Društvo| Ekonomija| Filozofija| Istorija| Nauka

Kapitalizam i(li) socijalizam?

Goran Nikolić RSS / 02.07.2021. u 10:58

Ekonomisti su dugo bili očarani snagom tržišta u promovisanju ekonomskog prosperiteta. Smitova ideja da sebični pojedinci (koji traže samo svoje lično bogaćenje) proizvode kolektivni prosperitet (kroz delovanje famozne ‘'nevidljive ruke tržišta''), odnosno teza o savršeno konkurentnim tržištama koja proizvode stabilnu ravnotežu, samo je jedna od mogućnosti. Jednostavno, model Adama Smita nije jedini, već samo jedan od mogućih (npr. tržišta mogu proizvesti previše nejednakosti ili neefikasno alocirati resurse; npr. tržišta bi nalagala da gradimo dva strujna dalekovoda).

Nova paradigma za podučavanje i bavljenje ekonomijom u kojoj možemo pretpostaviti da su pojedinci pro-socijalni i kratkovidi, a ne sebični i dalekovidi, gde je konkurencija nesavršena (sa pobednikom koji uzima sve), sa često presudnom ulogom političke moći i sa ekonomskim benefitima za odabrane rentijere koje su sveprisutne i često su potrebne za dobro funkcionisanje ekonomije (dakle, one nisu rezultat greške u politici), bi izvesno generisala bolje razumevanje društvenih ishoda, odnosno tržišta.
Budući da politička elita, suprotno od plutokratije koja je finansira, i pored interesa finansijera želi reizbor, nada postoji. Naime, promena društvene svesti, odnosno rastuća percepcija javnosti o slabostima, neefikasnosti i nepravednosti sistema u kome živimo, stvara pritisak biračke baze, koji ekonomsku politiku nužno gura u pravcu veće preraspodele.

Kako kapitalizam, socijalizam i ostali socijalni konstrukti određuju našu svakodnevicu?

Kada pohađamo školu ili državni univerzitet mi smo u socijalizmu, kao počnemo da radimo verovatno je da ćemo se naći u kapitalizmu. Drumovi kojima putujemo ka poslu su podsetnik na socijalistički aspekt našeg društva, kao i bolnice u koje na žalost sa protokom vremena, posebno u penziji, moramo sve češće ići. Prodavnica u kojoj kupujemo potrepštine je deo onog kapitalističkog u našem društvu, dok su norme i standardi koji sprečavaju da se u njoj prodaje roba sumnjivog kvaliteta dobrim delom posledica napora države da, u interesu zdravlja populacije, nametne rigorozne propise kompanijama.
Bazični društveni odnosi su ekonomski uslovljeni (koji su opet dominantno uzrokovani distribucijom moći), ali ekonomija nije sve i ona zapravo oblikuje našu svakodnevicu manje nego što se to mnogim čini. Stvarnost nesumnivo jeste duboko prepletena ekonomijom, ali svoditi društvene odnose na njihov ekonomski aspekt je duboko pogrešno. U tom smislu, dve ideologije (definisane po čuvenom izraelskom istoričaru Juvalu Harariju, piscu planteranog best-selera ‘'Sapijens'', dakle u najširem mogućem smislu), koje pored kapitalizma (sa pomenutim elementima socijalizma) najviše opredeljuju svakodnevnicu ogromne većine nas su nacionalizam i religija. Dakle, život svake individue na celoj planeti bazično je determinisan drustvenim sistemom u kome skoro svi funkcionišemo (sa kompanijama koje su njegov glavni nosilac, koje su snažno legalno štićene i praktično ekonomski subvencionisane kroz nametnuta pravila monetarne, fiskalne i regulatorne politike), zemljom u kojoj živimo, i u manjoj meri bogom kome sa klanjamo (iz sve socijalne norme koje religije podrazumevaju).
Prethodno navedena formulacija verovatno većini od vas nije tako bliska i možda vam je čak kontraintuitivna. Razlog je veoma jednostavan. Naime, mi smo naučeni da pomenute ‘ideologije' prihvatamo kao prirodne ili bogom dane. Npr. učeni smo o tzv. prirodnim zakonima tržišta ili nevidljivoj ruci tržišta. Nacija i religija se do te mere neupitni da se inače poznata teza o socijalnim konstruktima (koja interesantno potencira naciju, ali ne i kapitalizam kao tako nešto), čini kao nešto apstraktno, udaljeno ili pogrešno.
I država i tržište su socijalni konstrukti. Ako se tržišta spontano uređuju, na osnovu sopstvenih interesa, onda se i rastuće birokratije uređuju prema određenim interesima. Ako je ovo tačno, postaće neophodno ograničiti te interese kako bi se osiguralo da država ostane usredsređena na isporuku društvenih dobara (u tom kontektu, famozno upozorenje američkog predsednika Ajzenhauera davne 1961. protiv preteranog uticaja „vojno-industrijskog kompleksa" danas bi bilo usmereno na „vojno-industrijsko-tehnološko-finansijsko-medijski kompleks").
Svet u kome funkcionišemo zapravo je bazično zasnovan na konstruktima, odnosno izmišljenim zajednicama ili bogovima, i posebno veri u novac, da bi bez tih korisnih zabluda naš inače visok nivo socijalne kohezije, i manje-više nesmetan život većine od skoro osam milijardi homo sapijensa, bio potpuno ometen. Oni koji su na vrhu piramide (ili ‘lanca ishrane') ulažu ogromne napore da sistem vrednosti u kome svakodnevno operišemo shvatimo kao bezalternativan. Tržišne sile se predstavljaju kao prirodne, vladari kao nosioci neprikosnovane volje narode, religiozni oci kao moralno nepogrešivi, zakonodavni sistem kao jedini moguć i naravno pravičan. Sumnja u sistem je praktično onemogućena jer su ljudi faktički dirigovani pomenutim ideologijama. Ipak, ovde treba dodati i činjenicu da bi ljudi bez vere u zajedničke vrednosti, koje su tokom svoje kognitivne i kulturne evolucije sami izmislili da kreirali osećaj povezanosti (naime, zajednica veća od 150 individua je praktično nemoguća za upravljanje bez barem religijskog opravdanja), bili u permanentnim međusobnim konfliktima. To bi vrlo lako moglo dovesti do nesagledivih posledica koje bi ili dovele do nestanka vrste ili do njene marginalizacije u širem životinjskom svetu.

Kineski izazov vladajućoj ekonomskoj paradigm

Dugo neupitna teza da je tzv. spontani poredak tržišta inheretno superioran od alternativnih poredaka (npr. real-socijalističkog) je posle četiri decenije prosečnog rasta kineske privrede od neverovatnih 9,3%, i sa 700 miliona ljudi izvučenih iz siromaštva, došla po znak pitanja do te mere da je čak i MMF preispitao i redigovao svoj pristup. Međutim, kineski sistem nije dijametralno suprotan zapadnom. Npr. javna potrošnja u SAD je faktički neprekidno rasla sa početkom Drugog svetskog rata te dostignuvši skoro 36% BDP-a 2019, procentni poen više nego u Kini, a pandemijom uzrokovana kriza je samo povećala razliku u korist SAD. Naime, Amerika svoj današnji ekonomski oporavak u velikoj meri duguje masivnoj vladinoj intervenciji, a ona se intenzivira sa Bajdenom koji preduzima mere koje će dodatno povećati ulogu države.
Sprečavanje plutokratije da donosi odluke na štetu građanstva, što bi smanjilo popularnost vladajućih političkih elita u Vašingtonu i Pekingu, je stoga ključni izazov za partije na vlasti u obe zemlje. U tom kontekstu, Americi može biti korisno iskustvo Kine, koja je dokazala svoju sposobnost da ciljeve politike pretvori u konkretne projekte i programe, sa vidljivim koristima za celokupno stanovništvo.
Čini se da kineski ekonomski uspeh nije aberacija, već je ta zemlja maksimalno iskoristila centralno planiranje za sprovođenje adaptivnog i eksperimentalnog procesa donošenja politika, kojim se institucionalne strukture stalno koriguju kako bi se primenile nove ideje i najbolje prakse (prilagođene lokalnim uslovima). Uloga snažnog liderstva je od vitalnog značaja za napredak jer sprečava zastoj u složenim pitanjima, poput velikih infrastrukturnih ulaganja, npr. u obnovljive izvore energije, gde partikularni interesi mogu blokirati interes zajednice. Ipak, pre donošenja glavnih političkih odluka, kineski lideri se konsultuju sa akademskom zajednicom (kako bi stekli teorijski uvid) i posećuju lokalne zajednice, kako bi saznali više o situaciji na terenu (i tek onda se pokreću pilot programi kako bi se rešila pitanja praktične primene). Izvesno je da kineski pristup nije imun na one koji pokušavaju da izvuku privilegije za sebe (npr. lokalna birokratija ne želi transparentnost jer bi ona mogla ugroziti njihovu operativnu fleksibilnost i izglede za unapređenje), dok primena politika i programa često stvara prekomernu konkurenciju potkopavajući težnju Pekinga za izgradnjom uspešne tržišne ekonomije. Međutim, ista stvar se često događa kada određeni tržišni akteri steknu previše uticaja, i za prevazilaženje takvih izazova potrebna je politička volja i kreativnost.

Kako doći do uspešnog ekonomskog modela?

Sa dve najveće ekonomije koje se kreću ka većoj centralizaciji i ulozi vlada u ekonomiji, uobičajena dihotomija „država versus tržište" ili ‘'kapitalizam versus socijalizam'' postala je pojednostavljena. Da li su slobodna tržišta superiornija od centralnog planiranja je stoga verovatno pogrešno pitanje. Naime, institucionalni aranžmani su složeni sistemi, oblikovani istorijom, geografijom i kulturom. Cilj ne bi trebalo da bude identifikovanje pristupa koji odgovara svima, već da se osmisli onaj koji bi pružio najveće dobro najvećem broju ljudi. Izvesno je da je kineski sistem eksperimentiranja, sprovođenja i konačno institucionalizivanja promena doneo veliki rezultat dramatično ubrzavajući razvoj zemlje.
U tom kontekstu, promene na Zapadu, posebno tokom pandemijom uzrokovane krize, su ohrabrujuće. Rodrik (2021 ) potencira velike promene ekonomske politike u SAD, posebno sa dolaskom Bajdena. Ideje koje su dominirale od 1980-ih - nazvane Vašingtonskim konsenzusom, tržišnim fundamentalizmom ili neoliberalizam - koje su inicijalno stekle zamah zbog uočenih neuspeha kejnzijanizma i prekomerne državne regulacije, su generisale nejednake i nestabilne ekonomije nesposobne da se nose sa izazovima današnjice: socijalnom inkluzijom, novim tehnologijama koje su remetilački faktor za društvenu koheziju, klimatskim promenama, ili pak pojavama pandemija.
On što nas iskustvo uči je da postoji vreme za fiskalnu ekspanziju i vreme za štedljivost, vreme kada bi vlada trebalo da interveniše u lancima snabdevanja, i vreme kada bi trebalo da prepusti tržišta sama sebi. Ponekad bi porezi trebali biti visoki, ponekad niski, trgovina bi u nekim oblastima trebala biti slobodnija u drugim regulisana. Realne okolnosti i različite vrste intervencija su ono što predstavlja dobra ekonomska politika.
Naime, sve prethodne paradigme politike - bilo merkantilistička, klasična liberalna, kejnzijanska, socijaldemokratska ili neoliberalna - su imale pogrešne bazične pretpostavke, jer su bile zamišljene kao univerzalni programi koji se mogu primeniti svuda i u svako doba. To je otežavalo naše razmišljanje o ekonomskom upravljanju, a rezultat je bio prekomerni optimizam ili pesimizam u pogledu uloge države u ekonomiji. Ono što nam je potrebno su ekonomske analize i empirijski dokazi da bismo došli do toga šta nam je potrebno za željeni ishod - bolji život za što je moguće više ljudi, a ne za odabranu manjinu (i ekonomsku i političku).
Dakle, novi ekonomski pristupi i značajna eksperimentiranja u politici su neophodna, jer je društvo u kojem živimo i kapitalističko i socijalističko. Naime, i kapitalizam i socijalizam termini koji su prvobitno zamišljeni sa istom svrhom: da se stvori decentralizovani sistem raspodele u kojem se mogu ispuniti spontane potrebe i želje. I kako je praksa pokazala, oba pristupa postaju destruktivna kada proizvode prekomernu koncentraciju moći (bilo da su to komunistički aparatčici ili preglomazne i svemoćne korporacije, sa snažnim lobističkim uticajem na politiku). Sa današnjim tehnologijama može se zamisliti hibridni sistem, koji će uzeti najbolje iz oba, na zadovoljstvo ogromnog dela čovečanstva.
Za razliku od 1920-ih i kasnije (kada je socijalistička tvrdnja da bi centralizovano planiranje omogućilo efikasniju alokaciju resursa bila opravdano odbacivana, u najmanju ruku zbog empirijske neutemeljenosti), danas smo konačno u vremenu u kom računari mogu da obrade daleko više informacija nego što se to može kroz racionalne interakcije tržišnih subjekata. Naime, algoritmi veštačke inteligencije su brzo prešli put od pobeda na svetskim šahovskim šampionima do pisanja poezije. Dakle, napredak u računarstvu je zatvorio jaz u znanju korigujući nesavršenost čoveka kao donosioca odluka i relativizovao značaj tzv. nevidljive ruke tržišta kao alokatora resursa. Stoga se nameće logično pitanje: zašto računari ne bi mogli da poboljšaju funksionisanje tržišta? Odgovor se čini jasnim, ali će oni koji su zainteresovani za status kvo - svetska plutokratija i političke elite - učiniti sve da sve vrlo malo učini na promociji ovakvog načina posmatranja stvari. Na nama, društvenim elitama, pre svega najobrazovanijem delu populacije, je da intenzivno promovišemo novi način posmatranja društveno-ekonomskih odnosa.
Ono što je možda paradoksalno razlog za optimizam je da današnja, pandemijom uzrokovana kriza, kao i ona pre 12 godina, izvesno idu na ruku jačanju uloge države (mada na tako dramatičnom kao što je bilo između 1914. i 1970-ih kada se udeo javne potrošnje u BDP-u širom Evrope učetvorostručio), i samim tim jednom pravednijem ekonomskom i društvenom sistemu.

 



Komentari (345)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tess1 tess1 00:07 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

I? Šta nam ti podaci govore kada ih tako ističeš?
Jebote, nije rođen u Kragujevcu i sahranjen u Arilju! Krucijalan dokaz!
Čega?

Vrabac, Slobodan Jovanović je zanimljiva ličnost, vrijedna pažnje ne samo mjestom rođenja i smrti ono malo što sam pogledala, upitnik je notiran u zagradi za odgovore na pitanja o njemu koja već imam i planiram saznati tj pročitati..
tess1 tess1 00:10 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Neke koje kao važe su da su Karađorđevići rusofili a Obrenovići austrofili, Karađorđevići ratoborni, Obrenovići diplomate.
Ali toliko je tu izuzetaka da se teško i može smatrati pravilom.
Karađorđe lično se prvo obratio Beču pa tek posle Moskvi za pomoć, čak je imao neke ideje da Srbija bude pod bečkom krunom.
Ili, Milan je najpre bio silni rusofil dok nije okrenuo ćurak, njegov Aleksandar je čak ruskog cara uzeo za kuma.

O Bože, šta si sad tek sve ispričao, pa nisam pomislila ni na jednu krajnost kao ove. :)

Ne, kao u seriji moram imati lik s kojim se poistovjećujem, ništa ako ne odaberem favorita do kraja sedmice. :)

gvozden1 gvozden1 00:27 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

ništa ako ne odaberem favorita do kraja sedmice

Neka ti favorit bude Srbija, kao i njima što je, i jednima i drugima (malo više Obrenovićima, Milanu posebno (uinat Vrapcu:))

odgovore na pitanja o njemu koja već imam i planiram saznati tj pročitati..

Evo jedan, prvi Srbin sa imenom Slobodan.
indije indije 02:33 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

shmoo
indijedjindjić još bio živ...Мислим да је овај податак потпуно небитан за ову твоју причу.Шта ти мислиш?


u, zezno sam se
điki je već bio mrtav 3-4 godine...
tess1 tess1 05:27 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

(malo više Obrenovićima, Milanu posebno (uinat Vrapcu:))

:)
Evo jedan, prvi Srbin sa imenom Slobodan.

Vidjećemo. :)
shmoo shmoo 06:05 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

indije
shmoo
indijedjindjić još bio živ...Мислим да је овај податак потпуно небитан за ову твоју причу.Шта ти мислиш?


u, zezno sam se
điki je već bio mrtav 3-4 godine...




То баш покушавам да ти кажем.

Уопште се не види нека разлика између "био жив" и "мртав".

Тај Ђики.

Хоћу рећи, све је исто само њега нема.

Исто као и са Слобом.

И са Титом такође.

Ове остале и не памтим по именима.





milisav68 milisav68 07:55 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

tess
Niti su svi Srbi iz RS četnici, ok, postali su navodno, ali nisu bili, niti su svi partizani streljali domaćine po Srbiji pa su sad samo kao četnici mirne savjesti..

Nisu partizani nego komunisti.

Moraš to da razlikuješ.

Ne postoji priča partizani i četnici, samo komunisti i antikomunisti.

tess1 tess1 08:47 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Nisu partizani nego komunisti.

Moraš to da razlikuješ.

Ne postoji priča partizani i četnici, samo komunisti i antikomunisti.

Dobro, ne znam sad jesam li Danajac (nosim srpskom dvoru i nadaleko poznatoj slozi darove) il je ovo što vi radite varka telom? :)

Hajde zamjenimo četnike i partizane sa nekim blažim rivalstvom, pomislih Crvena zvezda-Partizan al se gore Gedžo ogradio od ta dva komunistička kluba, ne mogu se sjetiti sada, vi kako senzibilno prestavljate monarhiju i prirodnu ljubav kralja prema narodu mogli bi uporediti sa uzgajivačima orhideja vs uzgajivači ruža u istom stakleniku.

Vizantijska Srbija je sa ca tri knjige koje imam odavno u planu il ono što je moja dužnost pročitati:), fino kažem da ne znam i pitam one što znaju sa zemlje po osjećaju u čemu je štos sa Obrenovićima i Karađorđevićima (Gvozden je u poslednjem komentaru odgovori što me interesovala, ali do tog komentara mi je driblingom rečeno da je voljeti kralja jednako voljeti Srbiju, ili? I da u Crnoj Gori nema nevjernika, ni među četnicima ni među ustašama.. ok, ali oni su nekad znali za slogu, dajmo tom narodu šansu, il? :)
indije indije 08:51 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

shmoo

indije

shmooindijedjindjić još bio živ...Мислим да је овај податак потпуно небитан за ову твоју причу.Шта ти мислиш?u, zezno sam seđiki je već bio mrtav 3-4 godine...То баш покушавам да ти кажем.Уопште се не види нека разлика између "био жив" и "мртав".Тај Ђики.Хоћу рећи, све је исто само њега нема.Исто као и са Слобом.И са Титом такође.Ове остале и не памтим по именима.


bre
to je bila sitna navlaka
:)
shmoo shmoo 09:36 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

indije
shmoo

indije

shmooindijedjindjić još bio živ...Мислим да је овај податак потпуно небитан за ову твоју причу.Шта ти мислиш?u, zezno sam seđiki je već bio mrtav 3-4 godine...То баш покушавам да ти кажем.Уопште се не види нека разлика између "био жив" и "мртав".Тај Ђики.Хоћу рећи, све је исто само њега нема.Исто као и са Слобом.И са Титом такође.Ове остале и не памтим по именима.


bre
to je bila sitna navlaka
:)



Знам.
Али хвала богу постоји навика, постоји и одвика.




gvozden1 gvozden1 09:39 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

rečeno da je voljeti kralja jednako voljeti Srbiju

Tačno, uz malu korekciju, ne kralja kao ličnost već kralja kao instituciji, dakle monarhiju.

Nemoguće je voleti Srbiju drugačije, jer je Srbija to što jeste, napravljena je kako je napravljena, sa domaćinom na čelu, po uzoru na porodicu.

Voleti Srbiju a ne voleti kralja bi bilo nešto poput, volim Zvezdu, ali ne volim crvenobelu boju, ne volim što je u njoj igrao Džajić i što je iz Beograda.
Pa onda ne voliš Zvezdu, jer Zvezda je to, iz Beograda, crvenobela i Džajić je njen simbol.

Tako je i sa Srbijom, Srbija je monarhija po svojoj biti, a drugačijom su je napravili neki Hrvati u nekom Jajcu ne pitajući Srbe ništa.


I da, Milisav greši, partizani i komunisti su više jedna nego dve stvari.
nikvet pn nikvet pn 09:50 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

tess1
pitam one što znaju sa zemlje po osjećaju u čemu je štos sa Obrenovićima i Karađorđevićima


Читањем Слободана Јовановића схватио сам величину рупе, не, провалије у мом образовању. Такав великан треба да буде обавезни део гимназијског градива уместо глупости којима су нас кљукали.
gvozden1 gvozden1 09:58 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора


Читањем Слободана Јовановића схватио сам величину рупе, не, провалије у мом образовању. Такав великан треба да буде обавезни део гимназијског градива уместо глупости којима су нас кљукали.

On je paradigma.
On i Edvard Kardelj npr.
Oni su Jovanovića oterali, osudili, proglasili izdajnikom i neprijateljem, a Kardelja ustoličili za nekog mislioca.

Kroz to se nepogrešivo može oceniti sve što se dešavalo i pre i posle '45.
I suština komunizma.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 10:51 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Nemoguće je voleti Srbiju drugačije, jer je Srbija to što jeste, napravljena je kako je napravljena, sa domaćinom na čelu, po uzoru na porodicu.

Voleti Srbiju a ne voleti kralja bi bilo nešto poput, volim Zvezdu, ali ne volim crvenobelu boju, ne volim što je u njoj igrao Džajić i što je iz Beograda.
Pa onda ne voliš Zvezdu, jer Zvezda je to, iz Beograda, crvenobela i Džajić je njen simbol.


Slutim da je ovaj nacin nametanja jednog misljenja razlog zasto je vcucko onako gore reagovao.

Cista glupost. Ovo bi znacilo da samo rojalisti vole Srbiju. Mozda oni to veruju ali covek veruje u svasta. Jedna je stvar kako je Srbija kao drzava stvarana (a ni tada rojalisticke ideje nisu bile presudne) a druga je sta kraljevina nekom znaci danas. Eno onaj neki XY, republikanac iz Kupinova, koji ocima ne moze da vidi ni madjarsku, ni austrijsku, ni srpsku kraljevinu ne voli Srbiju ic.

Inace, ovo gore bi se moglo reci za bilo koje uredjenje i za bilo koju drzavu. I bilo bi pogresno.
gedza.73 gedza.73 11:13 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

ačno, uz malu korekciju, ne kralja kao ličnost već kralja kao instituciji, dakle monarhiju.

Kralj je čitao domaću i stranu štampu. Jednom primeti kako nema Pravde među novinama.
- Gde je Pravda?
- Nije štampana.
- Kako nije štampana?
trt-mrt ispostavi se da je Uprava grada zabranila štampanje jer se u novinama nalazila slika majmuna sa krunom na glavi na prestolu sa flašom vinjaka u ruci (kažu da je kralj bio antialkoholičar).
kralj jew izjavio kako slika ne može da naškodi njemu ni kao čoveku, ni kao roditellji, ni kao kralju niti ugledu zemlje jer nije istinita i da se dozvoli štampanje novina jer je štampa u kraljevini slobodna.

A onda nas ubede kako taj kralj ne valja, kako ga treba obesiti o banderu, još zabrane slobodu štampe i to u drugoj polovini tog istog veka, nakon neke četiri decenije. Zamisli Tita koji pita gde su opozicione novine i koji čita Spinozu na francuskom, koji se zalaže za parlamentarnu demokratiju.

Bukvalno te vrate unazad kroz vreme.

Inače tada su Austrougarska, carska Rusija a i druge imperije tog vremena gledale sa podozrenjem na uvođenje demokratije po švajcarskom modelu u Srbiju. Mislili su kako će da škodi njihovim uređenjima. Tada je Srbija bila ispred svog vremena čak su i pored svih kritika priznavali da kraljevina Srbija dobro napreduje.

Nas je tih godina bilo negde oko 3 miliona, u gradovinma oko 350 000, demokratizacijom je od 1903. do 1908. sa 50 posto seljaka koji su učestvovali na izborima izašlo na 70 procenata, 20 do 30% među poslanicima je bilo seljaka, nakon raskida industrijskih veza sa KuK i zavisnosti od proizvoda iz uvoza za samo par godina je stvoreno skoro 300 novih preduzeća čija se proizvodnja uvećala sedam puta, donosi se zakon o smanjenju časova radnog vremena, zabranjuje se noćni rad deci ispod 18 godina (ovde treba voditi računa kako je bilo u istom vremenskom periodu u ostalimm zemljama kako ne bi došli poređenjem da u SFRJ nije postojao onterent), interese radnika je štitila Radnička komora, 1913. je bilo (Srbija ona uža, prava ) 1 425 škola sa 140 000 učenika, 21 srednja škola sa 8 i nešto hiljada, tada su u Srpskoj kraljevskoj akademiji nauka bila imena poput Jovana Cvijića, Mihaila Petrovića Alasa, Milutina Milankovića Skerlića, Slobodana Jovanovića, Branislava Petronijeviča, Ljubomira Stojanovoća (nasuprot komunističke akadameije kad su primani 'istaknuti društveno-politički i moralno-podobni radnici')

24 dnevna lista, 20ak književnih, naučnih i političkih časopisa, 82 rpofesionalna lista. Ukupan godišnji tiraš je bio 50 000 000 primeraka. Ako je zemlja bila nespimena ko je čitao toliko?
1905. godine Beograd je bio grad sa električnim tramvajima, prvi bioskop godinu dana kasnije, 1911. Olimpijski komitet, prvi avion 1911...

Država u svakom smislu po svetskim merilima.

kako su uspeli da nas ubede kako smo maloumni meni nije jeasno. I kako još uvek neki žive u tom svetu mašte da su nas komunisti 'oslobodili' isto mi nije jasno.

kad već pomenu. Palamuđevina da je Jovanka Broz živela u siromaštvu izgleda malo drugačije kad se zna da je nakon seljenja iz Užičće sa sobom ponela garderobu i nakit. Jedno putovanje bračnog para Josip Broz - Jovanka je iznosilo milion dolara.

za ceremoniju krunisanja kralja postoje tačni podaci i natezanje za novac između odbora, krediti, pozajmice... Takođe Stari dvor je prvih godina izgledao kao dvorac strave i užasa pa je tek kasnije kupljen nameštaj i popunjena biblioteka.


gedza.73 gedza.73 11:20 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Neues aus der Nachbarschaft
Eno onaj neki XY, republikanac iz Kupinova, koji ocima ne moze da vidi ni madjarsku, ni austrijsku, ni srpsku kraljevinu ne voli Srbiju ic.


Voleo bih da vidim tog Zen republikanca koji mu je izbor pasoša. Švedski sa krunom, britanski sa krunom ili Narodne Republike Kine. Za očekivati kako očima ne može da vidi ona prva dva.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:42 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Voleo bih da vidim tog Zen republikanca koji mu je izbor pasoša. Švedski sa krunom, britanski sa krunom ili Narodne Republike Kine. Za očekivati kako očima ne može da vidi ona prva dva



Cekaj jos par godina pa ponovi pitanje :)

Poznata je ta tvrdnja da su monarhije progresivnije i stabilnije ali suprotnih primera u Evropi koliko hoces.

Ja jesam za republiku ali nisam protiv kraljevskoj uredjenja po sebi. Ali, bilo bi dobro izlistati sta bi se sve u Srbiji promenilo (nabolje) kad bi postala kraljevina a sta (od onog sto je lose) bi ostalo isto. Verovatno od toga kraljevina ili ne je bitnije ko bi tu kraljevinu danas stvarao - ne mislim na Karadjordjevice nego ko bi to sproveo u delo. Jos jedna bitna stvar je da kraljevina ne podrazumeva samo kraljevsku porodicu nego i aristokratiju. Ko bi bili sutra srpski grofovi i lordovi?

indije indije 12:07 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

shmoo

indije

shmooindijeshmooindijedjindjić još bio živ...Мислим да је овај податак потпуно небитан за ову твоју причу.Шта ти мислиш?u, zezno sam seđiki je već bio mrtav 3-4 godine...То баш покушавам да ти кажем.Уопште се не види нека разлика између "био жив" и "мртав".Тај Ђики.Хоћу рећи, све је исто само њега нема.Исто као и са Слобом.И са Титом такође.Ове остале и не памтим по именима.breto je bila sitna navlaka:)Знам.Али хвала богу постоји навика, постоји и одвика.


'lasno se naučiti
no se muka odučiti...'
gedza.73 gedza.73 12:13 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Ja jesam za republiku ali nisam protiv kraljevskoj uredjenja po sebi. Ali, bilo bi dobro izlistati sta bi se sve u Srbiji promenilo (nabolje) kad bi postala kraljevina



Ja sam više za izvlačenje pouka. Tipa ako staviš ruku na nakovanj i udariš po njoj čekićem i ništa ne naučiš znači da si ekstremno glup i u konačnici ostaješ invalid.

Dakle kraljevina Srbija nije bila savršena ali je po mnogim merilima bila bolja od komunističke republike Srbije.

mislim da rupe u istoriji nam zamagljuju pogled (ovo pišem kao dokon lik koji gubi vreme ispred zadruge na stepenicama sa čokoladnim melkom u ruci).
Našu istoriju treba da pretresu dobri, nepristrasni (operisani od ideoloških pogleda pa čak i nacionalnih na uštrb državnih interesa) analitičari.

Pa ako zaključe da velike sile (mi se bukvalno vrtimo u istom limbu otkako je stvorena moderna Srbija) ne žele jednu državu na Balkanu, ne žele veliku Srbiju (niti veliku Hrvatsku, niti veliku Albaniju... sa njima najlkaše izađu na kraj u odnosu na bandoglave i uvek spremne na pogibiju Srbe) onda na osnovu toga prave strategiju.

Ako smo se već iseljavali u Ukrajinu i postajali Rusi, ako smo odlazili u Dalmaciju sa Kosova i postajali Hrvati, ako su nam deca postajala Rebeke, Džonovi koji su ratovali za države u kojima su živeli onda je bolje odseći gangrenozne udove i ostaviti zdravo tkivo. Kad ozeleni trava nakon stotinak godina dvorište može da se dokupi, proširi...

Ne zagovaram predaju, kapitualciju nego sređivanje onoga što imamo ne odbacujući srpsku monarhističku tradiciju.

Ne želim bilo koga da povredim (a vidim da mnogi skaču na prvu) ali ipak je ovo Srbija u kojoj živimo. to što su neki danas ateisti i velikojugosloveni pa sutra su srpsko so, srpska atina i šta sve ne to nema veze sa Srbijom jer su nepouzadni partneri i nepouzdani saveznici za Srbiju.
Moji su se iz Crne Gore po predanju doselili pre skoro tri veka. Što ne znači ništa jer će možda treća, četvrta generacija od mene da živi u drugoj državi i da uopšte ne zna srpski jezik.

Ovo samo koristim kao primer iz koga treba da učimo. Ako smo platili Crnoj Gori po Venecijanskom sporazumu za savezništvo pola budžeta Srbije (to sigurno nije bilo malo novca za siromašnu Srbiju u ratu s obzirom da smo delom zbog toga bili loše naoruažni i posledično izginuli u ratu sa Turcima) i manje više oni na nekin način izvrdali kao što su se od pljačkanja i spaljivanja Dubrovnika izvukli tako što su počeli da prebacuju krivicu za ratove devedesetih na Srbiju (iako po podacima oficirski kadar iz Crne Gore je bio nesrazmeran broju stanovnika) mislim da usijane glave ne bi trebale da potenciraju krilaticu u fazonu 'Crna Gora Srbima' jer će opet neki njihov sutra da galami koji moj su nas Srbi oslobađali.
Primer Lovćenca gde su stanovnici bili i za Tita i za Slobu i za Jugoslaviju i Srbi i Crnogorci i ateisti i vernici srpske pravoslavne i crnogorske pravoslavne crkve i autonomaši. Sve može.

Na YT postoji svašta nešto pa jedan klip prikazuje Evropu od nekih 2 000 godina pre Hrista do danas. Bukvalno trepneš i ne vidiš II svetski rat.

Srbija na toj mapi izgleda ozbiljno. Broj stanovnika na teritoriji koju zauzima varira od 200 000 do tri miliona. A i teritorija koju Srbija zauzima se pomera tamo-vamo.

kao što Vcucku ide na nerve 'srbijansko' srbobvanje tako meni ide na nerve novootkriveno 'srpsko' srbovanje zbog koga smo gadno nagrabusili od devedesete na ovamo.

To nije povod za svađu među nama nego način za pronalaženje najboljeg rešenja za sve nas koji živimo u ovoj Srbiji.

U dahu, sa greškama, bez ispravki pa možda deluje nesuvislo.



gvozden1 gvozden1 12:56 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора


Ovo bi znacilo da samo rojalisti vole Srbiju. Mozda oni to veruju ali covek veruje u svasta. Jedna je stvar kako je Srbija kao drzava stvarana (a ni tada rojalisticke ideje nisu bile presudne)

Ne, republikanske su bile presudne.
Bile su presudne ideje oslobođenja, a neki vođa, simbol, domaćin toga se podrazumevao, niko o tome nije ni razmišljao.

Ubacivati rojalističko nerojalistilko u kontekst stvaranja Srbije može samo puka neznalica.

Pitanje republike ili monarhije se u Srbiji nikad nije postavilo, kad se bude postavilo građani će reći šta žele, a dotle, Srbija je po svojoj volji monarhija, a po tuđoj sili republika.

Biti na strani monarhije ne znači obavezno biti rojalista po ubeđenju, znači jednostavno poštovati svoju istoriju, svoju tradiciju, svoje pretke, a ne poštovati divljake koji su silom sve to poništili i nametnuli Srbiji svoju volju.

Na žalost, oni koji to ne razumeju, i koji ne vole Srbiju, su danas na vlasti.
Najbolje se to vidi po onoj Brnabić, ona toliko mrzi srpsku tradiciju da je nemoguće čuti kako Srbiju zove Srbijom, uvek, ali baš uvek naglašava to republika.

To joj je komunistički gen, draža joj je republika od Srbije.



gvozden1 gvozden1 13:00 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

, bilo bi dobro izlistati sta bi se sve u Srbiji promenilo (nabolje) kad bi postala kraljevina

Sanirala bi se jedna od posledica komunističke diktature.
milisav68 milisav68 13:01 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gvozden1

I da, Milisav greši, partizani i komunisti su više jedna nego dve stvari.

U slučaju streljanja i ratnih zločina nisu, suviše je to široka četka.

Komunisti su bili lukavi, pa nisu čak ni sve terali da imaju zvezde na kapi, samo da ne pređu kod drugog.

A to je opet bila posledica raštrkane kontrole teritorija, naročito u NDH.

Bilo je slučajeva kada jedni nisu pucali na druge, znajući da među protivničkom vojskom ima rodbine i komšija.

Druga je stvar što su komunisti posle rata pravili mitove, da su bili nepogrešivi, streljajući za ukradenu jabuku i ostale gluposti.


gvozden1 gvozden1 13:13 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора


U slučaju streljanja i ratnih zločina nisu, suviše je to široka četka

Bolje široka četka nego retko sito kroz koje će se povlačiti razni ološ.

Partizani su bili vojska komunističke partije, ona ju je osnovala za svoje potrebe, njome komandovala i nju upotrebljavala za ostvarivanje svoga cilja.
To je nemoguće osporiti.

Treba li da raspravljamo šta je bio cilj komunističke partije?

To je okvir u kome treba posmatrati partizane kad se priča o pojedinačnim primerima.
A tih pojedinačnih primera je mnogo, svakakvih.
Od klanja do izuzetno plemenitih i pobuda i dela.

Ali osnovnu crtu partizanima daju komunisti, njihovi tvorci i gazde.
milisav68 milisav68 13:52 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gvozden1

Bolje široka četka nego retko sito kroz koje će se povlačiti razni ološ.

Pa nije retko sito ako kažeš komunisti umesto partizana.

Drugo, nisu sve jedinice bile ko jedan, to je mit koji se uporno gaji i neguje.

Potpuna kontrola nad svim jedinicama je uspostavljena tek ulaskom Crvene Armije, kada je osvajanje vlasti bilo osigurano.
gvozden1 gvozden1 14:06 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора


Pa nije retko sito ako kažeš komunisti umesto partizana

Ok, može li komunistička vojska umesto partizani?
haklberi_tom haklberi_tom 14:10 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

vrabac_onaj
tess1
Šta me interesuje, postoji li podjeljenost naroda na zaostavštinu il su jednoglasni oko jednih ili drugih?


Ne možeš napraviti razliku između Karođerđevića i Obrenovića na osnovu ideja. Oni sami su među sobom bili prilično različiti kako jedni tako i drugi.

Ono što ja prezirem je ona Jevremova loza Obrenovića, dakle Milan i Aleksandar.
(a to što je Srbija na čelu sa Milanom postala kraljevina to je najmanje njegova zasluga, postala bi to isto i pod nekom dinastijom Živanovića).

U svetlu svih ovih dinastičkih dilema, zanima me da li postoji (ikakva) mogućnost da Srbija (ponovno) postane kraljevina?
Naravno, ne smatram da bi se tada svi problemi rešili sami od sebe.
haklberi_tom haklberi_tom 14:17 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gedza.73
gvozden1
Ruje su hteli svog velikog saveznika

Od jednog istoričara (deluje mi kao monarhista) sam čuo ovo
'ko kaže da su nam Rusi braća taj ne zna srpsku istoriju'

Nas i Rusa, trista miliona!
gedza.73 gedza.73 14:19 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

milisav68
Komunisti su bili lukavi, pa nisu čak ni sve terali da imaju zvezde na kapi, samo da ne pređu kod drugog.


Na slici ima nekoliko likova. Ustaša i ovaj ćelavi (predratni komunista) su zanimljivi.
Pogledaj uniforme vojske kojoj je ćelavi bio komandant


ista vojska sa ustašama





Na rukavu ovog desnog je petokraka.


tess1 tess1 14:26 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Читањем Слободана Јовановића схватио сам величину рупе, не, провалије у мом образовању. Такав великан треба да буде обавезни део гимназијског градива уместо глупости којима су нас кљукали.

Ne znam da li ću stići do zatvaranja bloga, smatram temu o Slobodanu Jovanoviću otvorenu. Ok, samo za ozbiljne ljude. :)
tess1 tess1 14:27 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Tačno, uz malu korekciju, ne kralja kao ličnost već kralja kao instituciji, dakle monarhiju.

Nemoguće je voleti Srbiju drugačije, jer je Srbija to što jeste, napravljena je kako je napravljena, sa domaćinom na čelu, po uzoru na porodicu.

Voleti Srbiju a ne voleti kralja bi bilo nešto poput, volim Zvezdu, ali ne volim crvenobelu boju, ne volim što je u njoj igrao Džajić i što je iz Beograda.
Pa onda ne voliš Zvezdu, jer Zvezda je to, iz Beograda, crvenobela i Džajić je njen simbol.

Tako je i sa Srbijom, Srbija je monarhija po svojoj biti, a drugačijom su je napravili neki Hrvati u nekom Jajcu ne pitajući Srbe ništa.


I da, Milisav greši, partizani i komunisti su više jedna nego dve stvari.

Eto vidiš, dobro sam protumačila. :)
tess1 tess1 14:29 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Ko bi bili sutra srpski grofovi i lordovi?

Uh, grofica i spletkarošica. Zamislila sam haljine i smaragde oko vrata. :)

La Reine Margot
gvozden1 gvozden1 14:40 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора


U svetlu svih ovih dinastičkih dilema, zanima me da li postoji (ikakva) mogućnost da Srbija (ponovno) postane kraljevina?

Postoji, naravno da postoji.
I verujem da će se to i dogoditi.
milisav68 milisav68 16:08 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gvozden1

Ok, može li komunistička vojska umesto partizani?

Može :)
milisav68 milisav68 16:24 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gedza.73


Nisam mislio na to, nego na ustanike kojima ideologija nije bila bitna, već ustaše i okupator.
Neki od njih nisu hteli zvezdu petokraku na čelu, pa su komunisti rekli - ok, nema veze, samo ostani sa nama (nemoj kod Draže).
tess1 tess1 16:58 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Nemoj poslije bude, nismo znali..

Interesuje me sve (navodno je prvi Slobodan, sestra Pravda, zatim, nije bio za sporazum Cvetković-Maček, bio je za federaciju i centralnu vlast u parlamentu, pisao je o odnosu pravne države i države fašizma i komunizma, njegova veza sa Mihajlovićem tj njegova vlada ga je, Dražu, imenovala za ministra vojske, problem sa komunistima, život u Londonu, i radovi o književnosti), nabavila sam knjigu.. šira slika je uvijek dobrodošla, zar ne?



tess1 tess1 17:00 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

#OnThisDay in 1918, an 18-year-old Ernest Hemingway was one of the first Americans to be wounded in Italy during World War I.

Hemingway's wounds were severe and he nearly died - an experience which heavily influenced his writing and shaped his 1929 novel, 'A Farewell to Arms'.



tess1 tess1 17:03 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Proklet sam čovjek, sve me interesuje. :)
vrabac_onaj vrabac_onaj 22:18 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

gvozden1


Voleti Srbiju a ne voleti kralja bi bilo nešto poput, volim Zvezdu, ali ne volim crvenobelu boju, ne volim što je u njoj igrao Džajić i što je iz Beograda.
Pa onda ne voliš Zvezdu, jer Zvezda je to, iz Beograda, crvenobela i Džajić je njen simbol.

Tako je i sa Srbijom, Srbija je monarhija po svojoj biti, a drugačijom su je napravili neki Hrvati u nekom Jajcu ne pitajući Srbe ništa.



Daj, ne preteruj u zanosu :)
gvozden1 gvozden1 23:19 08.07.2021

Re: Forza Italia све до Сомбора

Daj, ne preteruj u zanosu :)

Zamislio si me sad.
Nije zanos, definitivno nije.

Možda logičan razvoj stava, od površnog bez kralja ne valja, do pitanja, a šta je drugo Srbija nego monarhija.

Jer, šta je Srbija nego monarhija?
Da bi prestala to da bude mora se odgovoriti na dva pitanja, što da se menja, i u šta da se menja?

Napisah dugačak komentar al sam ga obrisao, zaneo sam se previše, a suština je da je prilično nesporno da oni koji su od Srbije napravili republiku teško da se mogu zvati srpskim patriotama.

haklberi_tom haklberi_tom 19:27 06.07.2021

Da!

Srbin je mio, odakle god bio!
shmoo shmoo 19:47 06.07.2021

Re: Da!

haklberi_tom
Srbin je mio, odakle god bio!



И Цинцарин, и Цинцарин!

И Шумадинац и Црногорац и Херцеговац и Личанин и Циганин и Ера и Влах и Крајишник и Банијац и Мачванин и Кордунаш и Далматинац и Сремац и Подринац и Банаћанин и Бачванин и Славонац и јужна пруга и Косово и Метохија и сви они Немци и Чеси и Јевреји и Турци и сви они који дођоше у ову Србију ко зна када да више ни у породичним предањима не могу да се сете одакле су дошли па су данас Срби.

Бог те благословио, Чарли!



Једини мирјанин сахрањен на тлу Хиландара у обележеном гробу (ЛИНК)







shmoo shmoo 09:17 07.07.2021

А Драгиша Лапчевић и Мао Цедунг?

Kada se u budućnosti ispune ekonomski uslovi potrebni za realizaciju ekonomskog socijalizma, parlament i demokratski mehanizmi mogu postati oruđe demokratske radničke vlasti za korenitu promenu, kao što je sada parlament oruđe za vlast kapitala.




Nakon pobede boljševika u oktobarskoj revoluciji, mnogi u radničkom pokretu tadašnje Jugoslavije se okreću boljševizmu i njihovom autoritarnom modelu izgradnje komunizma, zahtevajući autoritarno-revolucionarni prevrat u vidu jednopartijske vlasti. Lapčević i drugi demokratski socijalisti su smatrali da bilo kakva revolucija u nerazvijenoj i zaostaloj zemlji nema izgleda na uspeh. Boljševički koncept revolucije zasnovan na jednopartijskoj vlasti je smatran devijacijom. Nakon stvaranja Kraljevine SHS, došlo je do kongresa ujedinjenja levih stranaka 1919. godine, kad je stvorena Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista), ali je Lapčević odbio da uđe u centralno rukovodstvo. Na Vukovarskom kongresu Socijalističke radničke partije Jugoslavije 1920. godine, Lapčević je istupao protiv boljševika (autoritarnih komunista) i odbio da pristupi boljševicima. Tada se jugoslovenski radnički pokret pocepao na autoritarno i demokratsko krilo, a Lapčević je postao jedan od vođa u demokratskom krilu. Od 1926. godine Lapčević je pokušavao da stvori jedinstven sindikalni pokret na principima političke neutralnosti i distanciranja od jugoslovenskih boljševika i pristalica Topalovića. (ЛИНК)




Сто година Комунистичке партије Кине (ЛИНК)





indije indije 14:36 08.07.2021

Re: А Драгиша Лапчевић и Мао Цедунг?

kad ova g. krenu da begaju Uz Savu
teško će nam preteći poneki...

'naš ono ostružnica, prva srpska skupština
(ti radovi; nisam se ja zadžabaa selio iz munzea...)
indije indije 15:05 08.07.2021

Re: А Драгиша Лапчевић и Мао Цедунг?

inače
znaš li Tozo da od j. brda pa do mene
ide dvanaest kanala koji drenišu vode sa svih tih brda u Savu..?
sve su živo zatrpali, nasuli, sedni u devedesetdvojku ponekad

i bači pogled s leve strane..

iljade hektara su uzurpirali i sjebali vodouzeće

.
indije indije 15:52 08.07.2021

Re: А Драгиша Лапчевић и Мао Цедунг?

ide

(mlogi ne znaju da je to početakak ade, al tiću...)
I do kraljicinog voza
i do miJe alasa (izgoreo onomad, sad ga zovu Mika Alas,
nemo se zajebeš da tamo naručiš bilo šta
Kilo bele nema ispod €20...)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana