Ekonomija| Kultura| Nauka| Obrazovanje| Politika

Novosti o Starosti - šta smo još prećutali (6)

Nebojša Milikić RSS / 30.03.2021. u 22:17

(Sa) Od bicikla (u) avion? Čisto teorijski model

Šta je bliže onom začaranom krugu nasilja od kruga koji biciklista pravi i pedalama, i telom, vozeći povijene kičme i glave, i putanjom one takmičarske, kružne biciklističke staze? I kada vozi kroz neku hobitonovsku prirodu, putanja je često nominalno kružna, npr. „Giro d'Italia", a za vozače je irelevantno kuda prolaze, što manje obraćaju pažnju na okolinu to bolje, kao i kod zaprežnih konja, računaju se brzina, izdržljivost, po mogućstvu i preživljavanje. Preživljavanje što kvalifikacija, što priprema i same trke, što medicinskih i finansijskih tegoba koje nastaju završetkom karijere. Zato i postoje privatne škole preživljavanja u začaranom krugu, i specijalizovani treneri, pedagozi, life couch-i. Pripreme mogu, kad je stvar strasti i srca u pitanju voditi i lično Dr Hajd i Mister Hajd u jednoj osobi, ljudi koje možete pročitati za sat-dva kao loš krimić ali u koje roditelji eto imaju ogromno poverenje; iako vide da se deca boje i Dr Hajda i Mr Hajda (dakle, nigde nema čak ni zavodljivo dobrog Dr Džekila) a pride se pred roditlejima obavezuju da nikom ne pričaju šta (im) se dešava u školi.

Jasno je da je izlazak iz kruga čista umetnost. Pa umetnost ima najviše i smisla onda kada pretenduje na drugačiji horizont imaginacije od aktuelnog, rutinskog, hegemonog, nametnutog, nepravednog. Vujica Rešin Tucić je zato sasvim pravilno razumeo analizu jednog metoda bržeg pristizanja na drugačiji horizont imaginacije:

"Avion ne može da leti jer je jako težak. On samo trči, trči, trči po pisti iz sve snage sve dok svi putnici ne poveruju u ideju da može da leti. Zato su piste tako dugačke." ("Hladno čelo", inače analitičar je bio Vojislav Despotov)

Srednja klasa grčevito drži pod kotrolom upravljačke aparate, kontrolne tornjeve i preletačke šifre buržoaske istine i pravde. Rula li se rula po pisti i ekonomiše na svakom metru, može li, ne može li (16)? Problem u toj situaciji koju smo već analizirali na primeru klackalice je što beskrajno mantranje i ekonomisanje oko istine samo može da se odvija na štetu samih kriterijuma ekonomisanja; kao i na štetu interesa dobrog dela, to jest boljeg dela te klase - onog koji pokušava da živi i radi od svog rada (17).

Jasno, bolje joj/nam je zato da završi/mo u makar i neuspešnom za-letu nego kao... kao... šta piše kod pisara, ima li neki zgodan primer?

Pisar: Evo, na primer kao "transcendentalni nitkovi" kod Černiševskog, neosetljivi na bilo kakve mogućnosti opstanka i napretka bez nitkovluka, koji za nos vuku ceo svet pa zatim najviše same sebe, a na koje su se koliko vidim ugledali i Aleksić i njegovi dokumentarci.
Mi: Hm, imaš nešto malo poetičnije?
Pisar: Imam, "ponosna poslušnost", kao odlika nemačkog malograđanina koja je značajno doprinela razvoju i normalizaciji fašističkog nasilja.

Sve gore od goreg. Dobro, dobro. Šta ćemo. Šta dobro, kako to "šta ćemo"?! Grozno, grozno!

Da bi se to grozno za koje mi kažemo "pa dobro" kao što se "šta da se radi" može čitati kao "šta je tu je" (tj. "to je što je") - ali tek ako se izbaci ili previdi ili relativizuje znak pitanja, elem, da bi se to predupredilo, predlažemo jedan eksperiment po zakonu Despotov-Tucić.

Razmotrimo prvo preduslove. Naime, tokom rulanja, dolazi do prisilnog saveza atoma od kojih je sastavljena donja površina krila i trupa aviona. Oni trpe ogroman, najveći pritisak unutar skupa atoma svoje materijalne vrste-prirode i svoje pozicije, položaja dakle atoma svoje klase na celom avionu. Od dole i od napred to je pritisak od vazduha kroz koji se avion probija i potiskuje ga a od gore od mase aviona u kretanju pa i klasno tako bliskih a tako dalekih atoma na gornjoj površini krila, kojima je sasvim ok tu gde su, jer lep je pogled, jer sunce greje, jer ćarlija vetar itd. I oni međutim trpe vazdušni pritisak odozgo, a to ravnodušno, uporno i odlučno čine sve dok ovaj odozdo ne postane jači, nepodnošljiviji. Tek tada oni pomalo nevoljno pomišljaju da polete ali tako što se jedan deo skupa atoma sa gornjeg dela krila pridruži u ambicijama i idejama onima sa donje površine krila - to su oni zarepci na zadnjem delu krila, koji se poviju, prosto istegnu na dole, izmeste se iz dotadašnjeg položaja, da bi se čak i hrabro istakli prema moguće najvećem (povratnom, turbulentnom) pritisku pred poletanje. Prekipelo im rulanje. Ali eto, iako se u istoriji skoro uvek jedan takav deo poslovično atomizovane srednje klase izdvajao i doprinosio ambicioznijem poletu društvaviona, red i mir, beskrajno rulanje, ostaju njena centralna pista i putanja, glavna strategija. Zasnovana je pretežno na nadi da će se pritisak prebaciti negde drugo, ili makar da će pritisak odozgo biti zauvek jednak onom odozdo, a čime će se tek u nedogled produžiti dragi dragi status quo, sa svim pripadajućim pritiscima to jest nasiljima. Ne možemo poreći, to je buržoaski racionalno sagledavanje situacije, zasniva se na subjektivnom usvajanju objektivnih sistemskih nejednakosti a u prilog mu ide i to što skoro nikad u istoriji nisu baš svi atomi podnosili podjednak pritisak - uvek je privlačno biti u boljem položaju nego većina tvoje klase, koliko god se time nesolidarno izdvajao i zasluživao kritiku ili prezir. Iz te svakodnevne unutarklasne borbe za malograđanski prestiž proizilazi i jedno od ključnih intelektualnih utemeljenja malograđanina: sposoban je da o sebi ima bolje mišljenje nego što ga o njemu imaju drugi.

(nastaviće se, još dva nastavka samo : ) 

16) Inače, rule na oficijelnom jeziku euro varijante globalne srednje klase - euroengleskom - znači vladati se dobro, poštovati pravila, ali znači i kodeks religijskog reda (naravno, rule ne znači i ne piše se isto kao roll ali euroingliš ne mari za takve finese); ništa čudno, jedino se baš tako, nekim religijskim mantrama mogu u beskraj racionalizovati iracionalnosti kapitalističkog sistema, tome na kraju i početku prevashodno i služi religija u kapitalizmu. 

17) "Rad od tuđeg rada"? Da, za dobar deo srednjih i sve vladajuće klase kapitalističkih metropola težak tuđi rad i brutalno mala zarada (neretko ispod egzistencijalnog minimuma) su preduslovi njihovog lakšeg rada i lagodne zarade. U nastaloj globalnoj podeli rada, nakon sloma socijalizma, rast nejednakosti postao je bezobalan i neukrotiv, socijalna pokretljivost je atrofirala i približno je jednaka npr. onoj u Engleskoj u XVI veku (Piketi) a srednja klasa kapitalističkih metropola drži dobre, visokoprofitabilne i visokoakumulativne poslove i zanimanja praktično pod okupacijom - bodljikave žice socijalne stratifikacije, politika poniženja, socijaldarvinističke selekcije i igara smrti na državnim tj. granicama "lebensaruma"; električne pregrade i ograde visokog napona i napinjanja na granicama prihoda i porekla sa jedne i stepena obrazovanja sa druge strane, kulturni i klasni rasizam, "odbacivanje merdevina" itd... sve je to upregnuto u okupacioni aparat koji je uzaptio svet globalne ekonomije i politike kao kancer a NATO i EU su nešto kao pretorijanska garda i evet-efendijski sabor tog kancera. Ali kako se tu onda nalazi i nekakav "bolji deo" te klase? - pitamo se sa pravom... problem je što mnogi ljudi u datoj situaciji nisu imali puno izbora, čak i za svoje privilegovane poslove i zanimanja morali su da se indoktriniraju, laktaju, mučno obrazuju i bore ceo život, mnogo šta im i dalje visi o koncu i to im onda daje lažnu svest o svetu u kom (moraju da pre)žive i (za)rade, što se mora uzeti kao olakšavajuća okolnost. Uostalom, ako im se ne ukaže strateška prilika i perspektiva na tom novom horizontu, oni će stati na branik starog.  



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 23:36 30.03.2021

гле у круг идемо ја и друг

kao kod zaprežnih konja

носити амове ..........……........био би нам спас
за стање психичко ……...напрсло код многих,
у све се трпамо ………....зверамо баш свагде
спасли би се активности кажњивих од других
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:01 03.04.2021

Re: гле у круг идемо ја и друг

Черевићан
kao kod zaprežnih konja

носити амове ..........……........био би нам спас
за стање психичко ……...напрсло код многих,
у све се трпамо ………....зверамо баш свагде
спасли би се активности кажњивих од других


Eto vaskrsnu i Nedic, naredi iz groba,
Da se zvace ama i pri'vata jarma...
Doslo opet novo europsko doba,
Slugeranjskog stila i robovskog sarma : )
amika amika 20:21 01.04.2021

Алтернативе

"Rad od tuđeg rada"? Da, za dobar deo srednjih i sve vladajuće klase kapitalističkih metropola težak tuđi rad i brutalno mala zarada (neretko ispod egzistencijalnog minimuma) su preduslovi njihovog lakšeg rada i lagodne zarade. U nastaloj globalnoj podeli rada, nakon sloma socijalizma, rast nejednakosti postao je bezobalan i neukrotiv, socijalna pokretljivost je atrofirala i približno je jednaka npr. onoj u Engleskoj u XVI veku (Piketi) a srednja klasa kapitalističkih metropola drži dobre, visokoprofitabilne i visokoakumulativne poslove i zanimanja praktično pod okupacijom


Када се, бар теоријски, створе алтернативе капиталистичком профит-систему моћи ће да се нешто уради у корист израбљиваних.

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 11:54 03.04.2021

Re: Алтернативе


amika
"Rad od tuđeg rada"? Da, za dobar deo srednjih i sve vladajuće klase kapitalističkih metropola težak tuđi rad i brutalno mala zarada (neretko ispod egzistencijalnog minimuma) su preduslovi njihovog lakšeg rada i lagodne zarade. U nastaloj globalnoj podeli rada, nakon sloma socijalizma, rast nejednakosti postao je bezobalan i neukrotiv, socijalna pokretljivost je atrofirala i približno je jednaka npr. onoj u Engleskoj u XVI veku (Piketi) a srednja klasa kapitalističkih metropola drži dobre, visokoprofitabilne i visokoakumulativne poslove i zanimanja praktično pod okupacijom


Када се, бар теоријски, створе алтернативе капиталистичком профит-систему моћи ће да се нешто уради у корист израбљиваних.



Slažem se, samo što je to stvaranje alternative stvar nauke, ekonomije, politike, kulture itd. koji su uglavnom pod okupacijom ili kontrolom upravo tih klasa koje žive na račun izrabljivanih i nemaju baš veliku želju za promišljanjem i stvaranjem alternativa... potpuno je jasno da bi danas svi radno sposobni ljudi na svetu mogli da rade max 4-5 sati dnevno pa možda i manje od 5 dana nedeljno i da bi to bilo dovoljno ako ne i previše za svu sadašnju proizvodnju, a da bi zbog globalnog planiranja i usaglašavanja mogla da se konačno smanje svakovrsna uništenja, oštećenja i zagađenja, i prirode i društava... pa opet niko ozbiljno ne radi na tom modelu...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana