Društvo| Kultura| Literatura| Politika| Život

Savršen antitalenat za sreću, odlomci

Nebojša Milenković RSS / 23.11.2021. u 11:59
 
"Savršen antitalenat za sreću", Erotsko-psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021. 
 
Tačno tri meseca i devetnaest dana po Ana Marijinom nestanku, na vratima moje kancelarije pojavio se vitalni starčić, s tankim, negovanim brčićima, na pragu osamdesetih, u iznošenim cipelama i malkice pogužvanom, dva broja većem kariranom sakou kog je, očito, oblačio samo za specijalne prilike. U desnoj ruci nosio je prvo izdanje mog Famoznog bicikliste, a levom, čvrsto ga stežući za plastičnu ručku, cimao ogroman tamnocrveni kofer na točkiće, koji je do četvrtog sprata dovukljao pešice (iako je zgrada imala lift), što sam rekonstruisao po lupnjavi sa stepeništa koja je, poput zvučne prethodnice, najavila njegov dolazak:
– Jeste li vi Igor Basarić?
– Da, izvolite...
– Nemojte pogrešno shvatiti, gospođica je uvek bila tako ljubazna i draga, ali stan više ne mogu da joj čuvam...
– Molim vas, budite konkretniji. – Dužna je već četvrtu kiriju te sam morao ući u stan i detaljno pregledati njene stvari, ne bih li pronašao nekog ko je poznaje. Mislim, naravno, na gospođicu Ana Mariju...
 
Zamolio sam da pričeka dok skoknem do bankomata, kako bih mu isplatio zaostale kirije – praktično otkupivši kofer kog je, očito, po svaku cenu hteo da se reši. Upadljivo je oslovljavajući u prošlom vremenu, stanodavac je izrazio bojazan da je gospođica nekako povezana sa Zemunskim klanom, te je i kofer s njenim stvarima držao za krajnje riskantan dokaz koji bi njega lično mogao uvesti u opasne probleme...
 
Ni sâm ne mogu dokučiti na koji su način Ana Marijina i sudbina ubijenog premijera povezani – ali nekakva veza svakako postoji. Od prijateljice koja radi na B92, pokušao sam saznati ima li u priči o atentatu skrivenih detalja, koji bi mi ukazali na bilo kakav trag:
– Znaš li je li u atentatu eventualno pogođen još neko?
– O bože i vi pisci, pa na svim vestima možeš čuti kako je ranjen i telohranitelj Veruović.
 – Ne mislim na telohranitelja, to znam i sâm, zanima me je li stradao još neko od civila? Konkretno, jedna žena. Mlada. Oko tridesete...
Internom istragom, vođenom u sopstvenoj glavi, potcrtavajući podudarnosti, shvatao sam kako su oboje bili taoci hroničnog izostanka društvene normalnosti. Kad god bismo, šetajući gradom, naleteli na grafit „Mladić srpski heroj!“, obuzimali su je napadi besa:
– Ali KAKO MOGU da pišu takve stvari? Herojstvo nije zločin!
Govorila je, ne vodeći računa da li neko sluša, niti kakve reakcije proizvodi. Neprijatnosti je nisu plašile. Štaviše, kao da ih je priželjkivala – pošto je svaki put imala spremne odgovore. Jednom joj se, dok smo na Zelenom vencu čekali bus, da se prebacimo do Muzeja savremene umetnosti, stariji gospodin, nimalo prijateljski raspoložen, akcentom očito njen zemljak, usprotivio kontrapitanjem:
– Kako možete da pričate takve gluposti!? On je ipak pripadnik našeg naroda.
– Ne, on je pripadnik naroda zločinaca! Uostalom, ako je heroj, zašto se onda krije kao baba, umjesto da se suoči s posljedicama vlastitog „herojstva“?
Iskoristivši sagovornikovu zatečenost, spremno je razvila tezu kako na Balkanu samo zločin predstavlja konstantu – te da su, za razliku od unesrećenog naroda, zločinci krajnje solidarni:
– I Šešelj, i Arkan, i Mladić, i Naser Orić, i general Gotovina, i Ćelo, i Caco, i Batko, i vojnici HVO koji su srušili Stari most – svi su oni pripadnici jednog istog naroda. Naroda zločinaca!

... Sve oko mene odisalo je zloslutnom simbolikom – čak i pesma Vlade Divljana, što se s razglasa vrtela već treći put:
Ceo život čekam na tebe
sedim sam i gledam u sebe
mislim sad, pitam se gde si ti...

Vidno uzrujan, u jednom trenutku konobar je prekinuo muziku. Zamolivši nas da napustimo lokal, plačnim glasom promucao je kako su pucali na Zorana Đinđića i da je on verovatno mrtav. Telo mi je namah zaposela ona vrsta skamenjenosti o kojoj mi je godinama pričao otac, navodeći kako do najsitnijeg detalja može rekonstruisati gde je bio, šta je radio i kako se osećao u trenutku kad je čuo za atentat na predsednika Kenedija. Sahrana ubijenog premijera nedvosmisleno je potvrdila da su ovde reformatori najpopularniji onda kad su mrtvi. U njegovu pogrebnu povorku slila se ona Srbija koja se nije opraštala samo od Zorana Đinđića – već i od svojih dotadašnjih života, uludo protraćenih u zemlji u kojoj ništa nije obezvređeno koliko je to ljudski život. U toj, gotovo milionskoj masi, bilo je i griže savesti jer smo ga pustili da se sa Srbijom mraka – što već decenijama poput metastaza izjeda naše živote – bori sam. Mi smo, za to vreme, imali preče stvari: dovršavali roman, pripremali predstavu, šetali kuče, renovirali stan, kupovali kola, tražili bolji posao... Svako od nas nalazio je savršen alibi da ne bude na pravoj strani, nesvesni da se, u društvima kao što je naše, takva prilika pruža jednom u sto godina. Na neki način svi smo saučesnici – ako ne u samom ubistvu, onda u stvaranju klime kojom je ono postalo moguće.
 
Plačući za Zoranom Đinđićem, mi smo, zapravo, plakali nad sobom. Nad propuštenim šansama. Plačući za Đinđićem, plakali smo i nad Srbijom jednomišljenika koja mu nikad nije oprostila što je bio toliko drugačiji – ovde gde se svaka individualnost tretira gore nego zločin. Za razliku od ostalih smrti, kod kojih rutinski konstatujemo da nakon njih više ništa neće biti isto – ovaj put plakali smo zbog svesti kako će, s Đinđićevom smrću, u Srbiji sve ostati beznadežno isto. Već za koju nedelju ili mesec većina ovih ljudi više neće biti ovde – a dojučerašnju domovinu nastojaće da zaborave, temeljno, kao što se zaboravlja teška bolest koju ste s mukom savladali. Živeći u uređenim društvima, što dalje odavde, trenutak Đinđićeve smrti postaće im orijentir uz pomoć kog će nepogrešivo locirati momenat u kom su rešili da zauvek odu – kad se i zemlja u kojoj su rođeni nepovratno udaljila od svake normalnosti. Živeći u lošoj večnosti, iz koje je snajperskom preciznošću likvidirana nada, s neskrivenom setom, ubijenog premijera sećaćemo se kao svetlog incidenta. Ugašene komete. Propuštene prilike koje – kao narod i kao pojedinci – očito nismo bili dostojni.
 
 Beogradska promocija romana - 8.decembar u 19 u UK Parobrod, o knjizi govore: Dragan Velikić, Dragana Bošković Kovačević, Marko Oljača i autor.
Razgovor vodi: Katarina Lazić 
 
 

Atačmenti



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

shmoo shmoo 12:37 23.11.2021

Балканске константе




По којој цени се књига може купити у малопродаји?


EDIT: У првом налету читања наслов блога (а видим после и књиге) прочитао сам као "Савршен атентат за срећу".

Мозак је чудо, колико год да га свако од нас има.


Nebojša Milenković Nebojša Milenković 13:07 23.11.2021

Re: Балканске константе

У првом налету читања наслов блога (а видим после и књиге) прочитао сам као "Савршен атентат за срећу".

Niste jedini. A, zapravo, ni taj drugi naslov suštinski uopšte nije netačan.


По којој цени се књига може купити у малопродаји?


Zvučaće glupo - ali iskreno rečeno ne znam - mislim da cena zavisi i od knjižare u kojoj knjigu kupujete. Svakako vam je najjeftinije da knjigu kupite direktno od izdavača:
[url=https://akademskaknjiga.com/katalog/savrsen-antitalenat-za-srecu-erotsko-psiholoski-triler/][/url]

Tamo je 790 dinara - ako ste kojim slučajem iz NS najbolje da do AK odete lično (Bul.M.Pupina 22) možda vam daju i dodatni popust


shmoo shmoo 13:27 23.11.2021

Re: Балканске константе

Nebojša Milenković

Svakako vam je najjeftinije da knjigu kupite direktno od izdavača


Хвала.

Још битнија информација је где се књига може набавити.

А није Неопланта далеко, поготово када се крене Романтиком у један леп једнодневни излет и шетњу српском Атином.


A, zapravo, ni taj drugi naslov suštinski uopšte nije netačan.



Да, зато и рекох да је мозак чудо. Сам он ради како му се находи и требује, а не како му се каже.


П.С. - Када је пуцано на Ђинђића и када су потом јавили да се упокојио у болници, читаво поподне сам понављао мантру:"Само да систем издржи, само да систем издржи... Да не буде масовно крви по улицама... Само да систем издржи..."

Кажу ми упућени који то прате да су само Ђинђић и Кенеди убијени у атентату из пушке јер је то врло тешко извести и иза тога мора да стоји читава војничко-обавештајна припрема и организација самог атентата што је прилично компликовано извести, а да информације о припреми негде не процуре.

Рецимо, на де Гола су покушали ко зна колико атентата од којих је један број био и из пушке.

И ниједан није успео.

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 15:38 23.11.2021

Re: Балканске константе

A možete i 2.decembra (dodao sam info) doći na promociju u UK Parobrod ⚓
shmoo shmoo 21:33 23.11.2021

Re: Балканске константе

Nebojša Milenković
A možete i 2.decembra (dodao sam info) doći na promociju u UK Parobrod ⚓





macak_tosa macak_tosa 12:48 23.11.2021

Dilema.

Da li je Ana Marija trebalo da se piše Anamarija?
shmoo shmoo 12:53 23.11.2021

Re: Dilema.

macak_tosa
Da li je Ana Marija trebalo da se piše Anamarija?



Зависи од тога како пише у крштеници.

То је једино правописно правило у таквим случајевима - крштеница. Државна ил' црквена, небитно.

macak_tosa macak_tosa 12:59 23.11.2021

Re: Dilema.

shmoo
macak_tosa
Da li je Ana Marija trebalo da se piše Anamarija?



Зависи од тога како пише у крштеници.

То је једино правописно правило у таквим случајевима - крштеница.



Ma, meni su oba ta dvoimena malo čudna, odnosno, nisu u saglasnosti sa našim običajima.
Usput --- jedan deda stalno zaboravljao ime jedne devojčice koja se tako zvala, pa bi je vrlo često pitao - kako se ti ono dva puta zoveš.
Jedna naša prijateljica, kardiolog, se tako zove.
Ja joj ispričam o tom dedi i toj devojčici, a ona se veselo nasmeja.
Ali, to nije sve, rekoh ja njoj.
Šta ima još, upita ona.
Eeee, ti se, pored toga što se dva puta zoveš, dva puta i prezivaš - pošto je ona zadržala i svoje devojačko prezime.
Tek na to se veselo nasmejala ... hehehehe, ja se dva puta zovem i dva puta prezivam.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 13:08 23.11.2021

Re: Dilema.

Ne - trebalo je upravo ovako kako piše
shmoo shmoo 13:48 23.11.2021

Re: Dilema.

macak_tosa

Ma, meni su oba ta dvoimena malo čudna, odnosno, nisu u saglasnosti sa našim običajima.



А кад сам ја био клинац, силно ме је збуњивало име комшије којем је на таблици на кућним вратима писало Будимир Петар. То му је било и име и презиме, али ја ни данас не знам шта му је шта.

У овом случају оба су библијска имена, Ана и Марија, а у самом Светом писму није било неуобичајно то удвајање (нпр. Марија Магдалена).

Јесте то нешто што смо чешће видели у другим културама и језицима, поготово несловенским (Били Џин, Мери Ен, Жан Жак, Пјер Паоло), али могу ти рећи да почиње све чешће да се јавља и код нас. Све чешће у школи имам децу која се зову Петар Јован (па тек онда презиме) или чак и небиблијска него имена по етимологији из српског језика типа Зорица Милица (па такође тек онда презиме).

Разредни сам старешина једној Ана Марији и због званичне школске документације поуздано знам да морам да пишем тачно онако као је у крштеници. Рецимо, у том истом одељењу имам и Меланиу (не Меланију). Хиљаду пута сам погрешио пишући јој име и убацујући Ј где не треба.

А мог ученика, малог Филипинца по имену Џеферсон Бо Панамбо писао сам у матичној књизи и школском дневнику у оригиналу како му пише на тим папирима са Филипина. Кажем ти, у тим случајевима искључиво крштеница диктира правописна правила.

(Ето, шта ти је живот... И не слутиш где ћеш све живети. Боу је очух Србин који је довео снајку Филипинку са дететом из првог брака у Србију, а упознали се на неком туристичком броду, крузеру шта ли, на којем су обоје радили. И тако је данас Боу једина жеља да игра баскет за репрезентацију Србије, када се слика са одељењем он обавезно држи заставу Србије итд. Њему је живот у Србији "до јаја" како он каже и пише ми у писменим задацима јер нема појма шта те речи значе, него га мали дрипци, његови другари из одељења, научили да се то тако каже.)

apacherosepeacock apacherosepeacock 13:56 23.11.2021

Re: Dilema.

А кад сам ја био клинац, силно ме је збуњивало име комшије којем је на таблици на кућним вратима писало Будимир Петар. То му је било и име и презиме, али ја ни данас не знам шта му је шта.


I mene je zbunilo kao malu zašto moj deda i deda-stric (mamin otac i stric, inače Kordunaši) imaju po dva prezimena..
macak_tosa macak_tosa 14:02 23.11.2021

Re: Dilema.

apacherosepeacock
А кад сам ја био клинац, силно ме је збуњивало име комшије којем је на таблици на кућним вратима писало Будимир Петар. То му је било и име и презиме, али ја ни данас не знам шта му је шта.


I mene je zbunilo kao malu zašto moj deda i deda-stric (mamin otac i stric, inače Kordunaši) imaju po dva prezimena..

Da.
Ja imam jednog druga koji se zove i preziva Novović Savić.
Naravno, nikada nisam saznao šta mu je ime, a šta prezime.
Abio i neki TV scenarista (ili tako nekako) Novak Novak.
Kod njega je znatno lakše - jer ne možeš da pogrešiš.
shmoo shmoo 20:54 23.11.2021

Re: Dilema.

apacherosepeacock
А кад сам ја био клинац, силно ме је збуњивало име комшије којем је на таблици на кућним вратима писало Будимир Петар. То му је било и име и презиме, али ја ни данас не знам шта му је шта.


I mene je zbunilo kao malu zašto moj deda i deda-stric (mamin otac i stric, inače Kordunaši) imaju po dva prezimena..




Као рецимо Милић Барјактаревић у Шумадији?

Jukie Jukie 21:59 25.11.2021

Re: Dilema.

macak_tosa

Abio i neki TV scenarista (ili tako nekako) Novak Novak.
Kod njega je znatno lakše - jer ne možeš da pogrešiš.

Novak Novak je bio rešenje pitanja u valjda Kviskoteci. Rubrika je "prezime je ime", i prvo daju nečije ime, pa prazan prostor, i ispod prezime neke druge osobe, a treba da pogodiš koja reč je istovremeno prvoj osobi prezime a drugoj ime. I sad piše nešto kao Gabi ???? Novak. Rešenje je Novak.
dogodinedragosevac dogodinedragosevac 10:34 26.11.2021

Re: Dilema.

Novak Novak


Новак Новак је рођен 3. фебруара 1928. године у Крушевцу као друго дете Јеврема и Данице Новаковић (рођ. Ваљаревић). Пошто је Јеврема као свештеника комунистичка власт видела као „домаћег издајника“ и крајем 1944. године по кратком поступку осудила на смрт стрељањем, породица се након завршетка Другог светског рата преселила у Београд, где је Новак наставио гимназијско школовање и уписао студије књижевности. „Неподобношћу“ узрокована материјална оскудица приморала га је да напусти факултет, преузме улогу главе породице и не бирајући послове зарађује за њен опстанак.


A pojavio se onaj neki teniser, poljak sta li je, koji se preziva Novak

moj poznanik
macak_tosa macak_tosa 11:38 26.11.2021

Re: Dilema.

dogodinedragosevac
Novak Novak


Новак Новак је рођен 3. фебруара 1928. године у Крушевцу као друго дете Јеврема и Данице Новаковић (рођ. Ваљаревић). Пошто је Јеврема као свештеника комунистичка власт видела као „домаћег издајника“ и крајем 1944. године по кратком поступку осудила на смрт стрељањем, породица се након завршетка Другог светског рата преселила у Београд, где је Новак наставио гимназијско школовање и уписао студије књижевности. „Неподобношћу“ узрокована материјална оскудица приморала га је да напусти факултет, преузме улогу главе породице и не бирајући послове зарађује за њен опстанак.


A pojavio se onaj neki teniser, poljak sta li je, koji se preziva Novak

moj poznanik

Gamad komunjarska.
Verovatno će te neko od aktuelnih blogovskih komunjara pitati gde je zapis o ovome.
Jer - ako nema (njihovog komunjarskog) zapisa, to se nije ni dogodilo.
Budaletine.
angie01 angie01 16:56 23.11.2021

i sound truck

Черевићан Черевићан 21:30 23.11.2021

животима протраћеним

ili, maamom propuštenih prilikа kojih nismo bili dostojni

у несрећи .....када спознаш срећу
постиго си живљења свог баланс,
примирене крајности .......не вабе
и у томе ..........назреш стимуланс
dogodinedragosevac dogodinedragosevac 18:05 24.11.2021

jel sam ja ovo dobro cuo

Ovaj Milenkovic u jutarnjem programu kod Madzarevicke (by the way, retko da kazem slusljiva emisija na N1, i ona je kvalitetan voditelj, naravno sa nametnutom joj agendom, ali to nije njena krivica) je ladno uporedio sebe, pajz' sad sa:

Antom Markovicem,
Milanom Panicem,
Zoranom Djindjicem,
i... Sasom Jankovicem

(ok, sa ovim poslednjim mozda je i uporediv)

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 11:35 25.11.2021

Re: jel sam ja ovo dobro cuo



A evo i definicije:

Ironija je stilska figura u kojoj se rečima daje suprotan smisao od onoga koji imaju kao svoje osnovno značenje. Ona predstavlja prikriveno ismevanje zasnovano na suprotnosti između onoga što se govori i onoga što se zapravo misli. Njome se izriče jedno mišljenje, a cilja na suprotno značenje. Kada se ironija kazuje usmeno, tada posebnu ulogu ima naglašavanje reči i tonsko izgovaranje, kao i izraz lica (mimika) i pokreti ruku (gestikulacija).
dogodinedragosevac dogodinedragosevac 18:58 25.11.2021

Re: jel sam ja ovo dobro cuo

Ironija j



vazi...

docsumann docsumann 13:30 25.11.2021

čestitke za objavljenu knjigu


nadam se da će dobaciti do knjžara u Herceg Novom
macak_tosa macak_tosa 13:47 25.11.2021

Re: čestitke za objavljenu knjigu

docsumann

nadam se da će dobaciti do knjžara u Herceg Novom

Kada je pročitaš, bači siže!
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 13:54 25.11.2021

Re: čestitke za objavljenu knjigu

macak_tosa
docsumann

nadam se da će dobaciti do knjžara u Herceg Novom

Kada je pročitaš, bači siže!


U velikim slovima da tekst bude kraci.

Da se pridruzim cestitci. Prethodnu knjigu procitao i dopala mi se.
macak_tosa macak_tosa 13:59 25.11.2021

Re: čestitke za objavljenu knjigu

Neues aus der Nachbarschaft
macak_tosa
docsumann

nadam se da će dobaciti do knjžara u Herceg Novom

Kada je pročitaš, bači siže!


U velikim slovima da tekst bude kraci.

Da se pridruzim cestitci. Prethodnu knjigu procitao i dopala mi se.

Taman posla.
U normalnim slovima.
docsumann docsumann 14:11 25.11.2021

Re: čestitke za objavljenu knjigu

macak_tosa
docsumann

nadam se da će dobaciti do knjžara u Herceg Novom

Kada je pročitaš, bači siže!


bači siže, da se igramo
da se igramo...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:17 28.11.2021

Re: čestitke za objavljenu knjigu

U velikim slovima da tekst bude kraci.

Da se pridruzim cestitci. Prethodnu knjigu procitao i dopala mi se.


Kritika prihvaćena + hvala na čestitkama.
Drago mi je da vam se moj prošli roman dopao - ovaj je, vidite i iz sižea, potpuno drugačiji - što, naravno, ne znači da vam se neće dopasti i on.
Pozdrav,
NNM

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana