U zemlji prividne rodne ravnopravnosti, nežnosti, boljitka i sreće, silovanje je i dalje tu.
Počevši od škola, kampova, domova za nezbrinutu decu i mesta koja bi trebala da budu svetinje poput crkvi, ona se dešavaju.
Ja ih moćnicima ne mogu nazvati kada nad slabijima od sebe izvršavaju najgnusnija dela i dobijaju opravdanja i zaštitu,od nadređenih.
Zatvor je za njih malo, za njih je Pakao večno prebivalište i tu ih neće sačuvati ni titula, ni politika, a kamoli mantija čije god vere bila.
Dosta je bilo lažnih boljitaka i ravnopravnosti, a devojkama neka je svaka čast kada su skupile snagu i progovorile.
Niste same i nikada nećete biti.