Gost autor

AUSTRIJA I ENGLESKA BIĆE ZEMLJA PROLETERSKA!

Filip Mladenović RSS / 08.10.2021. u 22:32

Gradonačelnica Graca
Gradonačelnica Graca
KP kampanja u Gracu
KP kampanja u Gracu
Najlepši društveni događaj u Evropi, od pada Berlinskog zida, pobeda je Komunističke partije Austrije na lokalnim izborima u gradu Gracu (Graz).

Posle trideset dve godine masovnog ubijanja ljudske solidarnosti u pojam, Evropa je, u jednom štajerskom gradu, drugom po veličini u državi Austriji, odlučila da se seti najdragocenijeg svog političkog iskustva i progovori, uprkos svemu, pametno i, najzad, iz dubine savesti.

Pobedi antikapitalističke svesti - dakle, svesti o slobodi pojedinca i društva - u ovoj maloj bitki-pukotini usred kapitalističkog carstva, u medijima nije pridat osoben značaj. Ali, ova je pobeda naveštanje, blagovest jedne čovečne budućnosti. Niti su svi isti, niti je sve isto, niti je svima svejedno; ima, dakle, smisla govoriti istinu, raditi pravedno i kulturno se uzdizati. Postistina je pakleni diskurs.

Najvažnije je ovde i sada to što su za KP Austrije, osnovanu 1918. godine, u Gracu glasali većinom građani koji nisu njeni članovi i koji sebe ne smatraju komunistima. Oni su, dakle, glasali ne za svoju stranku, za svoju ideologiju, nego za one koji, in concreto, rade u njihovu korist, koji su tu, u politici, zbog njih, pretežne, iskorišćavane većine - koja sebe uspeva da prehrani, odene i osam sati uspava, pribavljajući profit vlasnicima privatizovanih zajedničkih dobara. Oni su glasali za one koji su u politici zbog opšteg dobra i opšte stvari, a ne zbog poopštenih partikularnih ciljeva i elite privilegovanih.

Građani su, prema tome, glasali za one koji nisu, poput socijalista, socijaldemokrata, zelenih i ostalih takozvanih levih partija i pokreta, prihvatili diskurs kapitalizma, da služe, u stvari, finansijskoj eliti, a obaška da propovedaju o kozmetičkim eko, gej i proceduralnim korekcijama.

KP Austrije jedina tu ozbiljno radi sa uverenjem da je politika Evropske unije usmerena pre svega - pre svega - na ekonomsku deregulaciju i privatizaciju dobara i usluga u javnom sektoru (gledajte neizostavno film Koste Gavrasa „Adults in the Room"!). Ona jasno govori da je temeljna podela u Evropi i svetu klasna podela, da je bit društvene nepravde u klasnoj podeli, kojoj se, međutim, već na samom polju označavanja i imenovanja već tri decenije zatire svaki trag, kao da i ne postoji.

Uspeh komunista na ovim izborima u Gracu, od 29 procenata glasova, nije došao preko noći. Ponovimo, rečima drugoga:

„To nije PR uspjeh. Izborni uspjeh je posljedica dugogodišnjeg rada, gdje su ljudi koji se i ne deklariraju kao ‘komunisti' glasali za komuniste, jer su shvatili da oni rade u njihovu korist, u korist radništva, obespravljenih, blokiranih, a bez podilaženja kapitalu i dodvoravanja onima koji žive od tuđeg rada. Također, članovi partije odricali su se velikog dijela naknada iz lokalnih predstavničkih tijela. Taj fond je bio korišten za pomoć kod stanovanja onih slabijeg socijalnog statusa", KP Austrije, „transparentno komunicira o svojoj komunističkoj orijentaciji, ne upada u desničarske zamke ideoloških debata, već djeluje komunitarno - za radništvo i obespravljene, ali za prevladavanje kapitalističkog okvira vlasništva i to posebno u sektoru stanovanja. Time i upućuje što komunizam i komunitarizam zapravo znače i odbija političke manipulacije evropske desnice koja nastoji komunizam izjednačiti s fašizmom i nacizmom", rekla je Katarina Peović, zastupnica u Saboru Republike Hrvatske, članica Radničke fronte, stranke koja se jedina u jugoslovenskim okvirima kreće antikapitalističkim diskursom.

Na predizbornim plakatima austrijskih komunista u Gracu, stajao je slogan „Mi smo tu zbog vas" i broj mobilnog telefona Elke Kar (Kahr), koja je, evo, posle četrdeset dve godine bavljenja politikom, postala gradonačelnica.

„Već šesnaest godina to radim", kaže Elke Kar, „na svaki poziv odgovaram; ako ne baš tog trenutka, onda pozovem kasnije tog dana, odgovaram na svaki SMS."

„Potrebno je da izbegnemo nepravednost, jer postoje ljudi koji već od rođenja imaju ograničene šanse u životu, njihove šanse nisu jednake." Jednostavno, to je stanovište politike Elke Kar i njene partije komunista, koja već decenijama pomaže građanima Graca da uspešno reše stambeno pitanje, pružajući im pri tom besplatnu pravnu pomoć.

Kada su 1998. godine osvojili skoro osam procenata glasova na lokalnim izborima u Gracu, tadašnji jedini odbornik Komunističke partije u Gradskom senatu, Ernest Kalteneger (Kaltenegger), odmah se odrekao dve trećine svoje plate. Umesto 6.000, primao je 2.000 evra mesečno (u današnjoj razmeri), a 4.000 su odlazile u novoosnovani socijalni fond za one koji ne mogu da podmire osnovne životne troškove. Svaki sledeći predstavnik ove partije u nekom zastupničkom telu, učinio je isto, kao što je to odmah učinila i Elke Kar. I šta je rezultat ovog solidarnog odricanja? U fondu je do sada obezbeđeno 2,5 miliona evra. Pomoć je primilo 20.000 ljudi.

Za kraj, ono što je početak! Gradonačelnica Graca, Elke Kar je rekla: „Ponosna sam na to što sam u partiji koja je uvek na strani radnika. Ponosna sam na to što su komunisti pružili najaktivniji otpor nacistima."

ZLATKO PAKOVIĆ ("Danas", 8. 10. 2021.) 

Atačmenti



Komentari (384)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jinks jinks 16:02 10.10.2021

Re: ...

Moram da priznam da nisam slušao bašmnogo tih njegovih govora, al oprosti što ću ovde ispoljiti izrazitu nevericu da mu je to biolajtmotiv.

Sporadičnim gledanjem na TV-u sam u više navrata čuo u njegovim govorima da je stara Jugoslavija bila "velikosrpska tvorevina" i da su najveći problem Jugoslavije bile i ostale velikosrpske ideje i aspiracije.

Kad sam čuo nisam mogao da poverujem, ipak je on bio predsednik svih građana te SFRJ, a ne samo nekih. Pogledaj, možda ima i na Jutjubu, na primer, njegov govor u kome se prvi put posle godinu i više dana osvrće onako usput na Maspok - glavna tema i poenta govora su na kraju ispale "velikosrpske ideje koje su izvor svih zala u lepoj našoj".

Da ne poveruješ ... što verovatno i nećeš.
freehand freehand 16:11 10.10.2021

Re: ...

jinks
Moram da priznam da nisam slušao bašmnogo tih njegovih govora, al oprosti što ću ovde ispoljiti izrazitu nevericu da mu je to biolajtmotiv.

Sporadičnim gledanjem na TV-u sam u više navrata čuo u njegovim govorima da je stara Jugoslavija bila "velikosrpska tvorevina" i da su najveći problem Jugoslavije bile i ostale velikosrpske ideje i težnje.

Kad sam čuo nisam mogao da poveruje, ipak je on bio predsednik svih građana te SFRJ, a ne samo nekih. Pogledaj na Jutjubu na primer njegov govor u kome se prvi put posle godinu i više dana osvrnuo na Maspok - glavna tema i poenta govora su na kraju ispale "velikosrpske ideje koje su izvor svih zala u lepoj našoj".

Da ne poveruješ ... što verovatno i nećeš :)

Eto kako od "gotovo svih Brozovih govora " ispadne "sporadično gledanje TV.
isti model kojim je krtika velikosrpske hegemonije postala Brozova Jugoslavija kao negacija Aleksandrove".
Naravno da ni jedna od ove tvrdnje nije tačna.


Pogledaj na Jutjubu na primer njegov govor u kome se prvi put posle godinu i više dana osvrnuo na Maspok - glavna tema i poenta govora su na kraju ispale "velikosrpske ideje koje su izvor svih zala u lepoj našoj".

Da ne poveruješ ... što verovatno i nećeš :)

E vidiš, taj sam govor slušao. I to je sve samo ne govor o velikosrpskim idejama kao izvoru svih zala u lepoj našoj".
Al evo ti ovaj, na primer: o ustašama, srpskim žrtvama a bogami, ne bi poverovao i o jasenovcu koji je inačetakovešto skrivao:

Filip Mladenović Filip Mladenović 16:11 10.10.2021

Re: ...

Pa nije neki hrvatski poslanik pobio nekoliko srpskih poslanika u parlamentu Kraljevine SHS, nego je Puniša Račić, srpski političar iz Crne Gore, kao narodni poslanik u skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 20. juna 1928. godine ubio grupu hrvatskih narodnih poslanika na čelu sa Stjepanom Radićem, osnivačem Hrvatske seljačke stranke.

To masovno ubistvo označilo je kraj te kraljevine Jugoslavije, čiji je posmrtni ropac trajao sve do 1945. godine, do pobede antifašista pod okriljem NOB-a.
freehand freehand 16:13 10.10.2021

Re: ...

ubio grupu hrvatskih narodnih poslanika na čelu sa Stjepanom Radićem, osnivačem Hrvatske seljačke stranke.

Pa Radića, na primer, nije baš ubio.
Filip Mladenović Filip Mladenović 16:17 10.10.2021

Re: ...

freehand
ubio grupu hrvatskih narodnih poslanika na čelu sa Stjepanom Radićem, osnivačem Hrvatske seljačke stranke.

Pa Radića, na primer, nije baš ubio.


Teško ga je ranio, umro je nepuna 2 meseca kasnije od posledica ranjavanja.
gvozden1 gvozden1 16:18 10.10.2021

Re: ...

Što se same nezavisnosti tiče i oslobađanja do turkseokupacije - nekako mi neozbiljno zvuči raspravljati i o tome kao nekakvoj "ideji

Ovo je pretposlednji stadijum, posle njega dolazi onaj u kome se rukavi vežu na leđima.

Bez adekvatne terapije pretposlednji traje kratko.
jinks jinks 16:22 10.10.2021

Re: ...

Eto kako od "gotovo svih Brozovih govora " ispadne "sporadično gledanje TV.
isti model kojim je krtika velikosrpske hegemonije postala Brozova Jugoslavija kao negacija Aleksandrove".
Naravno da ni jedna od ove tvrdnje nije tačna.

Sporadično se njegovi govori pojavljuju po emisijama na TV-u, nema ih svaki dan, i u mnogima od njih sam čuo pominjanje "velikosrpske hegemonije" kao osnovnog problema i prve i druge Jugoslavije. A nije smelo da bude pomenuto ni u jednom govoru jer nije tačno.

Naravno da ni jedna od ove tvrdnje nije tačna.

Tačno je da je to govorio više puta, i naravno da nije tačno da je "velikosrpska hegemonija" bila bilo kakav jugoslovenski problem.

Već su problem Jugoslavije bili takvi ljudi kao što je bio on.
freehand freehand 16:29 10.10.2021

Re: ...

Niko ne gleda TV 24h dnevno, valjda.

Sporadično se njegovi govori pojavljuju po emisijama na TV-u, nema ih svaki dan, i u mnogima od njih sam čuo pominjanje "velikosrpske hegemonije" kao osnovnog problema i prve i druge Jugoslavije. A nije smelo da bude pomenuto ni u jednom govoru jer nije tačno.

Ok, na ovo sad više nema smisla odgovarati, pa bih te ja pozdravio.
gedza.73 gedza.73 17:22 10.10.2021

Re: ...

Sporadično se njegovi govori pojavljuju po emisijama

Ovde priča o nacionalno ugnjetavanju u vojsci i kako su svoje Kominterna politkomesare ubacivali vojsku kako bi izazvali rat. Klasična teroristička organizacija (isto su radile i Švabe pred rat) pod komandom strane sile koja je radila na urušavanju vojske
Zato je CK rešio još 1940. godine da se preko raznih veza uspostave u vojsci kontakt sa najnaprednijim oficirima i da se pomoću takvih oficira stvori jezgro za rat u vojsci.

razumije se da rad te komisije bio vrlo otežan time što je oficirski kor jugoslavanske vojske decenijama vaspitavan u duhu slepe vernosti kralju i monarhijiji pa je u tome u velikoj većini bio neprijateljski raspoložen prema Komunističkoj partiji


Ovo priča čovek, austrougarski oficir i ruski agent, koji je ratovao protv te srpske vojske i srpskih vojnika i oficira koji su se borili i izborili za svoju slobodu u tih nekoliko prethodnih decenija u kraljevini a ne pod i za sovjetske interesima i koji je bio na čelu partije koja je vršila terorističke akte, podržavala nacionalističke pokrete i radila na rušenju države kako bi je priključili SSSR-u.
Na stranu što 'ladno lažira istorijske podatke i prećutkuje da su petokolonaše postavljali na visoka mesta u vojnoj hijerarhiji


A za drugi deo njegovog govora smo mi svedoci. JNA pukla kao zvečka iako je decenijama u nju ulagano a i Jugoslaviju koju su napravili ni na šta nije ličila osim na vojnu krajinu koju su na smenu finansirale dve hladnoratovske strane.


jinks jinks 17:27 10.10.2021

Re: ...

Ovde priča o nacionalno ugnjetavanju u vojsci i kako su svoje Kominterna politkomesare ubacivali vojsku kako bi izazvali rat.

Koliko se sećam i jedna od osnovnih poruka AVNOJ-a od 29.11.1943., na kome je Broz upravo i proglašen za maršala, bila je da je stara Aleksandrova Jugoslavija "velikosrpska tvorevina" i da oni na zasedanju stvaraju neku novu i drugačiju.

Šta je to "novo" značilo videlo se kasnije u više navrata, zaključno sa 90-im godinama.
angie01 angie01 18:22 10.10.2021

Re: ...

Koliko se sećam i jedna od osnovnih poruka AVNOJ-a od 29.11.1943., na kome je Broz upravo i proglašen za maršala, bila je da je stara Aleksandrova Jugoslavija "velikosrpska tvorevina" i da oni na zasedanju stvaraju neku novu i drugačiju.


cekaj, je l se secas da je to bilo na zasedanju avnoja, ili si to cuo tokom sporadicnog gledanja tv govora?


Šta je to "novo" značilo videlo se kasnije u više navrata, zaključno sa 90-im godinama.


kada je Tito vec deceniju bio mrtav, a vise od dve bolestan i neupotrebljiv, a sve na krilima nacionalizma, protiv koga je Tito bio.

....i da, je l znas koje je orjentaci je bila vlada u kraljevini, kakve su bile opste prilike za zivot ljudi i zasto je proglasena 6.januarska diktatura, koja je posle presla u regularnu?

..i to da je komunisticka partija osnovana u Beogradu-dok ti tvrdis da u Srbiji nije bilo komunista-koju je kralj zabranio, pa je radila ilegalno,...i koliko vidim, nesto se mucis sa objasnjenjem oko razloga nastanka ovakvih pokreta u svetu.
jinks jinks 18:32 10.10.2021

Re: ...

cekaj, je l se secas da je to bilo na zasedanju avnoja, ili si to cuo tokom sporadicnog gledanja tv govora?

Hoćete da kažete da to nije bila jedna od osnovnih poruka II zasedanja AVNOJ-a iz 1943., da se reformišu nacionalni okviri Jugoslavije, koja je ranije bila, bar po učesnicima, ustrojena na "velikosrpskim" principima. Takođe, hoćete da kažete da Broz nikada nije "velikosrpske ideje" u govorima pominjao kao jedan od osnovnih uzroka problema Jugoslavije.

kada je Tito vec deceniju bio mrtav, a vise od dve bolestan i neupotrebljiv, a sve na krilima nacionalizma, protiv koga je Tito bio.

Šta je, između ostalog, i sa silnim ustavnim reformama koje su se izdešavale dok je Broz uveliko bio "alive and kicking", a koji jesu u ozbiljnoj meri dali političke, ekonomske pa i različite druge osnove za stvaranje 6,7 ili 8 faktičkih država unutar države, kao i za konačni naknadni raspad zemlje.

Na kraju krajeva šta to znači "bolestan i neupotrebljiv", kakav je to argument. Zašto onda nije stvorio neke nove koji bi nastavili da sprovode te ideje za koje pričate da im se bio rukovodio. To i jeste suština.

i to da je komunisticka partija osnovana u Beogradu-dok ti tvrdis da u Srbiji nije bilo komunista

Nisam rekao da u Srbiji nije bilo komunista, već da su bili na nivou beznačajne manjine.

angie01 angie01 19:00 10.10.2021

Re: ...

jinks


ja necu nista da kazem, nego te pitam,..ati ne odgovaras.:)




Šta je, između ostalog, i sa silnim ustavnim reformama koje su se izdešavale dok je Broz uveliko bio "live and kicking", a koji jesu u ozbiljnoj meri dali političke, ekonomske pa i razne druge osnove za stvaranje 6,7 ili 8 faktičkih država unutar države, kao i za konačni naknadni raspad zemlje.


cekj i tebi je ovo ozbiljan odgovor-je l znas kako je nastala prva YU i zasto?

a jos bitnije, bio si savremenik perioda posle Titove smrti u devedesetih-i sada imas neko morsko objasnjenje za krvavi raspad zemlje-cak i posle jasnog rasclanjenja sta se, kako i zasto izdesavalo,...sa sve ovim sadasnjim rezultatom,..ja stvarno ne verujem sta pricas,jer si mi delovao kao razuman covek, bez obzira sto se nisam bas uvek sa tobom slagala-ovo je cista ideoloska matrica koja se podmece kao opravdanje i nije previse pametna,..jednako kao djilas/solak varijanta.


Nisam rekao da u Srbiji nije bilo komunista, jedino što su bili na nivou beznačajne manjine.


mrzi me da sevracam i trazim, al nesto si reako, kao da medju Srbima i nije bilo komunista, kad ono, u Srbiji je sve i pocelo, a kada je na pocetku i nije bas masovno, narocito kada je zabranjeno i kada se komunisti bajbokuju.

evo, nasla sama-ovo si reako,
Što je najgore, i jeste stvarno tako, u Srbiji na primer. Tu komunista pre II sv. rata gotovo da nije ni bilo (radilo se o promilima)

kad ono,

KPJ je osnovana 1919. godine kao najsnažnija KP na Balkanu

ti "promili" odrzavali kongrese,...jos,

Nakon velikog uspeha na izborima, zabranjena je i desetkovana policijskom represijom već krajem 1920. godine.[2]

manje vise, sve si mi preskocio sto ti bas neogovara.:))
macak_tosa macak_tosa 19:11 10.10.2021

Re: ...

maksa83
Poenta da je knjiški komunizam rigidan, nepromenljiv, netolerantan, isključiv,

Za razliku od knjiške religije koja je fleksibilna, promenjiva, tolerantna i širokih nazora.

Inače u pravu je alselone, ovo je postalo baš težak smor i ogroman napor, blog jeste već nedeljama zasran jednom istom beskrajnom jalovom žvakom na svakom koraku. Što je najluđe ovaj Filpov blog je zapravo jedino mesto gde za to postoji neki povod, ali je izdrkavanje svuda okolo dovelo dotle da je sad stvarno dosta.

Odjavljujem se.

Strašno!
jinks jinks 19:16 10.10.2021

Re: ...

ja necu nista da kazem, nego te pitam,..ati ne odgovaras.:)

Ono što sam napisao o AVNOJ-u i njihovom odnosu prema nacionalnom pitanju u staroj i novoj Jugoslaviji formirano je na osnovu onoga što sam pročitao i čuo o tome. Možete sa time da se složite ili ne, moguće da nisam u pravu.

Takođe, Broza sam čuo da priča o hegemoniji jednog naroda nad ostalima u Jugoslaviji, i to u više različitih navrata, ne mogu da kažem da nisam.

cekj i tebi je ovo ozbiljan odgovor-je l znas kako je nastala prva YU i zasto?

Dobro, objasnite mi šta nije tačno u tom odgovoru, jesu li bile ustavne reforme i jesu li faktički (doduše još uvek ne i formalno) stvorene države unutar države upravo tim ustavnim reformama. Ne kažem, možda ništa od ovoga nije tačno.

Što je najgore, i jeste stvarno tako, u Srbiji na primer. Tu komunista pre II sv. rata gotovo da nije ni bilo (radilo se o promilima)

kad ono,

KPJ je osnovana 1919. godine kao najsnažnija KP na Balkanu

Dobro, super, ako kažete da ovo nije tačno i da komunisti nisu bili beznačajna manjina u Srbiji, koliko ih je onda u stvari bilo.
angie01 angie01 19:32 10.10.2021

Re: ...

Broza sam čuo da priča


Broz je bio protiv nacionalizma,...koji je jeftin otrov za narod-sto smo nazalost i iskuili,pa ne razumem u kom kontekstu pominjes te njegove eventualne izjave,..kao ni kako su ustavne reforme uticale na rat devedesetih?


koliko ih je onda u stvari bilo.


pa ne znam,. mrzime da trazim validne podatke, ali ako su imali neke izborne uspehe i odrzavali kongrese, onde ih nije bilo u promilima,...bitnije je, zasto su se pojavili kao opcija,...sigurno ne zbog dobrog zivota u kraljevini.
gedza.73 gedza.73 19:33 10.10.2021

Re: ...


KPJ je osnovana 1919. godine kao najsnažnija KP na Balkanu

Na ovo moram da reagujem jer je apsolutna neistina i najgori mogući primer revizionističke istorije. Mada nije čudno pošto su komunisti uglavnom falsifikovali istoriju. Tako su prepravljali predratnu, ratnu i poratnu. Kao u Orvelovoj 1984.

Možda može da prođe među onim Titovim komunističkim botovskim istoričarima koje su vodali u komunizmu za špricer i jagnjeće pečenje ali priča ide malo drugim tokom.

Југословенска комунистичка група, позната и као Југословенска секција при Руској комунистичкој партији (касније Комунистичка партија (бољшевика), Срба, Хрвата и Словенаца) је била завереничка организација југословенских учесника руске револуције, формирана у Москви, 1918. године.

Чланови ове групе ће постати језгра младог комунистичког покрета у Краљевини СХС.

Југословенска комунистичка група при РКП(б) је основана на Конгресу социјалдемократа интернационалиста (углавном бивших аустроугарских заробљеника) 1918. у Москви.
То је први конгрес после Октобарске револуције чији је иницијатор био Владимир Лењин. У припреми конгреса највише су били ангажовани од стране Мађара Бела Кун, а од стране Југословена др Вукашин Марковић. ... Вукашин Марковић је говорио о потреби стварања организације аустроугарских заробљеника који ће, када се врате у своју земљу, бити способни да изврше револуционарне задатке по узору на бољшевике.

Конгрес је донео резолуцију о стварању Федерације иностраних група при РКП(б), унутар које је формирана и Југословенска комунистичка група.


Nešto poput pete kolone, Kulturbunda, Isisa, paravojnih formacija, Arkanovaca...
Sovjeti ih napravili da vrše diverzije i ruše Jugoslaviju zarad Lenjinovih interesa. Godinu dana ranije nego što si ti navela.

gedza.73 gedza.73 19:41 10.10.2021

Re: ...

ila je da je stara Aleksandrova Jugoslavija "velikosrpska tvorevina"

To je jedna od razlika jugoslovenskih i evropskih komunista. Jugoslovenski komunisti su bespogovorno prihvatili direktive Komintene, odnosno Lenjina (čiju je bistu Tito do smrti držao na stolu a i istoričari levičari kažu da je upravo on bio jedna od prepreka demokratizaciji društva pošto je bio lenjinistički boljčevik) dok su evropski komunisti to uglavnom odbili.

Sovjetski imperijalistički interes je bio da s ekraljevina Jugoslavija razbije (pa su poslali komuniste da to u njihovom interesu urade) kako ne bi ovaj prostor potpao pod francusku sferu uticaja. Srbija je 'super' prošla u toj podeli.

ovo je komunistička rezolucija o nacionalnom pitanju (gde oni pozivaju na otvorenu borbu za nacionalno opredeljenje i navode narode koji treba da se otcepe) iz dvaes četvrte
Zbog svega toga dužnost je Partije da sa organizacijama radnih masa ugnjetenih nacija vodi zajedničke otvorene borbe za pravo na otcepljenje, odnosno da pomaže pokrete ugnjetenih nacija u cilju formiranja nezavisnih država kako Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore, tako i radi oslobođenja Albanaca.

Među ugnjetenim nacijama nema Srbije.
nakon četiri godine komunisti zaključuju
Dok su pri pretvaranju predratne Srbije u sadanju državu SHS pobednički imperijalisti Antante ostavili više stotina hiljada Slovenaca i Hrvata pod jarmom italijanskog imperijalizma, oni su stavili pod vlast velikosrpske buržoazije ne samo Slovence, Hrvate i do rata nezavisne Crnogorce i ostavili pod njenom vlašću 1913 godine osvojeni najveći deo Makedonije, nego su joj priklopili znatna albanska, bugarska i mađarska područja.

opet za godinu dana
Jedini izlaz iz ove krize za radničku klasu i seljaštvo jeste oružana borba, građanski rat protiv vladavine hegemonističke srbijanske buržoazije. Nikakve parlamentarne i demokratske kombinacije, nikakve vlade, njihovi izbori i pacifističko očekivanje nisu u mogućnosti da udovolje ma i jednom od osnovnih zahteva radničke klase, seljaštva i ugnjetenih naroda. Za radni narod osim oružane borbe drugog izlaza nema...




ovo je ZAVNOH deklaracija neki mesec pre AVNOJ-a. Promenu državnog uređenja Srbije od strane paravojnih, nelegitimnih i nikad na izborima izabranih sovjetskih agenata su izvršili u Jajcu, ne u Srbiji.
Hrvatski se je narod, usprkos svom dugom robovanju pod Nijemcima, Madžarima i Talijanima, usprkos svom 22-godišnjem potlačenom položaju pod velikosrpskom beogradskom klikom, uvijek borio za svoju slobodu i samostalnost.


Samo Srbi nevaljatni, kako je pričala moja baba, a svi drugi ugnjeteni od strane velikosrpske beogradkse klike.


gvozden1 gvozden1 19:43 10.10.2021

Re: ...


Ono što sam napisao o AVNOJ-u

Je previše lepo za zajebanciju koja se tamo dešavala, a koja je imala strahovite posledice za Srbe.

Ta zajebancija u Jajcu (teritorija NDH, i to onaj deo gde su ustaše imale neprikosnivenu vlast, a oni kongresuju, niko ih ne dira?) je bila čista sprdnja.

Maršala tu kao proglasili, a on se čovek već potpisivao kao maršal i pre toga.
Da mu neko možda nije smeo da ospori?

Drugo, tamo nije bilo nikakvog glasanja, već su odluke donošene po principu "po vašem gromoglasnom aplauzu vidim da se slažete, idemo dalje"

Onda, tamo Srba nije bilo, oni su Hrvata, tako se čovek predstavljao na njihovom prvom zasedanju, proglasili za Srbina.

Još, nije ni postojalo srpsko ono što su zvali zavnoh (za hrvatsku) zavnobih (za bih) i za ostale, e zavnos nije nikad postojao.
Oni su Srbiju i Srbe smatrali neprijateljima

Ima još, tamo su granice napisane, a niko ne zna ko ih je crtao.
Kažu AVNOJ crtao, a kako se taj AVNOJ preziva nikako da se sete.


Ma ima toga kolko hoćeš, uglavnom sprdnja od procedure koja je bila antisrpska i koja nam je ebala milu majku.
solo solo 19:47 10.10.2021

Re: ...

Strašno!


Što?
angie01 angie01 20:03 10.10.2021

Re: ...

Ima još, tamo su granice napisane, a niko ne zna ko ih je crtao.
Kažu AVNOJ crtao, a kako se taj AVNOJ preziva nikako da se sete.


O Avnojevskim granicama
freehand freehand 20:07 10.10.2021

Re: ...

Možda može da prođe među onim Titovim komunističkim botovskim istoričarima koje su vodali u komunizmu za špricer i jagnjeće pečenje ali priča ide malo drugim tokom.

Pošto je ono o isporućivanju Karađorđa sultanu?
gedza.73 gedza.73 20:11 10.10.2021

Re: ...

Pošto je ono o isporućivanju Karađorđa sultanu?


Šta se ti potresaš kad ionako u odnosu na Velikana Tita ni Karađorđe ni Miloš nisu bog zna šta uradili.
freehand freehand 20:25 10.10.2021

Re: ...

gedza.73
Pošto je ono o isporućivanju Karađorđa sultanu?


Šta se ti potresaš kad ionako u odnosu na Velikana Tita ni Karađorđe ni Miloš nisu bog zna šta uradili.

Ja to nikad i nigde nisam rekao. Niti bi mi u ludoj pameti palo da Srbe delim po klasama i razredima, geografski, politički ili imovinski, kamoli da okupatorima iznosim malu domaću kao oslobodiocima.
Ovde je reč o nespornim istorijskim činjenicama i o integritetu istoričara koji tvrdi kako je um karađorđa isporučio Stambolu.
gedza.73 gedza.73 20:41 10.10.2021

Re: ...

Ja to nikad i nigde nisam rekao


Jesi napisao da je Tito Velikan?
I jesu li ovo tvoje reči
šta su to Karađorđeve i Miloševe ideje?
naprežem se i ne mogu da se setim ni jedne, sem nezavisnosti Srbije,

kamoli da okupatorima iznosim malu domaću kao oslobodiocima.

Pogledaj ti malo šta su komunisti u rezolucijama i na kongresima pričali o velikosrpskoj hegemonističkoj buržoaziji i to onoj protiv čije su se bar polovine borili, odnosno bili okupatroska vojska u Srbiji tokom četiri godine okupacije.
Pa ti vidi ko okupatoru i sovjetskim agentima iznosi domaću.

vrabac_onaj vrabac_onaj 20:43 10.10.2021

Re: ...

maksa83


Inače u pravu je alselone, ovo je postalo baš težak smor i ogroman napor, blog jeste već nedeljama zasran jednom istom beskrajnom jalovom žvakom na svakom koraku. Što je najluđe ovaj Filpov blog je zapravo jedino mesto gde za to postoji neki povod, ali je izdrkavanje svuda okolo dovelo dotle da je sad stvarno dosta.

Odjavljujem se.


Poštujem.
Samo nije da i sam nisi u velikoj meri doprineo takvom razvoju situacije. Ja sam bar par puta pokušao da istrolujem u drugom smeru, al brate ne date se, ni jedni ni drugi.
freehand freehand 20:44 10.10.2021

Re: ...

gvozden1

Ono što sam napisao o AVNOJ-u

Je previše lepo za zajebanciju koja se tamo dešavala, a koja je imala strahovite posledice za Srbe.

Ta zajebancija u Jajcu (teritorija NDH, i to onaj deo gde su ustaše imale neprikosnivenu vlast, a oni kongresuju, niko ih ne dira?) je bila čista sprdnja.

Maršala tu kao proglasili, a on se čovek već potpisivao kao maršal i pre toga.
Da mu neko možda nije smeo da ospori?

Drugo, tamo nije bilo nikakvog glasanja, već su odluke donošene po principu "po vašem gromoglasnom aplauzu vidim da se slažete, idemo dalje"

Onda, tamo Srba nije bilo, oni su Hrvata, tako se čovek predstavljao na njihovom prvom zasedanju, proglasili za Srbina.

Još, nije ni postojalo srpsko ono što su zvali zavnoh (za hrvatsku) zavnobih (za bih) i za ostale, e zavnos nije nikad postojao.
Oni su Srbiju i Srbe smatrali neprijateljima

Ima još, tamo su granice napisane, a niko ne zna ko ih je crtao.
Kažu AVNOJ crtao, a kako se taj AVNOJ preziva nikako da se sete.


Ma ima toga kolko hoćeš, uglavnom sprdnja od procedure koja je bila antisrpska i koja nam je ebala milu majku.

Valjda rezervni kapetan JNA najbolje zna šta su ga učilii šta je on prenosio drugovima mladim vojnicima, pre nego što je po zadatku postao rukovodilac u privredi!

P.S. Doduše, samo su svi drugi udbaši do danas, svi su drugi komunisti zato što su uopšte prihvatili poziv za vojsku kamoli za mobilizaciju, komunizam je po ovdašnjim pričama živeo ne samo do '91, ili '99 nego živi do danas. Sem kad je brat naš, domaćin, i džukela naša lažljiva đampirska kao i sami što smo u pitanju. Onda nema veze, u ŠRO je iš ko je stigo a rukovodilac je kod Slobei naročito Mire mogao da bude i vojvoda Đujić. kad je naš brat drug Gvozden što je drugove mlade vojnike lagao po zadatku a ovde laže ko pas iz zadovoljstva u pitanju.


freehand freehand 20:51 10.10.2021

Re: ...

Jesi napisao da je Tito Velikan?
I jesu li ovo tvoje reči

Šta se ti potresaš kad ionako u odnosu na Velikana Tita ni Karađorđe ni Miloš nisu bog zna šta uradili.


Koliko govno treba da budeš da se ovakvim stvarima služiš?
Inače, Tito je velikan, i Miloš i Karađorđe su velikani. I nijedan nije svoju tarabu gledao kao granicu sovje otadžbine, niti je stranim pasošem mahao.




gedza.73 gedza.73 20:56 10.10.2021

Re: ...

Koliko govno treba da budeš da se ovakvim stvarima služiš?

Aj opet, možda si zaboravio šta si pisao. Ipak je to bilo pre nekoliko sati


freehand
15:23 10.10.2021
Bajdvej, šta su to Karađorđeve i Miloševe ideje?
naprežem se i ne mogu da se setim ni jedne, sem nezavisnosti Srbije, ako ne računamo isporučivanje kuma Turcima, okruživanje batinašima i ugursuzima.

Kako ja sad tebi da objasnim da ovo što si napisao danas je u suprotnosti sa ovim što si sad napisao osim da nije normalno
freehand
20:51 10.10.2021
i Miloš i Karađorđe su velikani.


Mada me sa tim tvojim metamorfozama plašiš, izgleda da boles' ubrzava.

Inače, Tito je velikan,

Inače Tito je komunistički diktator.



gvozden1 gvozden1 20:57 10.10.2021

Re: ...


Valjda rezervni kapetan JNA......

A kako ono ti kažeš, nikad ad hominem? :)

Ma zajebavam se, samo rokaj.

A pravo da ti kažem, i paše mi kad te vidim tako jadnog, kad mukicu boli ono što pišem a ne može ništa da ospori pa krene da kevće, šta bi drugo nego o donosiocu loših vesti.

Nije srpski, a ni hrišćanski radovati se tuđoj bedi i nemoći, al evo me, grešnog, radujem se.

Oprostiće bog, i on je Srbin.
freehand freehand 21:05 10.10.2021

Re: ...


Mada me sa tim tvojim metamorfozama plašiš, izgleda da boles' ubrzava.

Mas jok, nego si ti glup ko qratz. I pokvaren ko dva. Spreman da slažeš ko poslednja funjara ne bi li isterao svoje. A možeš odma da izvadišpasoš, i glavom ubiješ mačku.
A i znanje ti je na nivou planinarskog zilota koji tvrdi da je Miloš kuma isporučio Stambolu.
ideja o oslobađanju iz ropstva (mimo tvoje tarabe) nije ideja politička ideja u smislu ideologije, o čemu smo mi ovde govorili. No to je svakako mimo tvoje moći poimanja, dane trošim ni vreme ni tastaturu.
A našo se ko će o poremećajima, fiksacijama i paranojama...


angie01 angie01 21:12 10.10.2021

Re: ...

boli ono što pišem a ne može ništa da ospori




...nisam mogla da odolim...pa ti si sinonim za nekog ko pise gluposti, neistine. ideoloske pamflete i paskvile, koji pri tome slabo stoji sa znanjem iz bilo koje oblasti, ne razume termine i uopste komentarise povrsnim slaganjem jednih te istih retrogradnih floskula,..al zato nadobuno-kao svi drugovi clanovi:)))
gvozden1 gvozden1 21:18 10.10.2021

Re: ...

nisam mogla da odolim

Jok, nisam znao da i tebe boli:)

Ajd, jel postojao zavnos, ko je predstavljao Srbe, jel gerila bila u gradu, jel to uobičajeno, jel taj grad bio na teritoriji NDH... i tako neke činjenice.....

Srećice, nemoj da se trudiš, džabe ti je, zamisli da se ja s tobom šalim
gedza.73 gedza.73 21:25 10.10.2021

Re: ...

ideja o oslobađanju iz ropstva (mimo tvoje tarabe) nije ideja politička ideja u smislu ideologije

Pa to si i rek'o. Eto baš se vidi na primeru Miloša Obrenovića. Osim političke ideje u smislu ideologije o oslobađanju iz ropstva ništa drugo osim što je bio okružen batinašima i ugursuzima a velikan.

Stvarno ni ja ne mogu da se setim niti jedne jedine stvari osim tog oslobađanja što se desila u vreme vladavine Miloša Obrenovića. Čovek se oslobodio i seo po drvo da odmori.

(naravno da ne mislim kako je Miloš Obrenović išao u Stambol ili slao paket nego figurativno)


angie01 angie01 21:32 10.10.2021

Re: ...

, nisam znao da i tebe boli:)


samo mi je smesno sta pises...a uporno:)))

bogtemazo, zivis u zemlji gde je opsti raspad, a ti sve sto se desava, a strasno je, pokrivas svojim upornim tupljenjem o necemu sto je bilo pre pola veka ili jedan vek,...i to jos u svojoj interpretiranoj verziji...aligatori i dinosaurusi.


freehand freehand 21:44 10.10.2021

Re: ...

(naravno da ne mislim kako je Miloš Obrenović išao u Stambol ili slao paket nego figurativno)

Znao sam da je neko figurativno izražavanje hoh intelektualca i ozbiljnog znalca u pitanju.

E pa eto, Miloš u Stambol NIJE isporučivao kuma kako znalci i magistri misle. Nego baš PAKET. Glavu kumovljevu, kao deo svoje političke ideje.
Dok Apis i kolege nisu vodili računa o pakovanju nego su narodu pod balkonom isporučivali rinfuz.


gvozden1 gvozden1 21:52 10.10.2021

Re: ...


samo mi je smesno sta pises...a uporno:)))

bogtemazo, zivis u zemlji gde je opsti raspad, a ti sve sto se desava, a strasno je, pokrivas svojim upornim tupljenjem o necemu sto je bilo pre pola veka ili jedan vek,...i to jos u svojoj interpretiranoj verziji...aligatori i dinosaurusi.


To se grebeš malo o Maksu, misliš pamet je prelazna bolest? :)

Ribo, tema je komunizam, o njemu pričamo, ko neće, koga ne zanima, on ode.

Ti, vidim čitaš, a kao ne bi.

Ja naveo neke stvari koje nisu stavovi, nešto što može da bude samo tačno ili pogrešno, ti (a i ovaj tvoj) nešto oko toga obilazite, a smeta vam.

Lako se to rešava, kažeš npr ko je predstavljao Srbe, i rešena stvar.

Ajd probaj.


angie01 angie01 22:13 10.10.2021

Re: ...

To se grebeš malo o Maksu,


sto se grebem, dobar mu je fazon, pa je usvojen.

Ribo,


doktore,lepo sam te zamolila da se upristojis.


Ja naveo neke stvari


navodis stalno iste stvari- na sve teme.
...a Free nije, ovaj moj,...stavise, koliko vidim, kao i ja sam bloguje, za razliku od tebe.


kažeš npr


buahahahaha,...ti opet sa pitanjima, a sa stavom-tu sam te cekao, kad ono, svaki put cvrc:)))

izvini, al nisam bas pratila u cemu ti je dilema,...
i rešena stvar.


pa nikada nije resena, kada ti se odgovori, ti izvrnes na nesto drugo- tako da to i nije neka postena rabota s tobom.
gvozden1 gvozden1 22:26 10.10.2021

Re: ...


Opet ništa?

(A kao nisam znao da će tako da bude)

Vidi ribo, večeras si mi posebno neinteresantna, ne znam zašto, ali su mi dosadna do zla boga.

Nekad će verovatno biti drugačije, ne verovatno, sigurno hoće, nemoj ovo da te razočara.

Ostaviću ja tebe sad, a jedini način da me zaintereduješ je da kažeš nešto smisleno, može i duhovito, dovoljno iritantno, provokativno, kako god samo da ne bude dosadno.

Možda i da opovrgneš nešto od onoga što te bocka.

Ajd probaj, čitaću šta pišeš, ako uspeš javi ću se, ako ti ne odgovorim znači da nisi uspela pa probaj ponovo.

angie01 angie01 22:33 10.10.2021

Re: ...

večeras si mi posebno neinteresantna, ne znam zašto, ali su mi dosadna do zla boga.


manje pij, pa ce lakse da ima smisla ono sto pises.


Nekad će verovatno biti drugačije, ne verovatno, sigurno hoće, nemoj ovo da te razočara.


na cemu si?


milisav68 milisav68 22:38 10.10.2021

Re: ...

gvozden1
Ma ima toga kolko hoćeš, uglavnom sprdnja od procedure koja je bila antisrpska i koja nam je ebala milu majku.

Ma niko nema pojma šta se tamo dešavalo, to je posle rata Moša Pijade pisao stenogram :)

link
gvozden1 gvozden1 23:20 10.10.2021

Re: ...

milisav68


link

Dobar je ovaj, dobar.
maksa83 maksa83 23:31 10.10.2021

Re: ...

Samo nije da i sam nisi u velikoj meri doprineo takvom razvoju situacije. Ja sam bar par puta pokušao da istrolujem u drugom smeru, al brate ne date se, ni jedni ni drugi.

Obzirom da cela stvar traje mesecima ako ne i godinama, ne osećam se baš mnogo odgovornim.

Kako god, ja više neću da učestvujem u tim budalaštinama.
crossover crossover 00:27 11.10.2021

Re: ...

maksa83

Obzirom da cela stvar traje mesecima ako ne i godinama, ne osećam se baš mnogo odgovornim.

Kako god, ja više neću da učestvujem u tim budalaštinama.


Мојне да падаш у бедак, по свим мрежама је исто срање.
Ево ти један телекастер да те орасположи. :)


milisav68 milisav68 06:48 11.10.2021

Re: ...

gvozden1
Dobar je ovaj, dobar.

Šta dobar, odličan :)

Onako slovenački racionalno, a vidi se da je studiozno prikupljao podatke, i tamo gde nije mogao da ih nađe, komentariše uz ogradu, biranim rečima.

Taj intervju kačim već četvti-peti put, i niko da ga prokomentariše, a objašnjava i mnogo toga što nam se sad dešava.
gvozden1 gvozden1 08:09 11.10.2021

Re: ...


Taj intervju kačim već četvti-peti put, i niko da ga prokomentariše, a objašnjava i mnogo toga što nam se sad dešava.

Slabo se klikće na linkove, a šteta.

Na ovaj vredi kliknuti.

Mada, malo je čudno oko Londonskog ugovora, kao Pašić odbio a niko ga nije ni pitao, za Srbiju je to bila tajna.
Kasnije jeste bilo nekih mogućnosti ali joj nikad niko nije nudio taj ugovor.

Ovo sa Ruzveltovom idejom o samostalnoj Srbiji i Hrvatskoj pod protektoratom je zanimnjivo, posebno kad se zna da je i Vilson jedno vreme imao ideju da samo Srbija može da bude samostalna i da mora da joj se omogući izlaz na more.

Čudni su ti Ameri prema Srbiji, dođu na sjajne ideje, ali brzo odustanu i sve slome preko leđa Srbije.

Čerčila je lepo opisao, ispao je (Čerčil) antisrbin na kraju, ali suštinski je on hteo da bude i Srbiji dobro.
Naravno, to mu je bilo nisko na listi prioriteta i lako je to žrtvovao, ali nije mu osnova politike na Balkanu bilo antisrpstvo.

Ovo, bjelaši četnici, zelenaši komunisti, sam mislim Doksu (nisam siguran al kome bih drugom) jednom rekao, a tvrdio je da ta pravilnost nije postojala, evo ovde se tvrdi isto.

U svakom slučaju, dobar intervju.
gedza.73 gedza.73 08:29 11.10.2021

Re: ...

milisav68
Šta dobar, odličan :)

Ubiva.
gvozden1
Čudni su ti Ameri prema Srbiji, dođu na sjajne ideje, ali brzo odustanu i sve slome preko leđa Srbije.

Nisu oni čudni nego mi. Ponude ti dobre uslove, ti odbiješ zarad carstva nebeskoga od Triglava do Đevđelije. Verujem da su reagovali u stilu
- Vidi budale. Al' dobro kad tako oće.
Mi sami sebi lomimo kičmu a drugi samo koriste šanse i našu badoglavost.
Tako osamnaeste, tako četrdesetih, tako devedesetih a kol'ko vidim teramo i dalje istim pravcem.

Glupo je menjati dobitnu kombinaciju kad već vidiš da ti dobro ide.

Vidiš Slovence. Pragmatični, gledali svoju tarabu, trudili se da u svakom ratu što manje budu porušeni i što manje pobijeni a ovi naši današnji ludaci bi samo po blogo komentarima na bajonete. I ko je bolje prošao?

gedza.73 gedza.73 08:42 11.10.2021

Re: ...

freehand
ideja o oslobađanju iz ropstva (mimo tvoje tarabe)

Ja sam kukavica, ljotićevac (onaj Srbin van tvoje podele), gibaničar, saradnik okupatora, dezerter... lako je za mene. I da, gledam samo svoju tarabu. Srpski komunisti su gledali jugoslovensku pa vidi dokle su nas doveli.
Možda bi' i ja mogao poput tebe malo virtuelno da kenjam o srpskom svetu do Vladivostoka i svemirskoj pravdi ispred zadruge? To sad. Juče si pričao kako treba da gledamo svoja posla, kako je Jugoslavija bila ekonomski propala država, al' novo je vreme, novo doba, nov preletač pa te razumem. Ne opravdavam, muka mi je od takvih govana koja preskaču iz stranke u stranku pa danas pričaju jedno a sutra poptuno suprotno, ali eto razumem. Teška su vremena.



Mada bi' stvarno voleo da čujem tvoje priče o 'nesvrstanim' borbama po Afganistanu na strani talibana protiv zlih Amerikanaca, po Ukrajini protiv ukrajinskih fašista (tu već ima mnogo ratnika sa bloga koji se ovde izjašnjavaju kao antifašisti i španski borci i koji su na Majdanu odbranili antifačističku čast i tradiciju pa bi i oni mogli koju), sam si na ORA 2020 gradio Put svile i po ladnim morima postavljao cevi za ruski gasovod, iz Kube napao i oslobodio iz Guantanamo koncentracionog logora drugove teroriste.

Nego jel i ti dosledno osuđuješ ove iz SSP-a i Levice Srbije što krše osnovne postulate Nesvrstanih o nemešanju u unutrašnja pitanja i ostavljanja na volju svakoj suverenoj državi da sama uređuje svoje društvo onako kako treba ili bi, kao svaki strani čpijun, strani plaćenik, petokolonaš i neprijatelj našeg sistema, dovlačio strance da ti ruše i rovare po zemlji kako je govorio Velikan?


milisav68 milisav68 09:24 11.10.2021

Re: ...

gvozden1
Čudni su ti Ameri prema Srbiji, dođu na sjajne ideje, ali brzo odustanu i sve slome preko leđa Srbije.

Prvo, nevezano sa Srbijom, oni probleme/poslove rešavaju na prvu, onako preko kolena, što se kaže, kaubojski :)

Sa druge strane, ipak su bili engleska kolonija, pa se englesko mišljenje prilično uvažava.

I tu dolazimo do dešavanja, nama bitna.Vilson je bio pod uticajem Pupina (valjda je zahvaljujući tome nama pripao Banat), a "zahvaljujući" Englezima (i Italijanima), Albanija dobila državu u postojećim granicama, a Srbija "proširenje" u vidu Jugoslavije.

Tu je i priča oko Crne Gore, gde je malo falilo da italijanska vojska uđe u Cetinje (pod izgovorom postavljanja marionetske vlasti kralja Nikole), da se nije umešala američka vojska, pa se Italijani povukli, a ušla srpska vojska, inače bio izbio sukob između nas i Italijana.

I tako je "dobijena" teritorija - svi Srbi u jednoj državi, ali je uređenje bilo puno trulih kompromisa, pa je ispalo šta je ispalo, plus dešavanja na svetskom nivou, gde u Rusiji pobeđuje revolucija.

To se sve odrazilo na raspad sistema u WW2, gde smo "pojeli govna koja smo izasrali", a političke i ratne prilike u svetu su dovele do toga da budemo prepušteni Staljinu, pa se odustalo od Hrvatske kao okupacione zone.

NKVD krtice po Kairu i Londonu su odradile dobar posao (slično kao i u raspadu SFRJ), pa je marketing bio bitniji od činjenica na terenu.

Čerčilu nisu bili bitni ni Poljaci, Česi, Slovaci, Mađari, Rumuni, Bugari, pa ni mi, za razliku od Grčke ili Nemačke gde je uspeo da uvede i Francuze kao pobednike i da drže deo Zapadne Nemačke, zajedno sa njima i Amerima, a Staljinu je prepustio onaj gore spisak.

I tako smo bačeni niz vodu, jer nismo umeli da se snađemo u savremenom svetu, a ni koliki nam je jorgan.

Zato danas letimo iz krajnosti u krajnost, pa se kurčimo sa Đokovićem kao nekad sa Titom, dok u isto vreme upoređujemo Srbiju sa nacističkom Nemačkom.

Nema između :)
vrabac_onaj vrabac_onaj 09:28 11.10.2021

Re: ...


Ovo, bjelaši četnici, zelenaši komunisti, sam mislim Doksu (nisam siguran al kome bih drugom) jednom rekao, a tvrdio je da ta pravilnost nije postojala, evo ovde se tvrdi isto.


Ovo je samo razlog da previše ne verujem ovom tipu da zna o čemu priča.

Nije postojala pravilnost.
gvozden1 gvozden1 09:37 11.10.2021

Re: ...

vrabac_onaj

Ovo, bjelaši četnici, zelenaši komunisti, sam mislim Doksu (nisam siguran al kome bih drugom) jednom rekao, a tvrdio je da ta pravilnost nije postojala, evo ovde se tvrdi isto.


Ovo je samo razlog da previše ne verujem ovom tipu da zna o čemu priča.

Nije postojala pravilnost.

Za to sam prvi put čuo od Milana St. Protić, ne mislim da mi je on rekao, pročitao negde, a onda nailazio još negde na to, sad vidim i ovde.

Ne znam što bi ljudi to ponavljali ako nije postojalo, a da se proveri, ne znam kako bi moglo.
freehand freehand 10:00 11.10.2021

Re: ...

milisav68
gvozden1
Čudni su ti Ameri prema Srbiji, dođu na sjajne ideje, ali brzo odustanu i sve slome preko leđa Srbije.

Prvo, nevezano sa Srbijom, oni probleme/poslove rešavaju na prvu, onako preko kolena, što se kaže, kaubojski :)

Sa druge strane, ipak su bili engleska kolonija, pa se englesko mišljenje prilično uvažava.

I tu dolazimo do dešavanja, nama bitna.Vilson je bio pod uticajem Pupina (valjda je zahvaljujući tome nama pripao Banat), a "zahvaljujući" Englezima (i Italijanima), Albanija dobila državu u postojećim granicama, a Srbija "proširenje" u vidu Jugoslavije.

Tu je i priča oko Crne Gore, gde je malo falilo da italijanska vojska uđe u Cetinje (pod izgovorom postavljanja marionetske vlasti kralja Nikole), da se nije umešala američka vojska, pa se Italijani povukli, a ušla srpska vojska, inače bio izbio sukob između nas i Italijana.

I tako je "dobijena" teritorija - svi Srbi u jednoj državi, ali je uređenje bilo puno trulih kompromisa, pa je ispalo šta je ispalo, plus dešavanja na svetskom nivou, gde u Rusiji pobeđuje revolucija.

To se sve odrazilo na raspad sistema u WW2, gde smo "pojeli govna koja smo izasrali", a političke i ratne prilike u svetu su dovele do toga da budemo prepušteni Staljinu, pa se odustalo od Hrvatske kao okupacione zone.

NKVD krtice po Kairu i Londonu su odradile dobar posao (slično kao i u raspadu SFRJ), pa je marketing bio bitniji od činjenica na terenu.

Čerčilu nisu bili bitni ni Poljaci, Česi, Slovaci, Mađari, Rumuni, Bugari, pa ni mi, za razliku od Grčke ili Nemačke gde je uspeo da uvede i Francuze kao pobednike i da drže deo Zapadne Nemačke, zajedno sa njima i Amerima, a Staljinu je prepustio onaj gore spisak.

I tako smo bačeni niz vodu, jer nismo umeli da se snađemo u savremenom svetu, a ni koliki nam je jorgan.

Zato danas letimo iz krajnosti u krajnost, pa se kurčimo sa Đokovićem kao nekad sa Titom, dok u isto vreme upoređujemo Srbiju sa nacističkom Nemačkom.

Nema između :)

Odličan, uravnotežen komentar, Milisave.
Iznimno su retke situacije u kojima u svetskoj politici neko nekom nešto nudi kao gotovo rešenje i u kojima su to posledice nekih prethodnih tvrdih odluka.
Uvek su to procesi u kojima učestvuje mnoštvo figura, na sceni i iz pozadine, sa mnoštvom zahteva i uticaja. Što se Srbije tiče - ona je dobila tačno ono što je sebi na početku rata zacrtala kao ratne ciljeve. Može li se više od toga?
To što naknadna pamet stvari 50 ili 100 godina stvari procenjuje ovako ili onako sasvim je normalno, dok ne počne da se trpa, na osnovu lažnih i nepostojećih premisa, u cipele onih koji su tada odlučivali sve svoju guzicu predstavljajući mudrijom od ondašnjih donosilaca odluka.
milisav68 milisav68 10:08 11.10.2021

Re: ...

gvozden1

Za to sam prvi put čuo od Milana St. Protić, ne mislim da mi je on rekao, pročitao negde, a onda nailazio još negde na to, sad vidim i ovde.

Ne znam što bi ljudi to ponavljali ako nije postojalo, a da se proveri, ne znam kako bi moglo.

Pominje to i Aleksandar Bajt u knjizi Bermanov dosije.

Naravno da postoje izuzeci od pravila, ali meni deluje logično.Ko je bio za Karađorđeviće, taj bi prišao Draži i JVO, a ko nije, bio bi na suprotnoj strani, odnosno za partizane i komuniste.
vrabac_onaj vrabac_onaj 10:42 11.10.2021

Re: ...

gvozden1


Ne znam što bi ljudi to ponavljali ako nije postojalo, a da se proveri, ne znam kako bi moglo.


Ma ljudi vole da ponavljaju mantre naročito ako te mantre imaju privid logičnosti (evo i Milisav se poziva na logiku).
A u stvari se lako proverava, prvo to nije bilo pre hiljadu godina a drugo Crna Gora je mala, zna se koje su porodice bile bijelaške a koje zelenaške.
Pa ti onda čovek nabroji impozantan broj partizanskih narodnih heroja iz bijelaških porodica kao i zelenaše kod Baja Stanišića.

Još pogrešnije je tu povlačiti paralelu sa današnjim podelama i pokušavati da se uspostavi neka istorijska konstanta, to tek nema veze. Nemalo je Milogoraca iz četničkih familija (uključujući i samog Mila) baš kao i partizanskih unuka na tzv prosrpskoj strani.

EDIT:
ovo "tzv" uz "prosrpsku" stoji zbog onoga što reče otac Gojko Perović onomad na Žabljaku:
"Ljudi, a kako se to može biti Crnogorac a ne biti Srbin? A ne znam, možda i može ali ja to ne umijem!".
Dakle te stvari nisu i ne smeju biti ukonfliktu po njemu.

Inače, apsurdno je, tog oca Gojka optužuju da mnogo "crnogorči", ali to verovatno ovakvi poznavaoci prilika kao ovi po pitanju zelenaša i bijelaša.
gvozden1 gvozden1 10:56 11.10.2021

Re: ...


Još pogrešnije je tu povlačiti paralelu sa današnjim podelama i pokušavati da se uspostavi neka istorijska konstanta, to tek nema veze. Nemalo je Milogoraca iz četničkih familija (uključujući i samog Mila) baš kao i parizanskih unuka na tzv prosrpskoj strani.

Ovo je verovatno tačno, ali ona prva teza, o zelenašima u partizanima mi dosta pije vodu.

Relativno ubrzo posle te podele je došao rat, učesnici bili živi i aktivni, nije teško zaključiti da su oni teže odlazili u vojsku kralja protiv koga su bili.

Al dobro, nije previše ni bitno, samo, teza se ponavlja i ima smisla.
milisav68 milisav68 11:41 11.10.2021

Re: ...

vrabac_onaj
Pa ti onda čovek nabroji impozantan broj partizanskih narodnih heroja iz bijelaških porodica kao i zelenaše kod Baja Stanišića.

A dobro, ima primera gde je "rascep" bio i u samim porodicama, pa otac na jednu, a sin na drugu stranu ili braća/sestre na suprotnim stranama.

Mislim, toga je bilo svuda, ne samo u Crnoj Gori.Mobilizacija se često vršila i na samom terenu, odnosno ko je koju teritoriju kontrolisao.

Bajt to pominje kao jedan od razloga poraza na Neretvi, jer nije bilo motiva, odnosno mogućnost da preko puta bude neko od rodbine ili komšiluka je ubijala želju za borbom.

Veliko je sranje napravljeno revolucijom usred okupacije.
vrabac_onaj vrabac_onaj 13:05 11.10.2021

Re: ...

gvozden1


Relativno ubrzo posle te podele je došao rat, učesnici bili živi i aktivni


Pa ne baš ubrzo.
Sinovi.
U pitanju je pobuna sinova. Neko ko je 1918. imao trideset gofina 1941. je imao pedeset i tri. Ko je imao 18 imao je 41...itd.
Revoluciju su mahom izneli dvadesetogodišnjaci.

Situacija u Srbiji je bila još složenija, u toj generaciji koja stasala pred Drugi svetski rat veliki procenat sinova je odrastao bez očeva ili sa bledim uspomenama na njih ili očevima invalidima zbog velikog broja gubitaka muškaraca tokom Velikog rata. Pazi i dan danas će ti psiholozi (bar oni old school) istači važnost prisustva muške figure u odrastanju dečaka. Pa čak i ako to danas možemo relativizovati u patrijarhalnom društvu kakvo je bilo u Srbiji tada taj uticaj se ne može zanemarivati.

Meni je stvarno čudno kako ljudi zanemaruju koliko je Srbija bila traumatizovano društvo(ovaj gubitak muške populacije je samo jedan aspekt te traume) posle tog rata kada analiziraju stanje u Kraljevini Jugoslaviji pa posledično i razvoj tokom Drugog svetskog rata. Naravno ne svi, ozbiljni istoričari to ne propuštaju da naglase ali to kao da teško nalazi put do svesti širih masa.


vrabac_onaj vrabac_onaj 13:06 11.10.2021

Re: ...

milisav68

Veliko je sranje napravljeno revolucijom usred okupacije.


Neizmerno veliko.
gvozden1 gvozden1 13:27 11.10.2021

Re: ...


Situacija u Srbiji je bila još složenija, u toj generaciji koja stasala pred Drugi svetski rat veliki procenat sinova je odrastao bez očeva ili sa bledim uspomenama na njih ili očevima invalidima zbog velikog broja gubitaka muškaraca tokom Velikog rata. Pazi i dan danas će ti psiholozi (bar oni old school) istači važnost prisustva muške figure u odrastanju dečaka. Pa čak i ako to danas možemo relativizovati u patrijarhalnom društvu kakvo je bilo u Srbiji tada taj uticaj se ne može zanemarivati.


To sigurno jeste imalo uticaja.
Velika je nacionalna trauma bila da bi se i pomislio da posledica nije bilo.
One materijale, demografske u smislu brojeva nisu sporne, ali i tih psiholoških, kako kod pojedinaca, tako i kolektivnih sigurno jeste bilo.

Ali teško je na ovom površnom nivou, a ja drugi nivo ne mogu da dobacim, vezati neku posledicu za taj uzrok.

Srpski mladići, ti koji su odrasli i traumatičnim uslovima, su ipak u velikoj većini reagovali logično, napadnuta zemlja, hajde da je branimo.

To je najgeneralniji utisak, a pojedinačnih slučajeva naravno ima svakakvih.

Ljotić je imao marginalnu podršku, Pećanac i pored zasluga iz prvog rata takođe.
Nešto više od Ljotića, al i to je bilo tanko. Njega je "zaklala" (u smislu podrške) otvorena saradnja sa Bugarima. Nemce bi mu možda i oprostili, možda je mogao da političari oko taktike ovo ono, ali Bugare nije mogao da sakrije.

Uglavnom su ti momci išli tamo gde je bio srpski i antinemački interes.
freehand freehand 15:49 11.10.2021

Re: ...

Ali teško je na ovom površnom nivou, a ja drugi nivo ne mogu da dobacim, vezati neku posledicu za taj uzrok.



Ali - sve će to narod pozlatiti, no sikiriki.
A i da se niko ne pita otukd revolucija.
I da niko ne pita šta si lagao mlade vojnike kao što lažeš čitaoce ovde.
gvozden1 gvozden1 16:07 11.10.2021

Re: ...

freehand
Ali teško je na ovom površnom nivou, a ja drugi nivo ne mogu da dobacim, vezati neku posledicu za taj uzrok.



Ali - sve će to narod pozlatiti, no sikiriki.
A i da se niko ne pita otukd revolucija.
I da niko ne pita šta si lagao mlade vojnike kao što lažeš čitaoce ovde.


Radim nesto, pogledam, ima novih komentara, i to na drugoj, ajd izlistam nadam se nečem pametnom, kad ono štene.

Žali bože vremena.
Al makar sam odmorimo, i to je nešto.
macak_tosa macak_tosa 17:16 11.10.2021

Re: ...

maksa83
Samo nije da i sam nisi u velikoj meri doprineo takvom razvoju situacije. Ja sam bar par puta pokušao da istrolujem u drugom smeru, al brate ne date se, ni jedni ni drugi.

Obzirom da cela stvar traje mesecima ako ne i godinama, ne osećam se baš mnogo odgovornim.

Kako god, ja više neću da učestvujem u tim budalaštinama.

To nije u redu!
Mora neko da drži drugi tas terazija.
Neće valjda Filip i ova komunistica - kako bi to rekli braća Kroati!
magnus magnus 18:34 10.10.2021

bolest

Nijedna bolest nije zdrava, a ova tvoja pogotovo .
kolko moraš bit operiran od realnosti da ovo napišeš
Pobedi antikapitalističke svesti - dakle, svesti o slobodi pojedinca i društva
pa filipe jebemu malog miša , znali smo ih pedeset godina , veliki ubice i razbojnici , a ti tako. mislim znam ja da bi ti htio bit neki kurac, al ne preteruj
freehand freehand 20:09 10.10.2021

Re: bolest

magnus
Nijedna bolest nije zdrava, a ova tvoja pogotovo .
kolko moraš bit operiran od realnosti da ovo napišeš
Pobedi antikapitalističke svesti - dakle, svesti o slobodi pojedinca i društva
pa filipe jebemu malog miša , znali smo ih pedeset godina , veliki ubice i razbojnici , a ti tako. mislim znam ja da bi ti htio bit neki kurac, al ne preteruj

I one pre njih bar trista. Đe je problem? Bliži ti je rak debelog creva nego pluća?
magnus magnus 18:50 10.10.2021

kileri i brendovi



ALVARO VARGAS LLOSA

http://katalaksija.com/2012/06/07/masina-za-ubijanje-ce-gevara-od-komunistickog-agitatora-do-kapitalistickog-brenda/
Mašina za ubijanje – Če Gevara, od komunističkog agitatora do kapitalističkog brenda
BY ALVARO VARGAS LLOSA · PUBLISHED 07/06/2012 · UPDATED 06/04/2014

Socijalistički maneken
U percepciji velikog broja ljudi borac za “bolji svet” – u stvarnosti masovni ubica

Če Gevara, koji je toliko toga uradio (ili je to ipak bilo isuviše malo?) na uništenju kapitalizma, danas je jedan od ključnih kapitalističkih brendova. Njegov lik ukrašava novčanike, šolje za kafu, bejzbol kape, torbe iz butika, priveske, kutije s biljnim čajevima i, naravno, majice. Svuda vidimo čuvenu sliku socijalističkog manekena sa beretkom na glavi, sliku koju je Alberto Korda snimio prvih godina revolucije, kada mu je Če slučajno upao u kadar. Ta slika je, 37 godina posle Čeove smrti, i dalje logo revolucionarne (ili kapitalističke?) šik mode. Šon O’Hagan tvrdi u Observeru da postoji čak i prašak za veš koji se reklamira porukom “Če pere belje”.

Proizvode sa Čeovim likom prodaju velike korporacije i mala preduzeća. Na primer, jedna tekstilna iz Burlingtona se reklamira spotom u kojoj mladić uz njihove pantalone nosi majicu sa Čeom. Kada su kubanski imigranti besno reagovali na slične reklame butika Flamingo iz Nju Džersija, vlasnik butika je odgovorio razornim argumentom: “Ja prodajem sve što ljudi žele da kupe!”. Trgovačkom ludilu su se priključili i revolucionari: na internetu postoje “Čeove prodavnice” koje zadovoljavaju “sve vaše revolucionarne potrebe”. Zatim, italijanski pisac Đanija Mina je pristao da proda Robertu Redfordu filmska prava na Čeove dnevnike o mladalačkom putovanju po Južnoj Americi 1952. godine jedino uz uslov da prisustvuje snimanju filma (Dnevnik motocikliste) i snimi sopstveni dokumentarac o tome. Da ne spominjemo Alberta Granadu, koji je bio Čeov saputnik u toj mladalačkoj avanturi i koji sada daje savete dokumentaristima, i dodatno se, po pisanju El Paisa, uz skupo vino i pačje pečenje, žali kako zbog američkog embarga protiv Kube teško uspeva da naplati svoja autorska prava. Da bi ironija bila još veća: u zgradi u kojoj je Če Gevara rođen, u gradu Rosariju, Argentina, u lepom zdanju iz ranog XX veka, do nedavno je bilo sedište privatnog penzionog fonda.

Preobražaj Če Gevare u kapitalistički brend nije nešto što se tek nedavno dogodilo, ali u poslednje vreme prolazi kroz veliku renesansu – i to veoma neobičnu renesansu pošto se događa mnogo godina nakon ideološke i političke propasti svega što je Če Gevara simbol. Počelo je s filmom Dnevnik motocikliste, u režiji Valtera Salesa (to je jedan od tri najvažnija filma o Čeu u poslednje dve godine, druga dva su režirali Džoš Ivans i Stiven Soderberg). Sniman u divnom, prirodnom, kapitalizmom nezagađenom krajoliku, film prikazuje kako se kod mladića koji putuje Južnom Amerikom, u cilju samospoznaje, polako budi socijalna svest dok posmatra socijalnu i ekonomsku eksploataciju. Tako su položeni temelji za novi talas “ponovnog otkrivanja” čoveka koga je Sartr nazvao najpotpunijim ljudskim bićem naše ere.

Mesto na kome su streljani "kontralevorucionari" - zloglasna La Cabaña
Mesto na kome su streljani “kontrarevolucionari” – zloglasna La Cabaña

No, možda bi preciznije bilo reći da je ovaj pomodni kult Če Gevare začet još 1997, na tridesetu godišnjicu njegove smrti, kada je objavljeno pet različitih biografija, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni u blizini piste aerodroma Valjengarde u Boliviji (pošto je penzionisani bolivijski general, u spektakularno tempiranom priznanju, otkrio tačnu lokaciju). Obeležavanje tridesetogodišnjice smrti vratilo je u centar pažnje čuvenu fotografiju Fredija Alborte na kojoj se vidi Če položen na sto, mrtav i romantičan, nalik Hristu sa nekih klasičnih slika.

Uobičajeno je da sledbenici kulta ne znaju pravu životnu priču svog heroja, istorijsku istinu o njemu (mnogi rastafarijanci bi odbacili Hajle Selasija, samo da imaju ikakvog pojma o tome kakav je ovaj zaista bio). Ne iznenađuje što se savremeni Gevarini sledbenici, njegovi novi, postkomunistički obožavaoci, takođe zavaravaju kada bez pitanja prihvataju mit.

Pogledajmo neke od ljudi koji su u poslednje vreme paradirali sa Čeovim likom predstavljajući ga kao svetionik pravde i pobune protiv zloupotrebe moći. U Libanu, demonstranti koji su protiv Sirije protestovali nad grobom ubijenog Rafika Haririja, nosili su Čeovu sliku. Francuski fudbaler Tijeri Anri, koji igra za Arsenal, pojavio se na gala svečanosti FIFE obučen u crveno-crnu majicu sa Čeovim likom. Fudbalski heroj Maradona je ponosno pokazao tetovažu Čea na desnoj ruci tokom putovanja na kome se sreo sa Hugom Čavezom u Venecueli. U Stavropolju, južni deo Rusije, zastave za Čeovim likom su nosili demonstranti koji su se na centralnom gradskom trgu okupili da izraze nezadovoljstvo odlukom da se socijalna pomoć isplaćuje isključivo u novcu. U izbegličkom kampu Deišeh na Zapadnoj Obali, Čeovi posteri ukrašavaju zid na kome se odaje pošta intifadi. Nedeljni magazin posvećen društvenom životu u Sidneju u Australiji objavljuje koje bi tri osobe njihovi čitaoci najviše voleli da pozovu na svoju večernju zabavu: Alvara Altu, Ričarda Brensona i Če Gevaru. Leong Kvokhung, pobunjenik koji je izabran u zakonodavnu skupštinu Hong Konga, izaziva Peking oblačenjem majica sa Čeovim likom. U Brazilu, Frei Beto, savetnik predsednika Lule da Silve za program “nulte gladi”, kaže da bi “trebalo manje pažnje da posvećujemo Trockom, a više Če Gevari”. I najpoznatiji slučaj – na ovogodišnjoj ceremoniji dodele Oskara Karlos Santana i Antonio Banderas izveli su pesmu iz Dnevnika motocikliste, a Santana se pojavio u majici sa Čeovim likom i krstom oko vrata. Manifestacije novog kulta Če Gevare su svuda oko nas. Opet mit o njemu raspaljuje duše ljudi čija uverenja u najvećem procentu predstavljaju suštu suprotnost svega što je Če Gevara bio.

(…) U aprilu 1967 godine, govoreći na osnovu sopstvenog iskustva, Gevara je sumirao svoju ideju pravde u svojoj “Poruci Trikontinentalu” (organizaciji iz Havane, zamišljenoj da pomaže borcima za slobodu na tri kontinenta): “Mržnja kao element borbe; nepokolebljiva mržnja prema neprijatelju, koja gura ljudsko biće preko njegovih prirodnih granica, pretvarajući ga u efikasnu, nasilnu, selektivnu i hladnokrvnu mašinu za ubijanje”. I njegovi raniji spisi bili su začinjeni ovakvim retoričkim i ideološkim nasiljem. Mada njegova bivša devojka Čičina Fereira dovodi u pitanje da je originalna verzija dnevnika o putovanjima motocikliste sadržavala zapažanje da “oseća kako se nosnicama sladostrasno širi ljuti miris baruta i krvi neprijatelja”, Gevara je u tim ranim godinama podelio sa Granadom sledeću uzbudljivu misao: “Revolucija bez ijednog pucnja? Ti si lud”. U drugim situacijama, mladi boem izgleda nije bio u stanju da napravi neku razliku između lakomislene smrti kao spektakla i tragedije žrtava revolucije. U pismu majci napisanom 1954. iz Gvatemale, gde je bio svedok zbacivanja revolucionarne vlade Jakoba Arbenza, on kaže: “Bilo je dosta zabave, sa bombama, govorima i drugim zanimacijama, da bih prekinuo monotoniju u kojoj živim”.

Gevarine sklonosti pokazuje fraza iz pisma (objavljeno u knjizi Ernesto, Memoari Če Gevare u Sijera Maestri) koje je napisao svojoj ženi, za vreme putovanja sa Fidelom Kastrom iz Meksika na Kubu 28. januara 1957, neposredno posle iskrcavanja na kubansko tle: “Ovde u kubanskoj džungli, živ i žedan krvi”. U tom stavu ga je dodatno osnažilo ubeđenje da je Arbenz izgubio vlast zato što je propustio da likvidira svoje potencijalne neprijatelje. U ranijem pismu tadašnjoj devojci Titi Infante, Če kaže: “Ako bude nekih streljanja, to znači da je vlada sačuvala sposobnost da uzvrati udarac”. Stoga nije neko iznenađenje da je tokom oružane borbe protiv Batiste, i kasnije po trijumfalnom ulasku u Havanu, Gevara pobio ili nadzirao egzekucije mnogo ljudi nakon presuda po kratkom postupku. Među ubijenima bilo je dokazanih neprijatelja, osumnjičenih neprijatelja i onih koji su se naprosto našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.

Koncentracioni kamp La Cabaña
Koncentracioni logor La Cabaña

U januaru 1957, kao što saznajemo iz dnevnika sa Sijera Maestre, Gevara je ubio Eutimija Guera zato što ga je sumnjičio za odavanje informacija: “Rešio sam problem pištoljem kalibra 32 mm, u levu stranu njegovog mozga… Njegove stvari sada pripadaju meni”. Kasnije je ubio Aristidija, seljaka koji je rekao da ne želi da ide dalje sa njima ako će da napuste njegovo selo. I dok se pitao da li je ova žrtva “bila dovoljno kriva da zasluži smrt”, nije se kolebao kada je naredio ubistvo Ečeverije, brata jednog od njegovih drugova, zbog nekih zločina koje kasnije nije jasno naveo: “Morao je da plati”. U nekim drugim situacijama je kao metod psihičke torture simulirao egzekucije, bez namere da ih izvrši.

Luis Gvardija i Pedro Korzo, dva istraživača sa Floride koji pripremaju dokumentarni film o Če Gevari došli su do svedočenja Haima Koste Vaskeza, bivšeg komandanta revolucionarne armije poznate kao “El Katalan”. On kaže da je za mnoga ubistva koja se pripisuju Ramiru Valdezu, budućem ministru unutrašnjih poslova Kube, zapravo direktno bio odgovoran Če Gevara budući da je Valdez primao naređenja direktno od njega dok su se nalazili u planinama. “Ako sumnjaš, ubij ga”, glasilo je Čeovo upustvo. U predveče pobede, po rečima Vaskeza, Če je naredio ubistvo nekoliko desetina ljudi u Santa Klari, u centralnoj Kubi, gde se njegova jedinica probila tokom završnih operacija na ostrvu. Neki od njih su bili pobijeni u hotelu, kao što piše Marselo Fernandez Zajas, još jedan bivši revolucionar koji je kasnije postao novinar – dodajući da je među ubijenima, poznatim kao kaskitosi, bilo seljaka koji su se pridružili vojsci samo da bi izbegli nezaposlenost.

Ali, “hladnokrvna mašina za ubijanje” nije pokazala pune razmere svoje posvećenosti sve do trenutka neposredno posle pada Batistinog režima. Kastro mu je dodelio mesto upravnika u zatvoru La Kabanja (Kastro je imao klinički precizno oko za odabir prave osobe koja će štititi revoluciju od infekcije). La Kabanja je kameno utvrđenje iz XVIII veka koje je služilo odbrani Havane od engleskih gusara, a naknadno je pretvorena u vojni garnizon. Na način koji jezovito podseća na Lavrentija Beriju, Gevara je tokom prve polovine 1959. godine bio jedan od onih koji su bili na pozicijama moći tokom jednog od najmračnijih perioda kubanske revolucije. Hoze Vilasuso, advokat i profesor Srednjeameričkog Univerziteta De Bajamon u Portoriku, bio je član tela zaduženog za preka suđenja u La Kabanji; on mi je nedavno ispričao:

“Če je bio šef Comision Depuradora. Postojali su propisi – najpre vojni sud. Če nam je rekao da moramo postupati sa ubeđenjem, što će reći sa ubeđenjem da su svi optuženi ubice i da je jedino neumoljivost revolucionarni način postupanja. Moj direktni pretpostavljeni je bio Miguel Duke Estrada. Moja dužnost je bila da pripremim dosijee za slanje ministru. Egzekucije su obavljane od ponedeljka do petka, u sred noći, odmah pošto bi kazna bila izrečena i automatski potvrđena od strane apelacionog tela. Sećam se da je jedne noći ubijeno čak sedmoro ljudi “

Nedavno sam u Portoriku razgovarao i sa Havijerom Arzuagom, baskijskim sveštenikom koji je davao poslednje pomazanje osuđenima na smrt i lično prisustvovao desetinama pogubljenja. Bivši katolički sveštenik, sada 78-godišnjak, priseća se:

“Bilo je oko 800 zatvorenika u prostoru predviđenom za ne više od tri stotine. Bili su tu bivši Batistini policijski i vojni zvaničnici, neki novinari, nekolicina poslovnih ljudi i trgovaca. Revolucionarni sud su sačinjavali ljudi iz milicije. Če Gevara je predsedavao apelacionim sudom. Nikada nije promenio neku presudu. Ja bih posećivao osuđenike na smrt na galeria dela muerte. Javile su se glasine da ja hipnotišem zatvorenike zato što su mnogi ostajali hladnokrvni, tako da je Če naredio da prisustvujem i egzekucijama. Odatle sam otišao u maju, ali i posle je ubijeno mnogo ljudi, a ja lično sam bio svedok 55 egzekucija. Bio je tu i jedan Amerikanac, Herman Marks, očigledno bivši osuđenik. Zvali smo ga ‘kasapin’, zato što je uživao da daje naređenja za pogubljenje. Mnogo puta sam molio Čea da oslobodi zatvorenike. Posebno se sećam slučaja dečaka Ariela Lime. Če nije mrdnuo prstom. Ni Fidel, koga sam posetio. Postao sam toliko traumatizovan da mi je krajem maja 1959. naređeno da napustim parohiju Kaza Blanka, gde je bila locirana La Kabanja i gde sam tri godine držao mise. Otišao sam u Meksiko na lečenje. Onog dana kad sam odlazio, Če mi je rekao da smo obojica pokušali da se približimo jedan drugom, ali da nismo uspeli. Njegove poslednje reči su bile: ‘Kad skinemo maske, postaćemo neprijatelji'”.

Koliko je ljudi ubijeno u La Kabanji? Pedro Korzo, istraživač iz Floride, barata cifrom od nekih dve stotine, slično onoj koju daje Armando Lago, penzionisani profesor ekonomije koji je osam godina proučavao materijale o egzekucijama na Kubi i sačinio listu od 179 imena. Pomenuti Vilasuso mi je rekao da je između januara i maja 1959. (kada je Če prestao da bude šef La Kabanje) streljano oko 400 ljudi. Tajni telegram koji je poslala američka ambasada u Vašington govori o “više od 500 žrtava”. Po rečima Horhea Kastanede, jednog od Gevarinih biografa, baskijskog katolika naklonjenog revoluciji, pokojni otac Inaki de Aspiatcu je govorio o oko 700 ubijenih. Feliks Rodriguez, agent CIA-e koji bio deo tima zaduženog za lov na Če Gevaru u Boliviji, pitao je uhvaćenog Če Gevaru za “oko 2000 ljudi” za čiju je egzekuciju on bio odgovoran tokom svog života. Kako se Rodrigez seća: “Če je odgovorio da su to sve bili agenti CIA-e, ne komentarišući cifru”. Veće cifre možda uključuju egzekucije koje su se desile u mesecima pošto je Če napustio mesto šefa zatvora.

To nas dovodi natrag do Karlosa Santane i njegove Če odeće. U svom otvorenom pismu objavljenom u El Nuevo Herald 31. marta ove godine, veliki džez muzičar Pakito de Rivera napao je Santanu zbog takvog oblačenja na dodeli Oskara i dodao: “Jedan od tih Kubanaca u La Kabanji bio je moj rođak Bebo, koji je tu bio zatvoren samo zato što je bio hrišćanin. On mi je sa beskrajnim ogorčenjem pričao kako je iz svoje ćelije u ranim jutarnjim satima mogao da čuje egzekucije, bez suđenja i zakonitog procesa, mnogih koji su umrli uzvikujući ‘Živeo Gospod Hrist’!”.

Čeova žudnja za moći ispoljavala se i na druge načine osim ubistava. Pada u oči protivrečnost između njegove strasti za putovanjem – neka vrsta protesta protiv nacionalnih država – i njegovog impulsa da sam postane vođa porobljivačke države. Pišući o Pedru Valdiviji, konkvistadoru Čilea, Če Gevara umuje: “On je pripadao onoj posebnoj vrsti ljudi kakvu često srećemo, kod koje je želja za neograničenom moći toliko jaka da im se svaka patnja koja stoji na putu ostvarenja te moći čini prirodnom”. On ovde kao da opisuje samog sebe. U svakoj fazi svog odraslog života, njegova megalomanija se manifestovala u predatorskoj težnji ka preotimanju života i imovine drugih ljudi, i ukidanju njihove slobodne volje.

Posle zauzimanja grada Sankti Spiritus 1958. godine, Gevara je bezuspešno pokušao da uvede neku vrstu šerijata, regulišući odnose između muškaraca i žena, uvodeći propise u vezi sa alkoholom i kockom – što je puritanizam koji baš i nije krasio njegov sopstveni način života. On je takođe naređivao svojim ljudima da pljačkaju banke. Tu odluku je u pismu Enrikeu Oltuski, svom potčinjenom, u novembru iste godine, pravdao na sledeći način: “Borbene mase se slažu sa pljačkanjem banaka zato što niko od njih nema ni centa u tim bankama”. Ova ideja revolucije kao dozvole za preraspodelu vlasništva kako vam se sviđa navela je ovog marksističkog puritanca da posle trijumfa revolucije otme vilu jednom emigrantu.

Hitnja da se drugima preotme njihova imovina i da se prisvoji pravo na tuđe teritorije bili su centralni u Če Gevarinoj politici ogoljene sile. U svojim memoarima, egipatski vođa Naser priseća se kako ga je Če Gevara upitao koliko je ljudi napustilo njegovu zemlju zbog agrarne reforme. Kad je Naser odgovorio da niko nije otišao, Če je ljutito uzvratio da je mera dubine socijalnih promena u tome koliko ima ljudi “koji osećaju da za njih nema mesta u novom društvu”. Ovaj predatorski instinkt dostigao je vrhunac 1965. godine, kada je, nastupajući kao da je Bog sam, počeo da govori o “novom čoveku” koga će on i njegova revolucija stvoriti.

Čeova opsesija kontrolom navela ga je da učestvuje u stvaranju bezbednosnog aparata čiji je zadatak bio da potčini šest i po miliona Kubanaca. Tokom prve polovine 1959. godine održan je niz tajnih sastanaka u Tariri, nedaleko od Havane, u vili u koju se Če Gevara privremeno povukao da bi se oporavio od bolesti. Tu su najviši vođi revolucije, uključujući i Kastra, osmislili kubansku policijsku državu. Ramiro Valdez, kome je Če tokom gerilskog rata bio pretpostavljen, imenovan je za šefa G-2, tela napravljenog po ugledu na rusku Čeku. Angel Kijuta, veteran španskog građanskog rata koga su Sovjeti poslali i koji je bio vrlo blizak sa Ramonom Merkaderom, ubicom Trockog, i kasnijim Čeovim velikim prijateljem, odigrao je ključnu ulogu u organizovanju sistema, zajedno sa Luisom Albertom Lavendeirom, koji je radio i u La Kabanji. Sam Gevara je preuzeo upravu nad G-6, telom čiji je zadatak bila indoktrinacija oružanih snaga. Invazija u Zalivu svinja, potpomognuta od strane Amerike u aprilu 1961. pružila je savršenu priliku za konsolidaciju nove policijske države. Zatvoreno je na desetine hiljada Kubanaca, i došlo je do novih masovnih egzekucija. Kao što je sam Če Gevara rekao sovjetskom ambasadoru Sergeju Kudrajvcevu, kontrarevolucionari “više nikad neće podići glavu”.

“Kontrarevolucionar” je izraz koji se primenjuje na svakog ko odstupi od dogme. To je bio komunistički sinonim za “jeretik”. Koncentracioni logori su bili jedan od načina na koje je dogmatska vlast gušila otpor. Istorija pripisuje španskom generalu Valerijanu Vejleru, upravniku Kube s kraja XIX veka, prvu upotrebu termina “koncentracija”, da bi se njome opisala politika zatvaranja masa potencijalnih protivnika – u njegovom slučaju, pristalica kubanskog pokreta za nezavisnost – u logore ograđene bodljikavom žicom. Kubanski revolucionari su vek kasnije spremno primenili tu domaću tradiciju. U početku, revolucija je mobilisala dobrovoljce za izgradnju škola i rad u lukama, plantažama i fabrikama – sve sjajne prilike za fotografisanje Čea kao radnika na dokovima, Čea kao radnika na plantaži šećerne trske, Čea tekstilnog pregaoca. Vrlo brzo dobrovoljni rad je postao malo manje dobrovoljan; prvi logor za prinudni rad, Guanahakabibes, formiran je na zapadnom delu Kube krajem 1960. godine. Ovako je Če objasnio ovu metodu zatvaranja: “Mi zatvaramo u Guanahakabibes samo one sumnjive slučajeve u kojima nismo sigurni da li neko treba da ide u zatvor… Ljude koji su počinili manje ili veće zločine protiv revolucionarnog morala… To je težak rad, ne okrutan, samo što su uslovi rada tamo teški”.

Ovaj logor je bio preteča kasnijeg sistematskog zatvaranja koje je počelo 1965. u provinciji Kamaguej, i to disidenata, homoseksualaca, žrtava side, katolika, Jehovinih svedoka, Afro-kubanskih sveštenika i drugog sličnog šljama, pod oznakom Unidades Militares de Ayuda a la Produccion, što će reći Vojnih jedinica za pomoć proizvodnji. Natrpani u autobuse i kamione, “nepodobni” bi sa uperenim cevima bili prevezeni u koncentracione logore organizovane po obrascu Guanahakabibes. Neki se ne bi nikad vratili; drugi bi bili silovani, premlaćivani ili osakaćeni; a većina bi bila traumatizovana za čitav život, kao što je pokazao potresni dokumentarac Nestora Almendroa Nepropisno ponašanje snimljen pre nekoliko decenija.

Time magazin svakako nije bio precizan kada je u avgustu 1960. godine u svojoj priči sa naslovne strane revolucionarnu podelu rada na Kubi opisao na sledeći način: Če Gevara je “mozak”, Fidel Kastro “srce”, a Raul Kastro “pesnica”. Ali, takve tvrdnje govore o tome kako je postojala percepcija da je Če Gevara odigrao ključnu ulogu u pretvaranju Kube u bastion totalitarizma. Če na početku nije bio uverljiv kandidat za ideološkog čistunca, imajući u vidu njegov boemski duh, ali tokom godina obuke u Meksiku, pa potom i u periodu oružanih borbi na Kubi, on je izrastao u komunističkog ideologa zaljubljenog u Sovjetski Savez. To je izazivalo veliku nelagodu kod Kastra i ostalih koji su, u osnovi, bili oportunisti i koji nisu birali ni sredstva ni saveznike kada se radi o osvajanju vlasti. Kada su budući revolucionari uhapšeni u Meksiku 1956. godine, Gevara je jedini priznao da je komunista i da uči ruski (čak je otvoreno govorio o svojim odnosima sa Nikolajem Leonovim iz sovjetske ambasade). Tokom oružane borbe na Kubi, napravio je snažan savez sa Socijalističkom narodnom partijom (komunističkom partijom na ostrvu) i sa Karlosom Rafaelom Rodrigezom, ključnim čovekom za konverziju Kastrovog pokreta u komunizam.

Njegov fanatizam učinio ga je ključnim šrafom u “sovjetizaciji” revolucije koja se često hvalisala svojim nezavisnim karakterom. Vrlo brzo pošto su barbudos došli na vlast, Gevara se uključio u pregovore sa Anastasom Mikojanom, sovjetskim zamenikom premijera, koji je posetio Kubu. Njemu je bila poverena misija unapređenja sovjetsko-kubanskih pregovora tokom posete Moskvi 1960. godine (bilo je to dugo putovanje tokom koga je Če Gevaru “najviše impresionirala” Severna Koreja Kim Il Sunga). Gevarin drugi put u Rusiju, u avgustu 1962. godine, bio je još značajniji, zato što je zapečatio pretvaranje Kube u sovjetsku nuklearnu predstražu. Sreo se sa Hruščovim na Jalti da bi konačno uobličili detalje operacije koja je već počela i uključivala unošenje 42 sovjetske rakete, od kojih su polovina bile naoružane nuklearnim bojevim glavama, kao i lansera i 42.000 vojnika. Pošto je svojim sovjetskim saveznicima izneo bojazan da bi Amerikanci mogli saznati šta se dešava, Gevara je dobio uveravanja da će sovjetska mornarica intervenisati – drugim rečima, da je Moskva spremna da uđe u rat.

Po biografiji Če Gevare koju je napisao Filip Gavi, on se hvalisao da je “Sovjetski Savez spreman da rizikuje sve, da uđe u nezamislivo destruktivan atomski rat, samo da bi odbranio princip”. Odmah pošto je okončana raketna kriza – i to Hruščovljevim kršenjem datog obećanja o ulasku u rat i dogovorom sa Amerikom iza Kastrovih leđa, dogovorom koji je uključivao i uklanjanje američkih projektila iz Turske – Gevara je za jedan britanski komunistički dnevni list rekao sledeće: “Da su rakete ostale, mi bismo ih, braneći se od agresije, usmerili na samo srce Sjedinjenih Država, i na sam Njujork, i sve ih upotrebili”. Nekoliko godina kasnije, on u Ujedinjenim nacijama izjavljuje: “Kao marksisti, mi smatramo da miroljubiva koegzistencija država ne uključuje koegzistenciju eksploatatora i eksploatisanih”.

Gevara se distancirao od Sovjetskog Saveza u poslednjim godinama svog života. To je učinio iz pogrešnih razloga, okrivljujući Moskvu da je ideološki suviše meka i da u diplomatiji čini suviše ustupaka – za razliku od Maove Kine, koju je počeo da doživljava kao raj ideološke pravovernosti. U poruci iz novembra 1964, njemu blizak sovjetski zvaničnik Oleg Darusenkov, citira Čeove reči: “Tražili smo od Čehoslovaka oružje, oni su nas zavlačili. Onda smo tražili od Kineza; oni su rekli “da” posle samo nekoliko dana i čak nam ništa nisu ni naplatili, tvrdeći da se prijateljima oružje ne prodaje”. U stvari, Če Gevara je bio ogorčen činjenicom što je Moskva od drugih članica komunističkog bloka, uključujući i Kubu, tražila nešto zauzvrat za veliku materijalnu pomoć i političku podršku koju im pruža. Njegov konačni napad na Moskvu desio se u Alžiru 1965. godine, na međunarodnoj konferenciji, gde je optužio Sovjete da su usvojili “zakon vrednosti”, što će reći kapitalizam. Njegov raskid sa Sovjetima, sve u svemu, nije predstavljao poklič za nezavisnost. Bio je to ideološki krik, u stilu Envera Hodže, u kome se ogleda želja da se celokupna stvarnost potčini slepoj ideološkoj ortodoksiji.

Veliki revolucionar je imao šansu da u praksi sprovede svoju ekonomsku viziju, svoju ideju socijalne pravde, i to u svojstvu direktora Nacionalne banke Kube i Odseka za industriju na Nacionalnom institutu za agrarnu reformu, gde je bio sve do kraja 1959, da bi početkom 1961. postao ministar industrije. Period u kome je Gevara bio zadužen za najveći deo kubanske privrede obeležen je gotovo potpunim kolapsom u oblasti proizvodnje šećera, neuspehom industrijalizacije i uvođenjem bonova – a sve to u zemlji koja je pre Batistine diktature bila jedna od četiri ekonomski najuspešnije zemlje Južne Amerike.

Vreme koje je proveo na mestu direktora Narodne banke, tokom koga je izdavao novčanice sa potpisom “Če”, najbolje je sumirao njegov zamenik Ernesto Betankur: “Bio je potpuna neznalica u pogledu najelementarnijih ekonomskih principa”. Gevarina moć percepcije u pogledu svetske ekonomije najbolje se iskazala na konferenciji u Urugvaju kada je predvideo da će ekonomski rast na Kubi iznositi 10% godišnje, i da će do 1980. godine tamošnji dohodak po glavi stanovnika biti veći od američkog u tom trenutku. Na tridesetogodišnjicu njegove smrti, 1997. godine, Kubanci su se hranili racionisanim količinama od 1,8 kg pirinča i 0,37 kg pasulja mesečno; 1,2 kg mesa dvaput godišnje, isto toliko sojinog mleka nedeljno i četiri jajeta mesečno.

Zemljišna reforma je oduzela zemlju bogatima, ali je prenela u ruke birokrata, a ne seljaka (dekret o tome je napisan u Čeovoj kući). U ime diversifikacije, oblasti pod poljoprivrednim kulturama su smanjene i radna snaga preusmerena ka drugim aktivnostima. Rezultat je bio da je između 1961. i 1963. godine, žetva bila smanjena za polovinu, na samo 3,8 miliona tona. Da li je zato napredovala kubanska industrija? Na nesreću, Kuba ne raspolaže sirovinama za tešku industriju, a zbog revolucionarne preraspodele, nije imala ni čvrste valute kojom bi mogla da ih kupi – kao što nije imala novca ni za osnovna potrošna dobra. Do 1963. sve nade u industrijalizaciju Kube su napuštene, i revolucija je prihvatila svoju ulogu kolonijalnog snabdevača šećerom za sovjetski blok, u zamenu za naftu kojom pokriva svoje potrebe i koju preprodaje drugim zemljama. U naredne tri decenije, Kuba će preživljavati zahvaljujući sovjetskim subvencijama koje su se kretale od 65 do 100 milijardi dolara.

Pošto je omanuo kao heroj socijalne pravde, da li Če Gevara zaslužuje mesto u istorijskim knjigama kao genije gerilskog ratovanja? Danas je dovedeno u pitanje i njegovo najveće vojno dostignuće u borbi protiv Batiste – zauzimanje grada Santa Klara posle iznenadnog napada na blindirani voz. Mnogobrojna svedočanstva upućuju na to da se komandant voza predao unapred, moguće stoga što je primio mito (Gutieres Menojo, koji je predvodio drugu gerilsku grupu u toj istoj oblasti, jedan je od onih koji su ozbiljno osporili Čeovu zvaničnu verziju o njegovoj pobedi). Neposredno posle pobede revolucije, Gevara je organizovao gerilsku vojsku u Nikaragvi, Dominikanskoj Republici, Panami i Haitiju. Sve one su neslavno poražene. Argentinskog revolucionara Horhe Rikarda Masetija je 1964. poslao u smrt ubedivši ga da iz Bolivije izvrši napad na sopstvenu zemlju neposredno pošto je u Argentini obnovljena predstavnička demokratija.

Posebno katastrofalna je bila ekspedicija u Kongo 1965. u kojoj se Če Gevara ujedinio sa dvojicom pobunjenika – Pjerom Muleleom na zapadu i Loranom Kabilom na istoku – protiv kongoanske vlade koju su podržavale SAD, uz pomoć plaćenika iz Južne Afrike i plaćenika regrutovanih iz redova kubanskih iseljenika. Mulele je zauzeo Stenlivil, ali je kasnije morao da se povuče. Dok je bio na vlasti, zaveo je teror, kako što piše V. S. Najpoul, pobio je sve ljude koji su znali da čitaju i koji su nosili kravatu. Što se tiče Če Gevarinog drugog saveznika, Lorana Kabile, on je u to vreme bio samo lenj i korumpiran; međutim, svet će devedesetih saznati da je i on mašina za ubijanje. Kako bilo, Gevara je veći deo 1965. godine proveo pomažući pobunjenicima na istoku, da bi na kraju sramno pobegao iz zemlje. Naposredno potom je na vlast došao Mobutu i uspostavio višedecnijsku tiraniju. (I u zemljama Latinske Amerike, od Argentine do Perua, revolucije koje je Če inspirisao na kraju su dovele do jačanja brutalnog miltarizma za dugi niz godina).

U Boliviji je Če bio poražen još jednom, i poslednji put. Pogrešno je procenio lokalnu situaciju. Tamo je agrarna reforma sprovedena mnogo godina ranije, vlada je poštovala mnoge institucije seoskih zajednica, a vojska je, bez obzira na nacionalizam, bila bliska sa SAD. “Seljačke mase nam uopšte ništa ne pomažu”, glasio je Gevarin melanholični zaključak iz bolivijskog dnevnika. A što je još gore, Mario Monhe – lokalni komunistički vođa koji je ponižavajuće loše prošao na izborima, nije bilo raspoložen za gerilsko ratovanje – odveo je Če Gevaru na osetljivu lokaciju na jugoistoku zemlje. Okolnosti Čeovog hvatanja u klancu Juro, neposredno posle susreta sa francuskim intelektualcem Režisom Debreom i argentinskim slikarom Kirom Bustosom (obojica su uhapšeni pošto su napustili njegov logor), pokazuju koliko je cela bolivijska ekspedicija bila amaterski poduhvat.

Gevara je svakako bio odlučan, hrabar i brz kada je trebalo organizovati život na vojničkoj osnovi na teoritorijama pod njegovom kontrolom, ali ipak on nije bio general Giap. U knjizi Gerilsko ratovanje on prihvata učenje da narodna vojska može pobediti regularnu vojsku, da nije neophodno čekati na prave uslove zato što pobunjenički foco (mala grupa revolucionara) može stvoriti te uslove, i da se borba prvenstveno mora voditi po selima i provinciji. (U njegovim preporukama za gerilski rat ženama je rezervisano mesto kuvarica i bolničarki). Međutim, Batistina vojska nije bila vojska, već korumpirana skupina bandita bez mnogo motivacije i organizacije, a gerila focos je, sa izuzetkom Nikaragve, svuda redom završavala u katastrofalnom porazu, dok je, s druge strane, za poslednje četiri decenije Latinska Amerika postala 70% urbana. Če je i u ovoj stvari grešio.

Poslednjih nekoliko decenija XIX veka Argentina je bila druga na svetu po brzini privrednog rasta. U poslednjoj deceniji tog veka, argentinski radnici su imali veće realne nadnice od radnika u Švajcarskoj, Nemačkoj ili Francuskoj. Do 1928. Godine ona je bila dvadeseta u svetu po bruto domaćem proizvodu per capita. To sve je u velikoj meri delo Huana Bautiste Alberdija.

Kao i Gevara, i Alberdi je voleo da putuje; kao četrnaestogodišnjak on je kroz pampe i pustinje peške putovao sa severa na jug, sve do Buenos Airesa. Kao i Gevara, Alberdi se suprotstavio tiraninu, u njegovom slučaju Huanu Manuelu Rosasu. Kao i Gevara, Alberdi je imao prilike da utiče na revolucionarnog vođu koji je došao na vlast – Husta Hozea de Urkiza koji je 1852. godine uklonio Rosasa. Kao i Gevara, Alberdi je putovao svetom kao predstavnik nove vlasti i umro je u inostranstvu. Ali za razliku od starog i novog miljenika levice, Alberdi nikada nije ni mrava zgazio. Napisao je knjigu koja je 1853. godine poslužila kao osnov za Ustav koji ograničava uticaj vlade, omogućava otvorenu trgovinu i obezbeđuje vlasnička prava, čime je započeo period od 27 godina velikog prosperiteta. On se nije mešao u stvari drugih država i suprotstavljao se ratu svoje zemlje sa Paragvajem. Njegov lik neće krasiti stomak Majka Tajsona.
Filip Mladenović Filip Mladenović 18:55 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

Kapitalizam je u južnoj Americi napravio pogrom u rangu genocida.

Če Gevara je mala beba u poredjenju sa masovnim žrtvama kapitalizma, najokrutnijeg poretka u istoriji čovečanstva.
gedza.73 gedza.73 19:52 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

Če Gevara je mala beba u poredjenju sa masovnim žrtvama kapitalizma, najokrutnijeg poretka u istoriji čovečanstva.


Ja bih iz ovih stopa na tvom mestu bacio kompjuter, internet, poklonio stan (nema veze što nema krov) nekom siromašnom komunističkom studentu iz unutrašnjosti.. .može baš nekom iz Plaskovca, dobra su to deca, izbičevao se što sam se vozao i izležavao na jahtama i otišao da dignem Vol Strit u vazduh.

Sve manje od toga Filipe bih smatrao kao tvoj poraz i gaženje tvojih principa.
freehand freehand 20:10 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

magnus


ALVARO VARGAS LLOSA

http://katalaksija.com/2012/06/07/masina-za-ubijanje-ce-gevara-od-komunistickog-agitatora-do-kapitalistickog-brenda/
Mašina za ubijanje – Če Gevara, od komunističkog agitatora do kapitalističkog brenda
BY ALVARO VARGAS LLOSA · PUBLISHED 07/06/2012 · UPDATED 06/04/2014

Socijalistički maneken
U percepciji velikog broja ljudi borac za “bolji svet” – u stvarnosti masovni ubica

Če Gevara, koji je toliko toga uradio (ili je to ipak bilo isuviše malo?) na uništenju kapitalizma, danas je jedan od ključnih kapitalističkih brendova. Njegov lik ukrašava novčanike, šolje za kafu, bejzbol kape, torbe iz butika, priveske, kutije s biljnim čajevima i, naravno, majice. Svuda vidimo čuvenu sliku socijalističkog manekena sa beretkom na glavi, sliku koju je Alberto Korda snimio prvih godina revolucije, kada mu je Če slučajno upao u kadar. Ta slika je, 37 godina posle Čeove smrti, i dalje logo revolucionarne (ili kapitalističke?) šik mode. Šon O’Hagan tvrdi u Observeru da postoji čak i prašak za veš koji se reklamira porukom “Če pere belje”.

Proizvode sa Čeovim likom prodaju velike korporacije i mala preduzeća. Na primer, jedna tekstilna iz Burlingtona se reklamira spotom u kojoj mladić uz njihove pantalone nosi majicu sa Čeom. Kada su kubanski imigranti besno reagovali na slične reklame butika Flamingo iz Nju Džersija, vlasnik butika je odgovorio razornim argumentom: “Ja prodajem sve što ljudi žele da kupe!”. Trgovačkom ludilu su se priključili i revolucionari: na internetu postoje “Čeove prodavnice” koje zadovoljavaju “sve vaše revolucionarne potrebe”. Zatim, italijanski pisac Đanija Mina je pristao da proda Robertu Redfordu filmska prava na Čeove dnevnike o mladalačkom putovanju po Južnoj Americi 1952. godine jedino uz uslov da prisustvuje snimanju filma (Dnevnik motocikliste) i snimi sopstveni dokumentarac o tome. Da ne spominjemo Alberta Granadu, koji je bio Čeov saputnik u toj mladalačkoj avanturi i koji sada daje savete dokumentaristima, i dodatno se, po pisanju El Paisa, uz skupo vino i pačje pečenje, žali kako zbog američkog embarga protiv Kube teško uspeva da naplati svoja autorska prava. Da bi ironija bila još veća: u zgradi u kojoj je Če Gevara rođen, u gradu Rosariju, Argentina, u lepom zdanju iz ranog XX veka, do nedavno je bilo sedište privatnog penzionog fonda.

Preobražaj Če Gevare u kapitalistički brend nije nešto što se tek nedavno dogodilo, ali u poslednje vreme prolazi kroz veliku renesansu – i to veoma neobičnu renesansu pošto se događa mnogo godina nakon ideološke i političke propasti svega što je Če Gevara simbol. Počelo je s filmom Dnevnik motocikliste, u režiji Valtera Salesa (to je jedan od tri najvažnija filma o Čeu u poslednje dve godine, druga dva su režirali Džoš Ivans i Stiven Soderberg). Sniman u divnom, prirodnom, kapitalizmom nezagađenom krajoliku, film prikazuje kako se kod mladića koji putuje Južnom Amerikom, u cilju samospoznaje, polako budi socijalna svest dok posmatra socijalnu i ekonomsku eksploataciju. Tako su položeni temelji za novi talas “ponovnog otkrivanja” čoveka koga je Sartr nazvao najpotpunijim ljudskim bićem naše ere.

Mesto na kome su streljani "kontralevorucionari" - zloglasna La Cabaña
Mesto na kome su streljani “kontrarevolucionari” – zloglasna La Cabaña

No, možda bi preciznije bilo reći da je ovaj pomodni kult Če Gevare začet još 1997, na tridesetu godišnjicu njegove smrti, kada je objavljeno pet različitih biografija, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni u blizini piste aerodroma Valjengarde u Boliviji (pošto je penzionisani bolivijski general, u spektakularno tempiranom priznanju, otkrio tačnu lokaciju). Obeležavanje tridesetogodišnjice smrti vratilo je u centar pažnje čuvenu fotografiju Fredija Alborte na kojoj se vidi Če položen na sto, mrtav i romantičan, nalik Hristu sa nekih klasičnih slika.

Uobičajeno je da sledbenici kulta ne znaju pravu životnu priču svog heroja, istorijsku istinu o njemu (mnogi rastafarijanci bi odbacili Hajle Selasija, samo da imaju ikakvog pojma o tome kakav je ovaj zaista bio). Ne iznenađuje što se savremeni Gevarini sledbenici, njegovi novi, postkomunistički obožavaoci, takođe zavaravaju kada bez pitanja prihvataju mit.

Pogledajmo neke od ljudi koji su u poslednje vreme paradirali sa Čeovim likom predstavljajući ga kao svetionik pravde i pobune protiv zloupotrebe moći. U Libanu, demonstranti koji su protiv Sirije protestovali nad grobom ubijenog Rafika Haririja, nosili su Čeovu sliku. Francuski fudbaler Tijeri Anri, koji igra za Arsenal, pojavio se na gala svečanosti FIFE obučen u crveno-crnu majicu sa Čeovim likom. Fudbalski heroj Maradona je ponosno pokazao tetovažu Čea na desnoj ruci tokom putovanja na kome se sreo sa Hugom Čavezom u Venecueli. U Stavropolju, južni deo Rusije, zastave za Čeovim likom su nosili demonstranti koji su se na centralnom gradskom trgu okupili da izraze nezadovoljstvo odlukom da se socijalna pomoć isplaćuje isključivo u novcu. U izbegličkom kampu Deišeh na Zapadnoj Obali, Čeovi posteri ukrašavaju zid na kome se odaje pošta intifadi. Nedeljni magazin posvećen društvenom životu u Sidneju u Australiji objavljuje koje bi tri osobe njihovi čitaoci najviše voleli da pozovu na svoju večernju zabavu: Alvara Altu, Ričarda Brensona i Če Gevaru. Leong Kvokhung, pobunjenik koji je izabran u zakonodavnu skupštinu Hong Konga, izaziva Peking oblačenjem majica sa Čeovim likom. U Brazilu, Frei Beto, savetnik predsednika Lule da Silve za program “nulte gladi”, kaže da bi “trebalo manje pažnje da posvećujemo Trockom, a više Če Gevari”. I najpoznatiji slučaj – na ovogodišnjoj ceremoniji dodele Oskara Karlos Santana i Antonio Banderas izveli su pesmu iz Dnevnika motocikliste, a Santana se pojavio u majici sa Čeovim likom i krstom oko vrata. Manifestacije novog kulta Če Gevare su svuda oko nas. Opet mit o njemu raspaljuje duše ljudi čija uverenja u najvećem procentu predstavljaju suštu suprotnost svega što je Če Gevara bio.

(…) U aprilu 1967 godine, govoreći na osnovu sopstvenog iskustva, Gevara je sumirao svoju ideju pravde u svojoj “Poruci Trikontinentalu” (organizaciji iz Havane, zamišljenoj da pomaže borcima za slobodu na tri kontinenta): “Mržnja kao element borbe; nepokolebljiva mržnja prema neprijatelju, koja gura ljudsko biće preko njegovih prirodnih granica, pretvarajući ga u efikasnu, nasilnu, selektivnu i hladnokrvnu mašinu za ubijanje”. I njegovi raniji spisi bili su začinjeni ovakvim retoričkim i ideološkim nasiljem. Mada njegova bivša devojka Čičina Fereira dovodi u pitanje da je originalna verzija dnevnika o putovanjima motocikliste sadržavala zapažanje da “oseća kako se nosnicama sladostrasno širi ljuti miris baruta i krvi neprijatelja”, Gevara je u tim ranim godinama podelio sa Granadom sledeću uzbudljivu misao: “Revolucija bez ijednog pucnja? Ti si lud”. U drugim situacijama, mladi boem izgleda nije bio u stanju da napravi neku razliku između lakomislene smrti kao spektakla i tragedije žrtava revolucije. U pismu majci napisanom 1954. iz Gvatemale, gde je bio svedok zbacivanja revolucionarne vlade Jakoba Arbenza, on kaže: “Bilo je dosta zabave, sa bombama, govorima i drugim zanimacijama, da bih prekinuo monotoniju u kojoj živim”.

Gevarine sklonosti pokazuje fraza iz pisma (objavljeno u knjizi Ernesto, Memoari Če Gevare u Sijera Maestri) koje je napisao svojoj ženi, za vreme putovanja sa Fidelom Kastrom iz Meksika na Kubu 28. januara 1957, neposredno posle iskrcavanja na kubansko tle: “Ovde u kubanskoj džungli, živ i žedan krvi”. U tom stavu ga je dodatno osnažilo ubeđenje da je Arbenz izgubio vlast zato što je propustio da likvidira svoje potencijalne neprijatelje. U ranijem pismu tadašnjoj devojci Titi Infante, Če kaže: “Ako bude nekih streljanja, to znači da je vlada sačuvala sposobnost da uzvrati udarac”. Stoga nije neko iznenađenje da je tokom oružane borbe protiv Batiste, i kasnije po trijumfalnom ulasku u Havanu, Gevara pobio ili nadzirao egzekucije mnogo ljudi nakon presuda po kratkom postupku. Među ubijenima bilo je dokazanih neprijatelja, osumnjičenih neprijatelja i onih koji su se naprosto našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.

Koncentracioni kamp La Cabaña
Koncentracioni logor La Cabaña

U januaru 1957, kao što saznajemo iz dnevnika sa Sijera Maestre, Gevara je ubio Eutimija Guera zato što ga je sumnjičio za odavanje informacija: “Rešio sam problem pištoljem kalibra 32 mm, u levu stranu njegovog mozga… Njegove stvari sada pripadaju meni”. Kasnije je ubio Aristidija, seljaka koji je rekao da ne želi da ide dalje sa njima ako će da napuste njegovo selo. I dok se pitao da li je ova žrtva “bila dovoljno kriva da zasluži smrt”, nije se kolebao kada je naredio ubistvo Ečeverije, brata jednog od njegovih drugova, zbog nekih zločina koje kasnije nije jasno naveo: “Morao je da plati”. U nekim drugim situacijama je kao metod psihičke torture simulirao egzekucije, bez namere da ih izvrši.

Luis Gvardija i Pedro Korzo, dva istraživača sa Floride koji pripremaju dokumentarni film o Če Gevari došli su do svedočenja Haima Koste Vaskeza, bivšeg komandanta revolucionarne armije poznate kao “El Katalan”. On kaže da je za mnoga ubistva koja se pripisuju Ramiru Valdezu, budućem ministru unutrašnjih poslova Kube, zapravo direktno bio odgovoran Če Gevara budući da je Valdez primao naređenja direktno od njega dok su se nalazili u planinama. “Ako sumnjaš, ubij ga”, glasilo je Čeovo upustvo. U predveče pobede, po rečima Vaskeza, Če je naredio ubistvo nekoliko desetina ljudi u Santa Klari, u centralnoj Kubi, gde se njegova jedinica probila tokom završnih operacija na ostrvu. Neki od njih su bili pobijeni u hotelu, kao što piše Marselo Fernandez Zajas, još jedan bivši revolucionar koji je kasnije postao novinar – dodajući da je među ubijenima, poznatim kao kaskitosi, bilo seljaka koji su se pridružili vojsci samo da bi izbegli nezaposlenost.

Ali, “hladnokrvna mašina za ubijanje” nije pokazala pune razmere svoje posvećenosti sve do trenutka neposredno posle pada Batistinog režima. Kastro mu je dodelio mesto upravnika u zatvoru La Kabanja (Kastro je imao klinički precizno oko za odabir prave osobe koja će štititi revoluciju od infekcije). La Kabanja je kameno utvrđenje iz XVIII veka koje je služilo odbrani Havane od engleskih gusara, a naknadno je pretvorena u vojni garnizon. Na način koji jezovito podseća na Lavrentija Beriju, Gevara je tokom prve polovine 1959. godine bio jedan od onih koji su bili na pozicijama moći tokom jednog od najmračnijih perioda kubanske revolucije. Hoze Vilasuso, advokat i profesor Srednjeameričkog Univerziteta De Bajamon u Portoriku, bio je član tela zaduženog za preka suđenja u La Kabanji; on mi je nedavno ispričao:

“Če je bio šef Comision Depuradora. Postojali su propisi – najpre vojni sud. Če nam je rekao da moramo postupati sa ubeđenjem, što će reći sa ubeđenjem da su svi optuženi ubice i da je jedino neumoljivost revolucionarni način postupanja. Moj direktni pretpostavljeni je bio Miguel Duke Estrada. Moja dužnost je bila da pripremim dosijee za slanje ministru. Egzekucije su obavljane od ponedeljka do petka, u sred noći, odmah pošto bi kazna bila izrečena i automatski potvrđena od strane apelacionog tela. Sećam se da je jedne noći ubijeno čak sedmoro ljudi “

Nedavno sam u Portoriku razgovarao i sa Havijerom Arzuagom, baskijskim sveštenikom koji je davao poslednje pomazanje osuđenima na smrt i lično prisustvovao desetinama pogubljenja. Bivši katolički sveštenik, sada 78-godišnjak, priseća se:

“Bilo je oko 800 zatvorenika u prostoru predviđenom za ne više od tri stotine. Bili su tu bivši Batistini policijski i vojni zvaničnici, neki novinari, nekolicina poslovnih ljudi i trgovaca. Revolucionarni sud su sačinjavali ljudi iz milicije. Če Gevara je predsedavao apelacionim sudom. Nikada nije promenio neku presudu. Ja bih posećivao osuđenike na smrt na galeria dela muerte. Javile su se glasine da ja hipnotišem zatvorenike zato što su mnogi ostajali hladnokrvni, tako da je Če naredio da prisustvujem i egzekucijama. Odatle sam otišao u maju, ali i posle je ubijeno mnogo ljudi, a ja lično sam bio svedok 55 egzekucija. Bio je tu i jedan Amerikanac, Herman Marks, očigledno bivši osuđenik. Zvali smo ga ‘kasapin’, zato što je uživao da daje naređenja za pogubljenje. Mnogo puta sam molio Čea da oslobodi zatvorenike. Posebno se sećam slučaja dečaka Ariela Lime. Če nije mrdnuo prstom. Ni Fidel, koga sam posetio. Postao sam toliko traumatizovan da mi je krajem maja 1959. naređeno da napustim parohiju Kaza Blanka, gde je bila locirana La Kabanja i gde sam tri godine držao mise. Otišao sam u Meksiko na lečenje. Onog dana kad sam odlazio, Če mi je rekao da smo obojica pokušali da se približimo jedan drugom, ali da nismo uspeli. Njegove poslednje reči su bile: ‘Kad skinemo maske, postaćemo neprijatelji'”.

Koliko je ljudi ubijeno u La Kabanji? Pedro Korzo, istraživač iz Floride, barata cifrom od nekih dve stotine, slično onoj koju daje Armando Lago, penzionisani profesor ekonomije koji je osam godina proučavao materijale o egzekucijama na Kubi i sačinio listu od 179 imena. Pomenuti Vilasuso mi je rekao da je između januara i maja 1959. (kada je Če prestao da bude šef La Kabanje) streljano oko 400 ljudi. Tajni telegram koji je poslala američka ambasada u Vašington govori o “više od 500 žrtava”. Po rečima Horhea Kastanede, jednog od Gevarinih biografa, baskijskog katolika naklonjenog revoluciji, pokojni otac Inaki de Aspiatcu je govorio o oko 700 ubijenih. Feliks Rodriguez, agent CIA-e koji bio deo tima zaduženog za lov na Če Gevaru u Boliviji, pitao je uhvaćenog Če Gevaru za “oko 2000 ljudi” za čiju je egzekuciju on bio odgovoran tokom svog života. Kako se Rodrigez seća: “Če je odgovorio da su to sve bili agenti CIA-e, ne komentarišući cifru”. Veće cifre možda uključuju egzekucije koje su se desile u mesecima pošto je Če napustio mesto šefa zatvora.

To nas dovodi natrag do Karlosa Santane i njegove Če odeće. U svom otvorenom pismu objavljenom u El Nuevo Herald 31. marta ove godine, veliki džez muzičar Pakito de Rivera napao je Santanu zbog takvog oblačenja na dodeli Oskara i dodao: “Jedan od tih Kubanaca u La Kabanji bio je moj rođak Bebo, koji je tu bio zatvoren samo zato što je bio hrišćanin. On mi je sa beskrajnim ogorčenjem pričao kako je iz svoje ćelije u ranim jutarnjim satima mogao da čuje egzekucije, bez suđenja i zakonitog procesa, mnogih koji su umrli uzvikujući ‘Živeo Gospod Hrist’!”.

Čeova žudnja za moći ispoljavala se i na druge načine osim ubistava. Pada u oči protivrečnost između njegove strasti za putovanjem – neka vrsta protesta protiv nacionalnih država – i njegovog impulsa da sam postane vođa porobljivačke države. Pišući o Pedru Valdiviji, konkvistadoru Čilea, Če Gevara umuje: “On je pripadao onoj posebnoj vrsti ljudi kakvu često srećemo, kod koje je želja za neograničenom moći toliko jaka da im se svaka patnja koja stoji na putu ostvarenja te moći čini prirodnom”. On ovde kao da opisuje samog sebe. U svakoj fazi svog odraslog života, njegova megalomanija se manifestovala u predatorskoj težnji ka preotimanju života i imovine drugih ljudi, i ukidanju njihove slobodne volje.

Posle zauzimanja grada Sankti Spiritus 1958. godine, Gevara je bezuspešno pokušao da uvede neku vrstu šerijata, regulišući odnose između muškaraca i žena, uvodeći propise u vezi sa alkoholom i kockom – što je puritanizam koji baš i nije krasio njegov sopstveni način života. On je takođe naređivao svojim ljudima da pljačkaju banke. Tu odluku je u pismu Enrikeu Oltuski, svom potčinjenom, u novembru iste godine, pravdao na sledeći način: “Borbene mase se slažu sa pljačkanjem banaka zato što niko od njih nema ni centa u tim bankama”. Ova ideja revolucije kao dozvole za preraspodelu vlasništva kako vam se sviđa navela je ovog marksističkog puritanca da posle trijumfa revolucije otme vilu jednom emigrantu.

Hitnja da se drugima preotme njihova imovina i da se prisvoji pravo na tuđe teritorije bili su centralni u Če Gevarinoj politici ogoljene sile. U svojim memoarima, egipatski vođa Naser priseća se kako ga je Če Gevara upitao koliko je ljudi napustilo njegovu zemlju zbog agrarne reforme. Kad je Naser odgovorio da niko nije otišao, Če je ljutito uzvratio da je mera dubine socijalnih promena u tome koliko ima ljudi “koji osećaju da za njih nema mesta u novom društvu”. Ovaj predatorski instinkt dostigao je vrhunac 1965. godine, kada je, nastupajući kao da je Bog sam, počeo da govori o “novom čoveku” koga će on i njegova revolucija stvoriti.

Čeova opsesija kontrolom navela ga je da učestvuje u stvaranju bezbednosnog aparata čiji je zadatak bio da potčini šest i po miliona Kubanaca. Tokom prve polovine 1959. godine održan je niz tajnih sastanaka u Tariri, nedaleko od Havane, u vili u koju se Če Gevara privremeno povukao da bi se oporavio od bolesti. Tu su najviši vođi revolucije, uključujući i Kastra, osmislili kubansku policijsku državu. Ramiro Valdez, kome je Če tokom gerilskog rata bio pretpostavljen, imenovan je za šefa G-2, tela napravljenog po ugledu na rusku Čeku. Angel Kijuta, veteran španskog građanskog rata koga su Sovjeti poslali i koji je bio vrlo blizak sa Ramonom Merkaderom, ubicom Trockog, i kasnijim Čeovim velikim prijateljem, odigrao je ključnu ulogu u organizovanju sistema, zajedno sa Luisom Albertom Lavendeirom, koji je radio i u La Kabanji. Sam Gevara je preuzeo upravu nad G-6, telom čiji je zadatak bila indoktrinacija oružanih snaga. Invazija u Zalivu svinja, potpomognuta od strane Amerike u aprilu 1961. pružila je savršenu priliku za konsolidaciju nove policijske države. Zatvoreno je na desetine hiljada Kubanaca, i došlo je do novih masovnih egzekucija. Kao što je sam Če Gevara rekao sovjetskom ambasadoru Sergeju Kudrajvcevu, kontrarevolucionari “više nikad neće podići glavu”.

“Kontrarevolucionar” je izraz koji se primenjuje na svakog ko odstupi od dogme. To je bio komunistički sinonim za “jeretik”. Koncentracioni logori su bili jedan od načina na koje je dogmatska vlast gušila otpor. Istorija pripisuje španskom generalu Valerijanu Vejleru, upravniku Kube s kraja XIX veka, prvu upotrebu termina “koncentracija”, da bi se njome opisala politika zatvaranja masa potencijalnih protivnika – u njegovom slučaju, pristalica kubanskog pokreta za nezavisnost – u logore ograđene bodljikavom žicom. Kubanski revolucionari su vek kasnije spremno primenili tu domaću tradiciju. U početku, revolucija je mobilisala dobrovoljce za izgradnju škola i rad u lukama, plantažama i fabrikama – sve sjajne prilike za fotografisanje Čea kao radnika na dokovima, Čea kao radnika na plantaži šećerne trske, Čea tekstilnog pregaoca. Vrlo brzo dobrovoljni rad je postao malo manje dobrovoljan; prvi logor za prinudni rad, Guanahakabibes, formiran je na zapadnom delu Kube krajem 1960. godine. Ovako je Če objasnio ovu metodu zatvaranja: “Mi zatvaramo u Guanahakabibes samo one sumnjive slučajeve u kojima nismo sigurni da li neko treba da ide u zatvor… Ljude koji su počinili manje ili veće zločine protiv revolucionarnog morala… To je težak rad, ne okrutan, samo što su uslovi rada tamo teški”.

Ovaj logor je bio preteča kasnijeg sistematskog zatvaranja koje je počelo 1965. u provinciji Kamaguej, i to disidenata, homoseksualaca, žrtava side, katolika, Jehovinih svedoka, Afro-kubanskih sveštenika i drugog sličnog šljama, pod oznakom Unidades Militares de Ayuda a la Produccion, što će reći Vojnih jedinica za pomoć proizvodnji. Natrpani u autobuse i kamione, “nepodobni” bi sa uperenim cevima bili prevezeni u koncentracione logore organizovane po obrascu Guanahakabibes. Neki se ne bi nikad vratili; drugi bi bili silovani, premlaćivani ili osakaćeni; a većina bi bila traumatizovana za čitav život, kao što je pokazao potresni dokumentarac Nestora Almendroa Nepropisno ponašanje snimljen pre nekoliko decenija.

Time magazin svakako nije bio precizan kada je u avgustu 1960. godine u svojoj priči sa naslovne strane revolucionarnu podelu rada na Kubi opisao na sledeći način: Če Gevara je “mozak”, Fidel Kastro “srce”, a Raul Kastro “pesnica”. Ali, takve tvrdnje govore o tome kako je postojala percepcija da je Če Gevara odigrao ključnu ulogu u pretvaranju Kube u bastion totalitarizma. Če na početku nije bio uverljiv kandidat za ideološkog čistunca, imajući u vidu njegov boemski duh, ali tokom godina obuke u Meksiku, pa potom i u periodu oružanih borbi na Kubi, on je izrastao u komunističkog ideologa zaljubljenog u Sovjetski Savez. To je izazivalo veliku nelagodu kod Kastra i ostalih koji su, u osnovi, bili oportunisti i koji nisu birali ni sredstva ni saveznike kada se radi o osvajanju vlasti. Kada su budući revolucionari uhapšeni u Meksiku 1956. godine, Gevara je jedini priznao da je komunista i da uči ruski (čak je otvoreno govorio o svojim odnosima sa Nikolajem Leonovim iz sovjetske ambasade). Tokom oružane borbe na Kubi, napravio je snažan savez sa Socijalističkom narodnom partijom (komunističkom partijom na ostrvu) i sa Karlosom Rafaelom Rodrigezom, ključnim čovekom za konverziju Kastrovog pokreta u komunizam.

Njegov fanatizam učinio ga je ključnim šrafom u “sovjetizaciji” revolucije koja se često hvalisala svojim nezavisnim karakterom. Vrlo brzo pošto su barbudos došli na vlast, Gevara se uključio u pregovore sa Anastasom Mikojanom, sovjetskim zamenikom premijera, koji je posetio Kubu. Njemu je bila poverena misija unapređenja sovjetsko-kubanskih pregovora tokom posete Moskvi 1960. godine (bilo je to dugo putovanje tokom koga je Če Gevaru “najviše impresionirala” Severna Koreja Kim Il Sunga). Gevarin drugi put u Rusiju, u avgustu 1962. godine, bio je još značajniji, zato što je zapečatio pretvaranje Kube u sovjetsku nuklearnu predstražu. Sreo se sa Hruščovim na Jalti da bi konačno uobličili detalje operacije koja je već počela i uključivala unošenje 42 sovjetske rakete, od kojih su polovina bile naoružane nuklearnim bojevim glavama, kao i lansera i 42.000 vojnika. Pošto je svojim sovjetskim saveznicima izneo bojazan da bi Amerikanci mogli saznati šta se dešava, Gevara je dobio uveravanja da će sovjetska mornarica intervenisati – drugim rečima, da je Moskva spremna da uđe u rat.

Po biografiji Če Gevare koju je napisao Filip Gavi, on se hvalisao da je “Sovjetski Savez spreman da rizikuje sve, da uđe u nezamislivo destruktivan atomski rat, samo da bi odbranio princip”. Odmah pošto je okončana raketna kriza – i to Hruščovljevim kršenjem datog obećanja o ulasku u rat i dogovorom sa Amerikom iza Kastrovih leđa, dogovorom koji je uključivao i uklanjanje američkih projektila iz Turske – Gevara je za jedan britanski komunistički dnevni list rekao sledeće: “Da su rakete ostale, mi bismo ih, braneći se od agresije, usmerili na samo srce Sjedinjenih Država, i na sam Njujork, i sve ih upotrebili”. Nekoliko godina kasnije, on u Ujedinjenim nacijama izjavljuje: “Kao marksisti, mi smatramo da miroljubiva koegzistencija država ne uključuje koegzistenciju eksploatatora i eksploatisanih”.

Gevara se distancirao od Sovjetskog Saveza u poslednjim godinama svog života. To je učinio iz pogrešnih razloga, okrivljujući Moskvu da je ideološki suviše meka i da u diplomatiji čini suviše ustupaka – za razliku od Maove Kine, koju je počeo da doživljava kao raj ideološke pravovernosti. U poruci iz novembra 1964, njemu blizak sovjetski zvaničnik Oleg Darusenkov, citira Čeove reči: “Tražili smo od Čehoslovaka oružje, oni su nas zavlačili. Onda smo tražili od Kineza; oni su rekli “da” posle samo nekoliko dana i čak nam ništa nisu ni naplatili, tvrdeći da se prijateljima oružje ne prodaje”. U stvari, Če Gevara je bio ogorčen činjenicom što je Moskva od drugih članica komunističkog bloka, uključujući i Kubu, tražila nešto zauzvrat za veliku materijalnu pomoć i političku podršku koju im pruža. Njegov konačni napad na Moskvu desio se u Alžiru 1965. godine, na međunarodnoj konferenciji, gde je optužio Sovjete da su usvojili “zakon vrednosti”, što će reći kapitalizam. Njegov raskid sa Sovjetima, sve u svemu, nije predstavljao poklič za nezavisnost. Bio je to ideološki krik, u stilu Envera Hodže, u kome se ogleda želja da se celokupna stvarnost potčini slepoj ideološkoj ortodoksiji.

Veliki revolucionar je imao šansu da u praksi sprovede svoju ekonomsku viziju, svoju ideju socijalne pravde, i to u svojstvu direktora Nacionalne banke Kube i Odseka za industriju na Nacionalnom institutu za agrarnu reformu, gde je bio sve do kraja 1959, da bi početkom 1961. postao ministar industrije. Period u kome je Gevara bio zadužen za najveći deo kubanske privrede obeležen je gotovo potpunim kolapsom u oblasti proizvodnje šećera, neuspehom industrijalizacije i uvođenjem bonova – a sve to u zemlji koja je pre Batistine diktature bila jedna od četiri ekonomski najuspešnije zemlje Južne Amerike.

Vreme koje je proveo na mestu direktora Narodne banke, tokom koga je izdavao novčanice sa potpisom “Če”, najbolje je sumirao njegov zamenik Ernesto Betankur: “Bio je potpuna neznalica u pogledu najelementarnijih ekonomskih principa”. Gevarina moć percepcije u pogledu svetske ekonomije najbolje se iskazala na konferenciji u Urugvaju kada je predvideo da će ekonomski rast na Kubi iznositi 10% godišnje, i da će do 1980. godine tamošnji dohodak po glavi stanovnika biti veći od američkog u tom trenutku. Na tridesetogodišnjicu njegove smrti, 1997. godine, Kubanci su se hranili racionisanim količinama od 1,8 kg pirinča i 0,37 kg pasulja mesečno; 1,2 kg mesa dvaput godišnje, isto toliko sojinog mleka nedeljno i četiri jajeta mesečno.

Zemljišna reforma je oduzela zemlju bogatima, ali je prenela u ruke birokrata, a ne seljaka (dekret o tome je napisan u Čeovoj kući). U ime diversifikacije, oblasti pod poljoprivrednim kulturama su smanjene i radna snaga preusmerena ka drugim aktivnostima. Rezultat je bio da je između 1961. i 1963. godine, žetva bila smanjena za polovinu, na samo 3,8 miliona tona. Da li je zato napredovala kubanska industrija? Na nesreću, Kuba ne raspolaže sirovinama za tešku industriju, a zbog revolucionarne preraspodele, nije imala ni čvrste valute kojom bi mogla da ih kupi – kao što nije imala novca ni za osnovna potrošna dobra. Do 1963. sve nade u industrijalizaciju Kube su napuštene, i revolucija je prihvatila svoju ulogu kolonijalnog snabdevača šećerom za sovjetski blok, u zamenu za naftu kojom pokriva svoje potrebe i koju preprodaje drugim zemljama. U naredne tri decenije, Kuba će preživljavati zahvaljujući sovjetskim subvencijama koje su se kretale od 65 do 100 milijardi dolara.

Pošto je omanuo kao heroj socijalne pravde, da li Če Gevara zaslužuje mesto u istorijskim knjigama kao genije gerilskog ratovanja? Danas je dovedeno u pitanje i njegovo najveće vojno dostignuće u borbi protiv Batiste – zauzimanje grada Santa Klara posle iznenadnog napada na blindirani voz. Mnogobrojna svedočanstva upućuju na to da se komandant voza predao unapred, moguće stoga što je primio mito (Gutieres Menojo, koji je predvodio drugu gerilsku grupu u toj istoj oblasti, jedan je od onih koji su ozbiljno osporili Čeovu zvaničnu verziju o njegovoj pobedi). Neposredno posle pobede revolucije, Gevara je organizovao gerilsku vojsku u Nikaragvi, Dominikanskoj Republici, Panami i Haitiju. Sve one su neslavno poražene. Argentinskog revolucionara Horhe Rikarda Masetija je 1964. poslao u smrt ubedivši ga da iz Bolivije izvrši napad na sopstvenu zemlju neposredno pošto je u Argentini obnovljena predstavnička demokratija.

Posebno katastrofalna je bila ekspedicija u Kongo 1965. u kojoj se Če Gevara ujedinio sa dvojicom pobunjenika – Pjerom Muleleom na zapadu i Loranom Kabilom na istoku – protiv kongoanske vlade koju su podržavale SAD, uz pomoć plaćenika iz Južne Afrike i plaćenika regrutovanih iz redova kubanskih iseljenika. Mulele je zauzeo Stenlivil, ali je kasnije morao da se povuče. Dok je bio na vlasti, zaveo je teror, kako što piše V. S. Najpoul, pobio je sve ljude koji su znali da čitaju i koji su nosili kravatu. Što se tiče Če Gevarinog drugog saveznika, Lorana Kabile, on je u to vreme bio samo lenj i korumpiran; međutim, svet će devedesetih saznati da je i on mašina za ubijanje. Kako bilo, Gevara je veći deo 1965. godine proveo pomažući pobunjenicima na istoku, da bi na kraju sramno pobegao iz zemlje. Naposredno potom je na vlast došao Mobutu i uspostavio višedecnijsku tiraniju. (I u zemljama Latinske Amerike, od Argentine do Perua, revolucije koje je Če inspirisao na kraju su dovele do jačanja brutalnog miltarizma za dugi niz godina).

U Boliviji je Če bio poražen još jednom, i poslednji put. Pogrešno je procenio lokalnu situaciju. Tamo je agrarna reforma sprovedena mnogo godina ranije, vlada je poštovala mnoge institucije seoskih zajednica, a vojska je, bez obzira na nacionalizam, bila bliska sa SAD. “Seljačke mase nam uopšte ništa ne pomažu”, glasio je Gevarin melanholični zaključak iz bolivijskog dnevnika. A što je još gore, Mario Monhe – lokalni komunistički vođa koji je ponižavajuće loše prošao na izborima, nije bilo raspoložen za gerilsko ratovanje – odveo je Če Gevaru na osetljivu lokaciju na jugoistoku zemlje. Okolnosti Čeovog hvatanja u klancu Juro, neposredno posle susreta sa francuskim intelektualcem Režisom Debreom i argentinskim slikarom Kirom Bustosom (obojica su uhapšeni pošto su napustili njegov logor), pokazuju koliko je cela bolivijska ekspedicija bila amaterski poduhvat.

Gevara je svakako bio odlučan, hrabar i brz kada je trebalo organizovati život na vojničkoj osnovi na teoritorijama pod njegovom kontrolom, ali ipak on nije bio general Giap. U knjizi Gerilsko ratovanje on prihvata učenje da narodna vojska može pobediti regularnu vojsku, da nije neophodno čekati na prave uslove zato što pobunjenički foco (mala grupa revolucionara) može stvoriti te uslove, i da se borba prvenstveno mora voditi po selima i provinciji. (U njegovim preporukama za gerilski rat ženama je rezervisano mesto kuvarica i bolničarki). Međutim, Batistina vojska nije bila vojska, već korumpirana skupina bandita bez mnogo motivacije i organizacije, a gerila focos je, sa izuzetkom Nikaragve, svuda redom završavala u katastrofalnom porazu, dok je, s druge strane, za poslednje četiri decenije Latinska Amerika postala 70% urbana. Če je i u ovoj stvari grešio.

Poslednjih nekoliko decenija XIX veka Argentina je bila druga na svetu po brzini privrednog rasta. U poslednjoj deceniji tog veka, argentinski radnici su imali veće realne nadnice od radnika u Švajcarskoj, Nemačkoj ili Francuskoj. Do 1928. Godine ona je bila dvadeseta u svetu po bruto domaćem proizvodu per capita. To sve je u velikoj meri delo Huana Bautiste Alberdija.

Kao i Gevara, i Alberdi je voleo da putuje; kao četrnaestogodišnjak on je kroz pampe i pustinje peške putovao sa severa na jug, sve do Buenos Airesa. Kao i Gevara, Alberdi se suprotstavio tiraninu, u njegovom slučaju Huanu Manuelu Rosasu. Kao i Gevara, Alberdi je imao prilike da utiče na revolucionarnog vođu koji je došao na vlast – Husta Hozea de Urkiza koji je 1852. godine uklonio Rosasa. Kao i Gevara, Alberdi je putovao svetom kao predstavnik nove vlasti i umro je u inostranstvu. Ali za razliku od starog i novog miljenika levice, Alberdi nikada nije ni mrava zgazio. Napisao je knjigu koja je 1853. godine poslužila kao osnov za Ustav koji ograničava uticaj vlade, omogućava otvorenu trgovinu i obezbeđuje vlasnička prava, čime je započeo period od 27 godina velikog prosperiteta. On se nije mešao u stvari drugih država i suprotstavljao se ratu svoje zemlje sa Paragvajem. Njegov lik neće krasiti stomak Majka Tajsona.


Nisam najbolje ispratio - ti si onaj obožavatelj Džejmsa Bonda?

Inače, ima u onom govoru Harolda Pintera jedan deo o Nikaragvi, sandinistima i uticaju tvojih govnara iz SAD. Preslušaj to.
bene_geserit bene_geserit 20:48 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

Kapitalizam je u južnoj Americi napravio pogrom u rangu genocida

Kakvo tupljenje, pa između 15 i 18 veka si imao tranziciju od feudalizma ka kapitalizmu. Što nisi rekao da je feudalizam u južnoj Americi napravio genocid, bilo bi podjednako besmisleno ?
Če Gevara je mala beba u poredjenju sa masovnim žrtvama kapitalizma, najokrutnijeg poretka u istoriji čovečanstva.

Na stranu to kakav je kapitalizam, ali zbog čega slavite zlikovca i kačite mu slike na zid ?
freehand freehand 20:54 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

bene_geserit
Kapitalizam je u južnoj Americi napravio pogrom u rangu genocida

Kakvo tupljenje, pa između 15 i 18 veka si imao tranziciju od feudalizma ka kapitalizmu. Što nisi rekao da je feudalizam u južnoj Americi napravio genocid, bilo bi podjednako besmisleno ?
Če Gevara je mala beba u poredjenju sa masovnim žrtvama kapitalizma, najokrutnijeg poretka u istoriji čovečanstva.

Na stranu to kakav je kapitalizam, ali zbog čega slavite zlikovca i kačite mu slike na zid ?

Đe si Bene? Izgleda da si prskočio onaj Gardijanov klip o Guantanamu, baštamo negde gde si se rasprdeo o Kubi. A ima i gorih, ako te ne mrzi da guglaš.
Mislim, ako te interesuju sve te pizdarije o izuzimanju iz pravnih okvira, protipravnom zatvaranju, mučenjima i slično za velike bele dečake antikomuniste.
vrabac_onaj vrabac_onaj 21:53 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

bene_geserit

Na stranu to kakav je kapitalizam, ali zbog čega slavite zlikovca i kačite mu slike na zid ?


Pa jebiga, zlikovci su seksi.
Oduvek bili.
bene_geserit bene_geserit 21:59 10.10.2021

Re: kileri i brendovi

Gardijanov klip o Guantanamu

Takvo đubre kao što je Gardijan ne čitam.
Ne treba mi Gardijan za razumevanje priče o Guantanamu.
I naravno da sam za to da se isti zatvori a oni koji su učestvovali u pravljenu toga i mučili ljude tamo procesuiraju (što naravno neće da se desi).
I svakako nisam stavio na zid sliku Guantanamu sa natpisom malo su vas ubijali, što bi bio pandan stavljanju slike onog zlikovca Čea na zid.
predatortz predatortz 08:10 11.10.2021

Samit

Nedelja i svi su tu...

Da je Džej živ, pa da zapevamo!
kamilo_emericki kamilo_emericki 21:57 11.10.2021

Re: Samit

KOME LAVROV DA SE PRAVDA? Na čemu se temelji “moralna superiornost” Zapada u BIH? Na Nizozemcima u Srebrenici? Barryevim amandmanima? Embargu u ratu? Isilizaciji zemlje I podršci proteroristima iz SDA?
11. listopada 2021.
Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov odbacio je u nedjelju tvrdnje pojedinih dužnosnika međunarodne zajednice da se Moskva pokušava miješati u unutarnje stvari zemalja zapadnog Balkana kako bi ostvarila svoj utjecaj u regiji, ustvrdivši da Moskva sa svima ima odnose koje se temelje na uzajamnim interesima.

Stanimo sada na ovoj optužbi prema Rusiji.

Je li se Austrija, Njemačka, SAD, Turska, pravdaju Rusima, ili nama, na optužbe da se miješaju u unutarnje stvari naše zemlje? I tko smije njih optužiti za igranje našim sudbinama ne samo posljednjih 30 godina nego znatno znatno duže. Od SanStefanskog mira, kada su Rusi potjerali Osmanlije s ovih područja, mira koji je oboren, pa preko projektiranja Prvog Svjetskog rata, Drugog svjetskog rata, sve redom projekata koje su tu dovezli Austrija, Italija, Njemačka, pa sve do danas.

Je li nekakav ruski Escobar prošlog tjedna hodao po BiH i prijetio izabranim političarima naših naroda ili je to bio američki političar?

Je li Barryeve amandmane, Alijanse i pljačkaške Platforme nametnuo Rus ili netko drugi?

Je li javne TV emitere u BIH komunistima predao Putin ili US ambasada i Europske zemlje?

Je li Radio Slobodnu Europu u Pragu , totalitarnim komunistima u Pragu, predala US politika ili Rusija?

Doista šteta je što Rusija dopušta ovakav stav sebi. Da se pravda našim kolonijalnim silama. Onima koji su se u Srebrenici ponašali kao da ništa ne vide. Onima koji su bili za embargo na oružje dok je Milošević okupirao naše kuće, Onima koji su poništili Dayton koji su morali jamčiti. Onima koji smatraju da smo i danas njihov europski i američki Guam.

Rusija nas barem takvima nikada nije smatrala. Smatrali su nas svojom braćom ravnopravnom sebi.

Ako je itko ojačao respekt Rusije u očima BH naroda, posebno Hrvata, naroda Petra Hercega, to su bile EU i USA politike. I neka se ne čude Ameri, danas bi u Hrvata na izborima nadmoćno pobjedu odnijela proruska, antiamerička i antieuropska stranka. Upravo zahvaljujući blesavom, gotovo idiotskom ponašanju US ambasadora u BIH koji su tu bili prije trenutnog.



Petar Herceg Tomić, US nacionalni heroj, da se ponovno rodi, ostao bi šokiran. Da je znao da će jedno stoljeće nakon njegove smrti, njegova druga domovina, USA, za koju je život dao, potirati prava njegovog naroda u BIH, pitanje je bi li ginuo za Ameriku. Ili za Rusiju.

Rusi su na ove prostore donijeli mir i odavde odbacili ropstvo osmanskog kalifata. Podržali su Hercegovački ustanak i pomogli nam da porazimo Osmanlije.Toliko su porazili Turke da su ih pred samim Istanbulom prisilili da potpišu nezavisnost Srbije, Crne Gore, Bugarske, Grčke pa i same BIH koja je dobila takvu široku autonomiju, autentičnu, prvu put u povijesti, kakvu nikada prije srednjeg vijeka nije imala.

Tako je nastao SanStefanski mir. Koji je značajno ojačao nezavisnost slavenskih zemalja na Balkanu. Vidjevši to, UK i Austrinanci, tražili su da se ugovor poništi, te su vratili Osmanlije u igru , a potom anektirali BIH. U kojoj će potom projektirati Prvi svjetski rat, potom u nju za par desetljeća kasnije dovući i WW2.

Od tada u BIH nadziru naše sukobe i siju kaos.

Oni Eurpljani, koji su poništili San Stefanski mir, izboren našom i ruskom mukom, a potom si uspostavili geopolitičku branu, Berlinskim Kongresom prema Rusiji, zavjesu prije svake zavjese, pri čemu su nama namijenili ulogu topovskog europskog mesa protiv Rusije, nama koji smo se tek bili oslobodili 400 godina ropstva, izranjavanim nacijama Balkana, istreljebnima, svedenima na ostatke ostataka, preživjelim žrtvama turskog genocida i elitocida, koji su Turci pri kraju kalifata počinili i nad Bošnjacima. Takvi Europljani koji to zaboravljaju, sigurno nam nisu prijatelji. I nemaju nikakvo moralno pravo moralizirati Rusiji ima li utjecaja tu ili nemaju.

S obzirom na povijest konc logora Europe, koje je ovdje nakon Osmanlija nastavila osnivati, s obzirom na sve moguće atentatore koje su osmislili, fašističke stranke koje su nam instalirali, s kojim pravom ta ista Europa bilo kome tu drži moralne lekcije?

Rusija je tu nekoliko puta gasila zlo koje je Europa posijala. Frankovci nisu poslani od Rusije nego iz Austrije. Musolini nije bio Rus. Nije ni Hitler. Ni u Srebrenici Unproforci nisu bili Rusi. Inzko nije bio Rus nego austrijskoturska plaćena politička ljuštura od čovjeka. Vance i Owen, potpaljivači rata, nisu bili Rusi.

Prema tome, kome oni to i u čije ime, i čime su nas to zadužili?

Osim visokim kamatama europskih banaka.

U državi BIH u kojoj niti jedne ruske banke nema.



Citirano iz današnjeg portala POSKOK.info
predatortz predatortz 22:12 11.10.2021

Re: Samit

Citirano iz današnjeg portala POSKOK.info


Pazi Latine, sad bi sa nama zastave da vežu kad su domaćinski popušili nakon vezivanja sa Alijom.

Da, biće to velika žaba koja se mora progutati na putu do cilja. "Građanska Bejhaaa", zapravo paravan za situaciju u kojoj bi islmisti imali većinu ako se ukine nacionalni konsenzus, ne odgovara ni nama, ni njima.

Inače, sve napisano u članku stoji.

vrabac_onaj vrabac_onaj 22:19 11.10.2021

Re: Samit

predatortz
Citirano iz današnjeg portala POSKOK.info


Pazi Latine, sad bi sa nama zastave da vežu kad su domaćinski popušili nakon vezivanja sa Alijom.

Da, biće to velika žaba koja se mora progutati na putu do cilja. "Građanska Bejhaaa", zapravo paravan za situaciju u kojoj bi islmisti imali većinu ako se ukine nacionalni konsenzus, ne odgovara ni nama, ni njima.

Inače, sve napisano u članku stoji.



Posetih sad taj poskok.info ...
Brate, sve go ludak, ukljucujuci komentatore, njih narocito.
predatortz predatortz 22:37 11.10.2021

Re: Samit

Posetih sad taj poskok.info ...
Brate, sve go ludak, ukljucujuci komentatore, njih narocito.


Čitaj komentare na Klix.ba, pa ćeš da vidiš koliko je kod naših dragih komšija iz multietnićkog Saraj'va živ duh 13. SS Handžar divizije.
Neverovatno koliko patološki mrze sve što je srpsko, osim par ovdašnjih kvislinških organizacija i korisnih idiota. Njih preziru, ali su svesni da rade za njihovu stvar, pa bi ih poklali u poslednjem turnusu.
magnus magnus 05:49 12.10.2021

Re: Samit

Posetih sad taj poskok.info ...
Brate, sve go ludak, ukljucujuci komentatore, njih narocito.
grješiš malo
ima tu i dobrih stvari. recimo jedan od glavnih likova tu je Ivan Šušnjara aka Nikola Zirdum na Fejsu ili Jan Palach na twiteru. čovjek koji se ozbiljno uhvatio deuštašizacije u hercegovaca ,ali i razbijanja mitova o franjevcima i vračanju normalne rkc u hercegovinu. čovjek koji ozbiljno svata opasnost od islamizacije i neo osmanizacije beiha . razbija fašističke floskule gradžanske beiha ovdje toliko mile nekima
magnus magnus 05:55 12.10.2021

Re: Samit

Jan Palach
@nikollayzird1
·
30. ruj
kad biste morali birati pripojenje HB nekoj od zemalja na što biste prije pristali?
Bošnjačkoj republici
15%
Rusiji
23,3%
Crnoj Gori
20%
Srpskoj
41,7%
60 glasova
·
Konačni rezultati
magnus magnus 05:56 12.10.2021

Re: Samit

Jan Palach
@nikollayzird1
·
30. ruj
Na šta se furaju patrioti u BIH?
Na sultane.
Koje su im najdraže serije?
Turske.
Što im je Erdogan?
Predsjednik.
Na šta se fura "radnička inteligencija" u BIH?
Na begove.
Kako vrijeđaju ostale?
Zovu ih kmetovima
bene_geserit bene_geserit 03:58 13.10.2021

Ja samo da se pohvalim

kako smo u prošlonedeljnim libtard ludostima ipak pobedili, mada su se drugovi iz Čikaga trudili da nas nadmaše.

Njusomovi (guverner Kalifornije) uradci od prošle nedelje:
- doneo je zakon kako štandovi sa igračkama za decu, moraju da imaju deo za decu nedefinisanog pola (gender-neutral toy section) u nekom ekstremno kratkom roku (2 godine)
- doneo je zakon kako ništa što radi na benzin ne sme da se koristi (tipa kosilice za travu i svašta drugo što koriste lendskejperi i baštovani, motorne testere i sl.) opet u nekom ekstremno kratkom roku (2 godine)

Sa druge u oštroj borbi za prvo mesto, u Čikagu gradonačelnica Lightfoot-a je uspela da:
- u The Art Institute of Chicago otpusti 122 volontera (visoko obrazovana, koji volontiraju 10 i više godina u Muzeju) zato što nisu bili dovoljno diverse (čitaj uglavnom su bile bele tetke), i umesto njih uposli diverse skupinu plaćenih radnika. Izgleda da imaju višak para u Čikagu, što se ne bi reklo ako se pogleda koliko su underfunded fondovi penzija državnih službenika (tj. na korak su od bankrota).
- Lightfoot je odlučila, javno objavila i sprovela u delo da daje intervjue samo ne belim novinarima (za šta je popila tužbu)
freehand freehand 07:51 13.10.2021

Re: Ja samo da se pohvalim

bene_geserit
kako smo u prošlonedeljnim libtard ludostima ipak pobedili, mada su se drugovi iz Čikaga trudili da nas nadmaše.

Njusomovi (guverner Kalifornije) uradci od prošle nedelje:
- doneo je zakon kako štandovi sa igračkama za decu, moraju da imaju deo za decu nedefinisanog pola (gender-neutral toy section) u nekom ekstremno kratkom roku (2 godine)
- doneo je zakon kako ništa što radi na benzin ne sme da se koristi (tipa kosilice za travu i svašta drugo što koriste lendskejperi i baštovani, motorne testere i sl.) opet u nekom ekstremno kratkom roku (2 godine)

Sa druge u oštroj borbi za prvo mesto, u Čikagu gradonačelnica Lightfoot-a je uspela da:
- u The Art Institute of Chicago otpusti 122 volontera (visoko obrazovana, koji volontiraju 10 i više godina u Muzeju) zato što nisu bili dovoljno diverse (čitaj uglavnom su bile bele tetke), i umesto njih uposli diverse skupinu plaćenih radnika. Izgleda da imaju višak para u Čikagu, što se ne bi reklo ako se pogleda koliko su underfunded fondovi penzija državnih službenika (tj. na korak su od bankrota).
- Lightfoot je odlučila, javno objavila i sprovela u delo da daje intervjue samo ne belim novinarima (za šta je popila tužbu)

U komunizmu toga nije bilo dobri moj Bene. Dobro, bilo je ključeva ali nisu izmišljali nove ne-polove i muškarci nisu rađali decu... Mislim da je ljubav prema Titu fer cena da ti ostanu mama i tata.
vlad_aleksh vlad_aleksh 09:44 13.10.2021

Зашто?

Зашто се форсира само комунизам?
Било је толико разноликих система управљања и идеологија у историји. И сваки систем је имао и има своје присталице.
Родовска заједница сакупљача плодова - обезбеђује здрав живот са нултом толеранцијом за загађење животне средине.
Робовласнички систем - искључује могућност несташице хране и смештаја за робове.
Феудализам - могућност кметова да обрађују земљу великаша док су ови на фронту.
Капитализам - приватна иницијатива рудара у приватним рудницима.
Фашизам - приватна иницијатива рудара у приватним рудницима који су под надзором државе.
Комунизам - иницијатива рудара у државним рудницима.
Националсоцијализам - стабилна снабдевеност гасом.
Не знам шта Клаус Шваб мисли о свему овоме?

P.S. Ах, да, умало да заборавим - онтогенеза је брзо и кратко понављање филогенезе.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana