Uskoro će godišnjica terorističkog napada na SAD od 11.9.2001. godine, što pokreće različita pitanja, uključujući i ono na kojim se sve nivoima uopšte i vode ratovi. Naime, mnogi će reći da je osnovno obeležje terorizma to da je jedan od ključnih ciljeva, možda više nego i bilo koji drugi, napad na simbole nekog društva. Gde se ova definicija, neretko, može sa terorističkih napada proširiti i na mnoge druge, čemu smo i sami, što u bližoj, što u daljoj, a čak i u nedavnoj prošlosti često mogli da posvedočimo.
Naime, još je čuveni Džon Adams 1815. godine rekao da je pobeda u Američkoj revoluciji za oslobođenje od britanske vladavine izvojevana pre nego što je sam revolucionarni rat uopšte i počeo. Kao i to da se sve odigralo 15 godina ranije, tokom kojih je vršena mobilizacija američkih kolonista, u dobroj meri i kroz propagiranje zajedničkog sistema simbola suprotstavljenih britanskog kolonijalnoj vlasti. Takođe, mnogi moderni američki političari insistiraju na tome da je i pobeda u Hladnom ratu u dobroj meri izvojevana na simboličkoj ravni, kao i to da je i prvi moderni Rat simbola upravo i započeo padom Berlinskog zida, i završio napadom 11.9.2001. godine. Kao i to da će svi budući ratovi sve više biti vođeni i dobijani u dobroj meri u simboličkoj sferi, kroz sve uočljivije bitke simbola.
Ili, što bi rekao Dž.F. Kenedi tokom Kubanske krize 1962. godine: „Ratovi se dobijaju pre nego što uopšte i započnu, i to nigde drugde do u - hramovima."
Takođe, priča o ratovima simbola može se jednako uspešno primeniti kako na marketinške, tako i na razne druge vidove ratova korporacija, počev od multinacionalnih, pa dalje. Takođe, napad od 9/11, najviše zbog toga što je u raskoraku iznenadio čitave SAD (koje su se i same našle u čudu, i koje su u kratkom vremenskom periodu morale da generišu potpuno novi skup simbola adekvatan novim okolnostima) u razmaku od nekoliko nedelja na očigled sviju pokazao na koje sve načine funkcioniše simbolički sistem jedne velike i važne zemlje. Počev od fabrika simbola u Holivudu i Medison Aveniji, preko medija koji ih plasiraju, pa sve do Vašingtona koji upravo njima i upravlja.
Sad, postoje i istraživači po kojima se u osnovi ratova simbola nalazi dualnost njihovih značenja, odnosno simboli koji karakterišu suprotna značenje određenih pojmova. Po njima, postoje dve osnovne grupe dualnosti - tradicionalne i savremene.
U tradicionalne simboličke dualnosti se ubrajaju: (i) zapad-istok, (ii) žensko-muško, (iii) budućnost-prošlost, (iv) mesto-prostor, (v) oko-uvo, (vi) relativno-apsolutno, (vii) iznad-ispod (odnosno, vertikalno i horizontalno), kao i (viii) spoljašnjost-unutrašnjost.
Dok su, po autorima, savremene simboličke dualnosti: (i) elektricitet-vatra, (ii) duhovnost-religija (odnosno, verujem u ono što vidim-vidim ono u šta verujem), (iii) piramidalnost-umreženost, (iv) proizvodnja-potrošnja, (v) izvoz-uvoz (odnosno, lokalizam-globalizam), (vi) kapitalizam-fundamentalizam, (vii) stari-mladi, (viii) grad-selo (odnosno, kultura-priroda), i (ix) pluralizam-totalitarizam.
Naime, istraživači su na primeru rata simbola protiv terorizma koji je usledio nakon 9/11 pokušali da iznađu sve nivoe simboličkih dualnosti na kojima je on upravo i vođen. Opet, po nekima bi navedenom skupu u tom smislu mogle da se dodaju još neke. Između ostalih, centar-periferija, obrazovanje-neobrazovanje, starosedelac-došljak, naše-njihovo, domaćin-stranac, naravno, uz mogućnost da se neke od pomenutih, kao i mnoge druge, mogu svesti na gorenavedene tradicionalne i savremene.
U drugoj sličnoj analizi izbor ciljeva terorističkog napada 9/11 pokušavaju da objasne dualnošću koja možda na određeni način uspeva sve prethodne i da objedini. Name, radi se o dualnosti simbola 1 i 2. Gde simbol 1 označava apsolutnu individualnost, dok simbol 2 označava sve što postoji izvan individualnosti. U tom smislu izbor Svetskog trgovinskog centra (koji su činile dve identične zgrade) za metu terorističkog napada označavao bi napad na simbol zajedništva i saradnje (koji potiče, bar po autorima, iz simbolike broja 2) u zemlji koja je inače veliča individualnost, što ga je činilo veoma bitnim, možda čak i mnogo više u SAD nego bilo gde drugde.
Te bi teroristički napad na toliko važan simbol, značenja zajedništva i saradnje koji prevazilaze individualnost, nadmašio kulturološke ili religijske razlike, i udario u same temelje ne samo postojećeg, već i svekolikog budućeg ustrojstva američkog društva.
A što upravo i jeste po nekima suština terorizma.