Istorija| Muzika| Politika

Ukrajinski metro 1999

Ivan Blagojevic RSS / 28.02.2022. u 17:25

Kijevski metro - devedesete
Kijevski metro - devedesete
Nakon bombardovanja Srbije 1999 počeo sam sa pripremama 5. Nišvila. Bez podrške grada Niša i Ministarstva kulture kao i zbog zaokupljenosti sponzora svojim problemima trebalo je pribeći samofinansiranju i nekako trgovinom zaraditi novac. Jednom srpskom kupcu bilo je potrebno više desetina hiljada kubnih metara drvne građe a ona je bila najpovoljnija u Ukrajini. Najavio sam se Iliji svom nekadašnjem predstavniku za Bugarsku koji je sada imao uspešnu firmu u Kijevu i on mi je rekao da će me čekati na aerodromu.
Nisam ni sanjao da će me bukvalno dočekati na aerodromu ispred samih silaznih stepenica aviona. Znajući za sve bezbednosne mere na tako velikom aerodromu pitao sam ga kako jedan državljanin Bugarske može da se tu slobodno seta. Nasmejao se mašući nekijm dokumentom i rekao da će mi kasnije objasniti a da sad požurimo jer nas na najluksuznijem brod restoranu Dnjepra čeka ambasador Bugarske sa gomilom poslovnih ponuda. I zaista u maniru najposlovnijih biznismena, ambasador Bugarske u Ukrajini mi je predao nekoliko izuzetno povoljnih ponuda izvoznog programa Ukrajine gde se niskom cenom izdvajao koks . Ljubazno sam se zahvalio i rekao da ću mu brzo dati povratnu informaciju. Ostatak večeri smo komentarisali situaciju oko Kosova, a ambasador je rekao da je to opasan presedan koji se može jednog dana ponoviti i u Ukrajini. Nisam bio znatiželjan da pitam za razloge, pa smo prijatelj i ja nakon ambasadorovog odlaska evocirali uspomene na nas prvi susret i prve trgovinske transakcije .
Iliju sam sreo početkom 1990 - godinu dana pre raspada SSSR-a, kada je većina bugarskih građana prodavala po Srbiji jeftine proizvode svojih fabrika koje su još imale zabranu menjanja cena. Naši buvljaci i pijace bile su prepuni i kupaca i prodavaca pa su umešni bugarski građani za nekoliko meseci uspevali da zarade za kupovinu stana. Ilija je imao bolju ideju i u dogovoru sa direktorom plovdivske Parfimery and Cosmetics uzeo na "revers" pun kombi parfema među kojima je bilo i onih rađenih za ino tržište poput Alen Delon i sličnih. Na granici je prijavio tranzit ka Mađarskoj a parfeme istovario u Leskovcu. Iznenada se pojavila policija i poslala ga zajedno sa robom niškoj carini. Slučajnost je htela da ga ja tog momenta upoznam uzimajući dokumentaciju za svoj tek registrovan free shop. Odmah sam uplašenog Iliju odveo kod svog prijatelja pravnika na carini. Umesto da zaglavi u zatvoru i zaplene mu kombi i robu - dato mu je 24 časa da izađe iz zemlje sa parfemima.
Suhoj
Suhoj

Zahvalio mi se i otputovao ali me je već sutradan zvao iz Mađarske i molio da primim robu jer ne sme da je vrati u Bugarsku tako brzo. Poslao sam mu ugovor o konsignaciji i primio robu koju sam posle nekoliko meseci vratio firmi u Plovdivu. Ilija me iz zahvalnosti pozvao u goste upoznao sa porodicom, ispričao svoj radni vek pre raspada socijalizma, gde su me najviše zbunili česti službeni putevi u London kao deo neke državne delegacije i obišli smo nekoliko firmi u njegovom Plevenu. Po njegovom savetu doneo sam nekoliko viskija i boksova Marlboroa koje smo podelili tamošnjim direktorima. Uskoro su počeli da mi stižu kamioni razne robe na konsignaciju bez ikakve bankarske garancije. Plaćao sam uredno i njegov ugled u Plevenu je rastao.
Predložio mi je da osnujemo zajedničku firmu ali ja sam mu predložio da ipak osnuje svoju, pa kasnije da osnujemo mešovitu firmu. Dao sam mu naziv sličan mojoj firmi i osnivački kapital. Robu sam sada kupovao od njegove firme a ne od proizvođača i on je dobijao procenat. Jednom sam tako kupio odela rađena za englesko tržište za 50.000 dolara, a on nije odmah platio proizvođaču već je sačekao veliku inflaciju i zaradio 40.000 dolara. To mu je bilo dovoljno da „stimulisanjem" direktora postane izvoznik programa Balkancara za Rusiju. Sledeći put kad sam došao železnička stanica u Plevenu bila je prepuna vagona sa belom tehnikom iz Rusije po začuđujuće niskim cenama. Ubrzano je kupovao nekretnine, danonoćno maltretirajući porodicu i saradnike da rade njegovim tempom. Formiranje zajedničke firme nije više pominja, a i sve ređe mi je slao robu. Poslednji put mi je poslao tri šlepera aluminijskog lima iz Ukrajine. Cena je bila tri puta niža od berzanske cene pa nisam ni pitao za debljinu lima. Niški carinik je bezuspešno pokušavao makazama da odseče uzorak i ja sam brzo shvatio da to nije najtraženiji lim od 0.8 mm, već 4 mm koji koriste samo fabrike koje proizvode avione. U predvečerje raspada Jugoslavije grozničavo sam zvao sve fabrike aviona kao i nezavisne trgovce limova hraneći danima ukrajinske šofere . Sedmog dana kupac iz Ljubljane ponudio mi je 100 tona italijanskog deterdženta u zamenu za 60 tona limova i vozači su krenuli put Slovenije. Krenula je inflacija i embargo tako da smo se sve ređe viđali i trgovali.
Narednih godina ja sam se sve više bavio kulturom, a trgovinom samo koliko je bilo neophodno da finansiram sebe i razne festivale. Ilija bi me povremeno pozvao da se pohvali kako je otvorio još prodavnica, pekaru, preradu mesa , jedan hotel kao i da je dobio lično od Jeljcina sat na poklon.
Dan pred bombardovanje 1999. me je uzbuđeno pozvao da skupim hitno porodicu i dođem kod njega jer ćemo biti bombardovani. Zahvalio sam mu se na prijateljskoj brizi i rekao da čak i da se to zaista desi ne bih napuštao zemlju. Često smo se čuli tokom bombardovanja i rekao mi je da će zbog posla sada živeti u Kijevu gde je poslednjih godina imao predstavništvo.
Dok me je vozio ka sedištu svoje firme u sklopu koje je imao i apartman gde sam boravio narednih dana, ispričao mi je da sada puno radi za vojsku Ukrajine, između ostalog da ih snabdeva novim akumulatorima u zamenu za stare uz doplatu i još neke poslove. U ofisu mi je postalo jasno kako je ušao do mog aviona kad sam video na zidu njegovu sliku i ukrajinskog ministra odbrane.
Sledećeg dana sam mu pravio društvo do raznih ambasada i ministarstava gde je nosio na potpis ugovore.
Kijevski metro
Kijevski metro
Objasnio mi je da većina ministara ima offshore kompanije i da im tamo uplaćuje provizije za usluge, a da je raspadom SSSR-a Ukrajini pripalo toliko oružja da to sve treba negde prodati. Dao mi je gomilu prospekata specijalizovanih potpuno novih vojnih vozila građevinske namene, vozila za seču šuma, a i kopanja bunara do 950 m dubine - ako nekoga u Srbiji to bude interesovalo.
Uveče me je zamolio da mu pomognem oko uništenja raznih realizovanih faktura što čini svakog meseca. Doneo je mašinu za seckanje i spuštali smo papir po papir. Naredne večeri me je zamolio da sam iseckam ostatak. Naravno da sam veći deo vremena utrošio na čitanje istih.
Bilo je tu nabavljenih raketa i municije iz Jugoslavije, prodatih helikoptera Makedoniji, tenkova afričkim zemljama. A onda sam spazio najveću fakturu za prodate Suhoje Indiji i iznos od 300 miliona dolara. Postala mi je jasna česta njegova putovanja u London u vreme Todora Živkova i tadašnja njegova šala u pripitom stanju da mi može pokloniti tenk i dovesti ga u međugranični prostor . Narednih dana sam sam obilazio Kijev. Osim u centru, nigde nije bilo obeleženih taksija, ali je bilo dovoljno da podignem ruku i neko bi prikočio i jeftino me odvezao bilo gde. Kao i u Srbiji vikendom se život dešavao na improvizovanim pijacama. Zbunila me najviše prodaja svežeg mesa gde su žene držale čitave komade mesa, a radoznale domaćice opipavale rukama kvalitet i cenkale se.
Centar je živeo evropskim sjajem kako arhitekture tako i brendiranih lokala i restorana. Mene je zanimala živost podzemnih stanica metroa i u centralnoj stanici me je zapljusnuo dah punokrvnog džeza. Četvorica mladih muzičara svirala je Karavan pa sam im i ja ubacio nešto ukrajinskih grivni u kutiju gitare. Novinara nije bilo ni približno kao pre neki dan u istoj metro stanici, izgrađenoj daleke 1960. goduine, a u kojoj je već 1972. godine nagrađen milijarditi putnik!
Konačno mi je Ilija zakazao sastanak zbog koga sam i došao ispred jedne kasarne.
Najbolju cenu drveta ponudila je vojska i pukovnik zadužen za taj posao sačekao me je u kombiju za tajne pregovore koji je imao klasičnu drvenu klupu. Dao mi je neverovatno nisku cenu i obećanje da će vojska poseći traženu količinu i dopremiti je do luke u Odesi. Ja treba da platim utovar na brod i transport do Srbije.
Sutradan sam dobio potpisan ugovor i radosno potpisao isti.
Primetio sam da moj prijatelj dolazi rano na posao često budeći me, da ne doručkuje niti ruča, već da samo večera potpuno iscrpljen. Pitao sam ga da li je zadnjih godina išao na odmor. Jeste jednom na Bahame, ali nije mogao da se opusti već je telefonirao po ceo dan. Prenervozan, pokazivao je klasične simptome menadžerske bolesti pokušavajući da kontroliše sve svoje ino račune u poreskim rajevima. Dok me je vozio nazad na aerodrom rekao sam mu da preteruje sa poslom, da smanji tempo i sačuva zdravlje. Opet je mahao službenicima na aerodromu raznim propusnicama i zagrlio me pre ulaska u avion.
Po povratku sam ubrzano počeo organizaciju transporta iz Odese, a onda sam dobio poziv iz Nemačke. Ljubazni službenik ukrajinskog predstavništva objasnio mi je da su oni ekskluzivni izvoznik ukrajinskog drveta i da znaju za moj potpisani ugovor, ali da mi preporučuju da drvo kupim od njih po znatno višoj ceni. Oni ne mogu da spreče da mi vojska proda po dogovorenoj ceni, ali da oni drže sve firme koje vrše utovar u luci u Odesi i da će me to koštati skuplje neko sama roba. Pozvao sam Iliju da proveri istinitost njihove tvrdnje. Vidno besan javio mi je da ne može ništa protiv te ekipe iz Odese i ja sam mu javio da stopira ugovor sa vojskom.
Posle par godina javio mi je da je otvorio ukrajinsko-bugarsku banku i zajedničku privrednu komoru u Plevenu i pitao me mogu li da dovedem nekog srpskog gubernatora da osnujemo zajedničku bescarinsku uniju.
Gubernatori u Ukrajini imaju ogromnu moć tako da oni postavljaju i gradonačelnike u svojim gradovima i utiču umnogome na razvoj privrede. Pleven je imao takođe svog gubernatora, a mi načelnika Nišavskog okruga sa daleko manjim ingerencijama. Ideja Ilije je bila da potpisan protokol između Nikolajevske oblasti, Plevenskog i Nišavskog okruga o međusobnom oslobađanju carina za robu u njima proizvedenim oblastima, ratifikuju Vlade sve tri zemlje i tako investitorima bude povoljnija delatnost. Na taj način bi ukrajinsko gvožđe, oslobođeno carine, bilo daleko jeftinije za stanogradnju u Plevenskoj oblasti i Niškom okrugu, a drugi naši proizvodi pak jeftiniji u Nikolajevskoj oblasti.
Upoznao sam sa idejom načelnika Nišavskog okruga i on je oduševljeno prihvatio da odemo do Plevena na potpisivanje.
Ustao sam u 03:00 tog jutra spreman za put kad me je pozvao načelnik i rekao da je zaboravio da mu je pasoš ostao u Francuskoj ambasadi na viziranju.
Otišli smo iduće nedelje, ali je postupak započet bez nas .
Ilija mi je za ručkom rekao da ima problem sa čirom na želucu i da će morati na operaciju, a da ga toliko posla čeka pa će odlagati koliko može.
Posle nekoliko meseci su mi javili da je nakon operacije dobio trovanje i preminuo.
Porodica osim nekretnina nije pronašla šifru nijednog ino računa brojnih offshore firmi.
Posle godinu dana organizovao sam mrežu otkupnih stanica puževa baš u Plevenskoj oblasti i obišao njegov spomenik u Donjoj Mitropoliji.
Poslednjih godina nekoliko ukrajinskih i ruskih bendova nastupilo je na Nišvilu družeći se međusobno i zahvaljujući se na gostoprimstvu bratskom slovenskom narodu. Nisu ni sanjali da će u jednom trenutku džez zameniti neki drugi zvuci. Džezeri iz Kijevskog metroa ustupili su prostor novinarima i stanovništvu uverenom da je 350 metaranajdublje metro stanice na svetu - najbezbednije mesto u gradu.

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 19:23 28.02.2022

оде Илија

pa su mi javili da je preminuo

трговина.... прамајка зараде
али ипак .....треба да се зна,
јес' да лова. уме пљуштат'
но усфали вазда мирног сна
dogodinedragosevac dogodinedragosevac 19:27 28.02.2022

.

bravo!

odlicna prica.
milisav68 milisav68 19:42 28.02.2022

Re: .

dogodinedragosevac
bravo!

odlicna prica.

Fenomenalna.
mirelarado mirelarado 19:56 28.02.2022

Re: .

milisav68
dogodinedragosevac
bravo!

odlicna prica.

Fenomenalna.


Život, a ne teoretisanje! Sjajno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:32 28.02.2022

Re: .

mirelarado
milisav68
dogodinedragosevac
bravo!

odlicna prica.

Fenomenalna.


Život, a ne teoretisanje! Sjajno.


Sjajno, hvala na ovome, Ivane.

Ribozom Ribozom 21:35 28.02.2022

partibrejker

Slucajno sam procitao ovih dana da je najdublja stanica metroa u Kijevu 105,5 metara, Arsenalna (ili tako nekako). Mozda u fitovima to je negde oko 350 ft.
Iz ove trgovacke price promaklo mi je sta si ti njima izvozio. I kako si dobio dozvolu za fri shop ako nisi dete Stane Dolanca?
Ivan Blagojevic Ivan Blagojevic 10:29 01.03.2022

Re: partibrejker

Slucajno sam procitao ovih dana da je najdublja stanica metroa u Kijevu 105,5 metara, Arsenalna (ili tako nekako). Mozda u fitovima to je negde oko 350 ft.

Sasvim moguće da je najveća dubina 105, a ne 350 metara - mada sam i ovu veću brojku video negde ma Wikipediji
Ivan Blagojevic Ivan Blagojevic 10:38 01.03.2022

Re: partibrejker

z ove trgovacke price promaklo mi je sta si ti njima izvozio. I kako si dobio dozvolu za fri shop ako nisi dete Stane Dolanca?

Free Shop je te 1990. godine mogao da otvori svako po propisima Vlade koju je vodio Ante Marković. Nažalost - sve dozvole su ukinute 31. decembra 1990. godine. Inače, tada su se svi uglavnom bavili uvozom jer je zarada u izvozu bila daleko manja.
Kasnije sam izvozio puževe! O tome detaljnije u mom blogu
http://blog.b92.net/text/4372/Saban-puzevi-i-Gardijan/
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 22:41 28.02.2022

Ukrajinski metro 2022

Hvala Ivane na ovoj prici!

Pokusavam ovih dana da saznam gde su mi ukrajinski prijatelji, poznanici ili bivsi studenti i cujem svakakve price. Glavno je kako pobeci odnosno prebaciti porodicu na sigurno i onda se vratiti i pridruziti se odbrani svog mesta.

Jedna poznanica mi prica o klaustrofobicnom kijevskom metrou i kako se sprema da bezi sa majkom. Ovi koje znam beze prema Poljskoj. Poljska vec godinama ima veliku ukrajinsku populaciju pa je i u nekim zapadnijim gradovima Poljske uobicajeno cuti ukrajinski i ruski. Prijatelj iz Krakova mi prica kako je vozio 10 sati do granice da pokupi 13 clanova familije i kako ce se onda vratiti i pridruziti se vojsci. Grad im je stavio na raspolaganje jedan stan i kaze da su se Poljaci jako dobro pokazali.

Drugi mi prica kako je prebegao sa malom decom u Poljsku dok mu se zena vraca posto kao lekarka ima vojnu obavezu. I sve tako neke price. Ljudi beze autima, traktorima pa cak i biciklima. Neki natovare krevetac za decu, neki knjige a neki krenu sa koferom i kucnim ljubimcem. Putuje se danima a bude i gladi i smrzavanja.

U Poljskoj imaju restrikcije benzina i drugi kolega Poljak mi prica kako su ljuti na Nemacku i druge bogatije zemlje zbog sporih reakcija. Evo juce nemacka zeleznica je poslala konacno vozove da besplatno prevoze ljude sa granice.

Svi se slazu da je ovo tek pocetak i da ce sve vise ljudi dolaziti. Nije ni Srbija daleko a i tu ima Ukrajinaca koji ocekuju svoje porodice. Ne znam da li vlasti nesto pripremaju ali obicni ljudi ce sigurno pomoci.
predatortz predatortz 09:02 02.03.2022

Re: Ukrajinski metro 2022

Nije ni Srbija daleko a i tu ima Ukrajinaca koji ocekuju svoje porodice. Ne znam da li vlasti nesto pripremaju ali obicni ljudi ce sigurno pomoci.


Mislim da će u Srbiju dolaziti samo oni koji u njoj imaju rodbinu. Većina će u zemlje EU, naročito jer je Nemačka rekla da su dobrodošli bez velikih pitanja i bez papirologije.

A Srbija će pomoći, uprkos bratimljenju Azovaca sa ustaškom gamadi i porukama o ubistvima Srba i Moskovljana.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana