije "emancipuju" od crkvenog uticaja i da Boga isključe kao aktivnog subjekta iz društveno-istorijskog procesa.
Kod velikog broja ljudi postoji uverenje da Crkva i građansko (civilno) društvo ne mogu zajedno; da su to pojmovi koji se isključuju. U radikalnoj formi postoji dilema: ili sloboda ili Bog. Kod nas to ima i pedagoške implikacije, što se pokazuje kroz postavljanje alternative: ili crkveno ili građansko vaspitanje i obrazovanje. U našoj sredini (i ne samo našoj) može se čuti da su hrišćansko i moderno nespojivi pojmovi; da se s pravoslavljem ne može u Evropu, da je pravoslavlje nacionalističko, konzervativno, usmereno prema prošlosti a ne ka budućnosti, čak da je prepreka liberalnim i demokratskim procesima. Nažalost ni Evropska unija još nije našla odgovarajući stav prema hrišćanstvu i Crkvi, stav koji bi bio primeren njihovoj istorijskoj ulozi i njihovom značenju za Evropu, a koji bi ujedno odgovarao prirodi svetovne političke zajednice. Moderna društva nisu antireligiozna - ona čak stvaraju razne oblike sekularne religioznosti, ali su u velikoj meri anticrkvena i još više antiklerikalna. Hrišćanstvo se sve više preobražava u prirodnu religiju. Suočeni smo sa eksplozijom paganske i magijske svesti i religioznosti.
Kao što je svima poznato, osnovni postulat hrišćanske vere jeste vera u Svetu Trojicu, to jest, učenje da je hrišćanski Bog Trojični Bog, da postoji kao zajednica tri božanske Ličnosti: Oca, Sina i Duha Svetog. Te tri ličnosti su jednake (identične, paritetne) po prirodi. Te tri Ličnosti jednim Bićem čini Ličnost Boga Oca - i slobodna, nesebična i neograničena ljubav. Svaka Ličnost Svete Trojice ima svoj neponovljivi lični identitet. Lica Svete Trojice su različita, ali deluju saglasno, sinergično, jedinstveno. Na prvim stranicama Biblije govori se o tome da je čovek ikona Božija, to jest, da je pozvan da postoji na način na koji postoji Bog. Drugim rečima, Sveta Trojica je model i obrazac postojanja Crkve, društva i sveta.
Kakve sociološke implikacije ima taj temeljni stav hrišćanske ontologije? Navešću samo nekoliko najznačajnijih kategorija.
1. Pravoslavna teologija ističe jednakost (jednaku vrednost) svakog ljudskog bića po prirodi. To podrazumeva jednakost polova po prirodi i nemogućnost subordinacije među ličnostima, narodima, polovima.
2. Pored jednakosti ljudske prirode, drugo načelo je načelo pluralizma (različitosti). Različitost je prirodna datost. To znači da svakom ljudskom biću mora biti priznat jedinstveni i neponovljivi personalni identiet. To načelo ne samo što mora biti proklamovano već mora biti i zaštićeno i poštovano. Negacija različitosti (pluralizma) u suštini je negacija slobode. Treba naglasiti da to podrazumeva religijski, kulturni, nacionalni i svaki drugi pluralizam.
3. Treće načelo je načelo jedinstva (harmonije, sa-radnje, sa-dejstva, sa-glasja). Bog poziva različite ljude i narode, bez izuzetka i diskriminacije u zajednicu sa sobom. Poziva ih da žive u jedinstvu, slozi, harmoniji. Svet je pozvan da bude "kosmička Liturgija". Jedinstvo čovečanstva nije datost, već je zadatost, konačni cilj. To jedinstvo ne podrazumeva unifikaciju i jednoobraznost društva, a još manje gušenje i potiranje ličnih, nacionalnih, religijskih i kulturnih identiteta. Hrišćansko jedinstvo je jedinstvo u Hristu-istini, jedinstvo u različitosti ili različitost u jedinstvu. Viševekovno iskustvo Crkve pokazuje da jedinstvo bez pluralizma (različitosti) na društvenom planu prouzrokuje totalitarni kolektiv, a različitost (pluralizam) bez jedinstva anarhiju, sukobe, deobe i neprijateljstva, a, na kraju i smrt među pojedincima, narodima i religijama. Sadržaj hrišćanskog poimanja jedinstva čini ljubav, a ne samoživi interes.
Drugi za hrišćane nije nužno zlo koje treba trpeti i tolerisati zbog ovih ili onih razloga, već druga polovina našeg bića, naš alter ego, brat, bez obzira na to da li je reč o drugom u vertikali ili horizontali.
4. Četvrto načelo je načelo ravnoteže na relaciji Bog-čovek, ličnost-zajednica, jedan-mnogi, privatno-zajedničko, jedinstvo-različitost, lokalno-univerzalno, nacionalno-multinacionalno. U praksi to nije uvek bilo tako, ali se od ravnoteže nikada nije odustajalo.
5. Načelo autonomnosti (odvojenosti) Crkve i države, ali i svest o neophodnosti njihove međusobne saradnje. Tako je nastala poznata teorija o simfoniji Crkve i države na hrišćanskom Istoku.
6. Kategorija samoograničenja na svim planovima imala je važnu ulogu u istoriji istočnohrišćanskih naroda i društava. Pored samoograničenja treba pomenuti ljubav, pokajanje, praštanje, pomirenje ideju svetosti i ideju providencijalnog naroda, koju treba razlikovati od ideje izabranog naroda.
7. Kategorija mučeništva (svedočenja), koja nema nikakve veze s nekrofilstvom. Ona znači da nije dozvoljena upotreba bilo kog oblika sile u rešavanju sporova i sukoba među ljudima. Znači i da se čovek, kada se nađe pred dilemom trpeti nasilje ili činiti nasilje, opredeljuje za trpljenje. Znači još i odustajanje od osvete, jer ona je uvek ponovljen i uvećan zločin.
8. Nenasilno rešavanje sporova i sukoba koji su, nažalost, neminovni u istoriji.
9. Ličnost Boga i ličnost čoveka su najveće vrednosti u svim svetovima koje ne mogu biti žrtvovane za ostvarenje bezličnih ciljeva i vrednosti.
Pažljiva komparativna analiza brojnih konvencija i deklaracija o ljudskim pravima, s jedne strane, i s druge, mnogih crkvenih dokumenata koji se odnose na iste društvene probleme sigurno bi pokazala njihovu veliku sličnost, pa i identičnost kada je reč o pitanjima društvene etike i aksiologije. Najveća neslaganja odnose se na problem abortusa.
Sociolozi i politikolozi ističu da su osnovna svojstva civilnog (građanskog) društva: pluralizam, autonomija, civilnost, relacija, javnost, volontarijat, komunitarne strukture, solidarnost, supsidijarna organizacija društva. Nijedno od tih načela nije nesaglasno s načelima hrišćanske sociologije.
Crkva Hristova ne može, osim ako neće da izneveri sebe, da ne bude stalni pokret nenasilnog otpora svim oblicima totalitarizma, šovinizma, nacionalizma, etatizma, egalitarizma, rasne ili verske diskriminacije. Ona nema nijedan razlog da ne podrži i ohrabri sve one koji se zalažu za poštovanje ljudske ličnosti, ljudskih prava i sloboda, ali i dužnosti, i sve one koji se zalažu za pravedniju preraspodelu materijalnih dobara, zaštitu čovekove okoline, razoružanje. Ona treba da podrži opravdanu borbu protiv kriminala, terorizma, trgovine ljudima, droge, alkoholizma, mnogih zloupotreba nauke, tehnike, informatike, medija, "diplomatije raketa" i mnogobrojnih drugih društvenih anomalija.
Društvene procese Crkva ne treba niti da a priori prihvata niti pak da ih panično negira. Od nje se očekuje da društvene pojave odgovorno, kritički i stvaralački tumači i objašnjava, da uvek govori jevanđelskim i proročkim jezikom i da nikad ne sklapa paktove s najmoćnijim društvenim autoritetima.
Sve Pomesne Pravoslavne crkve u više navrata podržale su demokratske procese u zemljama bivšeg realsocijalizma. Crkva je bila jedina "opozicija" komunističkim diktaturama i najveća njihova žrtva. Ona treba da podrži integraciju Evrope i sveta, ali i da se odupre svakoj prinudnoj asimilaciji i unifikaciji. Pravoslavna crkva je od samog početka u ekumenskom pokretu. S teološkog stanovišta ne može se dovesti u pitanje potreba međuhrišćanskog i interreligijskog dijaloga i saradnje, i to pre svega zbog sotirioloških a ne utilitarnih razloga. Istorija Crkve stalno nas opominje da su pred njom dva opaka iskušenja - iskušenje "bekstva iz istorije" i iskušenje "potčinjavanja istoriji" i prirodnim društvenim stihijama. Nadam se da će ona u budućnosti znati da se odupire i jednom i drugom i da će stalno živeti po poznatoj antinomiji: Crkva je u svetu (da ga čuva i spasava), ali nije od sveta. Tako ona na najbolji način ostvaruje svoju misiju u svetu.
Svi dosadašnji modeli odnosa Crkve i države pokazali su se neuspešnim, na trenutke i tragičnim, kako za Crkvu, tako i za svet. Ako je to i delimično tačno, onda smo suočeni s izazovom nalaženja novih oblika sapostojanja Crkve i društva, Crkve i države koje će biti različite od onih u prošlosti. Novo vino ne može u stare mehove. OBJAVLJENO U ČASOPISU "Limes" 2-3/2006.
vishnja vishnja 10:03 14.05.2008

Re: izuzetno sadrzajan tekst.

Postoji velika sličnost između konvencija o ljudskim pravima i crkvenih dokumenata

pa da, ovo je logicno. i religijske etike i drustvene konvencije baziraju se (makar deklarativno) na primarnim ljudskim vrednostima. sve pobrojane 'socioloske implikacije' iz clanka potpisala bih bez da trepnem, bila ja vernik, nevernik, hriscanin, budista, musliman ili pripadnik 'male religijske zajednice'.

pretpostavljam da si clanak postavio upravo zato sto se stavovi bitno razlikuju od crkvene prakse SPC, ali mislim da je prof. Bigovic imao ideju da pokaze teorijski pristup koji omogucava neku drugaciju praksu, a ne da ustvrdi da je SPC, onakva kakva je sad, bolja nego sto mi mislimo.

Bigovic jeste jako zanimljiv.
a za ono znam da je jeres. od jeretika ima i losijeg drustva :)
antioksidant antioksidant 10:14 14.05.2008

Re: izuzetno sadrzajan tekst.

pretpostavljam da si clanak postavio upravo zato sto se stavovi bitno razlikuju od crkvene prakse SPC, ali mislim da je prof. Bigovic imao ideju da pokaze teorijski pristup koji omogucava neku drugaciju praksu, a ne da ustvrdi da je SPC, onakva kakva je sad, bolja nego sto mi mislimo

Clanak sam postavio jer je moja reakcija posle prvog citanja bila "Zasto ovakvih nema vise?". A ne mislim da je Bigovic pokusavao da opravda sadasnju SPC (Zarka Gavrilovica bi bilo tesko i opravdati a sumnjam da Bigovic i ima takvu zelju). Meni je inace uvek potrebno da se podsetim da SPC nije homogena (kako po neki put izgleda spolja). To je jedno sarenilo ljudi/ideja/stavova i nacina iskazivanja stavova. Mirko Djordjevic napr je verujuci covek (nije deo SPC ali na Bigovic jeste).
U svakom slucaju - naucio sam se da Bigovica citam kao Bigovica pa i Zarka Gavrilovica ne dozivljavam kao SPC.
A to da od jeretika ima losijeg drustva - pa naravno. Dogmatici su uveliko gori (jeretici bar imaju glavu - za ove druge nije dokazano)
vishnja vishnja 10:17 14.05.2008

Re: izuzetno sadrzajan tekst.

ok. sve se slazem.
"Zasto ovakvih nema vise?"

:)
vishnja vishnja 18:49 15.05.2008

Re: izuzetno sadrzajan tekst.

A to da od jeretika ima losijeg drustva - pa naravno. Dogmatici su uveliko gori

mislila sam zapravo na sebicne, taste, pohlepne i nedotupavne. ma od koje sorte bili :)
Nikola Knežević Nikola Knežević 09:02 14.05.2008

Dragi blogeri

Oprostite mi što se još nisam uključio u diskusiju, zbog obaveza trenutno nisam u mogućnosti. Vi slobodno nastavite bez mene, a ja ću se uskoro priključiti. Tekst je veoma interesantan i ide u prilog tematici koja se bavi idejom rišćanske demokratije. Glavna teza teksta jeste uprav afirmacija stava da hrišćani trebaju da učestvuju u kreiranju političkog života u zemlji, pa opet, tekst pomalo menandrira u određenim misaonim formulacijama pa to i čini pomalo kontraverznim i samim ti i zanimljivijim za dalju analizu i diskusiju.
Colin_bgd Colin_bgd 09:18 14.05.2008

Ne znaju...

Crkva, jednostavno, ne moze da se pomiri da treba i mora da postuje zakone kao i svi ostali gradjani i pravna i fizicka lica. Drugim recima, oni "i bi, i ne bi", ali svi znamo da nema nesto bez necega. Pa tako i ovaj tekst je samo jedna jezicka egzibicija u pokusaju da se resi kvadratura kruga, ali to je naravno nemoguce.

Ono sto crkva, na zalost, ne shvata, a sto su odavno shvatile protestantske denominacije (katolicka je negde na pola puta), je da upravo totalna sekularizacija drustva, drzave i politike osigurava opstanak crkve na duzi period. Jer da nije tako, zasto crkva i dalje nema isti uticaj i vlast kao u srednjem veku? Stvarni istorijski proces nikad nije nesto sto je nametnuto, tako da ni odstranjivanje crkve iz poltickog zivota gradova u sedamnaestom veku iz koga je proistekla sekularna drzava nikako nije presedan, vec direktna posledica i same uloge i pozicije crkve u toj istoj vlasti.

SPC, zbog poznatih istorijskih okolnosti, nije prosla kroz taj proces "osvescenja" o politickoj realnosti crkve u modernom industrijskom drustvu. Mozda zato jer se kod nas uvek nalazila u nekom limbo-stanju? Nikad nije imala stvarnu vlast, ali uticaj joj je uvek bio, mozda, cak i veci nego da je javno sedela u vlasti. Zbog toga jos uvek vuce iluziju i potpuno pogresne zakljucke o tome koja bi mogla da bude njena uloga u drustvu i drzavi, ne shvatajuci da ce je ogroman zalogaj koji pokusava da odgrize, u stvari samo udaviti...
Dilan Dog Dilan Dog 09:22 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Colin_bgd
Ono sto crkva, na zalost, ne shvata, a sto su odavno shvatile protestantske denominacije (katolicka je negde na pola puta), je da upravo totalna sekularizacija drustva, drzave i politike osigurava opstanak crkve na duzi period.

Vrlo rado bih polimisao s tobom.
Za početak, da li možeš da objasniš šta podrazmevaš pod "totalna sekularizacija drustva, drzave i politike"?
Colin_bgd Colin_bgd 09:37 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Za početak, da li možeš da objasniš šta podrazmevaš pod "totalna sekularizacija drustva, drzave i politike"?

Znaci, crkva moze da polemise i diskutuje koliko god hoce, o cemu god hoce u drustvu, (kao ti i ja), ali kad parlament izglasa zakon (u kome, mozda, sede i muslimani i ateisti i jevreji itd.), onda ce da postuje taj zakon dokle god se ne promeni.

Ne ocekujem ja da svi prestanu da veruju u boga, niti da crkva izgubi formu institucije i postane (ponovo?) samo neka amorfna organizacija za artikulisanje i usmeravanje privatnih vernickih osecanja. Ali zakon je zakon, pa od stem cell research do "gej" brakova i "gej" usvajanja dece, crkva mora da nauci da zivi sa tim, isto kao ti i ja, bez obzira da li se sa tim licno slazemo ili ne...
Dilan Dog Dilan Dog 09:44 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Crkva mora da poštuje zakone.
Međutim, teško je očekivati da crkva da svoje odobrenje u vezi sa gay brakovima i usvajanjem dece.
Ali, naravno da mora biti tolerantna prema osobama koje si naveo.
antioksidant antioksidant 09:50 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Crkva mora da poštuje zakone

Da ali ima preveliki uticaj na proces donosenja zakona.
Forma je ispunjena - pred zakonom su svi isti.
Sustina je sasvim drugacija
Colin_bgd Colin_bgd 09:55 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Ali da se vratimo na naslov bloga "hriscanstvo i politika". Ako bih hteo da budem jako cinican mogao bih da stavim znak jednakosti i da kazem, da ako se pogleda istorijski, hriscanstvo nije nista drugo do cista politika, da crkvu nista drugo sustinski nije ni interesovalo nego gola vlast, i da je prica oko jevandjelja itd. samo u stvari pra-verzija klasne politicke ideologije koja ne sluzi nicemu konkretno osim kao paravan, mimikrija za motiv u cilju osvajanja i opstajanja na vlasti. A to u sta raja veruje, to i jeste njena privatna stvar.
Dilan Dog Dilan Dog 09:59 14.05.2008

Re: Ne znaju...

antioksidant
Crkva mora da poštuje zakone

Da ali ima preveliki uticaj na proces donosenja zakona.
Forma je ispunjena - pred zakonom su svi isti.
Sustina je sasvim drugacija

Dobro. A na donošenje konkretno kojih zakona je crkva imala preveliki uticaj?
Colin_bgd Colin_bgd 10:03 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Da ali ima preveliki uticaj na proces donosenja zakona.
Forma je ispunjena - pred zakonom su svi isti.
Sustina je sasvim drugacija

Nema nista apsolutno, niti igde ima idealno. Pitanje je samo procenata. U Srbiji, sad cifre manje-vise lupam ali cisto radi ilustracije, crkva mozda ima 60% uticaj na donosenje zakona ("ako Patrijarh kaze da nema himne, onda nema", dok u Engleskoj mozda ima 15%, pa Tony Blair (od nedavno i zvanicno katolik, veeeliki, iskreni vernik, stvarno veruje nije poza) kaze katolickim agencijama da nema diskriminacije istopolnih parova pri podnosenju zahteva za usvajanje dece, pa ako katolicka crkve zeli da se bavi i dalje time "put up and shut up, or close shop". Tough, sto bi se reklo...

Sve je stvar osvajanja sloboda...
antioksidant antioksidant 10:06 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Dobro. A na donošenje konkretno kojih zakona je crkva imala preveliki uticaj?

Poslednji primer je Zakon o licnim ispravama (pa je ostavljena mogucnost da se LK izdaju i bez cipa (jer cipovi previse podsecaju na "pecat zveri"
Crkvena imovina oduzeta posle WWII je vracena. Privatna jos nije
Da li ti je poznato koliki je uvid drzave u finansije SPC? Hint - nikakav. Zasto?
Dilan Dog Dilan Dog 10:10 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Colin_bgd
Ali da se vratimo na naslov bloga "hriscanstvo i politika". Ako bih hteo da budem jako cinican mogao bih da stavim znak jednakosti i da kazem, da ako se pogleda istorijski, hriscanstvo nije nista drugo do cista politika, da crkvu nista drugo sustinski nije ni interesovalo nego gola vlast, i da je prica oko jevandjelja itd. samo u stvari pra-verzija klasne politicke ideologije koja ne sluzi nicemu konkretno osim kao paravan, mimikrija za motiv u cilju osvajanja i opstajanja na vlasti. A to u sta raja veruje, to i jeste njena privatna stvar.

Ja više volim da posmatram stvari kakve bi one mogle biti u budućnosti, ako se za njih založimo
i za njihovu realizaciju potrudimo- generalno.
Tačno je da crkva u prošlosti imala velik uticaj na politku i da je u vezi sa tim bilo velikuh grešaka.
U tom smislu, crkva i religiozan pogled na svet mogu se upotrebiti kao vladajuća ideologija.
U ranim društvima, religija je legitimisala društveni poredak u celini. Sekularizacija, između ostalog
znači nestajanje takve uloge religijskih institucija...
Međutim, svođenje uloge religije samo na politčko delovanje kao paravan jeste usko posmatranja, jer crkva
uvek postoji zato da bi propovedala veru u Boga, održavala vezu sa transcedentnim i onostranim, te okupljala vernike u zajednicu.

Religioznost ne mora biti samo privatna stvar, može biti i javna. Ali i takva podela, na privatno i javno, sama po sebi ne znači ništa,
jer, npr., u SAD-u religioznost čoveka njegova je privatna stvar, dok je s druge strane politika u SAD-u značajnoj meri prožeta religijom. Kada predsednik polaže zakletvu, stavlja ruku na Sveto pismo. Dakle, njegov legitimet se ne crpi samo iz svetovnih izvora- Ustava.
Colin_bgd Colin_bgd 10:26 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Religioznost ne mora biti samo privatna stvar, može biti i javna. Ali i takva podela, na privatno i javno, sama po sebi ne znači ništa,
jer, npr., u SAD-u religioznost čoveka njegova je privatna stvar, dok je s druge strane politika u SAD-u značajnoj meri prožeta religijom. Kada predsednik polaže zakletvu, stavlja ruku na Sveto pismo. Dakle, njegov legitimet se ne crpi samo iz svetovnih izvora- Ustava.

Naravno da politika osobe ili partije zavisi od stava iste prema religiji i od licnog religioznog sklopa. Medjutim, ne treba mesati nase istorijsko nasledje (koje je nesporno hriscansko, i to nije automatski nista lose ili negativno) i simboliku, sa sustinom. Da predsednik SAD sprovodi politiku "oko za oko, zub za zub" (cinik u meni ce reci da ovaj trenutni to, mozda, i radi) pa da kazem da legitimitet crpi iz Biblije. Medjutim, zakone donosi kongres.

Ali, svejedno, Ameriku ne bih uzeo kao dobar primer za ono cemu, po meni, treba stremiti. Evropa je tu mnogo "naprednija", da ne kazem slobodnija. (Ne secam se ko je rekao: "America got puritans, Australia got convicts. Today I am not sure who had a better deal."

Problem za crkvu je sto crkva jedino nemesanjem u politiku pomaze politici da joj omoguci neograniceno delovanje. Medjutim, problem je i to sto crkva smatra da njen legitimitet nema granica i naravno da tu dolazi do konflikta. Jer jedini nacin na koji crkva moze da ostvari neogranicene slobode sopstvenog delovanja (u okviru svoje konkretne dogme, naravno) je da ogranici slobode svih ostalih, a to je jedino moguce uciniti putem politickog delovanja.
Vračarac Vračarac 11:46 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Crkvena imovina oduzeta posle WWII je vracena

Jako mali deo.
Dilan Dog Dilan Dog 12:01 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Colin_bgd
Problem za crkvu je sto crkva jedino nemesanjem u politiku pomaze politici da joj omoguci neograniceno delovanje

Ovo je liberalni koncept. Ne može crkva da se izostavi iz politke.
Ona je deo politike makar posredno.

Ili, ajde drugačije: objasnite kako to "crkva jedino nemesanjem u politiku pomaze politici da joj omoguci neograniceno delovanje"?
Dilan Dog Dilan Dog 12:02 14.05.2008

Re: Ne znaju...

antioksidant
Crkvena imovina oduzeta posle WWII je vracena. Privatna jos nije

Restitucija crkvene imovine je posebna tema...
Colin_bgd Colin_bgd 12:22 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Ovo je liberalni koncept. Ne može crkva da se izostavi iz politke.
Ona je deo politike makar posredno.

Ili, ajde drugačije: objasnite kako to "crkva jedino nemesanjem u politiku pomaze politici da joj omoguci neograniceno delovanje"?

Ja ne predlazem da crkvi treba zabraniti da iskazuje politicko misljenje, ali ono nije vaznije ni vise ni manje od mog ili od tvog. E sad, crkvena sujeta tesko da moze to da proguta, ali dobro..

Drugo, crkva bi trebalo da se odluci da li moze da sluzi, tj. da opsluzuje vernicko-duhovno-onostrane potrebe vernika samo u politickom okruzenju koje je polarisano u njenu korist (sto se moze zakljuciti iz nacina na koji danas vrsi uticaj na politiku), ili mozda moze bolje da to radi ukoliko je utakmica ravnopravna za sve. Drugim recima ukoliko crkva ne zadire u slobode drugih, ne bi imalo potrebe ogranicavati slobodu crkve. Uostalom zbog toga je i dolazilo (a desava se i danas) do rascepa i u samoj crkvi, kad crkva i u okviru sebe same postane pretesna da bi mogla i dalje da pretenduje da iskljucivo ona, u tom trenutnom obliku, artikulise potrebe vernika.

Uglavnom zivot pretekne crkvu i onda se crkva pogresno trudi da zaustavi ili uspori neke, u sustini, civilizacijske procese i tekovine koji se, vrlo cesto, cak i poklapaju sa osnovnim premisama hriscanskog ucenja. Ali izgleda da u crkvi nema ko da iznova cita Sveto Pismo... Zato im, u sustini i opada kongregacija...
Markonio Markonio 12:29 14.05.2008

Re: Ne znaju...

antioksidant
Dobro. A na donošenje konkretno kojih zakona je crkva imala preveliki uticaj?

Poslednji primer je Zakon o licnim ispravama (pa je ostavljena mogucnost da se LK izdaju i bez cipa (jer cipovi previse podsecaju na "pecat zveri"


Tu bih se svakako slozio sa Crkvom (naravno, iz potpuno drugih razloga). Narocito sa sadasnjim stanjem (ne)postovanja privatnosti licnih podataka.
antioksidant antioksidant 13:20 14.05.2008

Re: Ne znaju...

Tu bih se svakako slozio sa Crkvom (naravno, iz potpuno drugih razloga). Narocito sa sadasnjim stanjem (ne)postovanja privatnosti licnih podataka.

Vidis - tebe niko nije pitao
SPC jeste
Da li mislis da su ti podaci ovako zasticeni? Poenta cipa je da ne moras svaki put kad promenis adresu vadis nove dokumente vec se to upise u bazu a tebi ostaje ista plastika. Ali nebitno, da ne skrecemo sa teme
man ray loves me man ray loves me 20:06 15.05.2008

Re: Ne znaju...

da li možeš da objasniš šta podrazmevaš pod "totalna sekularizacija drustva, drzave i politike"?

da li mogu ja? (izvinjavam se zbog ponavljanja, ovo sam vec jednom ranije napisala) - to znaci da na bbc-ju vest glasi ovako - "mnogi napadaju arhiepiskopa zbog ovakve izjave, i o tome ce danas izjasniti sinod - upravljacko telo crkve..."

E to je sekularna drzava, kad vecina gradjana ne zna sta je to sinod.
Dilan Dog Dilan Dog 22:09 15.05.2008

Re: Ne znaju...

man ray loves me
da li možeš da objasniš šta podrazmevaš pod "totalna sekularizacija drustva, drzave i politike"?

da li mogu ja? (izvinjavam se zbog ponavljanja, ovo sam vec jednom ranije napisala) - to znaci da na bbc-ju vest glasi ovako - "mnogi napadaju arhiepiskopa zbog ovakve izjave, i o tome ce danas izjasniti sinod - upravljacko telo crkve..."

E to je sekularna drzava, kad vecina gradjana ne zna sta je to sinod.

To nije sekularizacija...
man ray loves me man ray loves me 00:00 17.05.2008

Re: Ne znaju...

Zar nije?
Sto se mene tice, sekularizacija znaci da crkva ne ucestvuje u vlasti. Dalje to znaci da se ona ni na koji nacin ne mesa u zivot onih gradjana koji to ne zele. Znaci kao bridz klub - ako zelim da budem clan, onda postujem pravila kluba i mogu da igram sa ostalim clanovima. Ako ne zelim - prodjem pored i odem dalje i nikada vise ne pomislim na taj klub.
Meni ova crtica iz vesti znaci upravo to - da ima jako mnogo ljudi danas u Engleskoj koji su prosto prosli pored.
A to je jedino moguce u sekularnoj drzavi, u kojoj klub nije zainteresovan da te natera da budes clan.
Lepa Radmilovic Lepa Radmilovic 20:17 14.05.2008

crkva

i sve religije...treba da spadaju u jedan obican hobi, izbor coveka a ne nametanje, pogotovu ne u politiku.

mada je mala razlika izmedju crkvenih lica i politicara (odeca, retorika npr.)

da se ja pitam..ne bi postojala...ali .ne pitam se.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana