(gošća : Alava)
Kada je Srđan Mitrović objavio tekst „Odgovori dece u beogradskim vrtićima“ tih dana sam se ubila tražeći ovu knjigu. Dobila sam je kao poklon razrednog starešine za odličan uspeh i primerno vladanje u V ili VI razredu. Bila je negde zaturena, a pošto sam se pre tri dana preselila, u selidbi sam je konačno pronašla. I sada je poklanjam vama.
„Okreni jastuk“ je zbornik rukopisa dece iz Doma za decu i omladinu bez roditeljskog staranja „Spomenak“ u Pančevu. Tekstovi koji se ovde mogu naći prikupljani su tokom sedam godina postojanja Knjigrališta, jedne od radionica u Domu.
„... i šibaj za Pančevo u dom“
- Nisu znali gde da me stave pa su me stavili u dom. (Stevica)
- Jednoga dana došli su po mene iz socijalnog i rekli mi da spremim stvari. Nisam imao nikakve stvari. Nije pomoglo. (Sava O.)
- Ja sam došao u dom zbog bezbednosti, zato što mi je tata u bolnici, a mamu nemam. Ja sam se osećao prvog dana u domu lepo, a tog dana sam se uplašio Ferike. I moja sestra, Jelena, je u domu isto kao i ja, samo se ona nije uplašila Ferike.
- Deda je plakao zato što Jelena opsuje babi mater. Kada baba spomene tatu, Jelena zapuši uši. Isto i za mamu. Tata je mnogo pio i mamu je tukao svako veče jer popije litar konjaka a on je čiraš i sada je u bolnici u Kovinu. On je skoro pod ključem i kada negde ide ipak ga pretresu da ne bi pobegao kao što ima običaj. Tamo mogu da gledaju televizor i da igraju loto u trpezariji. I u sobama im je lepo, imaju po šest kreveta. Kroz prozor se vidi ulica i prolaznici i kiosk. Ja nisam bio tamo. (Mirko)
- Ja kad sam bio Mađar nisam znao da govorim na naš jezik pa jednog dana sam bio u zabavište baba me prevarila rekla je da če mi kupi sok pa su me strpali u kola i šibaj za Pančevo u dom. (Robert Kojadinović - Robert je do svoje pete godine bio na porodičnom smeštaju u Skorenovcu, kod Kovina, u porodici mađarske narodnosti, i otuda: „Kad sam bio Mađar“)
- U životu je najgore kad te stave u dom a zatim majka uzme jednog sina a drugog stavi u dom a mene šta briga meni je dobro u domu. (Milan Jovanović)
- Često se pitam zbog čega sam kako sam dospeo u dom. Možda bi umeo neko da mi objasni. Možda je videla neka ptica koja je slučajno proletela tuda. Možda pas koji je bežao tuda dok su ga gađali kamenjem. Možda me je neko gledao dok sam odlazio. Voleo bih nekog od svojih da upoznam ponovo. (Nikola Dimitrov)
- Ima jedan razlog ja sam morao da idem u dom jer nisam bio dobar a i baba nije imala sa čime da me hrani jer je morala za sebe da ima hrane a i morala je da ide u Nemačku kod njene ćerke da vidi unuku par meseci zato sam ja otišao u dom. (Robert)
- Jedva čekam da izađem iz doma, jer onda ću, mislim ako dotle ne zaglavim u krušku, biti pored sestre i majke, jer ulica će uzviknuti iz sveg glasa STIGAO JE, STIGAO! (Goran Petković)
- Meni je lepo u domu a nekad, kad se setim nečega, sasvim tužno i onda me tera da zaplačem i da tugujem. Jednom ili dva puta kada sam bio u školi ja sam se setio nečega učiteljica mi je rekla proći će to. (Robert Krnić)
- Najviše želim da izadžem iz doma nigde me niko ne pušča tražim da idem na sporski centar ne može tražim da idem u parkič ne može pa gde onda može zna se nigde ne može. (Robert Kojadinović)
- Tuga je kad nekom dođe majka i odvede ga kući. Zato što ga posle vrati. (Aleks)
- Zdravo deda i zdravo baba. Evo da vam se javim da sam dobro. Dođi deda sutra ujutro po mene. Mnogo te volim deda molim te deda. Mnogo sam plakao za tebe deda deda. I za tebe baba evo i sada plačem dok pišem. Dovedi me kod tebe preko zime preko raspusta tvoj unuk (Cupinger Aca)
- A ja bi sada voleo da vidim majku jebo bi joj mater zato što me neće da obiđe. (Robert)
- Kad bi majka došla prvo bi razgovarala sa direktorkom i platila bi troškove za koje se brine centar za socijalni rad. Majku bih upoznao sa svojim vaspitačem, pa bi vi, nastavniče, upoznali ko sam šta sam. (Aleks Zupinger)
- Mislim da druga deca misle da smo mi iz doma razbojnici. A ja mislim da to nije tačno, mada je i tačno, ali oni ipak misle naopako. Kad bi došli videli bi da je kod nas sve živo i čilo. Pa još kad bi došli kad slavimo rođendane, pričali bi posle sve do kuće lepo. Možda bi nas i sanjali. (Krsta Matić)
- Deca koja nisu iz doma gladuju, a neki ne gladuju. Mi ne gladujemo. Deca koja nisu iz doma gladuju nemaju da se obuku idu bosi. Mi imamo rođendane. Slavimo novu godinu. Mi bacamo hranu a oni gladuju. (Marija Pribelja)
- Neki ljudi upotrebljavaju i zlonamerne reči za nas decu. Ja ne znam zbog čega nas tako nazivaju jer mi nismo krivi za to. Evo primera moja bivša nastavnica srpskohrvatskog govorila je za nas jako ružne reči i da smo kopilad. A ja ne znam zbog čega sve to nama na vrat. (Nenad Škarić)
- Zašto da me vređaju ja nikog ne vređam jer to me ponižava i čini me slabim. I ja volim da lutam svetom a ne da me drže zavezanog za nešto što me grize. Umem i ja da porastem pa da naplaćujem. (Aleks Zupinger)
- Imaju oni i dobrih i loših strana. Neki od njih nemaju krov nad glavom niti dnevni obrok. Neki uživaju u raskoši pa im ni to nije dosta. Oni imaju sve, a ništa im nije potrebno. Oni imaju sve, a ja imam više od njih. Oni ležu i bude se u sobi punoj užasnih postera i slika, a ja sa svoja tri druga. (Dane Šepa)
- Ne znam zašto deca kradu možda zato što su željna. Oni kada kradu dogovore se da ih niko ne vidi i približidu se kod hrane i maznu i pobegnu. Ja kad nešto maznem ja stavim u gaće. I tako maznem veliku čokoladu i smažem. Tako kada završim posao miran sam kao buba. (Duško Paunov)
- Moja je najmanja krađa kada sam ukrao pile. Odno sam ga kući to je bila najmanja krađa. Moja je najveća krađa kad sam ukro debeloj babi lubenicu i dinju. Odno sam ih u žbune i pojeo pola lubenice. Batine sam dobio i za lubenicu i za dinju. (Duško Paunov)
- Moja je zadnja kradža kad sam maznuo eurokrem tetka je kucala sa mašinom a ja sam se prebližio ko lisac pa ona je bila sto posto da vam kažem zdrikava nije me videla a ja strpao eurokrem u džep i furaj u dom. (Robert Kojadinović)
- U ovoj državi zakon važi jedino kada domci obiju trafiku. (Sava Obradović)
- Smeh se retko kad vidi na dečijem licu na njegovom licu se može samo videti izraz tuge. Deci samo smeha treba smeh bi trebao da vlada. Ja ću se smejati dokle god budem mogao i koliko god budem mogao. (Saša)
- Kako se filmski ljubi ? Filmski se ljubi kada ženska ga vuče pod jezik i kaže mu ajlaviju stoko jedna. (Duško Paunov)
- Moj drug Ekser i ja se odlično slažemo. Jednom drugom pomažemo. Ekser kad muva ženske ja sam mu poštar. Nije samo to ja sam menađer. Ja kad porastem biću pravi mangaš. Uvek kad treba da muvam ženske ja sam tu zato me zovu mali Hamza. Jer ćale je veliki Hamza. (Hamza)
- Moj najveći neprijatelj je Sava O. Ja kada imam kolače on mi uzme i ne da mi. Ti da jedeš, a ja da čeznem gladan, Savo O, neprijatelju jedan šugavi, ubico. (Duško Paunov)
- Ja mislim da batine nisu za decu nego za odrasle zato što nisu vaspitani dobro pa su im deca uvek kriva. (Radovan Grastić)
- Najsmešniji je nadimak u domu kalnilizacija. Ga zovu tako što piša u krevet. (Ivan Gan)
- U dom najjače može da prdne Andraš. Jer kad ima pasulj on se prejede. Onda dođe kod nas i kaže: mogu li da dobijem reč? Onda mi furnemo. (Krsta Matić)
- Vaspitači kažu da će se sve jednog dana preokrenuti. Dom će biti mali a ja veliki i biće mi žao. (Steva Stojanov)
- To me naučio Pera Blitva. Pre nego što legnem da spavam da okrenem jastuk naopačke da ne bih sanjao majku. Međutim, ne pomaže. (Saša Aleksić)
update : Kakvi to ljudi žive ovde ?