Bila je to 2012. ja sam radila u muzičkoj školi na Ubu i od ranoga jutra sam bila na putu. Moja majka je kao po dogovoru dolazila da čuva dete u među smenama. Taj dan došla je malo ranije, pogledala je u Sašu i po njegovim rečima počela je da mumla sebi u bradu.
Uzela je Lilu babinu u krilo i počela da gunđa: Zete, zete, ujeo si nas sve za srce. Šta je to moja ćerka dočekala, da joj tako vratiš.
Iste sekunde me je Saša pozvao i pitao me je šta se dešava sa babom.
Gde znam šta joj se dešava,rekla sam. Znam da je bila kod njene prijateljice na kafi i da me je zvala da mi kaže da su mi vrane isprale mozak.
Taj dan, po običaju, nije nosila naočare, a na kafu je otišla kod prijateljice sa kojom se zna od svoje 6 godine, pri tome je moja majka 49 godište, a njena prijateljica 44. godište.
Elem, njih dve su odlučile da prisvoje Kajin mobilni telefon i da istraže naša imena.
Kada je moja majka upisala Sašino ime, izleteo je neki plavi maneken u donjem vešu koji se ljubi sa nekom manekenkom.
Njoj je iste sekunde pao mrak na oči, tražila je šećer i vodu, uzela je lekove za pritisak, legla na sofu, stavila ladne obloge na glavu, totalni haos je nastao. Zet ju je ujeo za srce.
Dzabe ju je Kaja ubeđivala da to nije taj Saša, već neki drugi, njoj je bilo sve crno.
U takvom stanju je krenula kod nas, a moj Saša je ni kriv ni dužan taj dan blago rečeno nagrabusio.
Stigla sam i ja sa Uba, a Saša me je sačekao na stanici da zajedno uđemo i objasnimo da je došlo do zamene identiteta.
Moja majka u kaputu i čizmama je izašla napolje bez reči. Nije htela ništa da kaže, niti da bilo šta čuje
Na stolu nas je čekala poruka.
„Večera je u rerni, Lila je jela, a ti si me zete za srce ujeo”.
Uzela sam onu poruku inisam znala da li da se smejem ili da plačem. Posle sat ipo vremena, zvala je na telefon.
Sestre su joj stavile naočare na oči i opet ukucale ime. I sama je videla da je drugi “bezgaći”Saša u pitanju.
Samo je rekla: Pa što se lepo nije izjasnio da nije on taj bez gaća?
Sutradan je došla da čuva dete, i donela je gibanicu, krofne i keks tortu.
Nikada više manekena nije spominjala, ali zato krstari internetom kao niko koga ja znam.
Elem, kada je krenulo korona ludilo, nije htela da se vakciniše, jer je slušala Nestorovića. Mi smo joj rekle da je subotar i iste sekunde je otišla u prvi dom zdravlja da primi vakcinu jer je ona pravoslavka po rođenju i nema šta njoj jedan subotar da govori šta valja, a šta ne.
Ponekad joj vidim komentare ispod YouTube linkova i pomislim samo, koliko bi svet bio tužan da nema malo njenog duha.
Jednom ju je Saša vozio kući, i u automobilu je bila pesma Ex Revolvera : „Hej,nitkovi". Ćutala je čitavim putem, i kada je izašla iz auta, rekla je :” Zete pozdravi tog čoveka. To je pesma mog života”. Posle su mi sestre rekle da je tražila pesmu po YouTubu i plakala dok ju je slušala.
Čudna žena je moja majka, teška i dobra u isto vreme i uvek je na Lilinoj strani.
P.S. Lila je uvek zove da nas tužaka kod nje, a baba se sprema sa Miljakovca i dolazi kod nas da nas po njenim rečima razbuca kao ping pong loptice.