Društvo| Ekonomija| Filozofija| Istorija| Nauka

Kapitalizam i(li) socijalizam?

Goran Nikolić RSS / 02.07.2021. u 10:58

Ekonomisti su dugo bili očarani snagom tržišta u promovisanju ekonomskog prosperiteta. Smitova ideja da sebični pojedinci (koji traže samo svoje lično bogaćenje) proizvode kolektivni prosperitet (kroz delovanje famozne ‘'nevidljive ruke tržišta''), odnosno teza o savršeno konkurentnim tržištama koja proizvode stabilnu ravnotežu, samo je jedna od mogućnosti. Jednostavno, model Adama Smita nije jedini, već samo jedan od mogućih (npr. tržišta mogu proizvesti previše nejednakosti ili neefikasno alocirati resurse; npr. tržišta bi nalagala da gradimo dva strujna dalekovoda).

Nova paradigma za podučavanje i bavljenje ekonomijom u kojoj možemo pretpostaviti da su pojedinci pro-socijalni i kratkovidi, a ne sebični i dalekovidi, gde je konkurencija nesavršena (sa pobednikom koji uzima sve), sa često presudnom ulogom političke moći i sa ekonomskim benefitima za odabrane rentijere koje su sveprisutne i često su potrebne za dobro funkcionisanje ekonomije (dakle, one nisu rezultat greške u politici), bi izvesno generisala bolje razumevanje društvenih ishoda, odnosno tržišta.
Budući da politička elita, suprotno od plutokratije koja je finansira, i pored interesa finansijera želi reizbor, nada postoji. Naime, promena društvene svesti, odnosno rastuća percepcija javnosti o slabostima, neefikasnosti i nepravednosti sistema u kome živimo, stvara pritisak biračke baze, koji ekonomsku politiku nužno gura u pravcu veće preraspodele.

Kako kapitalizam, socijalizam i ostali socijalni konstrukti određuju našu svakodnevicu?

Kada pohađamo školu ili državni univerzitet mi smo u socijalizmu, kao počnemo da radimo verovatno je da ćemo se naći u kapitalizmu. Drumovi kojima putujemo ka poslu su podsetnik na socijalistički aspekt našeg društva, kao i bolnice u koje na žalost sa protokom vremena, posebno u penziji, moramo sve češće ići. Prodavnica u kojoj kupujemo potrepštine je deo onog kapitalističkog u našem društvu, dok su norme i standardi koji sprečavaju da se u njoj prodaje roba sumnjivog kvaliteta dobrim delom posledica napora države da, u interesu zdravlja populacije, nametne rigorozne propise kompanijama.
Bazični društveni odnosi su ekonomski uslovljeni (koji su opet dominantno uzrokovani distribucijom moći), ali ekonomija nije sve i ona zapravo oblikuje našu svakodnevicu manje nego što se to mnogim čini. Stvarnost nesumnivo jeste duboko prepletena ekonomijom, ali svoditi društvene odnose na njihov ekonomski aspekt je duboko pogrešno. U tom smislu, dve ideologije (definisane po čuvenom izraelskom istoričaru Juvalu Harariju, piscu planteranog best-selera ‘'Sapijens'', dakle u najširem mogućem smislu), koje pored kapitalizma (sa pomenutim elementima socijalizma) najviše opredeljuju svakodnevnicu ogromne većine nas su nacionalizam i religija. Dakle, život svake individue na celoj planeti bazično je determinisan drustvenim sistemom u kome skoro svi funkcionišemo (sa kompanijama koje su njegov glavni nosilac, koje su snažno legalno štićene i praktično ekonomski subvencionisane kroz nametnuta pravila monetarne, fiskalne i regulatorne politike), zemljom u kojoj živimo, i u manjoj meri bogom kome sa klanjamo (iz sve socijalne norme koje religije podrazumevaju).
Prethodno navedena formulacija verovatno većini od vas nije tako bliska i možda vam je čak kontraintuitivna. Razlog je veoma jednostavan. Naime, mi smo naučeni da pomenute ‘ideologije' prihvatamo kao prirodne ili bogom dane. Npr. učeni smo o tzv. prirodnim zakonima tržišta ili nevidljivoj ruci tržišta. Nacija i religija se do te mere neupitni da se inače poznata teza o socijalnim konstruktima (koja interesantno potencira naciju, ali ne i kapitalizam kao tako nešto), čini kao nešto apstraktno, udaljeno ili pogrešno.
I država i tržište su socijalni konstrukti. Ako se tržišta spontano uređuju, na osnovu sopstvenih interesa, onda se i rastuće birokratije uređuju prema određenim interesima. Ako je ovo tačno, postaće neophodno ograničiti te interese kako bi se osiguralo da država ostane usredsređena na isporuku društvenih dobara (u tom kontektu, famozno upozorenje američkog predsednika Ajzenhauera davne 1961. protiv preteranog uticaja „vojno-industrijskog kompleksa" danas bi bilo usmereno na „vojno-industrijsko-tehnološko-finansijsko-medijski kompleks").
Svet u kome funkcionišemo zapravo je bazično zasnovan na konstruktima, odnosno izmišljenim zajednicama ili bogovima, i posebno veri u novac, da bi bez tih korisnih zabluda naš inače visok nivo socijalne kohezije, i manje-više nesmetan život većine od skoro osam milijardi homo sapijensa, bio potpuno ometen. Oni koji su na vrhu piramide (ili ‘lanca ishrane') ulažu ogromne napore da sistem vrednosti u kome svakodnevno operišemo shvatimo kao bezalternativan. Tržišne sile se predstavljaju kao prirodne, vladari kao nosioci neprikosnovane volje narode, religiozni oci kao moralno nepogrešivi, zakonodavni sistem kao jedini moguć i naravno pravičan. Sumnja u sistem je praktično onemogućena jer su ljudi faktički dirigovani pomenutim ideologijama. Ipak, ovde treba dodati i činjenicu da bi ljudi bez vere u zajedničke vrednosti, koje su tokom svoje kognitivne i kulturne evolucije sami izmislili da kreirali osećaj povezanosti (naime, zajednica veća od 150 individua je praktično nemoguća za upravljanje bez barem religijskog opravdanja), bili u permanentnim međusobnim konfliktima. To bi vrlo lako moglo dovesti do nesagledivih posledica koje bi ili dovele do nestanka vrste ili do njene marginalizacije u širem životinjskom svetu.

Kineski izazov vladajućoj ekonomskoj paradigm

Dugo neupitna teza da je tzv. spontani poredak tržišta inheretno superioran od alternativnih poredaka (npr. real-socijalističkog) je posle četiri decenije prosečnog rasta kineske privrede od neverovatnih 9,3%, i sa 700 miliona ljudi izvučenih iz siromaštva, došla po znak pitanja do te mere da je čak i MMF preispitao i redigovao svoj pristup. Međutim, kineski sistem nije dijametralno suprotan zapadnom. Npr. javna potrošnja u SAD je faktički neprekidno rasla sa početkom Drugog svetskog rata te dostignuvši skoro 36% BDP-a 2019, procentni poen više nego u Kini, a pandemijom uzrokovana kriza je samo povećala razliku u korist SAD. Naime, Amerika svoj današnji ekonomski oporavak u velikoj meri duguje masivnoj vladinoj intervenciji, a ona se intenzivira sa Bajdenom koji preduzima mere koje će dodatno povećati ulogu države.
Sprečavanje plutokratije da donosi odluke na štetu građanstva, što bi smanjilo popularnost vladajućih političkih elita u Vašingtonu i Pekingu, je stoga ključni izazov za partije na vlasti u obe zemlje. U tom kontekstu, Americi može biti korisno iskustvo Kine, koja je dokazala svoju sposobnost da ciljeve politike pretvori u konkretne projekte i programe, sa vidljivim koristima za celokupno stanovništvo.
Čini se da kineski ekonomski uspeh nije aberacija, već je ta zemlja maksimalno iskoristila centralno planiranje za sprovođenje adaptivnog i eksperimentalnog procesa donošenja politika, kojim se institucionalne strukture stalno koriguju kako bi se primenile nove ideje i najbolje prakse (prilagođene lokalnim uslovima). Uloga snažnog liderstva je od vitalnog značaja za napredak jer sprečava zastoj u složenim pitanjima, poput velikih infrastrukturnih ulaganja, npr. u obnovljive izvore energije, gde partikularni interesi mogu blokirati interes zajednice. Ipak, pre donošenja glavnih političkih odluka, kineski lideri se konsultuju sa akademskom zajednicom (kako bi stekli teorijski uvid) i posećuju lokalne zajednice, kako bi saznali više o situaciji na terenu (i tek onda se pokreću pilot programi kako bi se rešila pitanja praktične primene). Izvesno je da kineski pristup nije imun na one koji pokušavaju da izvuku privilegije za sebe (npr. lokalna birokratija ne želi transparentnost jer bi ona mogla ugroziti njihovu operativnu fleksibilnost i izglede za unapređenje), dok primena politika i programa često stvara prekomernu konkurenciju potkopavajući težnju Pekinga za izgradnjom uspešne tržišne ekonomije. Međutim, ista stvar se često događa kada određeni tržišni akteri steknu previše uticaja, i za prevazilaženje takvih izazova potrebna je politička volja i kreativnost.

Kako doći do uspešnog ekonomskog modela?

Sa dve najveće ekonomije koje se kreću ka većoj centralizaciji i ulozi vlada u ekonomiji, uobičajena dihotomija „država versus tržište" ili ‘'kapitalizam versus socijalizam'' postala je pojednostavljena. Da li su slobodna tržišta superiornija od centralnog planiranja je stoga verovatno pogrešno pitanje. Naime, institucionalni aranžmani su složeni sistemi, oblikovani istorijom, geografijom i kulturom. Cilj ne bi trebalo da bude identifikovanje pristupa koji odgovara svima, već da se osmisli onaj koji bi pružio najveće dobro najvećem broju ljudi. Izvesno je da je kineski sistem eksperimentiranja, sprovođenja i konačno institucionalizivanja promena doneo veliki rezultat dramatično ubrzavajući razvoj zemlje.
U tom kontekstu, promene na Zapadu, posebno tokom pandemijom uzrokovane krize, su ohrabrujuće. Rodrik (2021 ) potencira velike promene ekonomske politike u SAD, posebno sa dolaskom Bajdena. Ideje koje su dominirale od 1980-ih - nazvane Vašingtonskim konsenzusom, tržišnim fundamentalizmom ili neoliberalizam - koje su inicijalno stekle zamah zbog uočenih neuspeha kejnzijanizma i prekomerne državne regulacije, su generisale nejednake i nestabilne ekonomije nesposobne da se nose sa izazovima današnjice: socijalnom inkluzijom, novim tehnologijama koje su remetilački faktor za društvenu koheziju, klimatskim promenama, ili pak pojavama pandemija.
On što nas iskustvo uči je da postoji vreme za fiskalnu ekspanziju i vreme za štedljivost, vreme kada bi vlada trebalo da interveniše u lancima snabdevanja, i vreme kada bi trebalo da prepusti tržišta sama sebi. Ponekad bi porezi trebali biti visoki, ponekad niski, trgovina bi u nekim oblastima trebala biti slobodnija u drugim regulisana. Realne okolnosti i različite vrste intervencija su ono što predstavlja dobra ekonomska politika.
Naime, sve prethodne paradigme politike - bilo merkantilistička, klasična liberalna, kejnzijanska, socijaldemokratska ili neoliberalna - su imale pogrešne bazične pretpostavke, jer su bile zamišljene kao univerzalni programi koji se mogu primeniti svuda i u svako doba. To je otežavalo naše razmišljanje o ekonomskom upravljanju, a rezultat je bio prekomerni optimizam ili pesimizam u pogledu uloge države u ekonomiji. Ono što nam je potrebno su ekonomske analize i empirijski dokazi da bismo došli do toga šta nam je potrebno za željeni ishod - bolji život za što je moguće više ljudi, a ne za odabranu manjinu (i ekonomsku i političku).
Dakle, novi ekonomski pristupi i značajna eksperimentiranja u politici su neophodna, jer je društvo u kojem živimo i kapitalističko i socijalističko. Naime, i kapitalizam i socijalizam termini koji su prvobitno zamišljeni sa istom svrhom: da se stvori decentralizovani sistem raspodele u kojem se mogu ispuniti spontane potrebe i želje. I kako je praksa pokazala, oba pristupa postaju destruktivna kada proizvode prekomernu koncentraciju moći (bilo da su to komunistički aparatčici ili preglomazne i svemoćne korporacije, sa snažnim lobističkim uticajem na politiku). Sa današnjim tehnologijama može se zamisliti hibridni sistem, koji će uzeti najbolje iz oba, na zadovoljstvo ogromnog dela čovečanstva.
Za razliku od 1920-ih i kasnije (kada je socijalistička tvrdnja da bi centralizovano planiranje omogućilo efikasniju alokaciju resursa bila opravdano odbacivana, u najmanju ruku zbog empirijske neutemeljenosti), danas smo konačno u vremenu u kom računari mogu da obrade daleko više informacija nego što se to može kroz racionalne interakcije tržišnih subjekata. Naime, algoritmi veštačke inteligencije su brzo prešli put od pobeda na svetskim šahovskim šampionima do pisanja poezije. Dakle, napredak u računarstvu je zatvorio jaz u znanju korigujući nesavršenost čoveka kao donosioca odluka i relativizovao značaj tzv. nevidljive ruke tržišta kao alokatora resursa. Stoga se nameće logično pitanje: zašto računari ne bi mogli da poboljšaju funksionisanje tržišta? Odgovor se čini jasnim, ali će oni koji su zainteresovani za status kvo - svetska plutokratija i političke elite - učiniti sve da sve vrlo malo učini na promociji ovakvog načina posmatranja stvari. Na nama, društvenim elitama, pre svega najobrazovanijem delu populacije, je da intenzivno promovišemo novi način posmatranja društveno-ekonomskih odnosa.
Ono što je možda paradoksalno razlog za optimizam je da današnja, pandemijom uzrokovana kriza, kao i ona pre 12 godina, izvesno idu na ruku jačanju uloge države (mada na tako dramatičnom kao što je bilo između 1914. i 1970-ih kada se udeo javne potrošnje u BDP-u širom Evrope učetvorostručio), i samim tim jednom pravednijem ekonomskom i društvenom sistemu.

 



Komentari (345)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mentol mentol 12:43 02.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

solo solo 13:56 02.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

shmoo shmoo 15:33 02.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Лондонски Сити против уругвајског социјализма

Који то јединствени рецепт има левица у Уругвају, па да јој се после десет година на власти укаже поверење да са неизмењеном платформом управља овом земљом још пет година. Одговор је кратак: Широки фронт (Френте амплио) доследно спроводи идеју социјалне правде и не пристаје ни на један уступак мултинационалном корпоративном диктату, пред којим падају све социјалдемократске владе у Европи.

Светски медији нашироко пишу о одлазећем председнику Пепеу Мухики, његовом животу у трошном кућерку, аутомобилу из 1987. или ућебаном старом џемперу, али ништа о томе да је бившег герилца Тупамароса и затвореника у тамницама војне хунте амерички часопис „Форин полиси” ове године прогласио за једног од сто најутицајнијих глобалних мислилаца на свету.

Мухика је сврстан међу најутицајније мислиоце зато што је редефинисао латиноамеричку левицу, кратко је образложење америчког часописа. Ради се о томе што је десетогодишњи учинак коалиције левих партија (Широког фронта) донео невероватан бољитак Уругвајцима, иако се нису поштовали рецепти финансијских центара моћи.

Према извештају Међународног монетарног фонда, економски раст у Уругвају је од 2004. године до данас био 5,6 посто годишње, док је у економија у Швајцарској, на пример, расла годишње по 1,2 одсто.

За ову малу земљу смештену између Аргентине и Бразила кажу да је латиноамеричка Швајцарска и то се сматра великим комплиментом. Али, за разлику од Швајцарске, која се сматра рајском земљом за крупан капитал, мултинационалне корпорације и лондонски банкари гневни су на Уругвај.

Само недељу дана пошто је на уругвајским изборима изабран нови председник Табаре Васкез, а Широки фронт опет освојио апсолутну већину, лондонски институт „Капитал економикс”, близак неолиберализму и британском премијеру Дејвиду Камерону, упутио је упозорење да се Уругвају „црно пише” уколико настави са истом политиком као до сада.

Банкарима у лондонском Ситију смета то што Уругвај не намерава да заузда фискалну политику и што обећава да ће следећих пет година додатно повећати социјална давања за бесплатно школство и здравство, обезбеђивање кућа за бескућнике, што ће мултинационалне компаније морати стално да повећавају плате, побољшавају услова рада (превоз, топли оброк, годишњи одмори ).

По њиховом рецепту, Уругвај би морао да ослаби синдикате, уместо што их ојачава. Монтевидео се више брине о добробити својих људи него о концентрацији глобалних финансијских спекулација, закључак је овог лондонског извештаја.

Препоруке које се упућују Монтевидеу добро су познате свим европским земљама које раде по диктату из финансијских централа, било да су на власти социјалисти као у Француској било конзервативци као у Шпанији.

По том рецепту Уругвај би морао знатно да смањи буџетску потрошњу, порезе, трошкове предузетника, приватизује државну имовину, промени закон о раду и запошљавању и буде „флексибилнији” када је реч о страним инвестицијама…

Рат мултинационалних компанија почео је када је компанија цигарета „Филип Морис” тужила Уругвај зато што је увео обавезно упозорење о штетности дувана на кутијама цигарета „марлборо”. Ова тужба пред међународном институцијом за решавање међунационалних трговинских сукоба у Вашингтону изазвала је револт код Уругвајаца, који су тврдили да је њима у интересу да заштите здравље својих људи.

„Филип Морис” тражи од Уругваја да им плати 25 милиона долара одштете за штету коју су претрпели због уругвајских прописа срачунатих да укажу на штетност пушења. Циљ левичарске владе на чијем је челу тада био лекар и онколог Табаре Васкез постигнут је.

Пушење је од 2010. у Уругвају смањено са 40 на 23 процената међу одраслим Уругвајцима, док је међу тинејџерима овај проценат још драстичније опао. Али незадовољство „Филип Мориса” је експлодирало. Њима се придружују и друге мултинационалне корпорације које у Латинској Америци виде јефтину радну снагу и могућност да потплаћивањем изврдају законе о заштити животне средине.

Упустити се у рат против тако моћне корпорације као што је „Филип Морис”, који има годишњи профит од 80 милијарди долара, велика је храброст на коју нису спремне ни много богатије земље Европе. Целокупни годишњи бруто национални доходак Уругваја је 59 милијарди долара.

Својеврсна иронија је да је у међувремену незадовољни „Филип Морис” изашао из Уругваја, а за своје ново централно седиште изабрао је Швајцарску.

Уругвајски радници који су били запослени у „Филипу Морису” добили су отказ. Али већину њих запослила је држава како би указивали младим Уругвајцима на штетност пушења. Уругвај је сличан Швајцарској зато што је држава са најчистијим ваздухом на јужноамеричком континенту. Може се похвалити и најнижом корупцијом у региону.

Упозорење лондонских банкара не брине много уругвајску левичарску владу. Циљ који су себи поставили нема никакве везе са концентрацијом крупног капитала. Коме се не свиђа то што се Уругвај брине о социјалним бенефицијама и правима радника може да улаже у друге земље.

21.12.2014.



ЛИНК




А неких пет-шест година касније... (ЛИНК)



Али тако то увек буде у тим задњим двориштима као што су Латинска Америка, Балкан,...


apacherosepeacock apacherosepeacock 11:42 03.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Рат мултинационалних компанија почео је када је компанија цигарета „Филип Морис” тужила Уругвај зато што је увео обавезно упозорење о штетности дувана на кутијама цигарета „марлборо”. Ова тужба пред међународном институцијом за решавање међунационалних трговинских сукоба у Вашингтону изазвала је револт код Уругвајаца, који су тврдили да је њима у интересу да заштите здравље своји



O čemu je ovde reč kad cigarete i duvan svuda već xx godina imaju ogromne nalepnice na pakovanju o štetnosti duvana?

Poslednjih godina čak i nemaju više originalno pakovanje već su sve paklice svih duvanskih proizvoda ofarbane crno a na njima slike šta sve od oboljenja izaziva duvan..


Cene duvanskih proizvoda duplirane, triplirane (nastavlja se trend) itd.

O globalnoj minimum dvodecenijskoj propagandi protiv pušenja plus zabrane na svim javnim mestima da ne govorimo. Kod mene (NL) se apeluje da se prodaja duvana potpuno izbaci iz svih prodavnica osim tobacco shop-ova.


Dakle šta Urugvaj?
shmoo shmoo 16:29 03.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

apacherosepeacock
Рат мултинационалних компанија почео је када је компанија цигарета „Филип Морис” тужила Уругвај зато што је увео обавезно упозорење о штетности дувана на кутијама цигарета „марлборо”. Ова тужба пред међународном институцијом за решавање међунационалних трговинских сукоба у Вашингтону изазвала је револт код Уругвајаца, који су тврдили да је њима у интересу да заштите здравље своји



O čemu je ovde reč kad cigarete i duvan svuda već xx godina imaju ogromne nalepnice na pakovanju o štetnosti duvana?

Poslednjih godina čak i nemaju više originalno pakovanje već su sve paklice svih duvanskih proizvoda ofarbane crno a na njima slike šta sve od oboljenja izaziva duvan..


Cene duvanskih proizvoda duplirane, triplirane (nastavlja se trend) itd.

O globalnoj minimum dvodecenijskoj propagandi protiv pušenja plus zabrane na svim javnim mestima da ne govorimo. Kod mene (NL) se apeluje da se prodaja duvana potpuno izbaci iz svih prodavnica osim tobacco shop-ova.


Dakle šta Urugvaj?




Текст је из Политике од пре седам година.

Пише датум испод текста.

А то ионако није суштина коментара.

Суштина коментара је да су седам година после тог текста у Политици седам патуљака (Бритиш Америкен Тобако) и остали заинтересовани из лондонског Ситија зарад својих потреба и интереса сјебали тај уругвајски социјализам започет са Хосеом Мухиком (ЛИНК) 2010. године.


Упустити се у рат против тако моћне корпорације као што је „Филип Морис”, који има годишњи профит од 80 милијарди долара, велика је храброст на коју нису спремне ни много богатије земље Европе. Целокупни годишњи бруто национални доходак Уругваја је 59 милијарди долара.









Данашњи председник Уругваја (од марта прошле године) је Луис Лакал Поу. ЛИНК


Personal details:

Born Luis Alberto Aparicio Alejandro Lacalle Pou

11 August 1973 (age 47)

Montevideo, Uruguay

Political party National Party

Education The British Schools

Alma mater Catholic University of Uruguay



The National Party (ЛИНК)


И њему је исто најважнија борба против криминала као и Вучићу.


Luis Lacalle Pou, the country’s conservative president-elect, is 46 years old but looks younger, with floppy brown hair, no jacket and sleeves rolled up. Days ahead of his swearing-in on March 1st, in an interview with The Economist, Mr Lacalle Pou set out a wide range of plans, from relaxing immigration rules to cutting public spending... The first step was to take back power. Last November, in a run-off, Mr Lacalle Pou narrowly defeated Daniel Martínez, the candidate of the Broad Front, a leftist coalition that had ruled Uruguay for 15 years. ЛИНК



Али рекох већ, тако се то обично и заврши у свим "задњим двориштима" овога света као што су Латинска Америка, Балкан...

Поздрав теби на разгледници из Чилеа од прошле године.








А о штетности дувана ћемо на неком здравственом блогу.

Са обавезном дозом носталгије, наравно. То се подразумева

Пре неко вече у неком немачком филму из 2020. године који прича причу о сукобу левице и деснице данас у Немачкој ( "А сутра цео свет" - ЛИНК) видех следеће што изговара отац главне јунакиње филма, немачки барон, стара породица плаве крви: "Ко има испод 30 година и није левичар, тај нема срца. Ко има изнад 30 година и левичар је, тај нема мозга."


Јбг, ја немам мозга, одавно сам се помирио са том чињеницом. То ми остало због неких траума из младости.


Препоручам филм да се гледа.








apacherosepeacock apacherosepeacock 09:37 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

отац главне јунакиње филма, немачки барон, стара породица плаве крви: "Ко има испод 30 година и није левичар, тај нема срца. Ко има изнад 30 година и левичар је, тај нема мозга."



Ko zna ko je tu mudrost prvi osmislio, ja znam da se pripisuje Čerčilu.

'Ko u mladosti nije bio levičar a u starosti desničar tome srce i mozak nisu na pravom mestu.'


Naravno da je pušenje štetno po zdravlje, to je već apsolvirano, šteta što i alkohol nije u istom paketu sa duvanom u istoj meri prokažen i proteran.



Milan Novković Milan Novković 11:19 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

apacherosepeacock
отац главне јунакиње филма, немачки барон, стара породица плаве крви: "Ко има испод 30 година и није левичар, тај нема срца. Ко има изнад 30 година и левичар је, тај нема мозга."



Ko zna ko je tu mudrost prvi osmislio, ja znam da se pripisuje Čerčilu.

'Ko u mladosti nije bio levičar a u starosti desničar tome srce i mozak nisu na pravom mestu.'


Naravno da je pušenje štetno po zdravlje, to je već apsolvirano, šteta što i alkohol nije u istom paketu sa duvanom u istoj meri prokažen i proteran.


Teško da je ova mudrost mudra, a Čerčil skoro sigurno nije bio mudar, niti uopšte zna šta je to "socialist", "levo", "empatija" i slično ... ultimativni rasista.

Neverovatno naduvana osoba koji je sa svojom britanskom epsilon okolinom kriva "samo" za drugi svecki rat (ubeđujući/podbadajući Poljake, izgleda, da ne prave dil sa Hitlerom kojem je, u tom trenutku, na umu bila ideja da sa Poljacima napravi win-win dil gde bi Nemci povratili teritorije izgubljene u WW1) i gubitak imperije (aj, šta je Ruzveltu bilo na pameti - ja sam amaterčina za istoriju - al da je Čerčil pomogao da "mu" se imperija uruši to više nije neka tema.

Pa ova izreka uopšte nije Čerčilova - najranija verzija, polovinom 19. veka, se pripisuje Françoisu Guizotu (stručnjaci na pre-Francusku Revoluciju će znati bolje) i priča se o nerepublikanstvu sa 20. godinom, pa republikanstvu posle 30. (nema leba danas bez sive zone/nijansi sivog, ko već kako voli).

Posle je raznima pripisana ali su to sa levičarenjem i desničarenjem loše uradili, trebalo bi koristiti progresivizam/konzervatizam) - iskreni desničar posle bilo koje godine nije nikad bio levičar, i uopšte nema srce.


apacherosepeacock apacherosepeacock 11:33 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Teško da je ova mudrost mudra, a Čerčil skoro sigurno nije bio mudar, niti uopšte zna šta je to "socialist", "levo", "empatija" i slično ... ultimativni rasista.


U bre, ma đavo himself.

Vidim ceniš ga izuzetno..

Ma ne mogu ni ja uvek italik da koristim a i rekoh = ko zna ko je izjavio.

gedza.73 gedza.73 11:59 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

apacherosepeacock
ko zna ko je izjavio.

Ima i verzija ove mudrosti koju je napisana povodom ostavke u Udruženju književnika Srbije a koja je danas aktuelna kao i devedesetih kad je napisana
U rodoljublju su ka napobedivom Kninu
Nasi prvi pisci leteli na jagnjetinu.
A potom... svom nacion-smercu
Trazili su leka u svila-svercu
Leteci u komunisticku Kinu.


A živo me zanima kad bi ovdašnji francusko-srpsko-jugoslAvenski revolucionarni blogosocijalisti (kako reče onomad Ivica Dačić povodom preimenovanja Komunista u Socijaliste 'Dobro jutro socijalisti') prošli kad bi svoje stavove o pravednoj preraspodeli, jednakosti i poštenju izneli u nekoj od socijalističko-komunističkih zemalja.

Preseli se Žižek sa sve svojim knjigama u Severnu Koreju, Kubu u vreme Fidela kAstra, Moskvu u vreme Staljina, Hruščova, posle par meseci održi tribinu, iznese svoje socijalističke stavove i desi mu se šta? Ili bilo ko od kvazisocijalista sa svojom firmom, poslom, znjanjem....

p.s.
Jeste da nije Nikolićev blog o ovome nego o usvajanju rešenja koja optimalno mogu da funkcionišu što marskističko-lenjinistički socijalizam po pravilu rigidno ne dozvoljava (a i većina blogo-promotera se vrti terminologijom Industrijske revolucije).
Trenutno mislim da najviše bogatuna ima u SAD i u Kini. Kinezi, kao socijalistička zemlja, su napravili neki mutand feudalnog komunističkog kapitalizma gde centralni Politbiro odredi selo, grad, kraj u kome će da testiraju neki nov pristup koji ako uspe se primenjuje dalje ako ne, jednostavno otkače 'žrtve'.


shmoo shmoo 12:20 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

apacherosepeacock
Teško da je ova mudrost mudra, a Čerčil skoro sigurno nije bio mudar, niti uopšte zna šta je to "socialist", "levo", "empatija" i slično ... ultimativni rasista.


U bre, ma đavo himself.

Vidim ceniš ga izuzetno..

Ma ne mogu ni ja uvek italik da koristim a i rekoh = ko zna ko je izjavio.





Да, нисам ни ја сигуран да ли је Черчил или неко други...

Милан помену Франсоа Гизоа као аутора. Могуће, ја о Гизоу не знам скоро ништа. Само оно уопштено...

Једино поуздано знам да "немачки барон" из филма сасвим сигурно није оригинални аутор тих сентенци.

Али ме је зато "баронова кћи" у филму и прича о томе кроз шта она пролази у свом левичарењу ( "Koliko je čovek spreman daleko da ode zbog svojih političkih uverenja?" ) баш подсетила на ону нашу децу са Дедиња између два светска рата попут Коче Поповића или Баба Јаро Рибникаро или Олге Хумо, ћерке министра Нинчића, за коју се такође везује и једна прелепа сексуална афера-анегдота са неким краљевим официром из биоскопске ложе између два светска рата (данас је ту Позориште на Теразијама).

Причали ми очевици да се цео Београд тада био искупио пред биоскопом да гледа како њу и тог официра покривене болничким плахтама износе онако слепљене из биоскопа да би их одвезли амбулантним колима у болницу и тамо раздвојили оперативним захватом (у питању је био јак vaginismus до којег је дошло док је она у друштву тог официра гледала, је л' те, филм у ложи биоскопа).

Олга Хумо је уз предавања која је држала на Филолошком факултету на катедри за англистику у каснијој социјалистичкој Југославији и социјалистичком Београду својим студенткињама (међу којима је седела и моја сестра па отуд то знам) испричала и како је упознала свога Авда Хума.

Он је као један од комуниста, студената тадашњег Београдског универзитета , бежао испред оне полиције у цивилу што се између два светска рата специјализовала за истребљивање комуниста у Краљевини (а и ван ње), па је у тој јурњави закуцао баш на врата куће министра Нинчића у којој је Олга баш тада правила једну од тих лудих жураја београдске предратне елитне омладине. И Олга му отворила врата...

А онда је и она постала комуниста.

Олга Хумо је ту своју причу коју је причала својим студенткињама обавезно завршавала са поуком (како ваља и требује у свакој педагошкој причи):"Девојке моје драге, најважније у животу је да се удате!"



Главна јунакиња овог поменутог немачког филма ме је много подсетила на ту дедињску децу међуратне српске елите.

Иначе, моја омиљена са Черчилом (већ сам је помињао и раније) је она:

На неком коктелу једна од уштогљених фа-фа-фа енглеских госпођа каже Черчилу:

- Јууу, господине Черчил, па ви сте пијани!!!

На шта јој он, кроз дим своје цигаре, одговори депресивним уморним гласом:

- Да, госпођо, а ви сте неописиво ружни. Само, ја ћу се сутра истрезнити.


Бараба, бре, једна мизогина био и тај Черчил.







shmoo shmoo 12:44 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

gedza.73

Trenutno mislim da najviše bogatuna ima u SAD i u Kini.




Што без обзира на богате Кинезе придодате том збиру опет једва досеже до 1% светске популације.


As Schneider explained it, the Vancouver model involves large amounts of money taken out of China through informal value transfer systems to avoid China's limits on money leaving the country. Once in Canada, those funds are mixed with cash from the drug trade, and then the cash is cleaned through B.C. casinos and private mortgages.








Milan Novković Milan Novković 13:20 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

shmoo
...Само оно уопштено...

Dobra alternativa enciklopediji LAROUSSE na Francuskom je i Wikipedija, pogotovo za sledbenike Prigrevačke škole Kontinentalne Filozofije, što je krenula od Nemačkog Idealizma, velikim delom, pa kasnije presušila malo oko uštogljene fenomenologije
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:08 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Gedžo pozdrav.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:18 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Иначе, моја омиљена са Черчилом (већ сам је помињао и раније) је она:

На неком коктелу једна од уштогљених фа-фа-фа енглеских госпођа каже Черчилу:

- Јууу, господине Черчил, па ви сте пијани!!!

На шта јој он, кроз дим своје цигаре, одговори депресивним уморним гласом:

- Да, госпођо, а ви сте неописиво ружни. Само, ја ћу се сутра истрезнити.



Ima i ova od nepoznatog autora (anglofila vidi se odmah:)

'Da Nemci ne postoje Englezi bi bili najomraženija nacija na svetu..'


*samo da izjavim za trol i za blogozapisnik - ja jesam priličan anglofil
gvozden1 gvozden1 14:21 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?



Ima i ova od nepoznatog autora (anglofila vidi se odmah)

Ma gde nepoznatog, Čerčil, Pašić ili Miloš.
Pripišeš jednom od njih i nema greške.

Tako svi rade :)
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:34 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Ma gde nepoznatog, Čerčil, Pašić ili Miloš.
Pripišeš jednom od njih i nema greške.



Minus Čerčil, vidiš da Milan odmah poteže svilen gajtan ko ga pomene..
shmoo shmoo 14:35 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

Milan Novković
shmoo
...Само оно уопштено...

Dobra alternativa enciklopediji LAROUSSE na Francuskom je i Wikipedija, pogotovo za sledbenike Prigrevačke škole Kontinentalne Filozofije, što je krenula od Nemačkog Idealizma, velikim delom, pa kasnije presušila malo oko uštogljene fenomenologije






Ти и ја када се састанемо да дебатујемо о филозофији, то ти је као онај монтипајтоновски филозофски фудбал.

Кад удари пригревачка континентална школа с коренима у немачком идеализму којег још "нису поставили са главе на ноге" на медитерански посавски самоникли и необрађени рационализам ижџикљао уз обреновачки друм, онда све пршти!

shmoo shmoo 14:40 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

apacherosepeacock
Иначе, моја омиљена са Черчилом (већ сам је помињао и раније) је она:

На неком коктелу једна од уштогљених фа-фа-фа енглеских госпођа каже Черчилу:

- Јууу, господине Черчил, па ви сте пијани!!!

На шта јој он, кроз дим своје цигаре, одговори депресивним уморним гласом:

- Да, госпођо, а ви сте неописиво ружни. Само, ја ћу се сутра истрезнити.



Ima i ova od nepoznatog autora (anglofila vidi se odmah:)

'Da Nemci ne postoje Englezi bi bili najomraženija nacija na svetu..'


*samo da izjavim za trol i za blogozapisnik - ja jesam priličan anglofil



И ја сам.

Али то не значи да волим и Енглезе. Барем не сваког Енглеза појединачно.

(Исто као и те Немце. Не баш сваког појединачно...)

Знаш већ онај чувени:

A Pan Am 727 flight, waiting for start clearance in Munich, overheard the following:

Lufthansa (in German): "Ground, what is our start clearance time?"
Ground (in English): "If you want an answer you must speak in English."
Lufthansa (in English): "I am a German, flying a German airplane, in Germany. Why must I speak English?"

Unknown voice from another plane (in a beautiful British accent): "Because you lost the bloody war!"

Milan Novković Milan Novković 23:18 04.07.2021

Re: Kapitalizam i(li) socijalizam?

shmoo
apacherosepeacock
...
'Da Nemci ne postoje Englezi bi bili najomraženija nacija na svetu..'

*samo da izjavim za trol i za blogozapisnik - ja jesam priličan anglofil


И ја сам.

Али то не значи да волим и Енглезе. Барем не сваког Енглеза појединачно.
...

Danas je teško reći šta smo, osim ako nije na brzinu, pa u nekom suženom kontekstu i, na kraju, u prostoru nekog prebrzo skupljenog znanja koje ne ide preduboko - a pod ovim uslovima nama više upravljaju plitko-brze emocije nego zdrav razum.

Kad se malo razmisli zdrav razum i nije toliko potreban ako se odbaci političko-oligarhijska vrhuška, ljudi nekako ispadnu svuda slični - idiosinkratika raznih grupa ljudi radi svoje, ali nije potrebno previše truda da bi se ona stavila u neki naš racionalni okvir.

Pogledaj samo šta je u košu od osnovnih igrača i operatora nad njima koje mi, blogerski-amaterski dotičemo skoro svakodnevno:

- Veliki deo drame u svetu danas dolazi od, u nedostatku boljeg termina, Davos Crowd - da ne kucam previše zvaću ga DCr.

- Mi u centar ove bratije stavljamo WEF (World Economic Forum), koje je Covid naterao da pokažu karte i sada se dosta zna.

- I ta odrednica DCr ima dosta labave granice - naime, ne radi se o homogenoj, čvrstoj zajednici sa jasnim programima i ciljevima za koje su svi posvećeno angažovani i spremni i na netrivijalne žrtve

- Radi se o strukturi gde su igrači, i mnogi ogromni, zbog interesa - kako DCr počinje da pravi greške, a sada ih imaju dosta i pucaju polako po šavovima -Sirija, Irak, Afgabistan, Ukrajina, BREXIT, Tramp, Belorusija, Severni tok 2, ... su im sve porazi - igrači će ih polako napuštati (ne baš preko noći, ništa ovde nije crno-belo i bezopasno)

DCr gura Great Reset - on ima svašta interesantnog i imao bi više smisla u nekom vremenu bližem Star Trek budućnosti, dok je ovako sada bolesna igra lunatika koja bi, ako uspe, dovela do supra-nacionalne policijske države, bar u Evropi - i to je jedna od "sitnica".

U DCr nemamo cele države kao "igrače", npr US, UK, Nemačka... nego su njihovi veliki delovi podeljeni - to čini izjašnjavanje tipa "Anglosaksonofil" teško.

Primer, UK aristokratija je velikim delom u DCr, i bila je redovima veličina veći borac protiv BREXITa nego Londonski mladi, npr.

Ali njihovi motivi nisu isti kao motivi mladih, koji su pomalo prerano-naivni, naravno (pogledaj Grčku, Italiju, Portugaliju, Španiju kako se jako ili poprilično muče i urušavaju, u relativnom smislu, zbog EU-a.

Oni smatraju da su iznad običnog naroda i u tom novom neofeudalno-fašističkom (raznih mračnih delova ćeš primetiti ako pročitaš Klaus Švabor Great Reset, pa dozvoliš da ti oni kojima je to deo posla pojasne i skrenu pažnju na delove).

E sad, pošto mi komentar ovako može dugo u dužinu da ga naglo zaustavim interesantnom crticom poslednjih nekoliko nedelja - DCr igra nije naivna (posmatraj zdravstvene pasoše pa razmisli šta je sve moguće ako ih parametrizuješ gde onda, naglo, možeš samo malo da pomeriš parametre i moderiraš stotine miliona ljudi) a opet, izgleda da su jako ranjeni ovim porazima što sam dao kao primer da bi ...

... onomad bili prinuđeni da otvore karte (Covid je, izgleda, deo njihove igre) pa tako i njihove igre sa urušavanjem komercijalnih banaka i, uz pomoć digitalnih valuta i centralnih banaka, koje uglavnom kontrolišu, pa tehnologije stave narod pod potpunu kontrolu.

I tako su, ionako već oslabljeni, poslednjih nekoliko nedelja dobili prvu smrtnu pretnju od komercijalnih banaka (to su one što ih iz "ljubavi" populadno zovemo "bankari" koji su preko svog čoveka, ne Obamiste, Klintoniste, Sorosa, Rotšilda itd ... Jerome Powella, Fed predsedavajućeg, mimo Bidenove vlade, popili jedva primetan porast u RRP kamati (Reverse Repo, način kako centralne bankarske insitucije, uglavnom, daju kratkoročnu lovu, često na nekoliko dana velikim igračima) da bi se tržišta urušavala nedelju-dve.

I to je došlo posle "zapadne" "kapitulacije" u WW3 16 Juna u Ženevi pošto su izgubili opciju gde US ratuje sa Rusijom preko Ukrajine zato što su im Rusi pripretili superiornim oružjem koje će koristiti u ofanzivne svrhe protiv NATOa (rat u Evropi).

I sad, ovo WW3 kapitulacija je i stilska figura, koliko se kome sviđa, ali daleko samo od toga - nema jasnih granica WW3 i sada pro-Evropljani od DCr pokušavaju da suprotstave US direktno Kini (rat izvan Evrope) - tj njima je urušavanje US i Kine intgralni deo plana, ali nikad, ni dalje, ništa od crtica nije crno belo, Evropi Evroazijska integracija ide u prilog...

... da bi ovih dana, bukvalno, dal danas, imala prve neformalne izveštaje, ali na državnim sajtovima, po Putin-XI virtuelnom sastanku posle "Jalte 2" (16 Jun) Ženeva) da će Rusi i Kinezi jedni drugim čuvati politički i teritorijalni integritet ...

... zvanični tekstovi u sledećih N dana će definisati granice koliko DCr može da ide (jako malo, naverovatnije) u huškanju US protiv Kine.

Nažalost, u US je destruktivna inercija sada tolika da i ako se spasu od ove DCr napasti neće više biti starih dobrih vremena, bar ne u bliskoj budućnosti ...
Jaril Jaril 14:56 02.07.2021

Разлика

Једна од најлепше срочених разлика између капитализма и социјализма коју сам ја чуо је:

Капитализам је одличан у производњи богатства, али је очајан у расподели богатства.
Социјализам је очајан у производњи богатства, али је одличан у расподели богатства.

Заборавио где сам ово покупио.

Дефинитивно нам треба комбинација.
haklberi_tom haklberi_tom 05:15 03.07.2021

Re: Разлика

Jaril
Једна од најлепше срочених разлика између капитализма и социјализма коју сам ја чуо је:

Капитализам је одличан у производњи богатства, али је очајан у расподели богатства.
Социјализам је очајан у производњи богатства, али је одличан у расподели богатства.

Заборавио где сам ово покупио.

Дефинитивно нам треба комбинација.

Treba da stoji da je (bio) 'odličan u raspodeli siromaštva'.
magnus magnus 22:28 03.07.2021

Re: Разлика

Treba da stoji da je (bio) 'odličan u raspodeli siromaštva'.

što misliš zašto US /gb /EU grantovi u Srbiji podupiru "intelektualce" koji mrsomude o socijalizmu nekom novom, švedskom,skandiavskom, izvornomarksovom,latinkinom,zagorkinom.. a ne o starom dobrom kapitalizmu, što misliš što večina diplomaca BU , pogotovo odličnih( što je problem) bira zapoaslenjem seljenje van i zaposleje umjesto pokretanja svog posla ,,, pa od devedesetih si imo sprdnej knjižnićarki i komediografkinja tipa vida o bizmismenima tipa om prozaično zarađuje prodajuči lemeše za plugovr a ne zna šta je Sein und Zeit .
benedykt benedykt 17:59 02.07.2021

Od izvora dva putića…

Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda…
Dakle, posle Oktobarske revolucije je nastao ”A šta sad da radimo” trenutak i onda se Lenjin dosetio kako je bila organizovana ekonomija Nemačke za vreme 1. Svetskog rata, odnosno on je smatrao kako zaostala Rusija mora prvo da prođe kroz fazu kapitalizma da bi se uopšte došlo do socijalizma, jer je tako nešto tvrdio u svojoj teoriji i sam Marks. On je uostalom o tome i pisao u par navrata i to prvo početkom 1918…
Da stvar bude još jasnija, uzmimo pre svega najkonkretniji primer državnog kapitalizma. Svi znaju šta je ovaj primer. Nemačka je. Ovde imamo „poslednju reč“ u modernom velikom kapitalističkom inženjeringu i planiranoj organizaciji, potčinjenoj junker-buržoaskom imperijalizmu. Precrtajte reči kurzivom, a na mesto militarista, junkera, buržoaske, imperijalističke države stavljena je i država, ali drugačijeg socijalnog tipa, drugog klasnog sadržaja - sovjetska država, odnosno proleterska država, i imaćete ukupan zbir uslova neophodnih za socijalizam. Socijalizam je nezamisliv bez velikog kapitalističkog inženjeringa zasnovanog na najnovijim otkrićima moderne nauke. Nezamislivo je bez planirane državne organizacije koja desetine miliona ljudi drži do najstrožeg poštovanja jedinstvenog standarda u proizvodnji i distribuciji

Odnosno par meseci posle…
Državni kapitalizam bio bi korak napred u poređenju sa sadašnjim stanjem stvari u našoj Sovjetskoj Republici. Ako bi se za otprilike šest meseci u našoj republici uspostavio državni kapitalizam, ovo bi bio veliki uspeh i sigurna garancija da će u roku od godinu dana socijalizam steći trajni uporište i postati nepobediv u ovoj zemlji…

A onda je par godina nakon toga napisao i sledeće…
Naš državni kapitalizam se u osnovi razlikuje od državnog kapitalizma u zemljama koje imaju buržoaske vlade po tome što državu s nama ne predstavlja buržoazija, već proletarijat, koji je uspeo da izbori puno poverenje seljaštva.

Međutim, kako je vreme odmicalo i sa odlaskom Lenjina sa scene tj sa dolaskom slabo obrazovanih likova kao što je to bio Staljin, sve se to poturilo pod tepih i na državni kapitalizam se potpuno pogrešno zalepila socijalistička etiketa. Svi ostali slični sistemi su i ovako i onako nastali po ugledu na onaj u SSSR i sve se to svodilo na jedno te isto sa nekim lokalnim modifikacijama, tipa samoupravnog socijalizma i tok kao fol radničkog samoupravljanja u SFRJ.
Ne može se samo promenom titulara vlasništva eto tako i preko noći promeniti ceo ekonomski sistem, ako sve ostalo ostane isto a prvenstveno (kapitalistički) način proizvodnje…
solo solo 18:09 02.07.2021

Nit' izvora nit' putića


Dobro, sjajne su ove teoretske bravurije (ne bravarije m'da je to bravar bolje odrađivao) no za početak bilo bi uputno da definišemo ovo u čemu se krčkamo svakodnevno.

Kako se to zove i zašto?



p.s. ovi na sliki imaju bolju stomatologiju od nas
bene_geserit bene_geserit 19:15 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda

A šta je onda "socijalizam u pravom smislu te reči" ?
benedykt benedykt 19:27 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

bene_geserit
Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda

A šta je onda "socijalizam u pravom smislu te reči" ?

Nekakva nedostižna utopija koju je između ostalih osmislio u svojoj glavi Marks, odnosno moguć je jedino i samo u teoriji a ne i u praksi. To i jeste uostalom bio problem, jer se ta ekipa ruskih revolucionara našla u nebranom grožđu kada su konačno osvojili vlast i shvatili da od te Marksove ideje i teorije pa do prakse zjapi beskrajno velika provalija, za koju nisu imali bukvalno nikakvu ideju kako da je premoste. Onda su se dosetili da im je Marks rekao kako će u to utopijsko besklasno društvo u kome nema ni novca prvo stići najrazvijenije kapitalističke zemlje, odnosno da je takođe rekao kako u početku mora biti ta diktatura proleterijata. Od toga je na kraju balade ispao taj tragikomični totalitarni mutant zvani socijalizam, koji je bio jedino i samo državni kapitalizam…
benedykt benedykt 19:29 02.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo

Dobro, sjajne su ove teoretske bravurije (ne bravarije m'da je to bravar bolje odrađivao) no za početak bilo bi uputno da definišemo ovo u čemu se krčkamo svakodnevno.

Kako se to zove i zašto?

Šta konkretno misliš pod pojmom ovo, pojasni mi molim te ako ti nije problem…
shmoo shmoo 19:42 02.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo

Dobro, sjajne su ove teoretske bravurije (ne bravarije m'da je to bravar bolje odrađivao) no za početak bilo bi uputnoda definišemo ovo u čemu se krčkamo svakodnevno.

Kako se to zove i zašto?



Немој да си нестрпљив, рећи ће ти се то само... За једно 50 година, отприлике...

Када буду укинуте оне забране за архивска документа која ће онда постати "доступна" "јавности".





freehand freehand 20:28 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

Nekakva nedostižna utopija koju je između ostalih osmislio u svojoj glavi Marks

U svojim korenima teorijski najmanje kudikamo starija od Marksa. Inače, u mnoštvu aspekata i primera dostignuta na monogo nivoa u dvadesetom veku.
Potpuino je ludilo da je kapitalizam kao sistem nastao na idejama socijalizma, a da je onda - kad se nova klasa dokopala apsolutne vlasti - nosioce novih težnji kao promeni i razvoju napdala i diskvalifikovala istim kvalifikacijama kakvim je sama bila nazivana dok je rušila feudalno društvo.

bene_geserit bene_geserit 20:28 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

taj tragikomični totalitarni mutant zvani socijalizam, koji je bio jedino i samo državni kapitalizam

Teško da ta terminologija može da prođe.
Ko je bio vlasnik firmi, privatnik ili država ?
Blogoautor podrazumeva centralno planiranje == socijalizam.
Ti centralno planiranje == državni kapitalizam.
Meni je centralno planiranje == totalitarni sistemi, Hitlerova Nemačka, Musolinijeva Italija, socijalističke zemlje, golodomori i kulturne revolucije.
freehand freehand 20:32 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

bene_geserit
taj tragikomični totalitarni mutant zvani socijalizam, koji je bio jedino i samo državni kapitalizam

Teško da ta terminologija može da prođe.
Ko je bio vlasnik firmi, privatnik ili država ?
Blogoautor podrazumeva centralno planiranje == socijalizam.
Ti centralno planiranje == državni kapitalizam.
Meni je centralno planiranje == totalitarni sistemi, Hitlerova Nemačka, Musolinijeva Italija, socijalističke zemlje, golodomori i kulturne revolucije.

Kako stojimo sa Nju dilom, Maršalovim planom, saniranjem Velikog mehura i pumpanjem u Vol strit??
bene_geserit bene_geserit 20:45 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

Kako stojimo sa Nju dilom, Maršalovim planom, saniranjem Velikog mehura i pumpanjem u Vol strit??

OK, ali je to uvek bio samo deo koji je išao uz slobodno tržište i privatne firme.
promene na Zapadu, posebno tokom pandemijom uzrokovane krize, su ohrabrujuće. ... velike promene ekonomske politike u SAD, posebno sa dolaskom Bajdena. ...
Amerika svoj današnji ekonomski oporavak u velikoj meri duguje masivnoj vladinoj intervenciji, a ona se intenzivira sa Bajdenom koji preduzima mere koje će dodatno povećati ulogu države.

Niti je u pitanju ekonomski oporavak niti ima išta ohrabrujuće u tome što se štampaju ogromne količine para bez pokrića (koje se sistemski guraju u stokove) i podstiče inflacija, niti u tome što se "povećava uloga države" (kao da nije bila dovoljno velika i do sada).
benedykt benedykt 21:42 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

freehand
Nekakva nedostižna utopija koju je između ostalih osmislio u svojoj glavi Marks

U svojim korenima teorijski najmanje kudikamo starija od Marksa. Inače, u mnoštvu aspekata i primera dostignuta na monogo nivoa u dvadesetom veku.
Potpuino je ludilo da je kapitalizam kao sistem nastao na idejama socijalizma, a da je onda - kad se nova klasa dokopala apsolutne vlasti - nosioce novih težnji kao promeni i razvoju napdala i diskvalifikovala istim kvalifikacijama kakvim je sama bila nazivana dok je rušila feudalno društvo.

O tim korenima bih mogao da ovde razvezem deset komentara ali sam iste smatrao nepotrebnim, a posebno zato što se, kao što jasno napomenuh, između svih tih ostalih pre njega tu na kraju balade pojavljuje i Marks, i jer je uostalom ta ekipa ruskih revolucionara svoju ideologiju zasnivala upravo njegovim teorijskim postavkama. Takođe, nije dostignuto nigde bilo šta od toga u bilo kom obliku sem one diktature proleterijata i eksproprijacije eksproprijatora, dajte da se ne sramotimo druže Freehand i da ne pričamo napamet, jer su to najobičnije gluposti i jeftina staljinističko-titoistička propaganda. Inače kada već pominjete feudalno društvo, evo vam odličan primer koliko je to sve vreme bio državni kapitalizam totalitarističke provinijencije…
Elem, da su sredstva za proizvodnju (što reče Marks) prešla u ruke plemstva da li bi to onda značilo da se iz kapitalizma opet vratilo u feudalizam, mislim kada je kapitalizam postao nekakav kao fol socijalizam samo zato što se titular vlasništva promenio, tj što su drugovi radnici predvođeni svojom partijom preuzeli sve u svoje ruke.
Bez ljutnje ali očigledno da ne razumete uopšte neke najednostavnije stvari, pa vas je zato bilo i moguće ubediti kako je to sve nekakav kao fol socijalizam. Svaki ekonomski sistem je prvenstveno određen načinom proizvodnje, dakle kako izgleda socijalistički način proizvodnje i u čemu je uopšte razlika između njega i onog kapitalističkog…?!!
freehand freehand 21:46 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

O tim korenima bih mogao da ovde razvezem deset komentara

Ne da ne sumnjam, nego mi je, što reče Dobrica Ćosić onomad - strepnja većaod nade...

dajte da se ne sramotimo druže Freehand

Ovo je odlična ideja, mada bih i tu na strepnju dao kvotu 50
benedykt benedykt 21:54 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

bene_geserit
taj tragikomični totalitarni mutant zvani socijalizam, koji je bio jedino i samo državni kapitalizam

Teško da ta terminologija može da prođe.
Ko je bio vlasnik firmi, privatnik ili država ?
Blogoautor podrazumeva centralno planiranje == socijalizam.
Ti centralno planiranje == državni kapitalizam.
Meni je centralno planiranje == totalitarni sistemi, Hitlerova Nemačka, Musolinijeva Italija, socijalističke zemlje, golodomori i kulturne revolucije.

Po čemu je centralno planiranje socijalizam samo bih to voleo da mi neko objasni ako ume, jer bi onda i već pomenuta Nemačka za vreme 1. Svetskog rata, sa sve Kajzerom i junkerima ispala nekakva socijalistička država. Kapitalizam je sistem koji ima neke svoje osnovne postavke a to da li je planiranje centralno ili nije, odnosno da li je država vlasnik fabrika ili je to neko drugi, je za te postavke potpuno nebitno. Ta i takva vrsta državnog kapitalizma koja je postojala nekada i koja je potpuno pogrešno nazvana socijalizam je bila užasno neefikasna i prosto nekonkurentna kapitalizmu na Zapadu. U međuvremenu je Kina malo doradila taj model, odnosno stvorila je novog mutanta totalitarističke provinijencije, pa je između ostalog upravo i zbog toga postala ono što jeste danas. Kapitalizam kao sistem priznaje samo one koji mogu da proizvode najefikasnije i što jeftinije, pa da onda prodaju to što su proizveli što skuplje u odnosu na cenu proizvodnje. Survival of the fittest što bi rekao Darwin. Sve ostalo je potpuno nebitno…
benedykt benedykt 22:17 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

freehand
O tim korenima bih mogao da ovde razvezem deset komentara

Ne da ne sumnjam, nego mi je, što reče Dobrica Ćosić onomad - strepnja većaod nade...

dajte da se ne sramotimo druže Freehand

Ovo je odlična ideja, mada bih i tu na strepnju dao kvotu 50

Kao po običaju drug Freehand prvo nešto dobaci čisto eto dobacivanja radi ili bolje rečeno nešto bupne onako bezveze da ga je tuga čitati i onda pošto je iscrpeo sve svoje ”enormno” znanje o onome o čemu se raspravlja, onda ide čoban tera ovčice faza sa geačkim pošalicama i narodnim umotvorinama.
Kako ono beše…
A zna se odvajkada - ko od noža nije bolovo nek dođe ...

Inače, bio sam mladin kum davno na svadbi, i mlada je bila iz Dolova, pa sam sa njenim ocem mnogo puta otpevo i ono "Popadalo liće orovo, najlepše je selo Dolovo", i sve u hotelu Park u Ujvideku
bene_geserit bene_geserit 22:28 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

Kapitalizam je sistem koji ima neke svoje osnovne postavke a to da li je planiranje centralno ili nije, odnosno da li je država vlasnik fabrika ili je to neko drugi, je za te postavke potpuno nebitno.

Interesantno, zbog čega onda svaka definicija kapitalizma koju možeš da nađeš okolo tvrdi da je privatno vlasništvo nad fabrikama centralno ?

Capitalism is an economic system based on the private ownership of the means of production (rather than by the state) and their operation for profit. Central characteristics of capitalism include capital accumulation, competitive markets, a price system, private property and the recognition of property rights, voluntary exchange and wage labor.

Capitalism is an economic system in which investment in and ownership of the means of production, distribution, and exchange of wealth is made and maintained chiefly by private individuals or corporations, especially as contrasted to cooperatively or state-owned means of wealth.

solo solo 22:48 02.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Šta konkretno misliš pod pojmom ovo, pojasni mi molim te ako ti nije problem…


Ajd' prihvatam igrariju, ti kao ne znaš a ja ti kao pojašnjavam.

Recimo ,,ovo,, podrazumeva organizaciju života i društva u zemlji Srbiji u vremenu i prostoru danas.

Eto za početak u kojem društvenom uređenju živimo? Kako se to zove i definiše u teoriji kada sagledaš i analiziraš realnost i zbivanja?

Pritom ako praksa nema veze sa teorijom kako se to zove?

Zato to zovem ,,ovo,, kao nešto novo i nepoznato - bar meni.

M'da možda je to nešto što se inače zove ni na nebu ni na zemlji.



solo solo 22:52 02.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Када буду укинуте оне забране за архивска документа која ће онда постати "доступна" "јавности".


Optimisto.
haklberi_tom haklberi_tom 22:58 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

bene_geserit
Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda

A šta je onda "socijalizam u pravom smislu te reči" ?

Meni nije jasno odakle izviru budalčine koje još uvek raspravljaju o ovim budalaštinama - kakav socijalizam, to je najobičnija idiotarija - u teoriji i praksi ... kako su to nazivale budalčine koje su to prodavale još većim budalčinama.
solo solo 23:04 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

kako su to nazivale budalčine koje su to prodavale još većim budalčinama.


Čuj prodavale - prodali. I još uvek trguju.

Valjda su sporni kupci a ne prodavci.

Nema kupaca - nema ni prodavaca.

Izgleda je tu zajeb.
benedykt benedykt 23:04 02.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

bene_geserit
Kapitalizam je sistem koji ima neke svoje osnovne postavke a to da li je planiranje centralno ili nije, odnosno da li je država vlasnik fabrika ili je to neko drugi, je za te postavke potpuno nebitno.

Interesantno, zbog čega onda svaka definicija kapitalizma koju možeš da nađeš okolo tvrdi da je privatno vlasništvo nad fabrikama centralno ?

Capitalism is an economic system based on the private ownership of the means of production (rather than by the state) and their operation for profit. Central characteristics of capitalism include capital accumulation, competitive markets, a price system, private property and the recognition of property rights, voluntary exchange and wage labor.

Capitalism is an economic system in which investment in and ownership of the means of production, distribution, and exchange of wealth is made and maintained chiefly by private individuals or corporations, especially as contrasted to cooperatively or state-owned means of wealth.


Sačekajte, a kakva je onda bila uopšte definicija kapitalizma pre 1917. ili je kapitalizam postao to što jeste odnosno sebe definisao tek kada je u ”socijalizmu” država postala vlasnik?! Dakle zamislite da imamo raspravu negde pre 1. Svetskog rata i vi meni pokušavate nekako da objasnite šta je kapitalizam. Da li biste onda pominjali bilo kakvo državno vlasništvo ili ne…?!! Naravno da ne, jer je isto potpuno nepotrebno da bi se opisao kapitalizam. Inače kada smo već kod toga, čisto da se podsetimo kako je privatno vlasništvo postojalo isto tako i feudalizmu, kao i u robovlasništvu, kao što je isto tako postojao i sistem cena koji se zasnivao na slobodnom tržištu, naravno u jako rudimentarnom obliku tj za ono malo stvari koje su se mogle kupiti ili prodati. Tako da jako mi je žao ali prosto u drugom grmu leži zeka. Dakle. kapitalizam je prvenstveno određen svojim načinom proizvodnje, koji je opet nastao kroz proces akumulacije kapitala, odnosno nastao je tek kada se trgovina transformisala iz proste razmene materijalnih dobara koja je služila samo za zadovoljavanje ljudskih potreba u razmenu zarad sticanja profita, tj kada upotrebna vrednost u tom procesu postaje roba. Prema tome samom promenom titulara vlasništva ili time da postoji nekakvo centralno planiranje se ne menja ništa, jer nije promenjen (kapitalistički) način proizvodnje. Jedina razlika je ta što je svemoćna država praktično jedini kapitalista u celom sistemu. Uzmite na primer Vajfertovu pivaru, koja posle rata postaje pivara 7. Jul, pa se onda sa još par pivara od svega toga stvara BIP. Koja je dakle razlika i ima li je uopšte sa stanovišta pod jedan bilo koga od zaposlenih u toj pivari, odnosno kada je proizvodnja piva i njegova prodaja u pitanju…?!! Da li oni koji rade u toj pivari i kada je vlasnik Đorđe Vajfert i kada je država, dolaze svako jutro na posao, imaju nekakav ugovor o radu, odnosno prema istom dobijaju platu na kraju meseca, itd itd itd…?! Da li se dakle to pivo proizvodi tako da ta proizvodnja bude što efikasnija, da se proizvede što više i da se onda to pivo što više proda po nekoj već ceni itd itd itd…?!! Da li se ostvaruje neka zarada tom proizvodnjom tj prodajom, pa se onda jedan deo iste koristi za kupovinu novih mašina, popravku svega dotrajalog i naravno na plate onima koji rade u pivari…?!! Pa u čemu je onda razlika, sem što je država bila loš kapitalista, i što su drugovi rukovodioci postavljani po partijskoj liniji…!?!
shmoo shmoo 23:51 02.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Када буду укинуте оне забране за архивска документа која ће онда постати "доступна" "јавности".


Optimisto.






Па пјесма нас је одржала, њојзи фала.


solo solo 00:03 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Па пјесма нас је одржала, њојзи фала.


Jes vala, aj' pa zapjevajmo.

benedykt benedykt 05:03 03.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

haklberi_tom
bene_geserit
Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda

A šta je onda "socijalizam u pravom smislu te reči" ?

Meni nije jasno odakle izviru budalčine koje još uvek raspravljaju o ovim budalaštinama - kakav socijalizam, to je najobičnija idiotarija - u teoriji i praksi ... kako su to nazivale budalčine koje su to prodavale još većim budalčinama.

Avaj, vidim da si uspeo da promašiš ceo celcijati fudbal…!? Dakle, ako nisi možda primetio mene uopšte i ne zanima da li je taj nazovi socijalizam bio dobar ili loš, već samo i jedino šta zaista jeste bio taj sistem u svojoj srži. Takođe, mešati bilo kakvu teoriju pa i tu sa primitivcima koji su istu iskoristili da bi napravili nešto sasvim deseto a pri tome od sebe stvorili nedodirljivu kastu koja je vladala kao nova feudalna vlastela, je potpuno isto kao i danas kriviti samo i jedino kapitalizam za to što su neki nove primitivci, ili bolje rečeno duhovna i fizička dečica onih prvih, zajahali da budu opet neka nova feudalna vlastela u nekim od zemalja koje su nekada bile ”socijalističke” uključujući tu naravno i Srbiju.
Inače jedna od posledica svega onoga što je takav sistem doneo sa sobom je upravo to da je sam pojam ”socijalizam” prošao kroz proces onoga što se naziva mitologizacija. U prevodu, stav koji zauzima većina ljudi, kao na primer ti u ovom slučaju, je potpuno emotivan i iracionalan sam po sebi, a mene vidiš jedino zanima onaj kritički tj intelektualni. Unapred zahvalan na razumevanju, ili ti ga u prevodu ako nisi sposoban da se ravnopravno uključiš u raspravu, onda preskoči ubuduće i taj deo sa budalčinama, jer jedino i samo o sebi govoriš na taj način…
haklberi_tom haklberi_tom 05:45 03.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

benedykt
haklberi_tom
bene_geserit
Nikada nije postojao nikakav socijalizam u pravom smislu te reči, odnosno još od vremena samih početaka u SSSR se tako pogrešno naziva državni kapitalizam i to je uobičajena zabluda

A šta je onda "socijalizam u pravom smislu te reči" ?

Meni nije jasno odakle izviru budalčine koje još uvek raspravljaju o ovim budalaštinama - kakav socijalizam, to je najobičnija idiotarija - u teoriji i praksi ... kako su to nazivale budalčine koje su to prodavale još većim budalčinama.

Avaj, vidim da si uspeo da promašiš ceo celcijati fudbal…!? Dakle, ako nisi možda primetio mene uopšte i ne zanima da li je taj nazovi socijalizam bio dobar ili loš, već samo i jedino šta zaista jeste bio taj sistem u svojoj srži. Takođe, mešati bilo kakvu teoriju pa i tu sa primitivcima koji su istu iskoristilu da bi napravili nešto sasvim deseto a pri tome od sebe stvorili nedodirljivu kastu koja je vladala kao nova feudalna vlastela, je potpuno isto kao i danas kriviti samo i jedino kapitalizam za to što su neki nove primitivci, ili bolje rečeno duhovna i fizička dečica onih prvih, zajahali da budu opet neka nova feudalna vlastela u nekim od zemalja koje su nekada bile ”socijalističke” uključujući tu naravno i Srbiju.
Inače jedna od posledica svega onoga što je takav sistem doneo sa sobom je upravo to da je sam pojam ”socijalizam” prošao kroz proces onoga što se naziva mitologizacija. U prevodu, stav koji zauzima većina ljudi, kao na primer ti u ovom slučaju, je potpuno emotivan i iracionalan sam po sebi, a mene vidiš jedino zanima onaj kritički tj intelektualni. Unapred zahvalan na razumevanju, ili ti ga u prevodu ako nisi sposoban da se ravnopravno uključiš u raspravu, onda preskoči ubuduće i taj deo sa budalčinama, jer jedino i samo o sebi govoriš na taj način…

Nisam mislio da si ti budalčina, nego propagatori te sprdnje od 'uređenja'.
Normalno je da moje reči najviše govore o meni, to, nije sporno.
Ravnopravna diskusija o idiotarijama je ekskluzivli mjutual rabota.
benedykt benedykt 06:42 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo

Ajd' prihvatam igrariju, ti kao ne znaš a ja ti kao pojašnjavam.

Recimo ,,ovo,, podrazumeva organizaciju života i društva u zemlji Srbiji u vremenu i prostoru danas.

Eto za početak u kojem društvenom uređenju živimo? Kako se to zove i definiše u teoriji kada sagledaš i analiziraš realnost i zbivanja?

Pritom ako praksa nema veze sa teorijom kako se to zove?

Zato to zovem ,,ovo,, kao nešto novo i nepoznato - bar meni.

M'da možda je to nešto što se inače zove ni na nebu ni na zemlji.

Ne, ja zaista nisam znao šta je tačno predstavljalo ono tvoje ”ovo u čemu se krčkamo svakodnevno”, pa me je samo interesovalo da razjasnimo da li misliš sitnosopstvenički i lokalno, ili želiš nekakvu širu sliku u kojoj bi se opisao eventualno globalni lonac za krčkanje.
Elem, jedna od bukvalno osnovnih grešaka je mešati ekonomski sistem sa društvenim uređenjem, odnosno smatrati kako će uvođenje tog kao zapadnog modela kapitalizma povući sa sobom i čitav set pratećih vrednosti i načina na koji se organizuju političke institucije, kao što ni te institucije same po sebi nisu odlika tog kao nekog fol pravog kapitalizma. Dakle dominacija kapitalizma kao ekonomskog sistema u nekoj državi ne meri sa stepenom prosvećenosti elite, njenim demokratskim standardima, odnosno postojanjem određenih institucija ili političke kulture. Prema tome, kapitalizam kao sistem može savršeno efikasno da koegzistira sa bilo kojom varijantom autokratske dominacije u izvršnoj vlasti, neefikasnim i korumpiranim pravosudnim sistemom ili sa skupštinom u kojoj se o zakonima glasa na zvonce. Ništa od svega toga ne čini kapitalizam u takvom društvu manje ispravnim ili stvarnim, sve dok su naravno prisutne glavne postavke njega kao ekonomskog sistema.
Tako da se to ovo u čemu se ti krčkaš zove Srbija zemlja čuda, odnosno kapitalizam kao sistem u njoj ima neki svoj lokalni šmek da ga tako nazovemo. SveCki a naš što-no-se-kaže…
shmoo shmoo 07:41 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Па пјесма нас је одржала, њојзи фала.


Jes vala, aj' pa zapjevajmo.




Видим да ти се "Онам', онам, за брда она..." много допада, па да ти испричам...

У школској 1998/1999. години радио сам у Тринаестој београдској гимназији. Трећој години (момци и девојке од 17 година), природни смер, задам да науче било коју песму, коју год желе, напамет и да ми рецитују јер их данас слабо ко од професора тера да уче песме напамет. Зарад вежбања мозга... Сећам се да сам ја у њиховим годинама (Земунска гимназија) морао да учим напамет читав "Горски вијенац" по деловима и да га рецитујем на часовима.

И било је ту тада у Тринаестој гимнзији свега и свачега што су момци и девојке рецитовали на том часу, од Дучића, Ракића, Шантића, Диса, Миљковића до рокенрол поезије...

Два божја спадала, богомдани таленти за добро зезање, с њима ми баш било лепо, из последње клупе ме питала да ли се слажем да њих двојица рецитују у дуету. Сложим се с предлогом и њих двојица устану и одрецитују без грешке ову песму коју ти волиш.

Два-три месеца пред бомбардовање 1999.

Моји људи.


solo solo 07:43 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Tako da se to ovo u čemu se ti krčkaš zove Srbija zemlja čuda,


Dobro i?

Nego šta je sa Alisom u zemlji čuda?



p.s. Nije da se baš svi krčkaju. Ima tu i pečenja,dinstanja,grilovanja...svašta nešto.

Šta je u stvari tema bloga?

solo solo 07:45 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Два-три месеца пред бомбардовање 1999.


Slutiš?

Nemo brineš.

shmoo shmoo 07:53 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo

Šta je u stvari tema bloga?



-изам и(ли) -изам


Који...





shmoo shmoo 07:54 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Два-три месеца пред бомбардовање 1999.


Slutiš?



Реци ти мени, то је твој избор поезије.


Nemo brimeš.



Ма не бринем... Него бремза не ради, па морамо да кочимо ногама... А ципеле већ поцепане...

solo solo 07:56 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

-изам и(ли) -изам


Који...


Prekočio si ,,anje,,

Ima ih raznih.

Zajebavanje,proseravanje,useravanje,iživljavanje....
solo solo 08:00 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Реци ти мени, то је твој избор поезије.


Jok more, ja sam više za haiku.

Kad već spomenu cipele.

shmoo shmoo 08:05 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
-изам и(ли) -изам


Који...


Prekočio si ,,anje,,

Ima ih raznih.

Zajebavanje,proseravanje,useravanje,iživljavanje....



Немам ни -ција.

Па кад имам ограничена средства која ми не дозвољавају да имам сараднике него све морам сам.

А знаш ли ти како је тешко када један човек ради на прављењу речника? Неког речника, било каквог...

Па још речника суфикса српског језика.

Тешка калакурција.

solo solo 08:07 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Па кад имам ограничена средства која ми не дозвољавају да имам сараднике него све морам сам.






Al' dobro lažu i Švajcarci. Zato su ih juče oprali Španci na EP.

shmoo shmoo 08:12 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Реци ти мени, то је твој избор поезије.


Jok more, ja sam više za haiku.

Kad već spomenu cipele.




Даааа, знаааам... На пример:


Лето у Београду

Мој те смота иза плота,
мој те гања око пања,
мој те воза око ДОЗ-а.






shmoo shmoo 08:19 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Па кад имам ограничена средства која ми не дозвољавају да имам сараднике него све морам сам.






Коџа






Вук је барем имао ЂурАААА Даничића. А ја немам ни шио ми га Ђура.

Нисмо у истој ситуацији, пријатељу мој, Вук и ја.

Мало Хетерија, мало Шумадија...

Али се зато барем ја не плашим да одем у Радовање и да тамо преноћим.



Al' dobro lažu i Švajcarci. Zato su ih juče oprali Španci na EP.




Исто као Ђоковић Надала, брате!

Најс енд изи.





solo solo 08:19 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

мој те воза око ДОЗ-а.


Rudimentika Yugoslavica. Pa još na ćirilici.

To se sad kaže po novom:

Moj te voza oko company for insurance, reinsurance, coinsurance and other insurance business. (CFIRCAOIB)

shmoo shmoo 08:23 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
мој те воза око ДОЗ-а.


Rudimentika Yugoslavica. Pa još na ćirilici.

To se sad kaže po novom:

Moj te voza oko company for insurance, reinsurance, coinsurance and other insurance business.




То ти кажем.

Мој те штепа око шлепа
мој те гура око ООУР-а/СОУР-а
мој те клиза око СИЗ-а.


solo solo 08:23 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Вук је барем имао ЂурАААА Даничића. А ја немам ни шио ми га Ђура.


kad sve oćeš sam jbg.


solo solo 08:33 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Немам ни -ција.


Ima,prati radnju zbivanja.

shmoo shmoo 08:48 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Вук је барем имао ЂурАААА Даничића. А ја немам ни шио ми га Ђура.


kad sve oćeš sam jbg.





Извини, заборавио сам... Можда немам ЂурААААА Даничића, али имам тебе Ђуру, брате Ђуро.





shmoo shmoo 08:50 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Немам ни -ција.


Ima,prati radnju zbivanja.




Знам.

Па нека их, морају и они леба да једу.






Него, да не тролујемо но да останемо с овим у теми овог блога...


Матори, мислим да сам ти


ОВО


већ слао прошлог лета, али не могу да се сетим... И мене сустигле годинице...


ПДФ.



shmoo shmoo 08:56 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Нит' прута, нит' прутића.

А о маљу и да не говоримо.


solo


Блог Бобић 92 нам нешто попустио?

Штанцује само један блог недељно. Изгледа и њега сустигле годинице, крштеница... Па још на ову врућину...

svarog svarog 19:35 03.07.2021

Re: Od izvora dva putića…

benedykt
! Pa u čemu je onda razlika, sem što je država bila loš kapitalista, i što su drugovi rukovodioci postavljani po partijskoj liniji…!?!

U riziku, tj. ko snosi rizik. Zato je razlika između socijalizma i kapitalizma u vlasništvu nad sredstvima proizvodnje.
solo solo 20:57 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Блог Бобић 92 нам нешто попустио?

Штанцује само један блог недељно. Изгледа и њега сустигле годинице, крштеница... Па још на ову врућину...


Skupe tempere a peMzija mala.
solo solo 20:58 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Него, да не тролујемо но да останемо с овим у теми овог блога...



Da svakako nego ideš li na Tasos ove godine?
magnus magnus 22:35 03.07.2021

uzeto sa katalaksije

Nikada nije postojao nikakav socijalizam
Možda su od „neodgovornih brbljivaca“ gori samo oni intelektuaci koji, poput današnjeg filozofskog superstara Slavoja Žižeka, koriste sve blagodeti kapitalizma istovremeno ga kritikujući. U pitanju je svakako licemerna pozicija, ali u sistemu slobode svako ima pravo na nju, pa stoga ovde nema mesta praznom moralisanju. Zapravo, kritičarima kapitalizma je život u slobodi omogućio i jedno i drugo, naime, i pristojan život i kritiku sitema koji to omogućava. Samo je na prvi pogled za čuđenje to što današnji „kritički“ intelektualci ne mogu da prebole nestanak „sovjetskog raja“ i život u njemu, iako bi tamo vrlo brzo ostali ne samo bez akademskog statusa i mogućnosti kritike, već i bez života. Zapravo, antikapitalistički profiteri pokazuju veliku uspešnost na tržištu rezignirane i „poražene ideje“ jer su Mizesovi ozlojeđeni pojedinci generisali veliku tražnju za njom. To tržište se toliko razvilo da na njemu besni konkurencija ljutih rivala. Ipak, kao i na svakom tržištu i na tržištu antikapitalističkog resantimana nema protekcije i važi isto vrhovno pravilo – može uspeti samo najbolji.

No, tržišne preferencije ne moraju se poklapati sa naučnim, i popularnost jednog stanovišta, pa bila ona izgrađena na stopostotnoj podršci tržišnog plebiscita, ništa ne govori o istinitosti njega samog. Za nauku istina ima prioritet u odnosu na zahteve i volju većine.3 Kako to samo može stvoriti život u svojoj kompleksnosti i protivrečnosti, upravo je ona teorija koja zagovara tržište osuđena od samog tržišta na marginalizaciju. Za razliku od nje, teorija, kao i pogled na svet, koji su dubinski antitržišni, tržišnim mehanizmima uspostavljaju dominaciju u društvu. Razloga za to ima mnogo, ali je jedan od njih svakako ljudska priroda i njena sklonost ka „zanosnim“ i „privlačnim“ koncepcijama, lepim idejama, koje se, čim se ostvare, pokazuju kao kobne ideje (F. Hayek). Svi liberalni teoretičari bili su svesni ovog problema, pa i Mizes koji je jedini način da se izbori sa kvazi naukom i konceptom ekonomije kao „spiska lepih želja“ video u neprekidnoj i samopregornoj borbi argumentima i dokazivanjem.

Ipak, kako Mizes pravilno uočava, danas se najveći broj intelektualaca („naprednjaka“, kako ih on imenuje) nalazi na „srednjoj liniji“ između zagovaranja kapitalizma i socijalizma. Filozofija „srednjeg puta“ najlagodnija je zato što izbegava ekstremnosti i jednog i drugog držeći se stare „mudrosti“ da je sredina najbolja i da ne treba zastranjivati. Ona je profitabilna jer se njen zagovornik nikome ne zamera, bar ne otvoreno, a uz to izgleda pametnije i racionalnije od vatrenih zastupnika jedne ili druge strane. Intelektuaci najradije pribegavaju ovakvoj mudrosti ne samo zato da bi izgledali pametnije, već i zbog toga što im to dugoročno omogućava zadržavanje posebnog statusa koji nudi sistem koji im najviše odovara – sistem povlašćenih kasta. Za Mizesa ova filozofija zapravo nije nikakav srednji put, već leva traka zaobilaznice koja vodi pravo u socijalizam. On daje nekoliko razloga za ovu tvrdnju, od kojih svakako treba navesti sledeći:

Kada su Marx i Engels u Komunističkom manifestu zastupali krajnje intervencionističke mjere, nisu predlagali kompromis između socijalizma i kapitalizma. Oni su te mjere smatrali – slučajno, iste one koje su danas osnova New Deala i Fair Deala – prvim koracima na putu stvaranja potpunog komunizma. (49)

Kao što je već rečeno, Mizesovo tretiranje fenomena antikapitalizma ne odnosi se samo na antikapitalističku usmerenost intelektualaca već i drugih socijalnih slojeva. Jedno celo poglavlje posvećuje „socijalnoj filozofiji običnog čoveka“ kao i odnosu umetnika prema kapitalizmu (27-37, 37-49). Umetnici, poput intelektualaca, žele da im društvo obezbedi siguran socijalni status i položaj, bez obzira da li sâmo društvo to želi. Kao i u slučaju tržišno uspešnih intelektualaca i uspešni umetnici u kapitalizmu vide najveće moguće zlo.

Mizesova razmatranja antikapitalističkog mentaliteta ostala bi nedorečena bez objašnjenja funkcionisanja tržišta i toga šta je to, zapravo, kapitalizam. Po sredi nije slučajan eskurs u polje ekonomske teorije, već neizostavan segment problematike antikapitalizma. Tokom čitave knjige Mizes upućuje na neke od osnovnih uvida austrijske ekonomske filozofije, koje je inače in extenso razvio u kapitalnim delima Ljudsko delovanje i Socijalizam, poput teorije poslovnih ciklusa, marginalne produktivnosti rada, subjektivne teorije vrednosti i oskudice kao osnovnog ekonomskog ambijenta. Takođe, on ističe i objašnjava zašto socijalizam nije, niti može biti, ekonomska teorija. Čitalac koji se ne udubi u ova zapažanja teško da će razumeti knjigu i njenu osnovnu tezu.

Na osnovu ovih objašnjenja Mizes pobija nenaučne tvrdnje koje doprinose širenju predrasuda o kapitalizmu. Tako, na primer, on odbacuje veoma rasprostranjenu tezu da je poboljšanje ekonomskog položaja čovečanstva rezultat napretka prirodnih nauka i tehnologije, tvrdeći da taj razvoj nije stvoren ex nihilo već predstavlja rezultat poretka u kome je štednja osnovni resurs pomoću koga se ostvaruju inovacijski potencijali jednog društva. Tehnološki napedak i razvoj nauke ne bi bili mogući da ih nisu generisale „tri klase pionira“, preduzetnici, štediše i tehnolozi, smatra Mizes. Ili, dalje, on negira validnost i smislenost teze o „nepravednosti“ kapitalizma koja se zasniva na ekonomskom mitu o mogućnosti povećavanja nadnica regulacijom i ograničenjem tržišta rada. Jedini način da se postigne povećanje plata jeste, po Mizesu, ubrzanje porasta raspoloživog kapitala prema broju stanovnika, što je moguće samo kada „porast plaća ne ovisi o ’produktivnosti’ pojedinačnog radnika nego o marginalnoj produktivnosti rada“ (65).

Objavljivanje ove knjige nije, ipak, moglo da prođe bez demonstracije odomaćenog odnosa prema klasičnom liberalizmu. Podsetimo da su nekada, u vremenu komunističkog jednoumlja i cenzure, publikacije sa predznakom „buržoaska“ ili „reakcionarna“ kada bi se uopšte pojavile – što je bilo izuzetno retko, obavezno pelcovane jakom dozom ideološkog “protivotrova”. Protivotrov bi se ubrizgavao u predgovor i pogovor “problematične” knjige sa ciljem da čitalac postane imun na “opasnu sadržinu”. Knjiga Antikapitalistički mentalitet takođe je prošla sličan tretman, mada više ne živimo u komunizmu. Naravno, ovde se više ne spominju Marks i Engels, ali tu su omiljena mesta i izlizane fraze savremenog intervencionizma, kejnzijanizma, filozofije regulacije – socijalizma jednom rečju. Štaviše, autori predgovora i pogovora započinju hvalospevima, govoreći u superlativima o Mizesu, da bi odmah, ne časeći časa, neekonomskim argumentima udarili na Mizesove ekonomske argumenate! Posebno je u tom pogledu interesantan pogovor u kome autorke prvo kažu da je Mizes „jedan od najznačajnijih ekonomskih mislilaca dvadesetog stoljeća“ (85) uz navođenje njegovih naučnih uspeha i bogate naučne karijere, da bi posle par stranica sve hvalospeve relativizovale upozorenjima da se pogovor piše u „sjeni 250 kvadratnih kilometara velike ledene sante koja se 6. kolovoza 2010. odlomila od ledene mase Sjevernog pola“ (86). Poenta pogovora jeste, dakle, da ne treba prihvatiti Mizesove argumente zato što kapitalizam ipak nije, kako to Mizes smatra, sistem koji služi masama, jer je „poznato svima, pa čak i gimnazijalcima“ da o njemu „postoji alternativna slika“ (da li je Mizes igde u knjizi tvrdio da ne postoji alternativna slika?! Sve vreme on zapravo upućuje na tu sliku kao polazišnu osnovu socijalne filozofije antikapitalizma). Po toj slici ne radi se o „služenju“, već o razlici „služiti nekome“ i „služiti se nekim“ (90). Ovaj, u najmanju ruku, neobični pristup u kome se nečije ideje pozitivno valorizuju, da bi se zatim te iste ideje degradirale primerima iz kvaziintelektualne kuhinje à la Majkl Mur i navođenjem Marksovih teza, ali bez pominjanja njegovog imena, može se objasniti samo debelom pomračinom koju je senka pomenute ledene sante napravila u glavama ovih autora. Šalu na stranu, utisak koji čitalac iole upućenom u ekonomsku nauku stiče jeste taj da pomenuti autori nisu razumeli, a ponajmanje prihvatili, osnovne uvide austrijske ekonomske škole. Dakle, i za njih se može upotrebiti isti epitet koji Mizes koristi u opisu ljudi koji ne poznaju ekonomiju a žele da sude o pitanjima koja se ne mogu razumeti bez elementarne upućenosti u ovu nauku.

Summa summarum, intelektualni recidivi jednog mračnog vremena i njegovog odnosa prema liberalizmu ipak ne mogu da umanje važnost objavljivanja ove knjige. Ako ništa drugo, snaga u njoj izloženih argumenata u prilog kapitalizma dovoljna je kako za običnog, dobronamernog i nepristrasnog čitaoca, tako i za one kojima je potraga za istinom draža od konformističkog stava slaganja sa većinom.

Ludwig von Mises, Antikapitalistički mentalitet (prevod Borna Jalšenjak), Mate d.o.o., Zagreb, 2010.
shmoo shmoo 23:34 03.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Него, да не тролујемо но да останемо с овим у теми овог блога...



Da svakako nego ideš li na Tasos ove godine?



Можда... Никако да преломимо. Ни јасно да, ни јасно не.

Меркамо ситуацију.


solo solo 08:18 04.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Меркамо ситуацију.


Pali,jednom se živi, čuvaj se meduza.



,,Život je kratak
život je crtica
nekome batak a nekom trtica,,

shmoo shmoo 08:39 04.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

solo
Меркамо ситуацију.


Pali,jednom se živi, čuvaj se meduza.




Да, једном се живи... Само што при томе неки од нас умиремо по сто пута.

Нећемо рећи како називамо такве.

Медузе што даље од мене, али лигњице моје драге и хоботничице, посебно оне на жару, приђите ми близООООООО!!!






П.С. - Чујемо да Хрватска не тражи никакве потврде о вакцинацији, тестирања, курце-палце... Али смо једногласно на заседању кућне Централне комитеје донели одлуку да тамо заиста не можемо више никада да одемо. Чак ни да видимо фамилију и пријатеље иако нас они упорно зову у госте.

Било би нам некако бљутаво.

Црна Гора је отпала још пре 30 година када су нам се смучили и огадили црногорски туристички упосленици.

Албанију такође заобилазимо у широком луку због неких лоших искустава које је прадеда имао тамо на свом туристичком пропутовању.

Бугарска није море.

Остају нам Грци, али они много зајебавају са тим седницама њиховог кризног штаба сваког викенда при чему сваки пут мењају правила уласка и боравка у земљи.

Остају нам још само у избору Турска (Ооооо, Турциииии!!! Има ли међу вама ... нека расположена за играње? итд.) и Египат.

А неки клинци из моје фамилије одоше на летовање у Африку!

У Замбију, на неко језеро. и успут да одају пошту недавно преминулом брату Кенету Каунди.

Није уопште толико скупо колико би се помислило у први мах.

А и Замбија никад чула за ковид. (То јест, не траже никакве потврде итд.)


freehand freehand 08:57 04.07.2021

Re: uzeto sa katalaksije

Možda su od „neodgovornih brbljivaca“ gori samo oni intelektuaci koji, poput današnjeg filozofskog superstara Slavoja Žižeka, koriste sve blagodeti kapitalizma istovremeno ga kritikujući. U pitanju je svakako licemerna pozicija, ali u sistemu slobode svako ima pravo na nju, pa stoga ovde nema mesta praznom moralisanju. Zapravo, kritičarima kapitalizma je život u slobodi omogućio i jedno i drugo, naime, i pristojan život i kritiku sitema koji to omogućava. Samo je na prvi pogled za čuđenje to što današnji „kritički“ intelektualci ne mogu da prebole nestanak „sovjetskog raja“ i život u njemu, iako bi tamo vrlo brzo ostali ne samo bez akademskog statusa i mogućnosti kritike, već i bez života. Zapravo, antikapitalistički profiteri pokazuju veliku uspešnost na tržištu rezignirane i „poražene ideje“ jer su Mizesovi ozlojeđeni pojedinci generisali veliku tražnju za njom. To tržište se toliko razvilo da na njemu besni konkurencija ljutih rivala. Ipak, kao i na svakom tržištu i na tržištu antikapitalističkog resantimana nema protekcije i važi isto vrhovno pravilo – može uspeti samo najbolji.

Ako sam dobro razumeo - ovaj je već u prvom pasusu uspeo da intelektualce optuži za nelojalnost sistemu a da kapitalizam izjednači sa slobodom?
Jedna od najjednostavnijih istina jeste da je posao intelektualca da sistem kritikuju a u kapitalizmu ima onoliko slobode, prava i pristojnog života ne koliko su to njegovi nosioci oktroisali nego za koliko su se oni "donji" često krvavo izborili, po pravilu vođeni idejama intelektualaca-kritičara.
Inače, i liberali i libartarijanci su bili sasvim udobno smešteni i na fakultetima i na institutima, i u preduzećima i u državnim institucijama u socijalizmu, i po pravilu vrlo pristojno živeli. No da ne kvarimo sliku po pokvarenim intelektualcima koji see u kapitalizmu grebu umesto da u znak protesta i odanosti svojim idejama umiru od gladi.

shmoo shmoo 09:02 04.07.2021

ЕДИТ на ЕДИТ...

...гледе батака и тртице.


solo

,,Život je kratak




Богами, знам за неке ликове који се жале да им је и предугачак... Баш предугачак.





Jaril Jaril 10:10 04.07.2021

Re: uzeto sa katalaksije

dogodinedragosevac dogodinedragosevac 15:05 04.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

Мој те штепа око шлепа
мој те гура око ООУР-а/СОУР-а
мој те клиза око СИЗ-а.


idem selom pijem tonik voter
svi mi kazu da izgledam k'o nikOlas sloter

idem selom pijem kafetin
svi mi kazu da izgledam k'o hikmet cetin.


shmoo shmoo 15:26 04.07.2021

Re: Nit' izvora nit' putića

dogodinedragosevac
Мој те штепа око шлепа
мој те гура око ООУР-а/СОУР-а
мој те клиза око СИЗ-а.


idem selom pijem tonik voter
svi mi kazu da izgledam k'o nikOlas sloter

idem selom pijem kafetin
svi mi kazu da izgledam k'o hikmet cetin.








Ово су неки модернији.

Па да, ти си ипак млађи од мене.




Черевићан Черевићан 19:37 02.07.2021

sit venia verbo

dal' po Juvalu Harariju ...tjst

са аспекта руље систем мање битан
(у државној кујни .......како ли се кува),
нека буде мира.... рада.... ту и ....тамо
да мо'ш да се апи и помало мува ,

п.с.
а Дарвин би дод'о ................... (то звучи нај слађе)
- потрајаће оно друштво у ком може да се снађе
Milan Novković Milan Novković 20:19 02.07.2021

Model dominantan u delu sveta ...

... sa često presudnom ulogom političke moći i sa ekonomskim benefitima za odabrane rentijere koje su sveprisutne i često su potrebne za dobro funkcionisanje ekonomije (dakle, one nisu rezultat greške u politici) ...

... poznatom kao "Zapad" je "fucked", upravo kapitulirao u WW3, posle par decenija++ hibridnog ratovanja, velikim delom zbog poraza na bliskom istoku.

Inherentna unutrašnja slabost mu je to rentijerstvo, moguće povrh kombinovane hegemonije dolara i sile.

Sasvim sigurno postoje dobri primeri rentijera, ali mi nije jasno zašto misliš da u iole bitnoj meri postoji skup odabranih rentijera kao dobar potez politike danas. Rentijerstvo je krađa manje grupe koja ne stvara novu vrednost, a od šire populacije i strukturalno-strategijski je skoro po definiciji destruktivna.

US ekonomija je potpuno šuplja i ne zanm gde vidiš oporavak i dobre poteze Bidena, njih još uvek drže dolar i sila u životu. Bidenovi potezi su isti kao i Trampovi, u osnovi, samom činjenicom da nisu ni Trampovi ni Bidenovi nego neke druge strukture vuku konce, i iglavnom su iznuđeni. Razlika je samo u tome što su Tramovi deep-gov menadžeri stavljali Ameriku na prvo mesto, a Bidenovi, iako bitka još traje, klecaju pod WEF potezima, sad EU borbom za goli život pošto su urušili ogroman deo Evrope uvlačeći je, zbog interesa manjine, e.g. Nemačke, u Evro, pa postavljajući "vođe" po interesima još uvek nacionalnih država članica, a ne "supra-nacionalne" EU.

I dalje je rentijerstvo the name of the game, samo malo pomereno, plutokratija se sjatila oko tehnoloških firmi, pa izmišljenih nadnacionalih obrazaca vezanih za "zeleno" i zdravstvo. I dalje ta ista ekipa juri rule-based-order, samo sada ne više celog sveta, pošto su ga izgubili, nego "zapadnog", gde oni postavljaju pravila.

A law based order im sve manje odgovara pošto su izgubili i primat u sili, pa tehničkim inovacijama.

Ovi novi rentijeri su samo prost pomeraj onih na apsolutnom vrhu, Rotšilda raznih, sa bankarstva kao osnovnog rentijerskog medijuma, koji gubi primat zbog, primer samo, digitalnih valuta i fintech inovacija, ka tekućim tehnološkim monopolima već odavno isto velikim delom rentijerskog tipa.

A i kad kažem "tehnološki monopol" mislim na uslužne monopole kojima je tehnologija osnovni alat, ne na high-tech tipa fusion research, space exploration, ... ge ovaj jadni Zapad za budalama na vrhu isto gubi igru.

Pa i mi na blogu već od početka bloga pričamo kako "centralno planiranje" nije ono staro Sovjetsko planiranje iz centrale koliko će kojih zimskih kaputa otići u koju robnu kuću, pa na kraju ostanu samo prljavo brao kaputi - potezati ta vremena je slično potezanju main-frame kompjutera kao primera, a koji sam ja 1987. ostavio u Energoprojektu kada sam otišao u UK, 3.4 KFLOPS mašinom koju je iste decenije zamenio 1000x brži 3.4 MFLOPS kupljen za $14M.

Da bi početkom ovog veka najbrži superkompjuter u svetu u jednom trenutku bio IBMov recimo 8 TFLOPS, mnogo skuplji od Energoprojektovoga, i da bi snaga postala toliko jeftina, recimo samo 13 godina kasnije, 2013, kada je moja firmica, iz "zezanja", kupila 7 TFLOPS CUDA karticu za $800.

Iako ti i sam to kažeš da procesiranje podataka u ime centralnog planiranja donosi bolje rezultate društvu od privatnog sektora (pojednostastavljeni termini, da se ne mučim sada) u nekim oblastima, ja se mučim da nađem primer gde bi to rentijer radio efikasnije iz perspektive najšireg društva kad su usluge potrebne najširem društvu.

Uzmi trulu US infrastrukturu koju sada hoće da sređuju polako, samo ne zbog "Bidenovog" planiranja nego su saterani u ćošak, toliko je sve zapušteno da samo što nije počelo da puca po šavovima, ljudi zaboravljaju NPV čak i za kupce atraktivnih renti kako se gleda decenijama u budućnost. Zašto bi rentu uzimao privatnik i kupovao sebi jahte od profita, umesto države koja profit ulaže u nešto što je isto od šire-društvene koristi.

Pa zašto Soros nudi "rešenje" Evropljanima u obliku perpetual bonds, zar misliš da bi WEF tim ikad izašao sa tim bondovima na sekundarno tržište, tako da ECB ili ko li već može da ih kupi nazad i reši se duga - zašto bi, iz primarne emisije bi ih, bar za sada dok su dolar i US još na vrhu kupio fiat novcem, koji on kupuje po kojoj ceni?!

Pa po kojoj hoće, ti privilegovani imaju toliko structured products na raspolaganju da novac dobijaju de-facto besplatno...

...dok se dolar ne uruši, inflacija eksplodira, a šuplja industrija i dalje traje tako šuplja ...

... i to se upravo dešava, otud sva ova frenetična Great Reset palava.

Ali izgleda da to ne ide tako lako - lepo je što Latvija formalno ima glas kao i Nemačka ili Francuska u EU, neformalno je Latvija nebitna.

Pa iako Nemačka, npr, mora da igra, a i želi, sasvim sigurno, i višedimenzionalni šah gde joj je i Bata Klaus sa WEFom "domaći" igrač sumnjam da je to njihov osnovni interes - Nemačka First, sa Evroazijskom integracijom je glavna igra, i u njoj ne B3 G7 X-rated bulažnjenja, nego Kina, Rusija, Iran i ostali ...

... international law-based order trudbenici ...

... pa ekipa koja pomera realne tehnološke granice i "nešto" proizvodi, a da nije fiat money, service derivatives pa pravila igre, gde, onda, sve to ostatak sveta mora da kupuje na silu.

Tako da ovi G7 i slični klimači glavom samo čekaju da US iskrvari, i igraju low-risk igru tapšući po ramenu cara u novom ruhu.
haklberi_tom haklberi_tom 05:51 03.07.2021

Re: Model dominantan u delu sveta ...

Milan Novković

...

Pa i mi na blogu već od početka bloga pričamo kako "centralno planiranje" nije ono staro Sovjetsko planiranje iz centrale koliko će kojih zimskih kaputa otići u koju robnu kuću, pa na kraju ostanu samo prljavo brao kaputi - potezati ta vremena je slično potezanju main-frame kompjutera kao primera, a koji sam ja 1987. ostavio u Energoprojektu kada sam otišao u UK, 3.4 KFLOPS mašinom koju je iste decenije zamenio 1000x brži 3.4 MFLOPS kupljen za $14M.

Da bi početkom ovog veka najbrži superkompjuter u svetu u jednom trenutku bio IBMov recimo 8 TFLOPS, mnogo skuplji od Energoprojektovoga, i da bi snaga postala toliko jeftina, recimo samo 13 godina kasnije, 2013, kada je moja firmica, iz "zezanja", kupila 7 TFLOPS CUDA karticu za $800....

Milane, samo da prijavim da mi je mlađe dete pre neki dan diplomiralo na Trinitiju, Kembridž, departman Electrical Engineering, te da je prihvatila ponudu od IBM London da radi kod njih.
Odlučila je da napravi pauzu od godinu dana, pa će onda na doktorat.
Upravo tako je uradilo i starije dete, samo što je ono radilo oko godinu dana u IBM Cirih.
Milan Novković Milan Novković 07:49 03.07.2021

Re: Model dominantan u delu sveta ...

haklberi_tom
Milan Novković

...

Pa i mi na blogu već od početka bloga pričamo kako "centralno planiranje" nije ono staro Sovjetsko planiranje iz centrale koliko će kojih zimskih kaputa otići u koju robnu kuću, pa na kraju ostanu samo prljavo brao kaputi - potezati ta vremena je slično potezanju main-frame kompjutera kao primera, a koji sam ja 1987. ostavio u Energoprojektu kada sam otišao u UK, 3.4 KFLOPS mašinom koju je iste decenije zamenio 1000x brži 3.4 MFLOPS kupljen za $14M.

Da bi početkom ovog veka najbrži superkompjuter u svetu u jednom trenutku bio IBMov recimo 8 TFLOPS, mnogo skuplji od Energoprojektovoga, i da bi snaga postala toliko jeftina, recimo samo 13 godina kasnije, 2013, kada je moja firmica, iz "zezanja", kupila 7 TFLOPS CUDA karticu za $800....

Milane, samo da prijavim da mi je mlađe dete pre neki dan diplomiralo na Trinitiju, Kembridž, departman Electrical Engineering, te da je prihvatila ponudu od IBM London da radi kod njih.
Odlučila je da napravi pauzu od godinu dana, pa će onda na doktorat.
Upravo tako je uradilo i starije dete, samo što je ono radilo oko godinu dana u IBM Cirih.

Svaka čast, čestitam
freehand freehand 20:48 02.07.2021

Malo Pekića

"Доста сам времена утрошио да му растумачим шта Југославија није, па је дошло време да се види и шта она јесте. И ту су почеле моје муке. Оне су, наравно, као и све муке, почеле с комунизмом: питањем, наиме, је ли Југославија комунистичка земља. Није, казао сам. Онда је на власти десница? Није, рекао сам. Ко је на власти? Комунисти. А земља, каква је? Социјалистичка. Као у Русији? Не. У Кини? Не. На Куби? Не. Него? Као нигде на свету. […] Она, дакле, није демократска? Наравно да јесте. Имате, дакле, више партија? Немамо, само једну. Имамо, додуше, и Народни фронт. Онда имате две партије? Немамо, у њему су такође комунисти. Други комунисти? Не, исти. (Пекић, 2010: 164)
jinks jinks 20:53 02.07.2021

...

Koliko se sećam školovanja u socijalističkoj Jugoslaviji, gro ključnih zamerki socijalističkih mislilaca i revolucionara kapitalizmu svodile su se na borbu protiv ovakvog ili onakvog oblika nepotizma, čak mnogo pre nego i kronizma.

Sad, koliko uopšte ima smisla porediti ova dva sistema kada je i sam socijalizam posle nekoliko decenija (odnosno, posle isteka otprilike jedne generacije, što bi se i dalo očekivati) utonuo u teški nepotizmam, gori nego što je i onaj kapitalistički, zbog čega je verovatno i propao.

Do te mere da su baštinici tih zadnjih deceniju-dve socijalističkog nepotizma i dan danas neki od bogatijih ljudi na ovim prostorima.
freehand freehand 20:56 02.07.2021

Re: ...

Koliko se sećam školovanja u socijalističkoj Jugoslaviji, sve ključne zamerke socijalističkih mislilaca i revolucionara kapitalizmu svodile su se na borbu ovakvog ili onakvog oblika nepotizma, čak i mnogo pre nego kronizma.

Jel problem da se navede neka referenca na ovo?
Jer u tome o čemu pričaš sa kapitalizmom nije problem nepotizam nego eksploatacija.

jinks jinks 20:57 02.07.2021

Re: ...

U redu. Ovde pričam iz ugla utiska jednog učenika, a ne nekakvog teoretičara ovog ili onog sistema. Jer, gotovo svaka priča o trulom kapitalizmu počinjala je nepravednim nasleđivanjem bogatstva i srebrnom kašikom, pre nego pričama o eksploataciji.

A, da je srebrnih kašika bilo i u socijalizmu, bilo je, nije da nije.
freehand freehand 21:00 02.07.2021

Re: ...

jinks
Naravno. Pričam iz ugla utiska jednog učenika, a ne nekakvog teoretičara ovog ili onog sistema.

Dvojkaš

No hard feelings, jednostavno, nepotizam se pojavljuje tek u malkice ozbiljnijoj teoriji i na drugačiji način.
jinks jinks 21:10 02.07.2021

Re: ...

Koliko se sećam, revolucije su na časovima istorije tumačene opravdanim buntom naroda protiv naslednih titula, kao i protiv akumulacije naslednog bogatstva. Slažem se da je i eksploatacija pominjana, ali koliko se sećam ne nešto preterano više od ovog prvog.

Opet, ozbiljnija teorija možda i ne uzima nepotizam u obzir kao bitan faktor, ne znam, ali da je bilo nepotizma u SFRJ i kasnije, bilo je, i to ozbiljno. I sad, ko tu koga zeza, i koji je uopšte bio smisao svog onog maltretiranja i zezanja od 45-te - ako su revolucionari na kraju od sebe i svojih napravili novu naslednu klasu novih bogataša.

freehand freehand 21:13 02.07.2021

Re: ...

jinks
Koliko se sećam, revolucije su na časovima istorije tumačene opravdanim buntom naroda protiv naslednih titula, i akumulacije naslednog bogatstva. Slažem se da je i eksploatacija pominjana, ali koliko se sećam ne nešto preterano više od ovog prvog.

Opet, ozbiljnija teorija možda i ne uzima nepotizam kao bitan faktor, ne znam, ali da je bilo nepotizma u SFRJ i kasnije, bilo je, i to ozbiljno.


Nepotizam, nasleđivanje tituala je karakteristika feudalizma 8i robovlasništva). I kapitalizam je nastao na suprotstavljanju tom principu. doduše, ideje na kojiman je nastao kapitalizam kao sistem bile su - socijalistićčke. Slobvoda, jednakost, bratstvo, rušenje crkve kao najvišeg autoriteta. Al nemoj to nikom da kažeš.
jinks jinks 21:17 02.07.2021

Re: ...

Karakteristika je i kapitalizma, pošto se i tu nasleđuje bogatstvo (ali ne i samo to), a i, za neke nažalost, jeste karakteristika i socijalizma, pa čak i komunizma.

Izgleda da sve revolucije započinju na idejama slobode (odnosno, dobrim delom antinepotizma) a završavaju na ovom ili onom obliku nepotizma.
freehand freehand 21:22 02.07.2021

Re: ...

jinks
Karakteristika je i kapitalizma, pošto se i tu nasleđuje bogatstvo, a i, za neke nažalost, jeste karakteristika i socijalizma, pa čak i komunizma.

Izgleda da sve revolucije započinju na idejama slobode (odnosno, dobrim delom antinepotizma) a završavaju na ovom ili onom obliku nepotizma.

Brt, imovinsko nasleđe je jedna stvar, a nasleđivanje pozicije u državnoj hijerarhiji je nešto drugo.
Ni u kapitalizmu ni u socijalizmu - bez obzira na devijacije u praksi - ne rađa se gradonačelnik ili predsednik po sebi. Mislim, to su valjda jasne stvari.
A kapitalizam se jeste rodio na idejama socijalne pravde i jednakosti. Kojima se posle najebao majke, al to je već praksa.

bene_geserit bene_geserit 21:23 02.07.2021

Re: ...

ideje na kojima je nastao kapitalizam kao sistem bile su - socijalističke. Sloboda, ...

Ma šta kažeš i jel ostvariše slobodu po socijalističkim zemljama, po slobodi poznatim ?
gedza.73 gedza.73 21:26 02.07.2021

Re: ...


jinks
pošto se i tu nasleđuje bogatstvo, a i, za neke nažalost, jeste karakteristika i socijalizma, pa čak i komunizma.

A nasleđivanje radnih mesta u državnim preduzećima karakteristika SFRJ socijalizma.
Inače, ako se ne varam, na doktrini marksizma trenutno su 'u praksi' ostale četiri socijalističke zemlje.
Kina, Severna Koreja, Vijetnam i Kuba.

Javiće nam se blogeri koji žive i rade u ove četiri države da nam prenesu svoja iskustva u vezi svih prednosti takvog socijalizma koji je samo prelaz ka savršenom društvu u kome nema privilegovanih.


freehand freehand 21:27 02.07.2021

Re: ...

bene_geserit
ideje na kojima je nastao kapitalizam kao sistem bile su - socijalističke. Sloboda, ...

Ma šta kažeš i jel ostvariše slobodu po socijalističkim zemljama, po slobodi poznatim ?


Pu, jebem ti, nekakos su ti iz citata ispali "jednakost" i "bratstvo". Pri tome, u parolama francuske revolucije sloboda je bila na trećem mestu, jednakost na prvom.
A to što si pitao glupo je čak i za tebe.
Sloboda nije jednoznačan pojam, neke njene elemente jesu, neke druge nisu. Ogledalo kapitalističkih država kjoje su od samih početaka, još od Svete alijanse, radile sve što je bilo moguće da se ideje slobode uguše u krvi. I do današnjih dana.
jinks jinks 21:28 02.07.2021

Re: ...

Brt, imovinsko nasleđe je jedna stvar, a nasleđivanje pozicije u državnoj hijerarhiji je nešto drugo.
Ni u kapitalizmu ni u socijalizmu - bez obzira na devijacije u praksi - ne rađa se gradonačelnik ili predsednik po sebi. Mislim, to su valjda jasne stvari.


Jesu stvari jasne, nije problem ... u kapitalizmu se radi o imovinskom nasleđu (mada, ne uvek i samo o tome), dok se u socijalizmu radilo o tome da su neki ipak bili jednakiji od drugih. U smislu boljeg zapošljavanja, lakšeg napredovanja, ..., i na kraju zauzimanja boljih polaznih osnova u nadolazećoj privatizaciji (bar kada smo mi u pitanju).

Nisam ni pominjao nasleđivanje mesta u državnoj hijerarhiji, tipa gradonačelnika ili predsednika (mada, čak i toga ima).
freehand freehand 21:32 02.07.2021

Re: ...

Jesu jasne ... u kapitalizmu se radi o imovinskom nasleđu (mada, ne uvek samo o tome), dok se u socijalizmu radilo o tome da su neki ipak bili jednakiji od drugih. U smislu boljeg zapošljavanja, lakšeg napredovanja, ...

Postaje neprijatno. Kapitalizam je nastao tako što sje oteta imovina feudalaca, i njihova vekovna nasledna prava. Ta nasledna prava kad je u pravu mesto u državnoj hijerarhiji zovu se "nepotizam". Pa te po tom pitanju ne bih dalje zamarao.

Nisam ni pominjao nasleđivanje mesta gradonačelnika ili predsednika (mada, čak i toga ima, i to u oba sistema)

Rekoh već - to je odlika feudalnog društva. Koju su sodijalistički revolucionari sjebali, gradeći kapitalizam.
gedza.73 gedza.73 21:34 02.07.2021

Re: ...

u kapitalizmu se radi o imovinskom nasleđu (mada, ne uvek samo o tome), dok se u socijalizmu radilo o tome da su neki ipak bili jednakiji od drugih


Podsetio si me na onu akciju u socijalizmu tamo beše osamdesetih. Ničim izazvanu.

'Imaš kuću, vrati stan'








jinks jinks 21:37 02.07.2021

Re: ...

Ta nasledna prava kad je u pravu mesto u državnoj hijerarhiji zovu se "nepotizam".


Koliko znam, reč "nepotizam" može da se koristi i u mnogo širem značenju, i ja sam je tako koristio. Ne samo kao nasleđivanje mesta u državnoj hijerarhiji, već šire, kao obezbeđivanja prednosti u odnosu na druge po osnovu porekla na sve moguće načine.

Mislim, bezveze je da polemišemo oko bukvalnog značenja neke reči.

Ali, dobro, ukoliko sam pogrešno upotrebio reč "nepotizam", onda u redu.
freehand freehand 21:40 02.07.2021

Re: ...

Mislim, bezveze je da polemišemo oko bukvalnog značenja neke reči.

Ali, dobro, ukoliko sam pogrešno upotrebio reč "nepotizam", onda u redu.

I tebi je jasno da nije u pitanju reč nego kontekst. No nebitno. Eto, nepotizam u socijalizzmu kao potpuna devijacija isto je što i nepotizam u feudalizmu, kao jedan od temelja sistema.
jinks jinks 21:45 02.07.2021

Re: ...

Eto, nepotizam u socijalizzmu kao potpuna devijacija isto je što i nepotizam u feudalizmu, kao jedan od temelja sistema.

Interesantno, da li je iko pokušao da objasni kako i najplemenitije ideje neretko završe na sličan gorepomenuti način.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana